Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-129/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UIR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22, [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-1962/16-66 od dana 3. studenog 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, te se djelomično preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-1962/16-66 od dana 3. studenog 2025. godine u dijelu pod točkom I. izreke u odluci o zateznim kamatama na način da se odbija zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos glavnice od 4.827,96 eura za razdoblje od 12. prosinca 2018. godine do 20. siječnja 2021. godine, kao i pod točkom II. izreke na način da se odbija zahtjev za naknadu imovinske štete (troškova liječenja) u iznosu od 74,32 eura sa zateznim kamatama.
II. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice, te se u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke (koji se odnosi na zatezne kamate na pravomoćno dosuđenu glavnicu od 14.384,00 eura) djelomično preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-1962/16-66 od dana 3. studenog 2025. godine na način da se na iznos dosuđene glavnice od 9.556,04 eura dosuđuje zatezna kamata koja teče od dana 19. veljače 2016. godine do 11. prosinca 2018. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se u preostalom djelu, djelomično odbija žalba tužiteljice i u odbijajućem dijelu za razdoblje od 19. veljače 2016. godine do 11. prosinca 2018. godine na iznos glavnice od 4.827,96 eura, potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice, te se preinačuje u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke u odnosu na daljnji zahtjev iz osnova neimovinske štete, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn -1962/16-66 od dana 3. studenog 2025. godine na način da se tužiteljici dosuđuje daljnji iznos od 6.096,07 eura sa zateznom kamatom koja teče od 21. siječnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se djelomično odbija žalba tužiteljice i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu štete u preostalom iznosu od 9.046,45 eura sa zateznom kamatom, potvrđuje prvostupanjska presuda.
IV. Zbog djelomične preinake prvostupanjske presude, mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude, te se nalaže tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 5.169,51 eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadu troška, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom djelomično je usvojen tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku da plati tužiteljici s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 14.384,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. prosinca 2018. godine pa nadalje, a sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), te na ime imovinske štete (troškovi liječenja) iznos od 74,32 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. svibnja 2016. godine pa do isplate (točka II. izreke), dok je odbijena tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.142,52 eura kao i sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu od 19. veljače 2016. godine do 11. prosinca 2018. godine (točka III. izreke), a tuženiku je naloženo da plati tužiteljici u roku od 15 dana na ime parničnog troška iznos od 7.010,14 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate (točka IV. izreke).
2. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke i to tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke u odluci o zateznim kamatama na dio dosuđenog iznosa od 4.827,96 eura, te u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke (imovinska šteta zbog troškova liječenja), kao i u odluci o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a tužiteljica pobijajući je u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke, te u odluci o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. ZPP, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači u skladu sa navodima žalbe, uz dosudu zatraženog parničnog troška, podredno da u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tuženika je osnovana, a žalba tužiteljice je djelomično osnovana i djelomično nije osnovana.
5. Tuženik žalbom ne osporava prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke za iznos glavnice od 14.384,00 eura, te u odnosu na odluku o zateznoj kamati na iznos glavnice od 9.556,04 eura koja teče od dana 12. prosinca 2018. godine (kao dana dovršetka liječenja), već osporava dosuđenu zateznu kamatu od istog dana na preostali iznos od 4.827,96 eura (pogrešno označen kao iznos od 4.902,28 eura), nalazeći da se radi o dijelu preinačenog zahtjeva tužbe podneskom od 21. siječnja 2021. godine, slijedom čega da je zatezna kamata na taj iznos trebala biti dosuđena od dana preinake, pa time u odnosu na taj dio glavnice osporava zateznu kamatu za razdoblje od 12. prosinca 2018. godine do 20. siječnja 2021. godine, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, koju pogrešno označava i kao bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi:
- da je tužiteljica tužbom podnesenom dana 15. lipnja 2016. godine zatražila naknadu neimovinske štete u iznosu od 72.000,00 kuna/9.556,04 eura sa zateznom kamatom od 19. veljače 2016. godine (dana podnošenja odštetnog zahtjeva za mirno rješenje spora) do isplate, te imovinske štete u iznosu od 10.560,00 kuna, od čega na ime tuđe pomoći i njege iznos od 10.000,00 kuna/1.327,22 eura sa zateznom kamatom od dana 19. veljače 2016. godine do isplate, te trošak liječenja u iznosu od 560,00 kuna/74,32 eura, sa zateznom kamatom od dana 5. svibnja 2016. godine do isplate, navodeći da je pri postavljanju tužbenog zahtjeva uzela u obzir isplatu iznosa od 19.620,00 kuna u mirnom postupku,
- da je u odgovoru na tužbu tuženik između ostalog prigovorio ističući da je u mirnom postupku izvršena isplata iznosa od 24.620,00 kuna, a koju činjenicu tužiteljica u nastavku postupka nije osporila,
- da je podneskom od 21. siječnja 2021. godine (list 190 spisa) tužiteljica povećala tužbeni zahtjev iz osnova naknade neimovinske štete te zatražila iznos od 213.000,00 kuna/28.269,96 eura sa zateznom kamatom od 19. veljače 2016. godine do isplate, te smanjila zahtjev iz osnova imovinske štete na 10.020,00 kuna i to iz osnova tuđe pomoći i njege na iznos od 9.460,00 kuna/1.255,56 eura, sa zateznom kamatom od 19. veljače 2016. godine do isplate, a iz osnova troškova liječenja iznos od 560,00 kuna/74,32 eura sa zateznom kamatom od dana 5. svibnja 2016. godine do isplate,
- da je tužiteljica specificirala iznos isplaćen u mirnom postupku, navodeći u podnesku od 21. siječnja 2021. godine da je iz osnova neimovinske štete isplaćen iznos od 18.000,00 kuna/2.389,01 eur, a iz osnova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 6.620,00 kuna/878,62 eura, a što tuženik nije osporio tijekom postupka, a niti u žalbi,
- da je u tom podnesku obrazložila da potražuje po kvalifikatornim kriterijima za pretrpljene fizičke boli iznos od 28.000,00 kuna/3.716,23 eura, po osnovi straha iznos od 30.000,00 kuna/3.981,68 eura, iz osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 140.000,00 kuna/18.581,19 eura, iz osnova naruženosti iznos od 33.000,00 kuna/4.379,86 eura, odnosno ukupno 231.000,00 kuna, međutim, da taj iznos umanjuje za nesporno plaćeni iznos od 18.000,00 kuna/2.389,01 eur, slijedom čega je postavila zahtjev za isplatu iznosa od 213.000,00 kuna/28.269,96 eura iz osnova neimovinske štete, ujedno, u odnosu na imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege tužiteljica je obrazložila da traži naknadu u iznosu od 16.080,00 kuna/2.134,18 eura, međutim, da taj iznos umanjuje za uplaćeni iznos od 6.620,00 kuna/878,62 eura, pa da potražuje preostali iznos od 9.460,00 kuna/1.255,58 eura s osnova te imovinske štete, kao i nepromijenjeni trošak liječenja u iznosu od 560,00 kuna/74,32 eura.
7. Iz razloga presude proizlazi da je prvostupanjski sud u odnosu na točku I. izreke utvrdio da tužiteljici pripada naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 15.500,00 eura (po osnovi kvalifikatornih kriterija pretrpljenih fizičkih boli iznos od 3.000,00 eura, po osnovi straha iznos od 2.000,00 eura, po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 7.500,00 eura, te po osnovi naruženosti iznos od 3.000,00 eura), kao i naknada za imovinsku štetu polazeći od iznosa od 2.134,18 eura za tuđu pomoć i njegu, nadalje, utvrđujući da to ukupno iznosi 17.652,00 eura, od kojeg iznosa je odbio isplaćeni iznos u mirnom postupku od ukupno 24.620,00 kuna/3.268,00 eura, te je u konačnici dosudio iznos od 14.384,00 eura – kojeg tuženik ne osporava.
8. Slijedom navedenog, za zaključiti je da je prvostupanjski sud dosudio iz osnova neimovinske štete po odbijanju isplaćenog u mirnom postupku, iznos od 13.111,99 eura, a iz osnova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege preostali iznos od 1.273,01 eur, dakle, veći iznos od zatraženog, međutim tuženik žalbom niti formalno niti sadržajno nije u tom dijelu osporavao prvostupanjsku presudu zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva, a ovaj drugostupanjski sud, na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, ne vodi računa po službenoj dužnosti.
9. Žalbu tuženika trebalo je uvažiti u odnosu na odluku o zateznoj kamati dosuđenoj na iznos od 4.827,96 eura – od kojeg se 3.554,95 eura odnosi na neimovinsku štetu, a iznos od 1.273,01 eur na imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege.
9.1. Ovo stoga, jer se odnosu na neimovinsku štetu u tom iznosu radi o povećanom zahtjevu tužbe u podnesku od 21. siječnja 2021. godine, pa je zatezna kamata mogla biti dosuđena sa početkom tijeka od tog datuma (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-184/2024-2 od 5. lipnja 2024. godine).
9.2. Ujedno, kako u postupku nije utvrđeno da je šteta zbog tuđe pomoći i njege isplaćena, dalo bi se zaključiti da je visina utvrđena sa danom donošenja prvostupanjske presude, pa zatezna kamata nije mogla biti dosuđena od dana završetka liječenja, pri čemu treba imati u vidu da je tužiteljica u prijedlogu za mirno rješenje spora od 19. veljače 2016. godine zatražila iz osnova tuđe pomoći i njege isplatu iznosa od 5.000,00 kuna/663,61 eur, da joj je od strane tuženika po takvom prijedlogu isplaćen iznos od 6.620,00 kuna/878,62 eura (navodi tužiteljice u podnesku od 21. siječnja 2021. godine), dakle, viši iznos od zatraženog, zbog čega nema pravo na zateznu kamatu na tu imovinsku štetu od dana podnošenja prijedloga za mirno rješenja spora osiguravatelju štetnika, kao i da tuženik ne osporava zateznu kamatu na iznos imovinske štete od dana 21. siječnja 2021. godine do isplate.
10. Osnovana je djelomično žalba tuženika u odnosu na točku II. izreke u kojoj je tužiteljici dosuđen trošak liječenja u iznosu od 74,32 eura sa zateznom kamatom, a koji bi se prema računima (list 35-37 spisa) priloženim uz tužbu, sastojao u trošku plaćenih masaža u okviru specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Biokovka u Makarskoj budući da tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da je taj trošak bio nužan, da je liječenje iz tog osnova pokušala ostvariti unutar sustava HZZO i da joj takvo liječenje nije bilo dostupno, zbog čega da ga je ostvarila uz dodatni trošak, a niti to obrazlaže u činjeničnim navodima tužbe.
11. Slijedom navedenog, iz naprijed navedenih razloga je preinakom prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke po žalbi tuženika, prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti, te presuditi kao u izreci (članak 373. točka 3. ZPP).
12. Ujedno, iz istih razloga, trebalo je djelomično odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi odbijajući dio oduke o zateznoj kamati pod točkom III. izreke na iznos od 4 .827,94 eura – od kojeg se 3.554,95 eura odnosi na neimovinsku štetu, a iznos od 1.273,01 eur na imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege, za razdoblje od 19. veljače 2016. godine do 11. prosinca 2018. godine (članak 368. stavak 2. ZPP).
13. U pravu je međutim tužiteljica kad u žalbi osporava pravilnost odbijajućeg dijela u odnosu na zateznu kamatu dosuđenu na glavnicu naknade pod točkom I. izreke, za ukupan iznos od 9.556,04 eura, jer prema odredbi članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13), odnosno sada članka 12. stavak 6. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 155/23) tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na traženi iznos, koja teče od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora osiguravatelju, dakle, od dana 19. veljače 2016. godine, budući da je tužiteljica u prijedlogu zatražila isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 130.000 kuna/17.253,97 eura, od čega joj je u mirnom postupku isplaćen iznos od 18.000,00 kuna/2.389,01 eur, slijedom čega je u tom dijelu trebalo na iznos od 9.556,04 eura, preinakom dosuditi zateznu kamatu od 19. veljače 2016. godine do 11. prosinca 2018. godine (članak 373. točka 3. ZPP).
14. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana i u odnosu na odbijajući dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je kod utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu, tužiteljici trebalo dosudit i veći iznos naknade neimovinske štete.
14.1. Naime, prvostupanjski je sud u postupku, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio:
- da je tužiteljica kao vozač osobnog automobila u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, zadobila prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu, prijelom lijeve gležanjske kosti, prijelom dijafize lakatne kosti, kontuziju trbušne stjenke i iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice,
- da je tužiteljica pretrpjela jake fizičke bolove 10 dana, srednje jačine 20 dana, slabe jačine 50 dana, te zaostali bolovi su trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore, te prema dopunskom vještačenju, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja dodatne bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 10 dana i slabog intenziteta 30 dana,
- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao 10 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta 30 dana, te kasni strah koji je trajao 60 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa, ishoda liječenja, te prema dopunskom nalazu i mišljenju zbog spoznaje da je potrebno dopunsko liječenje strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te slabog intenziteta 30 dana,
- da su kod tužiteljice po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u visini od 30% zbog tegoba sa desnim ručnim zglobom, lijevom podlakticom, lijevim nožnim zglobom u vidu bolnosti smanjenja pokretljivosti, utrnulosti prstiju desne šake i šepanju, a prema dopunskom nalazu i mišljenju obzirom na novu medicinsku dokumentaciju u liječenju kod tužiteljice da je nastupilo dodatno umanjenje životne aktivnosti zbog operativnog ukočenja lijevog nožnog zgloba i tegoba sa vratnom i lumbalnom kralježnicom u visini od 10%, slijedom čega da je ukupno smanjenje životnih aktivnosti 40%, zbog kojih će u budućem radu i životu (u dobi od 35 godina prilikom promet nezgode) morati trajno ulagati pojačane napore u tom postotku,
- da je kod tužiteljice nastupilo naruženje srednjeg stupnja u vidu ožiljaka na rukama, nozi i šepanja.
14.2. Kod takvog stanja stvari, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da bi primjerena naknada neimovinske štete po osnovi kvalifikatornog kriterija pretrpljenih fizičkih bolova, a imajući u vidu da nije sporno da je tužiteljica podvrgnuta operativnim zahvatima, kao i da je pretrpjela ozljede na više različitih mjesta u organskom sustavu, kod prethodno navedenog trajanja i intenziteta, iznosila 4.000,00 eura, slijedom čega je osnovan zahtjev tužbe u visini od 3.716,23 eura, dok bi s obzirom na poduzeto liječenje, utvrđeni intenzitet i trajanje straha, pravična naknada za strah iznosila 3.500,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 10.000,00 eura, a pravična naknada po osnovi kvalifikatornog kriterija duševnih boli zbog naruženosti u dobi od 35 godina, srednjeg stupnja, zbog utvrđene šepavosti na lijevu nogu po prirodi stvari vrlo uočljivo trećima, zatraženih 4.379,85 eura, odnosno, da bi ukupna pravična naknada neimovinska štete iznosila 21.596,08 eura, a po odbitku u mirnom postupku isplaćenog iznosa od 2.389,01 eur za neimovinsku štetu, da bi iznosila 19.207,07 eura, slijedom čega je kod dosuđenog iznosa od 13.111,99 eura iz tog osnova, po odbitku istog, tužiteljici trebalo preinakom dosuditi i daljnji iznos od 6.096,07 eura sa zateznom kamatom koja teče od 21. siječnja 2021. godine do isplate (članak 373. točka 3. ZPP), a u preostalom dijelu, za iznos od 9.046,45 eura, djelomično odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP.
15.1. U odnosu na zahtjev tužbe tužiteljica je uspjela u osnovu sa 100% (a osnov je bio sporan, jer je tuženik isticao da je u cijelosti naknadio štetu u mirnom postupku), a kod ukupnog konačnog tužbenog zahtjeva od 29.600,84 eura o kojem je odlučivao prvostupanjski sud, u odnosu na visinu sa 20.480,07 eura, dakle sa cca 69%, pa je ukupan uspjeh iste 169%, odnosno u razmjeru prema tuženiku 84,50%, a uspjeh tuženika 15,50%, slijedom čega je, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP, po odbijanju uspjeha tuženika, uspjeh tužiteljice 69%.
15.2. Kod pravilno utvrđenog parničnog troška tužiteljice za poduzete parnične radnje po punomoćniku u iznosu od 4.750,00 eura, odnosno sa PDV od 25% u iznosu od 1.187,50 eura, što ukupno iznosi 5.937,50 eura, trebalo je istoj priznati sukladno uspjehu u postupku, trošak od 4.096,87 eura, kao i u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 616,64 eura, pristojbu tužbe u iznosu od 156,00 eura, pristojbu presude u iznosu od 300,00 eura, dakle ukupan trošak od 5.169,51 eur sa zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske presude (članak 151. stavak 3. ZPP), te je odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadu troška u razlici od dosuđenog do zatraženog iznosa od 7.250,00 eura, za poduzete parnične radnje.
16. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka (članak 154. stavak 2. ZPP), jer je u odnosu na pobijani odbijajući dio pod točkom II. izreke za isplatu glavnice u iznosu od 15.142,52 eura uspjela sa cca 40%, a tuženik – koji nije zatražio trošak žalbe u odnosu na ožalbeni dosuđujući zahtjev pod točkom II. izreke, sa 100%.
17. U dijelu pod točkom I. izreke koji nije pobijan žalbom za dosuđeni iznos od 14.384,00 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 9.556,04 eura od dana 12. prosinca 2018. godine do isplate, te koje na preostali iznos od 4.827,96 eura teku za razdoblje od dana 21. siječnja 2021. godine do isplate, jer u tom dijelu nije pobijana žalbom, prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.
U Šibeniku, 19. svibnja 2026. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Ivana Čačić Brčić
