Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž Ob-57/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice - protutužiteljice GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Gajski, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P Ob-1008/2019- 79 od dana 18. kolovoza 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbijaju se djelomično žalbe tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P Ob- 1008/2019-79 od dana 18. kolovoza 2025. i to:
a) u dosuđujućem djelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva i uknjižbu (pobijan žalbom tužen ice-protutužiteljice), b) u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice za isplatu iznosa od 70.000,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 23. listopada 2020. godine do isplate (pobijan žalbom tužitelja- protutuženika),
c) u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju od 6. ožujka 2018. godine,
d) u odbijajućem dijelu pod točkom IV. izreke, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice za utvrđenje bračne stečevine, označen rednim brojem 2. u dijelu koji se odnosi na 25 dionice Janafa d.d i 24 dionice Ine d.d., te odbijeni zahtjevi za isplatu 1/2 dividende po osnovi dionica društva Hrvatski Telekom d.d. označen pod rednim brojem 4., zahtjevi za isplatu 1/2 primljene prodajne cijene za dionice društva Janaf d.d. pod rednim brojem 5., 1/2 primljene cijene za dionice društva INA d.d. pod rednim brojem 6. i 1/2 vrijednosti dividende po osnovi dionica društva INA d.d., pod rednim brojem 7., sve sa zateznim kamatama, te tužbeni zahtjev označen pod rednim brojem 8. za vraćanje posjeda traktora – ABS (QUAD), marke CAN AM, tipa OUTLANDER MAX 1000 XT-P ABS T3b 18; broj šasije:
3JBLPAP6XJJ000695, reg. oznaka [registarska oznaka] (ranije ZG7444 GO), god. proizvodnje 2018. (pobijan žalbom tuženice-protutužiteljice).
II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja-protutuženika i žalba tuženice- protutužiteljice, te se djelomično preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P Ob-1008/2019-79 od dana 18. kolovoza 2025. godine, na način: a) da se pod točkom II. izreke, po žalbi tužitelja-protutuženika odbija tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 70.000,00 eura za razdoblje od dana 10. rujna 2019. godine do 22. listopada 2020. godine, kao neosnovan,
b) da se pod točkom IV. izreke po žalbi tuženice-protutužiteljice prihvaća djelomično tužbeni zahtjev označen pod rednim brojem 2. za utvrđenje da 69 dionica Hrvatskog Telekoma d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, predstavljaju bračnu stečevinu stranka, kao i pod rednim brojem 3. zahtjev za isplatu iznosa od 1/2 primljene cijene za te dionice u iznosu od 771,55 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana 12. studenog 2019. godine do isplate.
III. Uvažava se djelomično žalba tuženice-protutužiteljice, te se pod točkom I. izreke preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P Ob- 1008/2019-79 od dana 18. kolovoza 2025. godine na način da se prihvaća prijedlog i rješava:
„I. Radi osiguranja novčane tražbina predlagateljice osiguranja: GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema protivniku osiguranja :
TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 70.000,00 EUR (slovima: sedamdeset tisuća eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 10. rujna 2019. godine pa do isplate,
određuje se
privremena mjera
- zabranom protivniku osiguranja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da otuđi ili optereti 3/6 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja kat. čest. [katastarska čestica] kuću i dvorište u [adresa], površine 224 čhv ili 806 m2 na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu (čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ).
II. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog Rješenja protivniku osiguranja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odnosno zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu (čl. 345. st. 3. OZ).
III. Ova privremena mjera traje do 30-og dana od nastupanja uvjeta za ovrhu radi namirenja tražbine predlagateljice osiguranja (čl. 351. OZ).
IV. Zbog djelomične preinake prvostupanjske presude i djelomične preinake prvostupanjskog rješenja, mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom III. i IV. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P Ob-1008/2019- 79 od dana 18. kolovoza 2025. godine, na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, te se odbija zahtjev tužitelja-protutuženika iz podneska od 14. listopada 2021. godine za naknadu troška postupka u iznosu od 3.413,63 eura.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom i rješenjem, odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj, VT iz [adresa], 1. [adresa], /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ stekao u suvlasništvo ½ dijela suvlasničkog dijela nekretnina koje su na ime tužene, GT (nom. GT) LEINERT iz [adresa], /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ upisane u Zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to nekretnine: - zk.č.br. 1807/2, Voćnjak i oranica, površine 576 čhv, upisana u 5558, k. o. [katastarska općina], Rbr. 2., suvlasnički udio 1293/2071, - zk.č.br. 778/1, Livada Perjavica u Perjavici, površine 1 jutro, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Rbr. 58, suvlasnički udio 891/5184, - zk.č.br. 1807/1, Vinograd Vagoit u Vrapču Gornjem, površine 593 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Rbr. 20, suvlasnički udio 33/64 - zk.č.br. 1804/2, Oranica Pašnjak pod Lozom u Vrapču Gornjem, površine 82 čhv, k.o. k. o. [katastarska općina], Rbr. 17, suvlasnički udio 9/24, - zk.č.br. 10/17, Oranica Stenjevec, površine 787 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Rbr. 14, suvlasnički udio 6/24, pa se nalaže tuženoj, GT iz [adresa], /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ da trpi brisanje prava vlasništva u ½ dijela na predmetnim suvlasničkim dijelovima nekretnini sa svoga imena i upis prava suvlasništva u ½ dijela njezina suvlasništva na ime tužitelja, VT iz [adresa], 1. [adresa], /OIB: [osobni identifikacijski broj]/.
II. Nalaže se tužitelju/protutuženiku VT iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici GT rođ. V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 70.000,00 EUR (slovima: sedamdeset tisuća eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 10. rujna 2019. godine pa do isplate, u roku od 15 dana od donošenja presude.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju od 06. ožujka 2018. ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije, poslovni broj OV-2083/2018, sklopljen između VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice predmet kojega je bio prijenos prava vlasništva na brodici imena G, NIB: 249430, tada upisane u ulošku broj [broj ZK uloška], glavne knjige očevidnika brodica Lučke ispostave Mali Lošinj, vrsta plovila: gliser, model plovila: brodica s kabinom, oznaka:
1061 ML, duljina trupa: 11,08 m, širina: 3,20 m, broj trupa: IT CARC0024E000, 2 brodska otto motora (benzinska) CUMMINS, od 243 kW, ukupne snage motora 486 kW, mjesto gradnje i godina gradnje: Carnevali 2000“.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužene/protutužiteljice koji glasi:
„2. Utvrđuje se da bračnu stečevinu protutužiteljice GT rođ. V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VT iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] čini:
- 69 dionica Hrvatskog Telekoma d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560;
- 25 dionica Janaf d.d., Miramarska 24, Zagreb, OIB: 89018712265;
- 24 dionice INA, d.d., Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, OIB: 27759560625.
3. Nalaže se protutuženiku VT iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici GT rođ. V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ½ primljene cijene za dionice društva Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, isplati 771,55 EUR (slovima: sedamstosedamdesetjedan euro i pedesetipet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 12. studenog 2019. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
4. Nalaže se protutuženiku VT iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici GT rođ. V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ½ vrijednosti dividende isplaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice po osnovi dionica društva Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560 isplati 873,34 EUR (slovima: osmastosedamdesettri eura i tridesetičetiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:
- na iznos od 123,59 EUR od dana 20. svibnja 2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 58,80 EUR od dana 10. ožujka 2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 78,53 EUR od dana 20. svibnja 2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 155,91 EUR od dana 18. svibnja 2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 104,22 EUR od dana 24. svibnja 2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 50,69 EUR od dana 9. ožujka 2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 43,51 EUR od dana 22. svibnja 2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 80,62 EUR od dana 9. srpnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 35,36 EUR od dana 27. svibnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 32,05 EUR od dana 26. svibnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,58 EUR od dana 17. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,58 EUR od dana 23. svibnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,58 EUR od dana 22. svibnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 39,31 EUR od dana 28. svibnja 2019. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
5. Nalaže se protutuženiku VT iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici GT rođ. V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ½ primljene cijene za dionice društva Janaf d.d., Miramarska 24, Zagreb, OIB: 89018712265 isplati 4.399,78 EUR (slovima: četiritisućetristodevedesetdevet eura i sedamdesetiosam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:
- na iznos od 1.404,21 EUR tekućom od 21. listopada 2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.995,57 EUR tekućom od 9. srpnja 2011. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
6. Nalaže se protutuženiku VT iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici GT rođ. V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ½ primljene cijene za dionice društva INA, d.d., Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, OIB: 27759560625, isplati 3.535,74 EUR (slovima: tritisućepetstotridesetipet eura i sedamdesetičetiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 17. travnja 2008. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
7. Nalaže se protutuženiku VT iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici GT rođ. V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ½ vrijednosti dividende isplaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice po osnovi dionica društva INA, d.d., Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, OIB: 27759560625, isplati 19,10 EUR (slovima: devetnaest eura i deset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 10. srpnja 2007. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
8. Nalaže se protutuženiku VT iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici GT rođ. V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed vozilo vrste traktor – ABS (QUAD), marke CAN AM, tipa OUTLANDER MAX 1000 XT-P ABS T3b 18; broj šasije:
3JBLPAP6XJJ000695, reg. oznaka [registarska oznaka] (ranije ZG7444 GO), god. proizvodnje 2018., u roku od 15 dana.“
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužene/protutužiteljice za donošenje privremene mjere koji glasi:
„I. Radi osiguranja novčane tražbina predlagateljice osiguranja GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema protivniku osiguranja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 70.000,00 EUR (slovima: sedamdeset tisuća eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 10. rujna 2019. godine pa do isplate,
određuje se
privremena mjera
- zabranom protivniku osiguranja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da otuđi ili optereti 3/6 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja kat. čest. [katastarska čestica] kuću i dvorište u [adresa], površine 224 čhv ili 806 m2 na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu (čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ-a).
II. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog Rješenja protivniku osiguranja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odnosno zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu (čl. 345. st. 3. OZ-a).
III. Ova privremena mjera traje do 30-og dana od nastupanja uvjeta za ovrhu radi namirenja tražbine predlagateljice osiguranja (čl. 351. OZ-a).
II. Utvrđuje se da je tužba tužene/protutužiteljice povučena u dijelu kojim glasi: „7. Nalaže se tuženiku TT, iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici GT rođ. V, iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed AUTOPRIKOLICU ZA QUAD reg. oznake [registarska oznaka], u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
8. Nalaže se tuženiku TT, iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici GT rođ. V, iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed: umjetničku sliku VTK; bicikl Cinzia ženski, sivo-smeđi s košarom; guseni pekač-GSW; električno cijedilo za agrumu; kuhalo za vodu-Delongi crveni; bakrenu samostojeću svjetiljku-Eglo; blender sa staklenom posudom-Electrolux, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
III. Odbija se zahtjev tužitelja/protutuženika iz podneska od 14. listopada 2021. za naknadom troška postupka 3.413,63 EUR.
IV. Nalaže se tužitelju/protutuženiku naknaditi tuženoj/protutužitejici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.060,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "
2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja, žalbe su podnijele obje stranke.
2.1. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) prvostupanjsku presudu žalbom (u dva podneska dana 17. rujna 2025. godine) pobija u dijelu pod točkom II. i III. izreke, a prvostupanjsko rješenje u odluci o parničnom trošku pod točkom III. i IV. izreke, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, dalje: ZPP) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu i rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sa zahtjevom za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
2.2. Tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) prvostupanjsku presudu žalbom pobija u dijelu pod točkom I. i točkom V. izreke zbog žalbenih razloga iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a prvostupanjsko rješenje sadržajno u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu i rješenje u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana i djelomično nije osnovana.
5. Žalba tuženice djelomično je osnovana i djelomično nije osnovana.
6. U postupku prema razlozima presude nije sporno da su stranke sklopile brak dana 20. svibnja 2006. godine, da je dana 23. prosinca 2009. godine tuženica sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanja sa majkom ZT čiji su predmet nekretnine navedene pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, da su stranke dana 4. prosinca 2014. godine sklopile Bračni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojem OV-17317/2014, da je tužitelj Darovnim ugovorom od 6. ožujka 2018. godine prenio na tuženicu vlasništvu broda, te da je brak stranka razveden presudom tog suda pod brojem P Ob-988/19 od 23. listopada 2020. godine, koja je istog dana postala pravomoćna, ujedno, prema razlozima presude u odnosu na vozilo/traktor Quad, god. proizvodnje 2018. čiji je povrat dio tužbenog zahtjeva tuženice, da nije sporno da je tuženica vlasnica toga vozila.
7. Prema razlozima presude sporno je da li je tužitelj temeljem bračne stečevine stekao 1/2 dijela nekretnina koje je tuženica stekla na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zatim, ima li tuženica na temelju odredbe članka 3. stavak 2. Bračnog ugovora pravo na isplatu iznosa od 70.000,00 EUR ili je za navedeni iznos obeštećena sklapanjem Darovnog ugovora od 6. ožujka 2018. godine, te posljedično tome pitanje ništetnosti spomenutog ugovora, sporno je i tumačenje odredbi Bračnog ugovora u odnosu na pitanje čine li dionice tužitelja koje je isti na svoje ime stjecao za vrijeme trajanja bračne zajednice bračnu stečevinu stranaka u 1/2 dijela, te s tim u svezi, ima li tuženica pravo na isplatu iznosa od 1/2 dijela cijene prodanih dionica i ostvarenih dividendi, ujedno, s obzirom na istaknuti prigovor zadržanja da je sporno može li ona osnovano postaviti tužitelju zahtjev za povrat u posjed predmetnog vozila/traktora Quad.
8. Pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, a u primjeni odredbe članka 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15, dalje: ObZ/03), bračna stečevina predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, dok s druge strane, vlastitu imovinu prema odredbi članka 253. ObZ/03 predstavlja imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz članka 253. ObZ/03 (nasljeđivanje, darovanje i sl.).
8.1. Odredbom člankom 248. ObZ/03 koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja braka stranaka, kao i bračnog ugovora propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je člankom 249. stavak 1. istog Zakona propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, a stavkom 2. da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine.
8.2. Kako bi se mogla točno utvrditi jasna granica između bračne stečevine i vlastite imovine ObZ/03 je regulirao mogućnost ugovornog uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova i odredio da bračni drugovi mogu sklopiti bračni ugovor kojim se uređuju odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, a ako nisu sklopili takav ugovor, bračni drugovi imaju i mogućnost tijekom trajanja braka ili nakon njegova prestanka također sporazumno urediti svoje imovinskopravne odnose sklapanjem ugovora o diobi bračne stečevine gdje će bračni drugovi također utvrditi i između ostalog, koja imovina predstavlja bračnu stečevinu ili vlastitu imovinu bračnih drugova.
9. Prema razlozima presude, prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:
- da je valjan Bračni ugovor sklopljen među stranaka dana 4. prosinca 2014. godine , ovjeren u potpisu stranaka kod javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojem OV- 17317/2014,
- da su člankom 3. stavak 1. Bračnog ugovora stranke sporazumno utvrdile da posebnu imovinu tužitelja predstavlja vlasništvo 1/2 dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a posebnu imovinu tuženice novčani iznos koji je unijela od 70.000,00 eura, kao i da su u stavku 2. tog članka suglasno utvrdile da sva ostala stečena imovina predstavlja njihovu bračnu stečevinu,
- da su člankom 4. Bračnog ugovora stranke suglasno utvrdile da u slučaju razvoda braka, tužitelju ostaje kao vlastita prethodno navedena nekretnina za 1/2 dijela iz članka 3. stavak 1. ugovora, te da se tužitelj u slučaju razvoda braka obvezuje isplatiti tuženici iznos od 70.000,00 eura kao njezinu posebnu imovinu,
- da su člankom 5. Bračnog ugovora stranke se suglasile da istim ugovorom ujedno uređuju i međusobne imovinsko pravne odnose glede budućih nekretnina i pokretnina koje će biti eventualno stečene nakon potpisa ugovora pa do eventualnog razvoda braka, na način da svaka od tih nekretnina i pokretnina, kao i eventualno korist stečena od njih, pripada u vlasništvo onom bračnom drugu koji ih je stekao temeljem odgovarajućeg pravnog posla (na čije ime budu stečene), odnosno da sve eventualno stečene nekretnine i pokretnine pripadnu onom bračnom drugu koji je naveden kao stjecatelj u odgovarajućem pravnom poslu, računu ili kakovoj drugoj ispravi ili dokazu o stjecanju vlasništva, a člankom 6. Bračnog ugovora, da svakom bračnom drugu u odnosu na takvu imovinu pripadne i svaka obveza koja je u pogleda te imovine nastala od dana sklapanja ugovora, podrazumijevajući i buduće obveze,
- da su u članku 7. Bračnog ugovora stranke se suglasile da istim u cijelosti rješavaju svoje imovinsko-pravne odnose, te da vlastoručnim potpisom prihvaćaju prava i obveze koje iz istog nastaju,
- da su člankom 8. Bračnog ugovora stranke se sporazumjele da isti može biti izmijenjen samo u pisanom obliku, putem aneksa i potpisan od strane obje stranke, a člankom 9. ugovora, da taj Bračni ugovor predstavlja potpisani konačni dogovor stranaka, a nadređen je automatski i poništava bilo koji drugi ili raniji ugovor ili dogovor stranaka,
- da je tuženica darovanjem od strane članova svoje matične obitelji-majke, odnosno brata, dobila iznos od 70.000,00 eura,
- da je valjan Ugovor o darovanju od 6. ožujka 2018. godine ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije, poslovni broj OV-2083/2018, sklopljen između tužitelja kao darovatelja i GT, kao obdarenice predmet kojega je bio prijenos prava vlasništva na brodici imena G, NIB: 249430, tada upisane u ulošku broj [broj ZK uloška], glavne knjige očevidnika brodica Lučke ispostave Mali Lošinj, da nije ništetan zbog postojanja nesporazuma u smislu članka 282. ZOO, kako to tvrdi tužitelj, te da nije prihvaćen iskaz svjedokinje ČT u dijelu u kojem ista navodi da je dogovor među strankama spora bio da brod glasi na GT jer je ona dala 70.000,00 eura iz bračnog ugovora za stan koji glasi na tužitelja, a to iz razloga jer je takav iskaz protivan iskazu tuženice, a i sama svjedokinja da je iskazala da tužen ica nije s njom dijelila privatne stvari,
- da iz računa 01. od 26. siječnja 2021. godine proizlazi da je brod koji je bio predmet darovnog ugovora prodan tog dana za iznos od 18.250,00 eura, te da je brisan iz upisnika brodova,
- da je pri kupnji vozila/traktora Quad tužitelj dana 25. listopada 2018. godine prenio nalogom na tuženicu iznos od 120.000,00 kuna, te da tuženica nije dokazala da se radi o otpremnini i bonusu koji su joj isplaćeni od prijašnjeg poslodavca, kao ni da ga je ona prethodno prenijela na tužitelja, a niti je podrijetlo tog iznosa u iskazu obrazložio tužitelj, slijedom čega čak i kada bi se uzelo da je navedeni iznos bračna stečevina stranaka, da bi tužitelj imao potraživanje prema tužen ici od najmanje 60.000,00 kuna, pa da stoga da tužitelj ima pravo zadržanja u odnosu na vozilo/traktor Quad, čija je vlasnica tuženica,
- da je prema pregledanim obavijestima o stanju i promjeni na računu tužitelja pribavljenim po tužitelju i tuženici, od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, tužitelj stekao kupnjom:
- dana 4. listopada 2007. godine 63 dionice HT d.d. i 6. listopada 2008. godine 6 dionica HT d.d., koje dionice su prodane 11. studenog 2019. godine po cijeni od 168,50 kuna po dionici, dakle za iznos od 11.626,50 kuna,
- dana 1. prosinca 2006. godine 22 dionice INA d.d. i 3. prosinca 2007. godine 3 dionice INA d.d., koje dionice su prodane dana 16. travnja 2008. u iznosu od 2.220,00 kuna po dionici,
- dana 25. travnja 2008. godine i 16. listopada 2008. godine 25 dionica Janaf d.d. od kojih je 20. listopada 2008. prodano 10 dionica i to 3 dionice po cijeni od po 2.120,02 kn, 5 dionica po cijeni od po 2.120,00 kn i 2 dionice po cijeni od 2.100,00 kn dok je 8. srpnja 2011. godine prodan preostali dio od 15 dionica i to 3 dionice po cijeni od 3.040,00 kn, 3 dionice po cijeni od 3.002,03 kn, 5 dionica po cijeni od 3.002,00 kn, 1 dionica po cijeni od 3.001,10 kn i 3 dionice po cijeni od 3.001,01 kn,
- da je uvidom u pregled isplaćenih novčanih sredstava na računu vrijednosnih papira imatelja VT od 20. svibnja 2006. do 23. listopada 2020. godine utvrđeno da su istome isplaćene dividende HT d.d. u iznosima i na datume kako slijedi : 19. svibnja 2008. iznos od 1.862,28 kn, 9. ožujka 2009. iznos od 885,96 kn, 19. svibnja 2009. iznos od 1.183,35 kn, 17. svibnja 2010. iznos od 2.349,45 kn, 23. svibnja 2011. iznos od 1.570,44 kn, 8. ožujka 2012. iznos od 763,83 kn, 21. svibnja 2012. iznos od 655,67 kn, 8. srpnja 2013. iznos od 1.214,80 kn, 26. svibnja 2014. iznos od 533,07 kn, 25. svibnja 2015. iznos od 483,00 kn, 16. svibnja 2016. iznos od 355,38 kn, 22. svibnja 2017. iznos od 355,38 kn, 21. svibnja 2018. iznos od 355,38 kn i 27. svibnja 2019. iznos od 592,30 kn, kao i da mu je 9. srpnja 2007. godine isplaćena dividenda INE d.d. u iznosu od 287,83 kn,
- da je prema pregledanim obavijestima o stanju i promjeni na računu tužen ice od 20. svibnja 2006. do 23. listopada 2020. godine, pribavljenim po tužitelju, od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, tuženica stekla kupnjom:
- tijekom studenog 2007. godine 97 dionica Belja koje su prodane 21. lipnja 2011. godine;
- dana 4. listopada 2007. godine 63 dionice HT d.d. koje su prodane 5. siječnja 2009. godine,
- dana 1. prosinca 2006. i 3. prosinca 2007. godine, ukupno 24 dionice INEA d.d. koje su prodane 16. travnja 2008. godine,
- dana 19. studenog 2007. godine 21 dionica Lavčevića d.d., koje su prodane 21. lipnja 2011. godine,
- da je prema pregledu isplaćenih novčanih sredstava tuženici 9. srpnja 2007. godine isplaćena dividenda INE d.d. u iznosu od 297,83 kn, 19. svibnja 2008. dividenda HT d.d. u iznosu od 1.862,28 kn i 27. studenog 2017. dividenda Lavčević d.d. u iznosu od 126,18 kn,
- da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen između tuženice i njene majke ZT dana 23. prosinca 2009. godine nije izvršavan u odnosu na obvezu uplate uzdržavanja u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno, jer da tuženica nikad nije platila niti jedan iznos od 10.000,00 kuna, a isto da nije platio ni tužitelj, međutim, da se ne radi o prividnom pravnom poslu, jer je isti ostao na snazi, da je u tom pravcu u predmetu P Ob-1013/10 primateljica uzdržavanja zatražila isplatu iznosa od po 10.000,00 kuna s osnova tog ugovora od tužitelja, a tuženica stekla vlasništvo nekretnina, te da su utužene nekretnine postale bračna stečevina tužitelja temeljem zakona,
- da je tužiteljica podneskom od 7. listopada 2021. godine povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pokretnine (slika, bicikl, kuhalo za vodu, svjetiljka) i prikolicu za Quad.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio:
- da su nekretnine pod točkom I. izreke, a na kojima se uknjižila tuženica tijekom trajanja braka, preuzevši obvezu uzdržavanja majke, postale bračna stečevina stranaka temeljem zakona, te da je tužitelj stekao suvlasništvo za 1/2 na istima – zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. izreke,
- da je tužitelj nakon razvoda dužan isplatiti tuženici iznos od 70.000,00 eura temeljem članka 4. stavak 2. Bračnog ugovora sa zateznim kamatama od dana prestanka faktične bračne zajednice, zbog čega je prihvatio zahtjev tuženice pod točkom II. izreke – da je suprotno tvrdnji tužitelja, valjan Ugovor o darovanju brodice od dana 6. ožujka 2018. godine, jer među strankama da nije bilo nesporazuma, slijedom čega je pod točkom III. izreke odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti istog,
- da su prema pregledanim obavijestima Središnje klirinške agencije po računima stranaka, obje stranke stjecale dionice na svoje ime u približno jednakim vremenskim razdobljima koje je prethodilo sklapanju bračnog ugovora, te da iz iskaza stranaka proizlazi da je svatko stjecao dionice na svoje ime, kao i da pitanje dionica nije uređeno bračnim ugovorom, pa stoga da tuženica nije dokazala da bi dionice INE, HT, Janafa, činile bračnu stečevinu stranaka, a niti da bi posljedično tome, dobit od istih i dividende činile bračnu stečevinu, slijedom čega je odbio zahtjeve iz osnova utvrđenja bračne stečevine i isplate 1/2 prodajne cijene i ostvarene dividende koje u odnosu na dionice zahtijeva tuženica, a sadržanim pod točkom IV. izreke (označene pod rednim brojem 2., 3., 4., 5.i 6.),
- da je tuženica vlasnica vozila vrste traktor – ABS (Quad) koji je stečen 2018. godine, ali je s obzirom na prebačeni novac za njegovu kupnju od strane tužitelja nalogom od 18. listopada 2019. godine, za kojeg isti tvrdi da je usmeno ugovorena pozajmica sa rokom vraćanja, zbog prihvaćenog prigovora prava zadržanja zbog nevraćanja pozajmice, nalazeći isti osnovanim i u situaciji kada bi istom pripadala polovica tog iznosa kao bračna stečevina, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev za predaju u posjed pod točkom IV. (označena pod rednim brojem 8. točke IV. izreke).
11. U odnosu na prijedlog za donošenje privremene mjere osiguranja zabranom otuđenja ili opterećenja 3/6 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja kat. čest. [katastarska čestica] kuću i dvorište u [adresa], površine 224 čhv ili 806 m2 na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi osiguranja novčane tražbine od 70.000,00 eura koju potražuje na temelju bračnog ugovora, prvostupanjski je sud utvrdio da je predlagateljica dokazala postojanje novčane tražbine, ali nije dokazala opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, niti je dokazala vjerojatnim da je mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a to iz razloga jer je prema sadržaju presude o razvodu braka na adresi te nekretnine prijavljeno prebivalište protivnika osiguranja i zajedničke djece stranaka, te prema uvjerenju katastra, protivnik osiguranja nema druge nekretnine za stanovanje. Također, iz iskaza protivnika osiguranja, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj bio prisiljen uzeti zajam od prijatelja jer je bio bez novaca, a sada da je zaposlen i ostvaruje primanja od 16.000,00 kn (iskaz s ročišta od 19. rujna 2022.), dok da je svjedok MT iskazao da prema protivniku osiguranja više nema tražbinu radi koje je upisano založno pravo, koji iskaz sud je cijenio neposredno uvjerljivijim u odnosu na iskaz protivnika osiguranja, pa je zaključujući da nisu ispunjene obje kumulativne pretpostavke iz odredbe članka 346. ObZ odbio prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja.
12. U odnosu na žalbu tužitelja:
12.1. Tužitelj u žalbi u odnosu na točku II. izreke u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 70.000,00 eura, te u odnosu na točku III. izreke u kojoj je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju od 6. ožujka 2018. godine (čiji je predmet prijenos vlasništva brodice imena G M, NIB 249430), ukupnošću žalbenih navoda ističe da je darovanje broda bilo motivirano ispunjenjem obveze iz Bračnog ugovora, a ne nekom emotivom ili spontanom gestom darovanja – polazeći od te tvrdnje osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, obrazlažući da presuda ne sadrži razloge kako je sud utvrdio odlučnu činjenicu nepostojanja nesuglasica u vrijeme prijenosa vlasništva na brodu, činjenicu vrijednosti broda u visini od 18.000,00 eura, pogrešno utvrđenih razloga zbog kojih je pobijan Darovni ugovor, jer da su razlozi za pobijanje nastali kada je od strane tuženice podnesena tužba radi isplate iznosa od 70.000,00 eura, a prijenos broda da se dogodio neposredno prije razvoda braka, kao i u odnosu na ocjenu iskaza svjedokinje ČT koja je predložena na okolnosti bračnih odnosa i imovine od strane tuženice – koja je na ročištu 10. studenog 2022. godine navela da je ta svjedokinja njena prijateljica iz srednje škole, a MT da je njezin muž i da su oni znali pojedinosti oko sklapanja ugovora o darovanju.
12.2. U odnosu na točku II. izreke, tuženik osporava i odluku o zateznoj kamati, navodeći da je zatezna kamata mogla biti dosuđena u skladu sa odredbama bračnog ugovora samo od dana razvoda braka, a ne prestanka bračne zajednice, te da je obrazloženje presude u tom dijelu suprotno onom što se navodi u toj ispravi, zbog čega da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, pri čemu istu postupovnu povredu (kao niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja) u postupku pokrenutom nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) ne konkretizira u odnosu na utvrđenu činjenicu obveze vraćanja iznosa od 70.000,00 eura, prema odredbama Bračnog ugovora.
12.3. Iz podatka predmetnog spisa proizlazi da tužitelj u početnom protutužbenom zahtjevu postavljenom u postupku pod brojem P Ob-1047/2019, naknadno spojenom radi zajedničkog raspravljanja predmetnom spisu pod brojem P Ob-1008/2019 u činjeničnim navodima tužbe je naveo da je iz poštovanja prema tuženici potpisao bračni ugovor, a nakon što je među strankama došlo do ozbiljnih nesuglasica, te prenio pravo vlasništva na brodu upravo kako bi se ista osjećala sigurno i obeštećeno, te da: "…u slučaju da bi sud smatrao osnovanim navode tuženice da bi joj pripadalo pravo na isplatu 70.000,00 eura", protutužbom traži utvrđenje da nije nastao Ugovor o darovanju od 6. ožujka 2018. godine jer je među strankama očito postojao nesporazum o pravnoj naravi ugovora i bitnim sastojcima ugovora, pri čemu da su stranke Bračnim ugovorom definirale imovinsko pravne odnose, kao i utvrđenje da je on vlasnik broda (jer je prema iskazu tuženice kupljen od strane tužitelja 2015. ili 2016. godine), te da je tužen ica dužna izdati valjanu ispravu za upis u Očevidnik brodica nadležne lučke uprave, a što da će u protivnom zamijeniti presuda.
12.4. Nadalje, iz podatka predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj u podnesku od 23. prosinca 2023. godine, naznačio da "specificira tužbeni zahtjev" te je u odnosu na predmetni brod, sada zatražio utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju od 6. ožujka 2018. godine, navodeći da je tuženica od 2020. godine poduzela sve korake radi prijenosa broda na ime tvrtke M-Art Nautika i brisanje broda iz upisnika, da nije postupala u dobroj vjeri i da je poduzimala sve da bi se riješila broda, premda upoznata sa činjenicom da je brod prenio radi namirenja iznosa koji je istoj priznat kao posebna imovina Bračnim ugovorom.
12.5. Nije u pravu tužitelj kada osporava prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tuženice za isplatu iznosa od 70.000,00 eura, jer se prvostupanjski sud poziva na sporazum stranaka utvrđen u članku 4. stavak 2. Bračnog ugovora stranaka, koji je sklopljen u pisanom obliku dana 4. prosinca 2014. godine, kada je po javnom bilježniku ovjeren u potpisu stranka, a sukladno odredbi članka 255. stavak 3. ObZ/03, dok je žalba djelomično osnovana u odnosu na odluku o zateznim kamatama, budući da je zatezna kamata na taj iznos trebala biti dosuđena od dana pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P Ob-988/19 od 23. listopada 2020. godine kojom je razveden brak stranaka.
12.6. Tužitelj se u žalbi uopćeno poziva na dokaze, koje sud u odnosu na vrijednost broda nije ocijenio, međutim, iste dokaze posebno ne označava, a na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.
12.7. Ujedno, tužitelj se poziva i na pogrešnu ocjenu iskaza svjedokinje ČT, saslušane na ročištu dana 5. travnja 2023. godine, koja je iskazivala o saznanjima vezanim za darovanje broda, a u kojem iskazu se izjasnila o saznanjima da je brod darovan s obzirom da je tužen ica dala 70.000,00 eura za stan koji glasi na tužitelja, kao i da je imala moralnu odgovornosti da mora zaštititi taj novac, da tuženica nije sa njom dijelila sve stvari iz privatnog života, ali da joj je poznato da su taj brod stranke zajednički kupile i da joj je poklonjen, jer je u plaćanju stana sudjelovala sa 70.000,00 eura, pa je suprotno prigovorima tužitelja, pravilna ocjena prvostupanjskog suda, jer je na temelju iskaza obje stranke također utvrdio da odnosi stranaka u vrijeme sklapanja darovnog ugovora nisu bili narušeni, točnije da su bili dobri, da su zajednički donijeli odluku o kupnji broda, a tada da su prema iskazu tužitelja (kao bračni drugovi) imali viška novca i razmišljali kako ga potrošiti, da je tužen ica planirala dati otkaz u Pevecu i otvoriti obrt za iznajmljivanje broda, što da je uslijedilo, slijedom čega je pravilno zaključio da nije utemeljen iskaz o narušenosti odnosa stranaka u razdoblju do sklapanja darovnog ugovora 2018. godine, kao i prihvatio iskaz tuženice da je u vrijeme sklapanja darovnog ugovora za brod još plaćala kredit za brod, dio rate za kuću u [adresa], jer su ocu tužitelja davali po 10.000,00 eura kroz sedam godina prema internom dogovoru, te da je dala puno više za tu kuću od tužitelja, a kako su brod, automobil i kuća glasili na tužitelja – koje navode tužitelj nije osporio, da su se dogovorili o darovanju broda, pri čemu je pravilno ocijenio iskaz tužitelja u kojem je naveo da je darovni ugovor 2018. godine potpisao prije svih saznanja o životu tužen ice, neutemeljena tvrdnja da tuženica nije imala 70.000,00 eura kao vlastitu imovinu i da je bila riječ o velikom povjerenju i ljubavi – što bi i s pozicije samog tužitelja u konačnici upućivalo na motiv besplatnog pravnog posla, darovanja, a ne isplate iznosa od 70.000,00 eura prije razvoda braka i u skladu sa odredbama Bračnog ugovora vezanog za slučaj razvoda.
12.8. Međutim, ono što je bitno za donošenje odluke o ovom zahtjevu tužen ice je činjenica da stranke nisu mijenjale odredbe Bračnog ugovora o posebnoj imovini bračnih drugova i obvezi isplate u slučaju razvoda u skladu sa odredbom članka 8. istog ugovora o mogućnosti izmjene ugovora samo u pismenom obliku, putem aneksa potpisnog po obje stranke (a što podrazumijeva i ovjeru potpisa istih po javnom bilježniku), a koja odredba je jasna i izričita, pa se ne može prihvatiti osnovanom tvrdnja tužitelja da je obvezu vraćanja iznosa od 70.000,00 eura kompenzirao sklapanjem Ugovora o darovanju od dana 6. ožujka 2018. godine , tijekom trajanja bračne zajednice, slijedom čega je trebalo djelomično odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke u odnosu na isplatu iznosa od 70.000,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana 24. listopada 2020. godine (slijedećeg dana nakon pravomoćnosti presude o razvodu braka – a kako u odnosu na odluku o zateznoj kamati očituje se u žalbi tužitelj) do isplate (članak 368. stavak 1. ZPP), te djelomično uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o zateznoj kamati i odbiti zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 10. rujna 2019. godine do 23. listopada 2020. godine, kao neosnovan (članak 373. točka 3. ZPP).
12.9. Nije u pravu tužitelj kada žalbom pobija prvostupanjsku presudu iz naprijed navedenih razloga u odbijajućem dijelu protutužbenog zahtjeva pod točkom III. izreke, a koji se odnosi na zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju od 6. ožujka 2018. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Ivana Adžije, poslovni broj OV- 2083/2018, sklopljenog između tužitelja kao darovatelja i tuženice kao obdarenice predmet kojega je bio prijenos prava vlasništva na brodici imena G, NIB: 249430, tada upisane u ulošku broj [broj ZK uloška], glavne knjige očevidnika brodica Lučke ispostave Mali Lošinj, vrsta plovila: gliser, model plovila: brodica s kabinom, oznaka: 1061 ML, duljina trupa: 11,08 m, širina: 3,20 m, broj trupa: IT CARC0024E000, 2 brodska otto motora (benzinska) CUMMINS, od 243 kW, ukupne snage motora 486 kW, mjesto gradnje i godina gradnje: Carnevali 2000.
12.10. Iz razloga presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da bi pri sklapanju darovnog ugovora postojao nesporazum u smislu odredbe članka 282. ZOO, a posljedično tome je utvrđeno da darovni ugovor od 6. ožujka 2018. godine nije ništetan: "… primjenom odredbe članka 322. u vezi s čl. 282 ZOO-a (arg., po suprotnosti iz odredbe navedenih članaka)…".
12.11. Međutim, pitanje nesporazuma propisano je člankom 282. ZOO, a radi se o situaciji kada stranke vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku, te tada ugovor ne nastaje, pa sve da je i utvrđeno da je ugovor o darovanju sklopljen zbog nesporazuma (a što tužitelj tvrdi u početno postavljenom protutužbenom zahtjevu u parnici pod brojem P Ob-1047/2019, dakle, prije preinake tužbe 2023. godine) zahtjev za utvrđenje ništetnosti iz tog razloga bi trebao biti odbijen.
12.12. Tužitelj u žalbi navodi da su razlozi zbog kojih pobija Darovni ugovor pogrešno utvrđeni, jer je neuka stranka i da nije za očekivati da isti raspolaže znanjem o razlozima zbog kojih se ugovor može pobijati ili poništavati, te ponavlja da je darovanje uslijedilo kao ispunjenje obveze iz bračnog ugovora, slijedom čega da je tužba podnesena u zakonskom roku.
12.13. Međutim, ukoliko se radi o Ugovoru o darovanju, čija je svrha izmjena odredbi Bračnog ugovora – izdvajanje posebne imovine tuženice prije razvoda braka i to u vrijednosti broda, kako to tvrdi tužitelj, onda bi se radilo o prividnom ugovoru o darovanju, koji nije nastao (članka 285. stavak 1. ZOO) a niti ispunjava uvjete za neki drugi ugovor koji bi se sastojao u sporazumnoj izmjeni postojećih odredbi Bračnog ugovora o isplati iznosa utvrđene posebne imovine tužen ice od 70.000,00 eura u slučaju razvoda braka, davanjem tuženici za vrijeme trajanja braka umjesto isplate tog iznosa, prijenos vlasništva predmetnog broda, po strankama utvrđene iste ili više vrijednost – jer to ne proizlazi niti iz jedne odredbe darovnog ugovora, a koji je brod nesporno naknadno prodan za iznos od 18.250,00 eura, pa bi tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora i iz tih razloga trebao biti odbijen (tako glede prividnog ugovora i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev- 960/2018-2 od 15. veljače 2022. godine).
12.14. Naposljetku, treba i u odnosu na taj dio zahtjeva imati u vidu da prema članku 8. Bračnog ugovora isti može biti izmijenjen samo u pisanom obliku, putem aneksa i potpisan od strane obje stranke, a iz članka 9. ugovora proizlazi da su se stranke sporazumjele da taj Bračni ugovor predstavlja potpisani konačni dogovor stranaka, a nadređen je automatski i poništava bilo koji drugi ili raniji ugovor ili dogovor stranaka.
13. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja trebalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i pod točkom III. izreke potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 2. ZPP).
14. U odnosu na žalbu tuženice:
14.1. Tuženica u žalbi u odnosu na točku I. izreke u bitnom osporava prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, te navodi da zbog toga što je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen isključivo između nje i njene majke, dok tužitelj nije bio ugovorna stranka i nije izvršavao obvezu uzdržavanja – postoji proturječnost u razlozima presude, s tim u vezi i u odnosu na sadržaj dokaza (iskaz tužen ice i njene majke, sadržaj ugovora) i ocjene suda, nadalje, da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, jer sud nije dao razloge u odnosu na imovinu koja je predmet tog ugovora kao bračna stečevina, a čime da su ostvareni i daljnji žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u kom pravcu se poziva na to da niti tuženica, a niti tužitelj nisu izvršavali obvezu uzdržavanja.
14.2. Tuženica se u tom pravcu poziva na pravno stanovište sadržano u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) pod brojem Rev- 2359/2016 od dana 14. veljače 2018. godine, navodeći da je u istoj zauzet stav da se ne radi o imovini stečenoj radom ili prihodima bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice u situaciji kada je samo jedan bračni drug sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a obvezu uzdržavanja nije izvršavao ni jedan ni drugi bračni drug, odnosno da se radi o posebnoj imovini onog bračnog druga koji je naveden u ugovoru kao davatelj uzdržavanja, dalje, na presudu VSRH broj Rev-95/08 od dana 17. lipnja 2008. godine navodeći da je u istoj zauzet stav da prema ranijem Zakonu o braku i porodičnim odnosima, bračni drug koji je bio davatelj uzdržavanja stječe suvlasnički dio u imovini stečenoj tim ugovorom ako nije značajnije pridonio pružanju uzdržavanja, a što da bi trebalo uzeti u obzir i u primjeni Obiteljskog zakona, kao i na rješenje VSRH broj Rev-3131/2024 od 23. srpnja 2024. godine s obzirom na stav da nije dovoljno utvrditi da li je imovina stečena tijekom braka, već da li je stečena zajedničkim doprinosom ili radom obaju supružnika, dakle, da li je bračni drug koji nije potpisao Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sudjelovao u njegovom izvršavanju.
14.3. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP iz razloga koje obrazlaže tužen ica, jer su razlozi odluke navedeni i svode se na stanovište suda da je do stjecanje imovine, bez obzira na činjenicu da tužitelj nije ugovorna strana i da ugovor nije izvršavan davanjem uzdržavanja, došlo za vrijeme trajanja braka stranaka, kada je preuzeta i obveza uzdržavanja (pri čemu nije sporno da bračni drugovi u Bračnom ugovoru svoje redovne mjesečne prihode nisu označili kao posebnu imovinu, jednako kao ni tuženica vlasništvo nekretnina na kojima se upisala kao vlasnica temeljem tog Ugovora), pa činjenica da se tuženica ne slaže sa istima, upućuje na daljnje žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
14.4. U odnosu na presudu i rješenje VSRH broj Rev-2359/2016 od dana 14. veljače 2018. godine na koje se poziva tuženica, treba reći da je u istoj sadržano pravno stanovište da imovina koju dobije jedan bračni drug na temelju ugovora o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju (za vrijeme trajanja bračne zajednice) ulazi u bračnu stečevinu kada je stečena davanjem uzdržavanja primatelju uzdržavanja, radom ili prihodima od rada bračnih drugova (dakle, bez obzira što je samo jedan od njih ugovorna strana takvog ugovora). U suprotnom ako se nisu izvršavale obveze iz ugovora prema primatelju uzdržavanja od strane bračnih drugova radom ili prihodima od njihova rada, riječ je o posebnoj imovini onog bračnog druga koji je u ugovoru o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju naveden kao davatelj uzdržavanja, ako je u primjeni Zakon o braku i porodičnim odnosima, odnosno njegovoj vlastitoj imovini ako se u sporu primjenjuje Obiteljski zakon, dok nije sporan ni stav sadržan presudi VRSH broj Rev-95/08 od 17. lipnja 2008. godine, i u rješenju broj Rev- 3131/2024 od dana 23. srpnja 2024. godine glede pitanja stvarnog doprinosa pružanja uzdržavanja od strane bračnog druga koji nije u ugovoru označen kao davatelj uzdržavanja.
14.5. Međutim, i kod utvrđene činjenice da stranke nisu izvršavale predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju plaćanjem dogovorenog iznosa uzdržavanja od 10.000,00 kuna mjesečno, te nesporne činjenice da je jedina ugovorna strana tuženica, koja se i uknjižila kao vlasnik u zemljišnim knjigama, ne radi se o činjenično i pravno istovjetnom ili sličnom predmetu spora, budući su stranke ovog spora nakon što je sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i nakon što se tuženica uknjižila kao vlasnica predmetnih nekretnina, sklopile Bračni ugovor 2014. godine, pa sve da su navedene nekretnine predstavljale u tom trenutku posebnu imovinu tuženice, Bračnim ugovorom iz 2014. godine izmijenjen je po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, upravo voljom stranaka, pravni režim tih nekretnina, jer se osim posebne imovine navedene u članku 3. stavak 1. Ugovora – za koju se izrijekom navodi poseban pravni osnov stjecanja, sva ostala stečena imovina u stavku 2. istog članka, utvrđuje bračnom stečevinom stranka, te je u takvoj odredbi sadržana i volja same tuženice – u ugovoru kojim stranke prema članku 7. u cijelosti rješavaju svoje imovinskopravne odnose, te koji prema članku 8. istog može biti izmijenjen samo u pisanom obliku, putem aneksa i potpisan od strane obje stranke, a prema članku 9. predstavlja potpisani konačni dogovor stranaka, te je nadređen automatski i poništava bilo koji drugi ili raniji ugovor ili dogovor stranaka.
14.6. Odgovarajući na daljnje žalbene tvrdnje tuženice, a koje je ista isticala i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom koji se odnose na tvrdnju da je sam Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopila sa majkom prividan ugovor (radi izbjegavanja plaćanja poreznog duga) ista ne dovodi u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda, budući da je u postupku utvrđeno da tuženica nije dokazala takvu tvrdnju poreznim rješenjima, niti drugim ispravama glede tvrdnje o zatvaranju obrta 2008. godine, te poreznom dugu svjedokinje ZT od 3,5 milijuna kuna, nadalje, da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju proveden glede prijenosa vlasništva 2010. godine, da od strane ugovornih stranaka – u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog postupka, nikad nije raskinut, niti pobijan, te činjenice da je u drugom postupku, koji se vodi pod brojem P Ob-1013/2019, majka tuženice, svjedokinja ZT, u poziciji tuženice, postavila protutužbeni zahtjev prema tužitelju za isplatu iznosa od 10.000,00 kuna s osnova uzdržavanja od dospijeća do isplate, slijedom čega je žalbu tuženice trebalo djelomično odbiti i pod točkom I. izreke, te iz naprijed navedenih razloga potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 2. ZPP).
14.7. U odnosu na točku IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za utvrđenje bračne stečevine za 1/2 na dionicama INE d.d., HT d.d. i Janafa d.d., i zahtjev za isplatu 1/2 primljene cijene za dionice, kao i 1/2 vrijednosti dividende po osnovi dionica HT i INE, tuženica ističe sadržajno žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ističući da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 3. stavak 2. Bračnog ugovora, niti je s tim u vezi imao u vidu odredbu članka 5. istog ugovora, koja se odnosi na buduću imovinu.
14.8. Kako je u postupku utvrđeno da su dionice koje su predmet zahtjeva prodane prije sklapanja Bračnog ugovora 2014. godine, osim dionica Hrvatskog Telekoma d.d. koje su prodane dana 11. studenog 2019. godine, to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su dionice Janafa i dionice Ine d.d. bračna stečevina, budući da iste više nisu bile u vlasništvu stranaka niti u vrijeme sklapanja Bračnog ugovora međutim, pitanje pravnog režima tih dionica za vrijeme braka stranaka do njihove prodaje je prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu za isplatu 1/2 prodajne cijene istih, kao i 1/2 ostvarene dividende.
14.9. U tom pravcu, i pored utvrđene činjenice da je i tuženica kupovale određene pakete dionica, ne može se prihvatiti kao pravilan zaključak suda da se radi o posebnoj imovini stranka, jer drugačije proizlazi iz Bračnog ugovora, sklopljenog 2014. godine, pa je za zaključiti da su do prodaje iste predstavljale bračnu stečevinu stranaka, međutim, glede ostvarenih prihoda prodajom dionica, kao i ostvarene dividende, s obzirom na iskaze obiju stranaka prema kojima su sve do faktičnog prestanka bračne zajednice podmirivali zajedničke troškove domaćinstva i sve investicije, dok tuženica ne ističe suprotno, a niti je sporno da su se i pored toga stranke sporazumjele o vlasništvu imovine stečene nakon potpisivanju Bračnog ugovora, što bi upućivalo i na odluku o zajednički utrošenim sredstvima koja potječu iz prihoda po osnovi dionica, trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev samo u odnosu na zahtjev usmjeren na 69 dionica Hrvatskog telekoma d.d.
14.10. Naime, tuženica je tužbu pod brojem P Ob-1047/2019 za utvrđivanje bračne stečevina na 1/2 od ukupno 69 dionica Hrvatskog telekoma d.d. podnijela 11. studenog 2019. godine, slijedom čega je u tom dijelu trebalo djelomično uvažiti žalbu tuženice budući da je utvrđeno da su dionice prodane istog dana za cijenu od po 168,50 kuna po dionici, što ukupno iznosi 11.626,50 kuna, slijedom čega je 1/2 tog iznosa 5.813,25 kuna, odnosno zatraženih 771,55 eura, pa je u tom dijelu trebalo djelomično i preinačiti prvostupanjsku presudu (članak 373. stavak 3. ZPP) za taj dio zahtjeva pod točkom IV. izreke (pod rednim brojem 2.), kao i zahtjev za isplatu 1/2 cijene u iznosu od 771,55 eura (pod rednim brojem 3.), a u preostalom dijelu pod točkom IV. izreke (pod rednim brojem 2., 4., 5., 6. i 7.), iz naprijed navedenih razloga potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 2. ZPP).
14.11. U odnosu na odbijajući dio pod točkom IV. izreke (označen pod rednim brojem 8.) koji se odnosi na zahtjev za predaju vozila/traktor Quad, tuženica ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, nalazeći da je presuda u tom dijelu nerazumljiva i proturječna sama sebi jer da je sud odbio zahtjev tuženice za predaju vozila uz obrazloženje da nije dokazano da se radi o njenoj vlastitoj imovini, u kom pravcu da suprotno proizlazi iz isprava (ponuda i računa-otpremnice) dok istodobno utvrđuje da je tužen ica kupac i stjecatelj, nadalje, da presuda nema razloge u odnosu na zaključak da uplate tužitelja na račun tuženice predstavljaju pozajmicu.
14.12. Međutim, suprotno tvrdnjama tuženice, iz razloga presude proizlazi da nije sporno da je tuženica vlasnica vozila koje je stekla u razdoblju nakon potpisivanja Bračnog ugovora iz 2014. godine, kao što nije sporno da se na tu imovinu odnosi odredba članka 5. Ugovora, međutim kod utvrđene činjenice da je tužitelj nalogom prenio tuženici iznos od 120.000,00 kuna, pri čemu ista nije dokazala da se radi o otpremnini i bonusu od strane poslodavca, za koje je naložila da se isplate na račun tužitelja, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da i u situaciji kada bi se radilo o sredstvima zajedničke bračne stečevine, s obzirom na 1/2 tog iznosa (a o čijem se povratu vodi posebna parnica), tužiteljev prigovor prava zadržanja (članak 72. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) sprječava predaju u posjed vozila, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio taj zahtjev, pa je i u tom djelu trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).
15. U odnosu na rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja, osnovano tuženica ističe da su, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ispunjeni uvjeti iz članka 346. stavak 1. OZ, a sama činjenica da se radi o jedinoj nekretnini tužitelja na kojoj je prijavljeno prebivalište i tužitelja i zajedničke djece, da nije prepreka za određivanje privremene mjere osiguranja, ovo stoga jer je tuženica učinila vjerojatnim postojanje (sada pravomoćno dosuđene) novčane tražbine , i jer su navodi tužitelja i svjedoka CT proturječni, buduće da je suprotno svjedoku čiji je zajam u iznosu od 190.000,00 kuna osiguran založnim pravom i koji je 2023. godine iskazao da je zajam vraćen i da je potpisao ispravu kod javnog bilježnika, tužitelj u svom iskazu 2025. godine naveo da zajam nije vratio, a nije sporno da je založno pravo upisano tijekom trajanja postupka, te je prema neslužbenoj kopiji izvadaka iz zemljišnih knjiga od dana 1. rujna 2025. godine, priloženoj žalbi, još uvijek upisano na predmetnoj nekretnini, slijedom čega je zbog postojanja vjerojatnosti da će tužitelj otežati isplatu tražbine, a istovremeno ne dokazuje postojanje prihoda, kao ni mogućnost namirenja tog iznosa na drugoj imovini, preinakom rješenja, trebalo djelomično prihvatiti prijedlog i odrediti predloženu mjeru osiguranja (članak 380. točka 3. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ).
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP.
16.1. U ovom postupku tužitelj je uspio sa tužbom podnesenom dana 31. listopada 2019. godine pod brojem P Ob-1008/2019 kojom je postavio zahtjev za utvrđenje vlasništva i ispravku uknjižbe pod točkom I. izreke sa 100%, a nije uspio sa protutužbom koja je podnesena početno u predmetu pod brojem P Ob-1047/2019 sa zahtjevom pod točkom III. izreke, a koji je spojen zajedno sa tužbom tuženice na predmet P Ob-1008/2019 radi zajedničkog raspravljanja, pa je uspjeh tuženice u odnosu na protutužbu 100%.
16.2. Ujedno, tužitelj je u odnosu na tužbu tuženice podnesenu početno u predmetu pod brojem P Ob-1047/2019 sa zahtjevima pod točkom II. za isplatu iznosa od 70.000,00 eura sa zateznim kamatama i sedam zahtjeva pod točkama IV. izreke, a kojom je zatražila utvrđenje bračne stečevine na 1/2 dionica pod točkom IV. redni broj 2., isplatu iznosa 1/2 primljene prodjene cijene za iste dionice pod točkom IV. izreke redni broj 3., 5. i 6. izreke, te 1/2 vrijednosti isplaćene dividende iz osnova dionica društva Hrvatski Telekom d.d. i Ina d.d., po rednim brojem 3. i 7. kao i predaju u posjed traktora – ABS(Quad) pod rednim brojem 8. dakle, ukupno 8 zahtjeva, uspio u dijelu u kojem je ista odbijena sa dijelom zahtjeva, i to sa 80% u odnosu na nepostojanje osnova tih zahtjeva i sa cca 12 % u odnosu na visinu, dakle, ukupan uspjeh je 92%, odnosno u razmjeru 46%.
16.3. Uspjeh tuženice u odnosu na tužbu (iz predmeta P Ob-1047/2019) je 20% u odnosu na osnov (zahtjev pod točkom I. izreke, dijela zahtjeva pod točkom IV. (redni broj 2., te redni broj 3.) i 88% u odnosu na visinu, dakle ukupno 108% u razmjeru 54%, slijedom čega bi, po prebijanju uspjeha tuženice i tužitelja, uspjeh tuženice iznosio 8%.
16.4. Nadalje, ni povlačenje tužbe pod točkom II. izreke rješenja ne može se prepisati uspjehu tuženice, jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da se tužitelj u odgovoru na tužbu očitovao da je tužen ica samoinicijativno u razdoblju od 7. do 9. prosinca 2019. godine otuđila pokretnine na adresi njegovog prebivališta, nakon čega je tuženica samo povukla taj dio zahtjeva, bez posebnoga obrazloženja, a kod navedene tvrdnje tužitelj je ostao i u iskazu na ročištu dana 19. rujna 2019. godine, navodeći da je u tom slučaju, kada je bio odsutan, na skijanju, nakon dolaska obavijestio policiju i CZSS, dok njegovom iskazu u tom dijelu osobno prisutna tuženica sa punomoćnikom, nije prigovorila.
16.5. Međutim, zahtjev tužitelja za naknadu troška iz podneska od 14. listopada 2021. godine – o kojem sud odlučuje temeljem članka 158. ZPP trebalo je odbiti budući da zatraženi troškovi odgovara na tužbu tuženice nisu nastali samo u povodu tog povučenog dijela tužbe, kao ni trošak podneska od 21. veljače 2021. godine kojim je tužitelj podnio protutužbu u postupku pod brojem P Ob-1047/2019, kao ni trošak zastupanja na ročištu 10. lipnja 2021. godine – na kojem se nije raspravljalo o povlačenju tog dijela tužbe, a onda ni trošak podneska od 14. listopada 2021. godine u kojem, premda se tužitelj očitovao da se ne protivi povlačenju tužbe te zatražio naknadu troška, ujedno očitovao ne samo o tome, već i o podnesku tuženice od 1. listopada 2021. godine u cijelosti, iznoseći da ostaje kod odgovor na tužbu koji je dao tijekom postupka, te svih dokaznih prijedloga.
16.6. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je uspjeh stranke u odnosu na zahtjeve tužbe i protutužbe u konačnici podjednak, trebalo je odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (članak 154. stavak 4. ZPP).
17. U dijelu pod točkom II. izreke rješenja u kojem je utvrđeno povlačenje dijela tužbe, jer nije pobijano žalbom, prvostupanjsko rješenje je ostalo neizmijenjeno.
U Šibeniku, 19. svibnja 2026. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Ivana Čačić Brčić
