Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-425/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženice: UNIQA OSIGURANJE d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Planinska 13 A, koju zastupa punomoćnik Damir Cibralić, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola broj P-562/2025 od 26. veljače 2026. godine, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P-562/2025 od 26. veljače 2026. godine.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženici da tužitelju isplati iznos od 11.489,27 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 3. siječnja 2025. godine do isplate (točka I. izreke), te je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženici parnični trošak od 750,00 eura (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, za koju tvrdi da mu je nastala u razdoblju od 1. listopada 2022. do 30. rujna 2024. godine isplatom invalidske mirovine osiguraniku NJ u iznosu od 11.489,27 eura, jer da je osiguraniku NJ rješenjem tužitelja broj 7943 od 24. svibnja 2007. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada (prometna nezgoda) počevši od 19. listopada 2006. godine, kao i da je prometnu nezgodu od 9. srpnja 2005. godine u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja skrivio osiguranik tuženice FJ.
6. Glede istaknutog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj bez uspjeha osporava zakonitost pobijane presude kada navodi da je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), umjesto Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), koji se prema stajalištu tužitelja ima primijeniti na konkretnu pravnu stvar kao kasniji i specijalniji zakon.
7. Naime, kako činjenica odgovornosti osiguranika tuženice za štetu nastalu osiguraniku tužitelja u vidu ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći među strankama nije bila sporna, kao ni okolnost da je tužitelj svom osiguraniku NJ počevši od 19. listopada 2006. godine priznao pravo na invalidsku mirovinu, kod kojeg je zbog ozljede izvan rada – prometne nezgode nastala potpuna nesposobnost za rad, prvostupanjski sud je ispitujući utemeljenost tužiteljeve tvrdnje da mu je isplatom invalidske mirovine nastala šteta za koju odgovara tuženica primijenio odredbe ZOOP, kojima su uređeni subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja.
8. Tako je odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
8.1. Nadalje, prema stavku 2. istog članka stvarnom štetom smatra se, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji koji se sukladno stavku 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
8.2. Dakle, iz citiranih odredbi jasno proizlazi da obveza tuženice kao društva za osiguranje, postoji samo onda ako je iznos mirovine oštećene osobe, koja je utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i koja se isplaćuje u konkretnom slučaju, veći od iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno zaključio da tužitelj, na kojem je teret dokaza, u postupku nije dokazao da je iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku veći od iznosa invalidske mirovine koji bi se osiguraniku isplaćivao u slučaju povrede na radu, koja razlika bi u smislu članka 27. stavka 3. predstavljala razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a samim time i štetu nastalu tužitelju.
9. Upravo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim brojnim odlukama (broj Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022. godine, Rev-9701/2022-2 od 5. rujna 2023. godine, Rev-704/2023-2 od 17. listopada 2023. godine) iznio istovjetna pravna shvaćanja glede primjene ZOOP na istovrsne činjenične osnove kao što je u ovoj pravnoj stvari, prema kojima je u predmetnim slučajevima mjerodavan upravo ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate invalidske mirovine.
10. Stoga, pravilno prvostupanjski sud odlučujući o odgovornosti tuženice za štetu prihvaća spomenuto pravno stajalište, koje se temelji na činjenici da je tuženica društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženice u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženice kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a to je ZOOP.
11. Budući da tuženica nije štetnik, već se temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila obvezala nadoknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača), i to u okvirima obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom položaju kao i sam vozač - štetnik, već može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP i njime preuzetih ugovornih obveza.
12. Zato se, protivno žalbenim navodima tužitelja, na konkretan pravni odnos odgovornosti društva za osiguranje za štetu nastalu Zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja primjenjuju odredbe ZOOP kao posebnog zakona, a ne odredba članka 161. stavka 2. točke 1. ZOMO, prema kojoj naknada stvarne štete obuhvaća novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata, pri čemu nije od utjecaja pozivanje tužitelja i na odredbu članka 164. stavka 1. ZOMO, prema kojoj Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
13. Osnovano je, dakle, prvostupanjski sud pozivom na citirane odredbe ZOOP zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je isplatom invalidske mirovine osiguraniku NJ u relevantnom razdoblju nastala šteta, te je odbio tužbeni zahtjev.
14. Konačno, tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka iz točke II. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku - ukazuje neosnovana.
15. Slijedom navedenog, jer nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog, a niti je počinjena koja od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, pobijanu presudu potvrditi te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci.
U Šibeniku, 19. svibnja 2026. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ljudevit Zoričić
