REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1915/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari tužitelja LOKALNA AKCIJSKA GRUPA VALLIS COLAPIS, OIB 50199820179, Kurilovac 1, Ozalj, kojeg zastupa punomoćnik Josip Konjevod, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia Open Land d.o.o., OIB 36785069095, Karlovac, Kamensko 6A, kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1280/25 od 13. ožujka 2026., 19. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1280/25 od 13. ožujka 2026.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci prvostupanjski sud je odredio prethodnu mjeru radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 17.687,10 EUR sa zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka u iznosu od 788,59 EUR sa zateznim kamatama zabranom bankama koje vode tuženikove račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate sa njegovih računa koji se vode pod tuženikovim osobnim identifikacijskim brojem novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (točka I. izreke) te je odredio da će se rješenje dostaviti Financijskoj agenciji na provedbu (točka II. izreke), provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja (točka III. izreke), iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine (točka IV. izreke), prethodna mjera će trajati najdulje do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točka V. izreke).

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ovom sudu preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 625,00 EUR.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 625,00 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je sukladno čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odredio predloženu mjeru sukladno čl. 501.a ZPP-a, uz obrazloženje:

- tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnovu i visinu utužene tražbine, navodeći da, osim izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga, nije navedeno ni potkrijepljeno bilo kakvom dokumentacijom o kakvom se dugu radi,

- tužitelj je tijekom postupka činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da su stranke u lipnju 2023. godine sklopili Sporazum o obročnoj otplati duga od 19.987,10 EUR koji je nastao temeljem provedbe projekta „Održivi turizam kroz poduzetništvo“ financiranog od stane Europskog socijalnog fonda, kojim Sporazumom tuženik se obvezao vratiti dug do 15. kolovoza 2025. sukladno planu otplate navedenom u Sporazumu; tuženik je do navedenog datuma platio samo 2.300,00 EUR od ukupnog duga; tužitelj je 11. kolovoza 2025. predložio tuženiku sklapanje Dodatka sporazumu o otplati duga radi produljenja otplate duga, ali tuženik nije pristao na uvjete za produljenje otplate duga, pa Dodatak nije nikada sklopljen; tuženik je u e-mail korespondenciji od 17. rujna 2025. dodatno priznao postojanje dugovanja,

- tužitelj je dostavio isprave na kojima temelji tužbeni zahtjev i iz kojih proizlazi da su stranke u lipnju 2023. sklopile Sporazum o obročnoj otplati duga u iznosu od 19.987,10 EUR kojim se tuženik obvezao vratiti tužitelju navedeni iznos do 15. kolovoza 2025. prema planu navedenom u Sporazumu,

- sud je utvrdio da iz tuženikovih navoda iz prigovora i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, na koju se žalitelj poziva u žalbi. Prvostupanjski sud je pobijano rješenje donio sukladno čl. 501.a ZPP-a pa se neosnovano tuženik poziva na odredbe čl. 331. do čl. 339. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), a osobito na pretpostavke za određivanje prethodne mjere po Ovršnom zakonu odnosno na opasnost da bi bez osiguranja ostvarenje tražbine bilo onemogućeno ili znatno otežano, neovisno o tome što je tužitelj u prijedlogu za određivanje prethodne mjere, u kojem je jasno naznačio da prijedlog podnosi sukladno čl. 501.a ZPP-a, u jednoj rečenici naveo da predlaže određivanje mjere sukladno čl. 501.a ZPP-a te čl. 331. do čl. 339. OZ-a.

8. Naime, prethodna mjera iz čl. 501.a ZPP-a određuje se neovisno o pretpostavkama za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona, a što proizlazi iz sadržaja same odredbe čl. 501.a ZPP-a („neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere“), pri čemu se podrazumijeva neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere iz Ovršnog zakona. Kod određivanja mjere sukladno čl. 501.a ZPP-a odredbe Ovršnog zakona o prethodnim mjerama primjenjuju se samo glede pravnih učinaka i načina provođenja ove posebne prethodne mjere.

9. Bitan kriterij za donošenje prethodne mjere sukladno čl. 501.a ZPP -a, za razliku od strožih pretpostavki za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona, je pitanje postojanja veće vjerojatnosti za tuženikov uspjeh u sporu, a ta bi veća vjerojatnost tuženikova uspjeha trebala proizlaziti iz isprava koje je dužan priložiti tuženik, što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu te je sukladno čl. 501.a ZPP-a pravilno odredio predmetnu mjeru osiguranja.

10. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 380. t. 2. ZPP -a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.

11. Odluka o trošku odgovora na žalbu donesena je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući da ova parnična radnja u konkretnom slučaju nije bila potrebna radi vođenja parnice.

Zagreb, 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Bakula Vugrinec