Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-198/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HOLI-SAMOBOR d.o.o., OIB 47751726843, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Nenad Mušić i Martin Oreč, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o. u Zagrebu, i 2. tuženika PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, OIB 24861037610, [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i prvotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1122/2022-23 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1122/2022-23 od 31. listopada 2025. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1122/2022-23 od 31. listopada 2025. u točki III. izreke i sudi:

Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 8. stavku 2. Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51014004-5104596441, sklopljenog 26. studenog 2009. između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB: 24861037610, koja glasi:

„Korisnik kredita je suglasan da se za vrijeme trajanja ovog Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne spote, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. O navedenoj promjeni Banka će pravovremeno obavijestiti Korisnika kredita.“

III. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 426,64 EUR, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja podnesena protiv točke V. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1122/2022-23 od 31. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Nalaže se I. Tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 da u spis dostavi dokumentaciju po kreditnoj partiji broj 5104596441 i to pojedinačne ugovore o kreditu sklopljene na temelju odredaba Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 530/06-1, pregled uplata po svakom pojedinom kreditu iz kojeg će biti vidljiv datum svake pojedine uplate, iznos svake uplate u EUR, iznos svake uplate u HRK, važeću redovnu kamatnu stopu na dan svake pojedine uplate, podatak koliki dio od iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu, a koliki na kamatu, te podatak koliki je bio tečaj EUR na dan svake uplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Ništetan je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 530/06 - 1, solemniziran pod brojem OU-843/2006 kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, sklopljen između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB: 24861037610.

III. Ništetan je Aneks br. 1 Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 530/06-1, solemniziran pod brojem OU-843/2006-1 kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, sklopljen između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB: 24861037610.

IV. Ništetan je Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006 - 1031262160/51014004-5104596441, sklopljen 26. studenog 2009. između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB: 24861037610.

V. Ništetan je Aneks br. 01 Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006 - 1031262160/51014004-5104596441, sklopljen 28. siječnja 2010. između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB: 24861037610.

VI. Ništetan je Aneks br. 02 Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006 - 1031262160/51014004-5104596441, sklopljen 22. rujna 2010. između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB: 24861037610.

VII. Nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb da uspostavi prijašnje zemljišno knjižno stanje na način da izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva I. Tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, na temelju rješenja poslovni broj: Ovr-1317/2013-192 od 29. travnja 2021., potvrde pravomoćnosti/ovršnosti poslovni broj: Ovr-1317/2013-257 od 1. prosinca 2021., zaključka o predaji nekretnine, poslovni broj: Ovr-1317/2013-260 od 1. prosinca 2021., donesenih u ovrsi koja je dopuštena na temelju ništetnih ovršnih isprava utvrđenih u točkama II. i III. ove presude, na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB, Katastarska općina: 335355, REMETE, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], Broj zemljišta (kat. čestice): 546/1, u naravi: STAMBENA ZGRADA BR. 1 GOSPOČAK I DVORIŠTE ukupne površine 732 m2, i to:

3. Suvlasnički dio: 2265/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), u naravi troipolsobni stan A 03 u prizemlju, spremište broj 3 u podrumu -1 i parkiralište broj 3 i 6 u dvorištu, ukupne površine 144,549 čm označen u planu posebnih dijelova zgrade tamno roza bojom.

VIII. Nalaže se I. Tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 i II. Tuženiku PRIMUS- GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB: 24861037610 da Tužitelju HOLISAMOBOR d.o.o., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 47751726843, solidarno naknade trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

U točki II. izreke odbijen je, kao neosnovan, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„I. Ništetna je odredba sadržana u članku 1.3. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 530/06-1, solemniziran pod brojem OU-843/2006 kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, sklopljen između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 24861037610, koja glasi:

„Članak 1.

1.3. Dužnik izrijekom pristaje da je izvadak iz poslovnih knjiga Banke dokaz o visini i dospijeću tražbina Banke iz prethodnog stavka."

II. Ništetna je odredba sadržana u članku 3.2. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 530/06-1, solemniziran pod brojem OU-843/2006 kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, sklopljen između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 24861037610, koja glasi:

„Članak 3.

3.2. Dužnik potpisom ovog Ugovora izjavljuje da je suglasan da Banka može naknadno odrediti visinu tražbine nastale do okvirnog iznosa iz članka 1 ovog Ugovora, kao i vrijeme njezine dospjelosti, te da neopozivo prihvaća iznos koji će sukladno tome biti naveden u eventualnom ovršnom prijedlogu.".

IV. Nalaže se I. Tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 23057039320 i II. Tuženiku PRIMUS - GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 24861037610 da Tužitelju HOLI-SAMOBOR d.o.o., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 47751726843, solidarno naknade trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“.

U točki III. izreke prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 8. stavku 2. Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51014004-5104596441, sklopljenog 26. studenog 2009. između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB: 24861037610, koja glasi:

U točki IV. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a u točki V. izreke odbijen je, kao neosnovan, zahtjev prvotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude, osim protiv točke III. izreke, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 426,64 EUR. U žalbi ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, navodi da su utvrđenja prvostupanjskog suda pogrešna, da su zaključci prvostupanjskog suda neosnovani te da sud zanemaruje odredbe Zakona o obveznim odnosima/1978 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora. Dalje navodi da ocjena suda da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za postavljanje manifestacijskog zahtjeva, kojom ga se faktički ostavlja bez dostupnog puta za traženje pravne zaštite, predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u vezi s čl. 186.b istog Zakona.

3. Prvotuženik je podnio žalbu protiv točke III. izreke presude zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 426,64 EUR. U žalbi navodi da mu je pobijana presuda dostavljena protivno odredbama čl. 335. st. 7., 9., 10. i 12. Zakona o parničnom postupku te u dokaz svojim navodima dostavlja odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-148/2016 od 11. srpnja 2017., da je pogrešna odluka iz točke III. izreke pobijane presude jer se radi o ugovornoj odredbi o kojoj su se stranke izrijekom suglasile i ne radi se o jednostranoj promjeni kamatne stope u dokaz čemu dostavlja sudsku praksu ovog suda te navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama budući da prvostupanjski ud svoj stav o ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi nije doveo u vezi s konkretnim slučajem.

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana, a žalba prvotuženika je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnoga prava.

6. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi su jasni i neproturječni te suprotno žalbenim navodima prvotuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 186.b istog Zakona, na koju tužitelj upire u žalbi. Naime, prema odredbi čl. 186.b st. 1. ZPP-a tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

8. Tužitelj je postavio zahtjev kojim traži da se naloži prvotuženiku dostaviti dokumentaciju po kreditnoj partiji broj 5104596441 i to pojedinačne ugovore o kreditu sklopljene na temelju odredaba Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 530/06-1, pregled uplata po svakom pojedinom kreditu iz kojeg će biti vidljiv datum svake pojedine uplate, iznos svake uplate u EUR, iznos svake uplate u HRK, važeću redovnu kamatnu stopu na dan svake pojedine uplate, podatak koliki dio od iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu, a koliki na kamatu, te podatak koliki je bio tečaj EUR na dan svake uplate. Pravilno je prvostupanjski sud takav zahtjev odbio budući da je utvrdio da takav tužiteljev zahtjev ne predstavlja manifestacijski zahtjev iz čl. 186.b ZPP-a. Ovo iz razloga što tužitelj prema tuženima nema imovinsko pravni zahtjev što je tužitelj na pripremnom ročištu i potvrdio kada je naveo da je svrha traženja predmetne dokumentacije od prvotuženika postavljanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti mogućih daljnjih ugovora.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev:

- za utvrđenje da je ništetan Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 530/06-1, solemniziran pod brojem OU-843/2006 kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, sklopljen između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB 24861037610,

- za utvrđenje da je ništetan Aneks br. 1 Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 530/06-1, solemniziran pod brojem OU-843/2006-1 kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, sklopljen između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB 24861037610,

- za utvrđenje da je ništetan Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51014004-5104596441, sklopljen 26. studenog 2009. između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB 24861037610,

- za utvrđenje da je ništetan Aneks broj 01 Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51014004-5104596441, sklopljen 28. siječnja 2010. između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB 24861037610,

- za utvrđenje da je ništetan Aneks broj 02 Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51014004-5104596441, sklopljen 22. rujna 2010. između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB 24861037610,

i eventualno kumulirani zahtjevi:

- da je ništetna odredba sadržana u čl. 1.3. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 530/06-1, solemniziran pod brojem OU-843/2006 kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, sklopljen između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB 24861037610, koja glasi:

„Članak 1.

1.3. Dužnik izrijekom pristaje da je izvadak iz poslovnih knjiga Banke dokaz o visini i dospijeću tražbina Banke iz prethodnog stavka.“,

- da je ništetna odredba sadržana u čl. 3.2. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 530/06-1, solemniziran pod brojem OU-843/2006 kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, sklopljen između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB 24861037610, koja glasi:

„Članak 3.

- da je ništetna odredba sadržana u čl. 8. st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51014004-5104596441, sklopljenog 26. studenog 2009. između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB 24861037610, koja glasi: „Korisnik kredita je suglasan da se za vrijeme trajanja ovog Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne spote, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. O navedenoj promjeni Banka će pravovremeno obavijestiti Korisnika kredita.“.

10. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude proizlazi da među strankama nije sporno:

- da su prvotuženik i drugotuženik sklopili Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 530/06-1 od 8. lipnja 2006. i Ugovor o dugoročnom kreditu od 26. studenog 2009.,

- da je na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju na nekretnini, uknjiženo založno pravo za korist prvotuženika, na nekretnini drugotuženika - posebnom dijelu nekretnine upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina],

- da je nakon toga tužitelj stekao prvo vlasništva predmetne nekretnine,

- da je prvotuženik pokrenuo ovršni postupak radi namirenja tražbine prema drugotuženiku, na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju i protiv tužitelja kao vlasnika založene nekretnine,

- da je određena ovrha radi namirenja te tražbine na predmetnoj nekretnini koja je u ovršnom postupku dosuđena prvotuženiku,

- da je prvotuženik nakon toga raspolagao predmetnom nekretninom.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj u trenutku kupnje predmetne nekretnine - posebnog dijela nekretnine upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], bio upoznat s činjenicom da je na predmetnoj nekretnini uknjiženo založno pravo za korist prvotuženika budući da je založno pravo u iznosu od 1.750.000,00 EUR za korist prvotuženika upisano na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 530/06-1 od 8. lipnja 2006. i Aneksa broj 1 tom ugovoru od 4. srpnja 2006., da je taj upis proveden 12. lipnja 2006. pod poslovnim brojem Z-40947/06, odnosno više od dvije godine prije nego je tužitelj kupio predmetnu nekretninu i više od četiri godine od kad je upisano tužiteljevo pravo vlasništva,

- da je prvotuženik, kao založni vjerovnik, na temelju odredbe čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima imao ovlaštenje osiguranu tražbinu namiriti iz vrijednosti založene nekretnine te da je upravo s tim ciljem pokrenuo ovršni postupak u kojem je njegovo potraživanje prema drugotuženiku kao dužniku iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju namireno prodajom tužiteljevog posebnog dijela nekretnine,

- da je tužitelj sudjelovao u predmetnom ovršnom postupku u svojstvu ovršenika,

- da bilo kakva odluka po pitanju valjanosti ovršne isprave na osnov i koje je doneseno rješenje o ovrsi od 16. svibnja 2013. ne može dovesti do uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe pravomoćnog rješenja o dosudi i zaključka o predaji nekretnine, odnosno upisa prava vlasništva za korist prvotuženika,

- da je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva da se naloži zemljišnoknjižnom sudu uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa prava vlasništva za korist prvotuženika na predmetnoj nekretnini,

- da je tužitelju, kao nositelju knjižnog prava, bila poznata odluka o dosudi predmetne nekretnine prvotuženiku jer je bio stranka u ovršnom postupku u kojem je ta odluka donesena,

- da je prigovor prvotuženika o nedostatku pravnog interesa tužitelja za tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovora neosnovan,

- da eventualna ništetnost odredbi Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja (čl. 1.3. i čl. 3.2.), kao i eventualna ništetnost odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu, ne povlače ništetnost cijelog ugovora jer ugovori, prema stajalištu ovog suda, mogu opstati i bez tih odredbi,

- da tužitelj ne dokazuje da bi odredbe čl. 1.3. i čl. 3.2. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju predstavljale odlučujuću pobudu zbog koje je ugovor sklopljen,

- da su se stranke iz solemniziranog Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 530/06-1 od 8. lipnja 2006. i solemniziranog Aneksa broj 1 Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 530/06-1 od 3. srpnja 2006., a to su prvotuženik i drugotuženik, suglasili u čl. 9. st. 2. da se u slučaju prisilne prodaje nekretnine, ista prodaje sukladno odredbama čl. 97. Ovršnog zakona,

- da je odredbom čl. 1.3. tog Ugovora dužnik - ovdje drugotuženik izrijekom pristao da je izvadak iz poslovnih knjiga banke (dakle prvotuženika) dokaz o visini i dospijeću tražbine, da ta odredba nije bitan sastojak ugovora i nije odlučujuća pobuda za sklapanje tog ugovor, da bi stranke taj ugovor sklopile i da se nisu suglasile u vezi te odredbe, da banka izvadak iz poslovnih knjiga temelji na podacima iz ugovora o kreditu u pogledu visine tražbine koja se sastoji od glavnice, ugovorenih kamata, zateznih kamata i drugih troškova, a koji iznos se umanjuje za izvršene uplate po pojedinačnom ugovoru o kreditu,

- da je odredbom čl. 3.2. tog Ugovora dužnik izjavio da je suglasan s time da banka može naknadno odrediti visinu tražbine nastale do okvirnog iznosa, kao i vrijeme njezine dospjelosti te da neopozivo prihvaća iznos koji će sukladno tome biti naveden u eventualnom ovršnom prijedlogu, da je svrha sklapanja Ugovora bila da prvotuženik odobrava drugotuženiku financiranje putem kredita i drugih modela te je za svako pojedino financiranje predviđeno sklapanje zasebnih (pojedinačnih) ugovora, da u trenutku sklapanja okvirnog ugovora nije bilo moguće znati visinu i dospijeće tražbine prvotuženika prema drugotuženiku odnosno da se tražbina na tako određen način u okvirnom ugovoru nije mogla odrediti, da se ne radi o neodređenoj ili neodredivoj činidbi koja bi ugovor činila ništetnim, da Ugovor ima jasno određenu činidbu, a visina odobrenog iznosa financiranja, odnosno visina obveze vraćanja ovisi o svakom pojedinom ugovoru koji će ugovorne strane naknadno sklopiti, da ta odredba čl. 3.2. ne predstavlja bitan sastojak ugovora ili odlučuju pobudu za sklapanje ugovora,

- da je tužitelj u ovršnom postupku mogao osporavati visinu i dospijeće tražbine ukoliko je smatrao da je ista pogrešno određena u izvatku iz poslovnih knjiga prvotuženika,

- da tužitelj neosnovano ističe da se visina i dospijeće tražbine čine ovisnima isključivo o jednostranoj odluci prvotuženika,

- da odredbe čl. 1.3. i čl. 3.2. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj ES-530/06 od 8. lipnja 2006. nisu ništetne u smislu čl. 270. i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, niti je taj ugovor kao i Aneks broj 1 od 3. srpnja 2006., ništetan u cijelosti,

- da se Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160 / 51014004 - 5104596441 od 26. studenog 2019. i Aneksi od 28. siječnja 2010. i 22. rujna 2010., odnose na kredit u iznosu od 1.220.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 24 mjeseca od prijenosa kredita u otplatu i to s predviđenim vraćanjem u jednoj rati u iznosu od 1.220.000,00 EUR pri čemu se dospjeli dug smatra podmiren ako bude uplaćen na račun banke u roku od 0 (nula) dana, dakle odmah po dospijeću, a dospjela kamata u roku od 12 dana od datuma dospijeća, da je kamata ugovorena čl. 8. kao EURIBOR + 6,50000 postotnih poena godišnje, a obračunava se proporcionalnom metodom na temelju stvarnog broja dana u kamatnom razdoblju i 360 dana u godini na ostatak duga, da se redovna kamata obračunava i naplaćuje godišnje (čl. 8. st. 1.), da se korisnik kredita suglasio s time da se za vrijeme trajanja ugovora može vršiti promjena ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, o čemu će banka pravovremeno obavijestiti korisnika kredita (čl. 8. st. 2.),

- da je kamatna stopa u čl. 8. st. 1.tog Ugovora određena u smislu čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima jer sadrži podatke (objektivne parametre) uz pomoću kojih se može odrediti, da ta odredba predstavlja bitan sastojak ugovora, da je protivno načelu ravnopravnosti sudionika ugovornog odnosa da jedna ugovorna strana samostalno odnosno bez suglasno izražene volje drugog ugovaratelja, mijenja bitan sastojak ugovora,

- da je odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu ništetna jer je njome određena mogućnost samo jedne ugovorne strane da vrši promjenu ugovorene kamatne stope i način njezinog obračuna i naplate,

- da je prvotuženik isplatom iznosa kredita drugotuženiku ispunio svoju obvezu, a obveza drugotuženika sastojala se u vraćanju iznosa kredita s ugovorenom kamatom, da bilo kakve naknade jednostrane izmjene visine ugovorenih kamata predstavljaju postupanje kojim bi banka otežala ispunjenje obveze korisnika kredita u smislu čl. 10. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, da je odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu protivna prisilnim propisima (čl. 3., čl. 10., čl. 269. i čl. 271. Zakona o obveznim odnosima) i ništetna je u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, da ta odredba ne predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu jer se odnosi na ugovoreni modalitet eventualne promjene kamatne stope iz čl. 8. st. 1. pa ništetnost st. 2. čl. 8. ne utječe na valjanost ostalog dijela predmetnog ugovora jer ugovor može opstati i bez te ugovorne odredbe.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva za utvrđenje ništetnim Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 530/06-1, Aneksa broj 1 Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 530/06-1, Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51014004-5104596441 od 26. studenog 2009., Aneksa broj 01 Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51014004- 5104596441, od 28. siječnja 2010. i Aneksa broj 02 Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51014004-5104596441 od 22. rujna 2010. te o neosnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u dijelu koji glasi: „I. Ništetna je odredba sadržana u članku 1.3. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 530/06-1, solemniziran pod brojem OU-843/2006 kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, sklopljen između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 23057039320 i PRIMUS-GRADNJA d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 24861037610, koja glasi:

„Članak 1.

1.3. Dužnik izrijekom pristaje da je izvadak iz poslovnih knjiga Banke dokaz o visini i dospijeću tražbina Banke iz prethodnog stavka."

„Članak 3.

13. Prvostupanjski sud je zaključio o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji glasi:

14. S utvrđenjima prvostupanjskog suda djelomično je suglasan i ovaj viši sud, a suglasan je i s odlukom o neosnovanosti tužbenog i djelomično neosnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva.

15. Međutim, sukladno mišljenju ovog suda, pogrešna je odluka o osnovanosti eventualnog kumuliranog tužbenog zahtjeva iz točke III. izreke prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom odredba sadržana u čl. 8. st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51014004-5104596441 od 26. studenog 2009.

16. Naime, osnovano navodi prvotuženik u žalbi da predmetnom odredbom prvotuženiku kao banci nije dano ovlaštenje da jednostrano mijenja visinu kamatne stope, već se radi o ugovornoj odredbi o kojoj su se stranke izrijekom suglasile. Ovo iz razloga što je kamata ugovorena čl. 8. kao EURIBOR + 6,50000 postotnih poena godišnje, a obračunava se proporcionalnom metodom na temelju stvarnog broja dana u kamatnom razdoblju i 360 dana u godini na ostatak duga, redovna kamata se obračunava i naplaćuje godišnje (čl. 8. st. 1.), a korisnik kredita se suglasio s time da se za vrijeme trajanja ugovora može vršiti promjena ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, o čemu će banka pravovremeno obavijestiti korisnika kredita (čl. 8. st. 2.). Odredbom čl. 12. Ugovora o dugoročnom kreditu ugovoreno je da je kamatna stopa vezana uz promjenu tromjesečnog EURIBOR-a, visina EURIBOR-a utvrđuje se mjesečno dva radna dana prije prvog u mjesecu i vrijedi za tekući mjesec, visina EURIBOR-a utvrđuje se na stranci REUTERS-a (EURIBOR 01).

17. Iz navedenih ugovornih odredaba proizlazi da tuženik ima pravo mijenjati samo kamatnu stopu koja se utvrđuje u visini EURIBOR-a, na način kako je to utvrđeno u odredbi čl. 12. Ugovora koja je kao takva promjenjiva kategorija. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, iz navedenih ugovornih odredaba proizlazi da, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, tuženik nije bio ovlašten jednostrano mijenjati ugovorene kamate jer je u čl. 8. st. 2. Ugovora suglasno utvrđeno da se za vrijeme trajanja Ugovora „mogu“ vršiti promjene ugovorene kamatne stope sukladno odlukama banke (tuženika). To znači da niti jednoj ugovornoj strani, prema tome niti tuženiku, nije dano ovlaštenje niti mogućnost da jednostrano obavlja promjenu ugovora u odnosu na kamate, niti to može proizlaziti iz dijela odredbe koji govori da se ta promjena može obavljati u skladu s odlukama banke. To „u skladu s važećim odlukama Banke“ može samo značiti da je to samo podloga na temelju koji bi stranke, ukoliko se suglase, mogle obavljati promjenu i tog dijela ugovorene kamate, ali nikako jednostrano. Stoga žalitelj osnovano ističe da iz citirane odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora jasno proizlazi da je za navedenu promjenu potrebna i tužiteljeva suglasnost zbog čega tuženik to nije mogao učiniti bez takve suglasnosti, dakle, jednostrano. Prema tome, navedena odredba u kojoj nije niti dana mogućnost za jednostranu promjenu kamate u dijelu marže ne može biti ništetna.

18. Stoga je valjalo usvojiti žalbu prvotuženika i na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki III. izreke te odbiti eventualno kumulirani zahtjev u dijelu koji glasi:

19. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i donio odluku o neosnovanosti tuženog zahtjeva (točka I. izreke prvostupanjske presude), te djelomično neosnovanosti eventualnog tužbenog zahtjeva (točka II. izreke prvostupanjske presude).

20. Odredbom čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga (stavak 1.), pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ovom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom (stavak 2.), založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno (stavak 3.). U konkretnom slučaju prvotuženik je bio ovlašten ostvariti svoje pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga na način da je pokrenuo ovršni postupak te zahtijevati od tužitelja da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari.

21. Sukladno odredbi čl. 108. st. 1. i 3. Ovršnog zakona sud će u rješenju o dosudi nekretnine odrediti da se nakon pravomoćnosti toga rješenja i nakon što kupac položi kupovninu u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom, a zemljišnoknjižni sud će obaviti upis na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine i potvrde ovršnog suda da je kupac položio kupovninu u skladu s tim rješenjem. Slijedom navedenog prvotuženik, je nakon zakonito provedenog ovršnog postupka, u kojem je sudjelovao i tužitelj, upisan kao vlasnik nekretnine koju je tužitelj kupio sa saznanjem da je na nekretnini upisano založno pravo u korist prvotuženika, a na temelju ugovora za odredbe kojih u konkretnom slučaju traži tužbenim zahtjevom i eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom da se utvrde ništetnim, pravilno i zakonito upisan kao vlasnik predmetne nekretnine s kojom je i kasnije raspolagao.

22. I konačno, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da niti predmetni ugovori u cijelosti niti pojedine odredbe tih ugovora i aneksa ugovora nisu ništetni u smislu odredbe čl. 322. st. 1. i odredbe čl. 324. Zakona o obveznim odnosima. Naime, u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a predmetni ugovori i aneksi ugovora to nisu. U smislu odredbe čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a u konkretnom slučaju niti jedna odredba predmetnih ugovora i aneksa ugovora nije ništetna.

23. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke presude kako po osnovu (čl. 154. st.1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku tužitelj u žalbi konkretno niti ne osporava.

24. Slijedom navedenog, kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku odluku u tom dijelu te odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.

25. S obzirom na to da je prvotuženik uspio u cijelosti sa žalbom sukladno Tbr. 10. t. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) ima pravo na trošak žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 426,64 EUR, kako je to navedeno u točki III. izreke ove drugostupanjske presude. Prvotuženiku je priznat trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10. t. 1. Tarife u iznosu od 250,00 EUR, trošak poreza u iznosu od 62,50 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 114,14 EUR.

26. U odnosu na tužiteljevu žalbu podnesenu protiv točke V. izreke presude valja reći da je žalba u tom dijelu nedopuštena. Naime, u točki V. izreke presude odbijen je kao neosnovan, zahtjev prvotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. do isplate pa tužitelj nema pravnog interesa podnijeti žalbu protiv odluke koja mu ide u prilog. Stoga žalba u tom dijelu nije dopuštena pozivom na odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 366. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte