Republika Hrvatska

Gž-435/2026-7

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženice: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Glamuzina & Grošeta" iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2950/2022 od 23. veljače 2026. godine, dana 19. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, te se - u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke – potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2950/2022 od 23. veljače 2026. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe članaka

1., 2. i 7. ugovora o kreditu broj: 168-50-3153814 sklopljenog između stranaka 21. studenog 2005. godine, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima te kojim je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženice (točka I. izreke), naloženo je tuženici da isplati tužiteljici iznos od 2.423,86 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka II. izreke), kao i da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.050,00 eura sa zateznim kamatama od 23. veljače 2026. do isplate (točka IV. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu dijela zateznih kamata, kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Neosnovano tuženica prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Nije počinjena ni daljnja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. ZPP, jer suprotno neutemeljenim tvrdnjama tuženice, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, obrazložio je koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima tijekom postupka nije dao razloge.

5.2. Neosnovan je i žalbeni prigovor da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članaka 190. i 191. ZPP, jer da je "sud propustio primijeniti odredbe čl. 190. i 191. ZPP i odlučiti o preinaci tužbe izvršenoj podneskom tužitelja od 9.4.2024. godine", a tuženica da se preinaci tužbe protivila. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu iz članka 186.b. stavka 3. ZPP, pa se niti ne radi o preinaci tužbe. Ujedno, ne stoji ni žalbeni prigovor da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 186. ZPP, zato jer je prvostupanjski sud "propustio utvrditi da tužba nije podobna za raspravljanje jer tužitelj nije postavio određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja".

5.3. Nadalje, neosnovano žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 187. ZPP "u odnosu na zahtjev za utvrđenje, jer se iz istog ne može sa sigurnošću utvrditi koji dio osporenih odredaba se utvrđuje ništetnim".

5.4. Budući da nije počinjena ni koja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba tuženice zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

6. Nije u pravu tuženica ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženicom kao kreditorom dana 21. studenog 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu br. 168-50-3153814 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 24.351,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan korištenja kredita, za kupnju osobnog vozila, uz ugovoreni rok otplate od 84 mjeseca,

- da je u točki 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 5,50% godišnje, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama banke,

- da je u točkama 1. i 7. Ugovora isplata anuiteta vezana uz valutu CHF (kunska protuvrijednost po srednjem tečaju banke na dan plaćanja),

- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

- da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit dana 13. srpnja 2012. godine, te da razlika u mjesečnim anuitetima koje je platio tužitelj u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa nije bila promjenjiva za razdoblje vraćanja kredita iznosi 655,58 eura, dok razlika nastala u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule prema tečaju tuženice za CHF u odnosu na početni tečaj iznosi 1.835,58 eura,

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.; dalje: ZZP) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

6.3. Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.423,86 eura iz osnova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog povećanja kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita , te iz osnova povrata preplaćenog iznosa temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, sve sa zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

7. Neutemeljeno tuženica u žalbi ističe prigovore o nemogućnosti neposredne primjene odluka donesenih na kolektivnoj razini u pojedinačnom potrošačkom sporu, kao i da tužitelj glede spornih ugovornih odredbi nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke ništetnosti u smislu odgovarajućih odredbi ZZP.

7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7.2. Nije u pravu tuženica ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene novčane tražbine na ime povrata preplaćenih anuiteta kredita – jer da je protekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO, računajući od dana isplate svakog pojedinog anuiteta, kao i da su odredbe ZOO o prekidu zastare pogrešno primijenjene.

7.3. Izloženo stajalište žaliteljice nije pravilno, jer je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom tog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. lipnja 2019. godine – to nije protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO.

7.4. Konačno, ne stoji žalbeni prigovor tuženice da je Ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti da je zabrana manjeg značaja, pa da je pravilnom primjenom odredbe članka 326. stavka 2. ZOO tužbeni zahtjev valjalo odbiti, kao ni prigovor da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1115. ZOO, kada je tužitelju dosudio zatezne kamate od dana stjecanja, jer da je tuženica pošteni stjecatelj, pa da tužitelja pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe.

8. Budući da tuženica u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka iz točke IV. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženice kojom se pobija odluka o parničnom trošku - ukazuje neosnovana.

9. Zbog svega navedenog, neosnovanu žalbu tuženice je valjalo odbiti, u pobijanom, dosuđujućem dijelu (točke I., II. i IV. izreke) – potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjev tuženice za naknadu troškova podnesene žalbe valjalo je odbiti, jer tuženica nije uspjela sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP) i odlučiti kao u točki II. izreke.

11. U žalbom nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 19. svibnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić