REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3455/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NAPI NALETILIĆ d.o.o., OIB 57575625311, Ločilnička ulica 21, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Barišić – Vedran Barišić u Koprivnici, protiv tuženika CUM FRUCTU d.o.o., OIB 23060208641, Kustošijanska ulica 117, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Luka Somek, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 17.000,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1182/2024 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1182/2024 od 18. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1182/2024 od 18. lipnja 2025. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika Dubravke Rakitničan, sudski predmet poslovni broj Ovrv-4328/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-59/2024 od 25. ožujka 2024., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 17.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2023. do isplate po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.496,45 EUR sa zateznim kamatama od 18. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka II. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je na temelju rezultata izvedenih dokaza zaključio da je tuženik dužan platiti tužitelju ostatak kupoprodajne cijene za stroj za izradu papirnatih vrećica, a koji tužitelj potražuje u ovoj pravnoj stvari. Utvrđuje da je tuženik za utuženi račun u cijelosti iskoristio pravo na odbitak pretporeza. Također, utvrđuje da tuženik nije pravovremeno u smislu odredaba članka 403. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj :35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) obavijestio o vidljivim nedostatcima na koje se poziva, kao i da se, s obzirom na okolnosti slučaja, u smislu odredaba članka 402. ZOO -a, radi o nedostatcima koji tužitelju nisu mogli ostati nepoznati. Stoga prihvaća tužiteljev tužbeni zahtjev te odlučuje kao u izreci presude.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv označene presude, koju pobija u cijelosti. Smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Obrazlaže da se radi o bitnim sastojcima stroja bez kojih se predmetni stroj ne može u cijelosti ispravno koristiti te da se na te nedostatke pozvao odmah po primitku stroja i to telefonskim putem, što nažalost ne može dokazati jer bi snimanje telefonskih razgovora predstavljalo kazneno djelo. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je prigovorio navedenim nedostatcima tek u kolovozu 2023. iz razloga što je tuženik tužitelju prigovorio nedostatcima već nekoliko dana nakon preuzimanja stroja. Tvrdi da je u smislu odredbe članka 403. ZOO-a obavijestio tužitelja o nedostatcima čim je to prema uobičajenom tijeku stvari bilo moguće s obzirom na to da nije mogao znati što nedostaje dok stroj nije u cijelosti preuzeo i sastavio. Ukazuje da je u roku od 10 dana od predaje stroja telefonskim putem obavijestio tužitelja da nedostaju sporni dijelovi stroja te zahtijevao da se kupoprodajna cijena umanji u određenom iznosu, na što tužitelj nije pristao. Obrazlaže svoje stajalište da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene personalne dokaze. Također, navodi da je tuženik platio tužitelju na ruke i daljnji iznos od 8.000,00 EUR, odnosno da je na ime kupoprodajne cijene platio ukupno 16.000,00 EUR te je nejasno zašto prvostupanjski sud nije uzeo u obzir taj dio iskaza zastupnika po zakonu tuženika i za taj iznos umanjio tužbeni zahtjev. Stoga smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 EUR.

4. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom stoga predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je neosnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP -a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 17.000,00 EUR na ime ostatka kupoprodajne cijene stroja za izradu papirnatih vrećica, koji je tužitelj prodao tuženiku za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 25.000,00 EUR.

8. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, na koju tuženik upire u žalbi. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i obrazloženim razlozima. Presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima zastupnika po zakonu stranaka i samih tih isprava i zapisnika. Ona sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, o ocjeni svih istaknutih prigovora te o sadržaju materijalnog prava koje je prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog suda, pravilno primijenio.

9. Iz spisa proizlazi da je tuženik u odnosu na utuženi račun u cijelosti iskoristio pravo na odbitak pretporeza (potvrda Porezne uprave od 15. travnja 2025., list 67. spisa). U skladu s odredbom članka 221.b stavka 1. ZPP-a, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Dakle, teret dokaza da tražbina ne postoji je bila na tuženiku. U okolnostima kada tuženik tvrdi da nije dužan platiti utuženi ostatak kupoprodajne cijene zbog materijalnih nedostataka na stroju koji je bio predmetom kupoprodaje, tuženik je trebao dokazati da su na predmetnom stroju postojali određeni nedostatci na koje se poziva i da je o tim nedostatcima pravovremeno obavijestio tužitelja.

10. Prema odredbi članka 402. stavka 1. ZOO-a, prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. Sukladno odredbi članka 402. stavka 2. ZOO-a, smatra se da kupcu nisu mogli ostati nepoznati oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari. Ali, u skladu s odredbom članka 402. stavka 4. ZOO -a, prodavatelj odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti ako je izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike. Sukladno odredbi članka 403. stavka 1. ZOO-a, kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. Prema odredbi članka 403. stavka 2. ZOO-a, kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka priopćiti prodavatelju odmah, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.

11. U konkretnom slučaju, radi se odnosu iz trgovačkog ugovora, a nedostatak na koji se tuženik poziva (nedostatak valjaka na stroju) predstavlja vidljiv nedostatak, koji se mogao uočiti redovitim pregledom stvari. Pritom je važna činjenica da je tuženik bio prethodni vlasnik stroja, odnosno tuženik je 2019. prodao predmetni stroj tužitelju, a tuženik ga je sad kupio natrag od tužitelja. Navedeno upućuje na zaključak da je tuženik bio, odnosno morao biti upoznat sa stanjem i opremljenosti predmetnog stroja. Iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da je tuženik preuzeo stroj u nazočnosti predstavnika tužitelja, slijedom čega je u skladu s odredbom članka 403. stavka 2. ZOO-a bio dužan odmah priopćiti predstavniku tužitelja (prodavatelja) svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka. Nakon analize i ocjene cjelokupnog spisa predmeta i svih izvedenih dokaza, ovaj sud je suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tužitelj kao prodavatelj ne odgovara za predmetne nedostatke budući da se radi o nedostatcima koji tuženiku kao kupcu nisu mogli ostati nepoznati. Ako bi se eventualno i radilo o nedostatcima za koje tužitelj kao prodavatelj odgovara, tuženik u predmetnom slučaju nije dokazao da je pravovremeno obavijestio tužitelja o predmetnim nedostatcima stoga je izgubio sva prava koja mu po toj osnovi pripadaju.

12. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da iz obrazloženja presude nije jasno zašto prvostupanjski sud nije umanjio ostatak kupoprodajne cijene za daljnji iznos od 8.000,00 EUR koji je tuženik navodno platio tužitelju „na ruke” te da o tome presuda uopće ne sadrži razloge. Naime, prvostupanjski sud je u točki 20. obrazloženja jasno obrazložio razloge zbog kojih nije prihvatio taj dio iskaza zastupnika po zakonu tuženika kao istinit, a koje prihvaća i ovaj sud. Naime, takve tvrdnje zastupnika po zakonu tuženika su u suprotnosti s ranije danim iskazima tuženika tijekom postupka, kao i u suprotnosti s ispravama u spisu. Naime, tuženik je u svom podnesku od 20. siječnja 2025. naveo i potvrdio da je tuženiku na ime kupoprodajne cijene izvršio dvije uplate i to 6. srpnja 2023. i 18. rujna 2023. u ukupnom iznosu od 8.000,00 EUR, a da se ostatak kupoprodajne cijene obvezao uplatiti nakon što mu budu isporučeni svi dijelovi stroja. Iz kartice kupca (list 50. spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju platio 6. srpnja 2023. iznos od 5.000,00 EUR, a 18. rujna 2023. iznos od 3.000,00 EUR, odnosno ukupno 8.000,00 EUR. Stoga, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio kao istinit navod tuženika da je platio tužitelju na ime kupoprodajne cijene daljnji iznos od 8.000,00 EUR.

13. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na odluku o parničnom trošku postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Slijedom svega iznesenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kristina Saganić