Republika Hrvatska
Gž-148/2026-2
Županijski sud u Šibeniku
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice: ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6., koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Kožul i Petrinović" iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-2163/2019 od 15. prosinca 2025. godine, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana, te se - u dijelu pod točkama I. i II. izreke - potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-2163/2019 od 15. prosinca 2025. godine.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, preinačuje se pobijana presuda u dijelu pod točkom III. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 27.822,05 eura, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.
III. Uvažava se djelomično žalba tuženice te žalba tužiteljice, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 27.822,05 eura tekućih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i u odluci o parničnom trošku (točka IV. izreke), te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
IV. O zahtjevima stranaka za naknadu troška žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u člancima 2., 3. i 6. Ugovora o kreditu broj 216-361/2005 od 19. rujna 2005. godine, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i prednice tuženice HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. kao kreditora (točke I. i II. izreke), naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 27.822,05 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose, kako je to navedeno u točki III. izreke, te joj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 6.765,60 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate , dok je za iznos od 2.302,94 eura odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žali se i tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu u odluci o trošku (sadržajno) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tuženice je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.
6. Nije u pravu tuženica kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu - zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka presude nije proturječna sama sebi, ni njenim razlozima, a u presudi su navedeni potpuni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju izvedenih dokaza.
6.1. Budući da nije počinjena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a kako prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.
7. Nije u pravu tuženica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
7.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje:
- da su tužiteljica kao korisnica kredita i prednica tuženice kao kreditor dana 19. rujna 2005. godine sklopile stambeni kredit radi izgradnje obiteljske kuće - Ugovor o kreditu broj: 216-361/2005 (dalje: Ugovor), kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 154,300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 240 mjeseci,
- da je u članku 3. Ugovora ugovorena redovna kamata od 3,99% godišnje, dok je u članku 6. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke,
- da je u članku 3. Ugovora isplata anuiteta vezana uz valutu CHF (kunska protuvrijednost po srednjem tečaju banke na dan plaćanja),
- da je tuženica nakon sklapanja ugovora o kreditu višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,
- da se radi o potrošačkom kreditu,
- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i prednica tuženice povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.
7.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.; dalje: ZZK) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).
8. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženice djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. i II. izreke - potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
9. Međutim, osnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 27.822,05 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 7. siječnja 2016. godine sklopile Dodatak (Anex) ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a -19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, da je u članku 2. Anexa među strankama utvrđen iznos preplate od 17.989,83 kune tj. 2.355,05 eura i ugovoren način njezina korištenja, tj. da se iznos pretplate koristi za podmirenje budućih anuiteta u iznosu od 1/2 mjesečnog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi, kao i da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 64.981,75 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR prednice tuženice.
10.1. Tuženica je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticala da je među strankama koje su prihvatile konverziju nastala potpuno nova pravna osnova, koja onemogućuje potrošače u ostvarivanju zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove , jer se konverzijom trajno i potpuno uređuje odnos između potrošača i banke, neovisno o odnosu stranaka iz prvotnog ugovora.
11. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da razlika između obveze tužiteljice prema prvom otplatnom planu, računajući iznose pretplate prema početnom tečaju kune u odnosu na CHF i početno ugovorenu kamatnu stopu te stvarno plaćenih iznosa anuiteta, bez umanjenja za povrat pretplate u navedenom razdoblju (preplata uračunata prilikom izračuna konverzije kredita), ukupno iznosi 20.088,78 eura, od kojeg iznosa je tužiteljica preplatila na ime promjene kamatne stope iznos od 8.918,57 eura, a zbog rasta tečaja iznos od 11.170,21 eura, kao i da bi, pod pretpostavkom da se za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i ugovorenu kamatnu stopu, preostala nedospjela glavnica tužiteljice prema prilagođenom početnom otplatnom planu na dan 30. rujna 2015. godine bila manja za 7.733,27 eura. Nadalje, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi zaključio da "kako provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena nisu polazili od nepoš tenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR", to da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama jer nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa da konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada. Stoga je prvostupanjski sud u točki III. pobijane presude prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 27.822,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
12. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 27.822,05 eura.
12.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužiteljica se prešutno odrekla svojih tražbina koje bi joj pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženici kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača . Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženice (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužiteljice kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe , a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe , dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužiteljice kao potrošača, kojoj je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.
12.2. Stoga tužitelj, koji je sklopilo Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda broj Su-IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15 , valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.
12.3. Budući je tužiteljica u ovoj parnici tužbenim zahtjevom potraživa la isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF po osnovnom Ugovoru o kreditu sa pripadajućim kamatama, kako i razliku u preostaloj glavnici iz Dodatka ugovoru o kreditu i glavnice primjenom tečaja CHF na dan isplate kredita i početno ugovorene kamatne stope, ne umanjujući taj iznos od iznosa priznate pretplate utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu glavnice od 27.822,05 eura - ukazuje neosnovanim.
13. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženice je djelomično valjalo uvažiti, u dijelu pod točkom III. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 27.822,05 eura - preinačiti pobijanu presudu i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.
13.1. Nadalje, budući da je tuženica u obvezi plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, a kako su prihvaćenim tužbenim zahtjevom u točki III. pobijane presude - u odnosu na zatezne kamate na dosuđenu glavnicu, djelomično obuhvaćene i te zatezne kamate na više plaćene iznose (na iznos priznate pretplate u konverziji od 2.355,05 eura) koje je tužiteljici tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15, u tom su dijelu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je djelomično žalbu tuženice valjalo uvažiti i ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 27.822,05 eura od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a prihvaćanjem i žalbe tužiteljice i u odluci o parničnom trošku, te temeljem članka 370. ZPP riješiti kao u točki III. izreke.
13.2. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud pozvati vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Dodatku ugovoru o kreditu obračunate pretplate po osnovu ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF u ukupnom iznosu od 2.355,05 eura za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
14. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke IV. ove odluke, temelji se na odredbi članka 166. stavka 4. ZPP.
U Šibeniku, 19. svibnja 2026. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ljudevit Zoričić
