REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1813/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ERNST & YOUNG SAVJETOVANJE d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 82067332481, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Borić Jurić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv protivnika osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 64125437677, kojeg zastupa punomoćnica Petra Kajić Pok, odvjetnica iz Zagreba, Trnjanska cesta 37/1, radi određivanja privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-35/2026-17 od 7. travnja 2026., 19. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba protivnika osiguranja kao osnovana i preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-35/2026-17 od 7. travnja 2026. u cijelosti i rješava:

1. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„Radi osiguranja nenovčanog potraživanja predlagatelja osiguranja ERNST & YOUNG SAVJETOVANJE d.o.o., OIB: 82067332481, Radnička cesta 50, Zagreb prema protivniku osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Vršanska 14, Krk, OIB: 64125437677, koje se sastoji u zabrani protivniku osiguranja da primi isplatu po bankarskoj garanciji broj 5402412506 izdanoj 22. ožujka 2024., od strane Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320 na iznos od 65.798,74 EUR, određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

I. Zabranjuje se protivniku osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Varšanska 14, Krk, OIB: 64125437677 primitak isplate temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR.

Zabrana primitka isplate temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR smatra se provedenom dostavom ovog rješenja protivniku osiguranja.

II. Zabranjuje se Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da izvrši plaćanje temeljem bankarske garancije broj 5402412506 od 22. ožujka 2024. izdane na iznos od 65.798,74 EUR.

Zabrana plaćanja temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. od 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR smatra se provedenom dostavom ovog rješenja Erste&Steiermarkische bank d.d.

III. Predlagatelj osiguranja dužan je radi opravdanja privremene mjere, u roku od 60 dana od donošenja privremene mjere, podnijeti tužbu protiv protivnika osiguranja radi opravdanja ove privremene mjere zabrane primitka isplate po bankarskoj garanciji broj 5402412506 izdanoj od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR.

IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do proteka roka od 15 dana nakon pravomoćnosti odluke o okončanju parnice na koju je upućen predlagatelj osiguranja, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

V. Žalba protiv ove privremene mjere ne odgađa ovrhu iste.

VI. Nalaže se protivniku osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 64125437677 naknaditi predlagatelju osiguranja ERNST & YOUNG SAVJETOVANJE d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 82067332481 trošak postupka osiguranja u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška postupka, odbija kao neosnovan.

VII. Nalaže se predlagatelju osiguranja ERNST & YOUNG SAVJETOVANJE d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 82067332481 naknaditi protivniku osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 64125437677 trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.263,27 EUR, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se predlagatelju osiguranja naknaditi protivniku osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od 2.500,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1 -35/2026-17 od 7. travnja 2026. određena je privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja zabranom protivniku osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Vršanska 14, Krk, OIB: 64125437677, koje se sastoji u zabrani protivniku osiguranja da primi isplatu po bankarskoj garanciji broj 5402412506 izdanoj 22. ožujka 2024., od strane Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320 na iznos od 65.798,74 EUR, zabrani protivniku osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Vršanska 14, Krk, OIB: 64125437677 primitak isplate temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR. Zabrani primitka isplate temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR smatra se provedenom dostavom ovog rješenja protivniku osiguranja (točka I. izreke). Zabranom Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da izvrši plaćanje temeljem bankarske garancije broj 5402412506 od 22. ožujka 2024. izdane na iznos od 65.798,74 EUR. Zabranom plaćanja temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. od 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR smatra se provedenom dostavom rješenja Erste&Steiermarkische bank d.d. (točka II. izreke). Predlagatelj osiguranja dužan je radi opravdanja privremene mjere, u roku od 60 dana od donošenja privremene mjere, podnijeti tužbu protiv protivnika osiguranja radi opravdanja ove privremene mjere zabrane primitka isplate po bankarskoj garanciji broj 5402412506 izdanoj od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR (točka III. izreke). Ova privremena mjera ostaje na snazi do proteka roka od 15 dana nakon pravomoćnosti odluke o okončanju parnice na koju je upućen predlagatelj osiguranja, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena (točka IV. izreke). Žalba protiv ove privremene mjere ne odgađa ovrhu iste (točka V. izreke). Naloženo je protivniku osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 64125437677 naknaditi predlagatelju osiguranja ERNST & YOUNG SAVJETOVANJE d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 82067332481 trošak postupka osiguranja u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana (točka VI. Izreke). Nalaže se predlagatelju osiguranja ERNST & YOUNG SAVJETOVANJE d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 82067332481 naknaditi protivniku osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 64125437677 trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.263,27 EUR, u roku od 8 dana (točka VII. izreke).

2. U ponovljenom postupku nakon ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-955/2026-2 od 9. ožujka 2026., prvostupanjski sud je ponovo ocijenio osnovanim prijedlog za osiguranje određivanjem predložene privremene mjere primjenom odredaba čl. 2. st. 1. t. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ), čl. 346. st. 1. OZ-a, čl. 347. OZ-a, čl. 1039. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), čl. 214. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16. i 114/22.; dalje: ZJN), čl. 215. ZJN-a, čl. 254. ZJN-a, jer je ocijenio kako su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane odredbama čl. 346. OZ-a.

3. Protivnik osiguranja je protiv rješenja pravovremeno podnio žalbu pobijajući ga zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je sud pogrešno zaključio da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, kao i postojanje opasnosti od nastanka nenadoknadive štete, dok istodobno nije uzeo u obzir ugovornu narav obveze osiguranja jamstva te regulatorni okvir EU- sufinanciranog projekta. U ponovljenom postupku sud nije postupio po uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj Pž-955/2026-2 od 9. ožujka 2026. te je istu u potpunosti zanemario. Točno je da je Ugovor o nabavi usluga tehničke i administrativne podrške upravljanja u provedbi projekta „Sustav odvodnje otpadnih voda aglomeracija Cres, Martinšćica, Nerezine, Mali i Veli Lošinj“ sklopljen 4. rujna 2020. (dalje: Ugovor) te da je 1. Dodatkom od 8. ožujka 2024. rok izvršenja produljen do 31. prosinca 2025. Sud je propustio utvrditi i pravilno vrednovati odlučnu činjenicu da čl. 4. Ugovora ne govori o obvezi produljenja jamstva u slučaju sklapanja dodatka ugovoru, već izričito govori o obvezi produljenja jamstva u slučaju produženja važenja ugovora. Sud je ta dva pojma pogrešno poistovjetio, iako iz samog ugovornog teksta proizlazi da je za nastanak obveze produljenja jamstva odlučno pitanje traje li ugovor i dalje, odnosno jesu li ugovorne obveze i dalje u tijeku. Iz citirane odredbe jasno proizlazi da je jamstvo ugovoreno kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora te da jedna od izričitih i samostalnih ugovornih obveza ugovaratelja. Članak 4. Ugovora mora se tumačiti zajedno s cijelim tekstom Ugovora. Sud je propustio pravilno vrednovati i druge ugovorne odredbe koje potvrđuju da je trajanje ugovora vezano uz stvarnu dinamiku projekta, a ne uz kruti formalni datum. Predlagatelj osiguranja je dopisima iz prosinca 2025. potvrdio da mu je poznato da projektne aktivnosti traju i nakon 31. prosinca 2025. te da i dalje pruža usluge upravljanja projektom. Ugovor prestaje izvršenjem ugovornih obveza, a ne protekom kalendarskog datuma. U trenutku isteka garancije projektne aktivnosti su nesporno trajale, a ugovorne obveze nisu bile izvršene u cijelosti. Slijedom toga, obveza održavanja jamstva nije mogla prestati. Predlagatelj osiguranja nije dokazao niti učinio vjerojatnim: da je banka odbila izdati produljenje garancije; da postoji pravna zapreka za izdavanje produljenja ili da postoji tehnička ili faktična nemogućnost. Sud polazi od pretpostavke da svaka aktivacija jamstva za uredno ispunjenje ugovora automatski predstavlja događaj koji uzrokuje nenadoknadivu štetu, neovisno o razlozima aktivacije i neovisno o tome radi li se o zakonitom ili nezakonitom postupanju. Donošenjem pobijanog rješenja nastalo je stanje u kojem je naručitelj, protivno izričitim ugovornim odredbama i pravilima koja uređuju zaštitu javnih i EU sredstava, ostavljen bez važećeg instrumenta osiguranja tijekom trajanja ugovornih obveza. U takvom stanju rizik neurednog izvršenja, kao i rizik eventualnih financijskih posljedica, faktično se prebacuje s ugovornog dužnika na naručitelja. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje te odbije prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovan ili da rješenje ukine. Traži trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

4. U odgovoru na žalbu predlagatelj osiguranja osporava žalbene navode protivnika osiguranja. Ističe kako je predlagatelj osiguranja podnio prijedlog za određivanje privremene mjere iz razloga što je protivnik osiguranja neosnovano podnio banci na naplatu bankarsku garanciju, uslijed čega je nužno da sud intervenira prije nego što banka postupi po predmetnom zahtjevu za naplatu i izvrši isplatu. Upravo sprečavanje takve isplate je svrha cjelokupnog postupka te je ista ostvarena donošenjem rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1 -19/2026 od 4. veljače 2026. kojim je zabranjeno banci izvršiti isplatu po Bankarskoj garanciji. Smatra kako je pogrešno postupio drugostupanjski sud kada je ukinuo rješenje prvostupanjskog suda od 4. veljače 2026. jer je svoju odluku donio suprotno cjelokupnoj svrsi vođenja postupka radi izdavanja privremene mjere zabrane banci isplate i protivniku osiguranja primitka isplate po bankarskoj garanciji.

5. Žalba protivnika osiguranja je osnovana.

6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje; ZPP) i čl. 381. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 21. OZ-a, u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da isto nije pravilno ni zakonito.

7. Iz dokumentacije u spisu proizlazi kako je predlagatelj osiguranja 2. veljače 2026. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane protivniku osiguranja da primi isplatu temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR, te zabrane Erste&Steiermarkische bank d.d. da izvrši plaćanje temeljem navedene bankarske garancije.

8. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem udovoljio prijedlogu predlagatelja uz obrazloženje da su ispunjene pretpostavke za određivanje predložene mjere propisane odredbom čl. 346. st. 1. OZ-a.

9. Nije sporno da je predlagatelj osiguranja potpisnik Ugovora o nabavi usluga tehničke i administrativne podrške upravljanja u provedbi projekta „Sustav odvodnje otpadnih voda aglomeracija Cres, Martinšćica, Nerezine, Mali i Veli Lošinj“ broj: JN- VV-1/19-VIO od 4. rujna 2020. (dalje: Ugovor) kao niti činjenica da navedeni ugovor nije raskinut niti da projektne aktivnosti po navedenom ugovoru i dalje traju.

9.1. Nije sporna niti činjenica kako je projekt na koji se Ugovor odnosi financiran sredstvima Europske unije temeljem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

10. Budući se radi o projektu financiran sredstvima Europske unije (temeljem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava), sukladno pravilima o financijskim korekcijama nepravilnosti u provedbi Ugovora, mogu rezultirati financijskim korekcijama u visini do 25% sufinanciranog dijela ugovora (smjernice Europske komisije i nacionalne smjernice).

11. Iz dokumentacije u spisu proizlazi:

- da je Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka (dalje: Banka) izdala po nalogu i za račun nalogodavca ERNST & YOUNG SAVJETOVANJE d.o.o. Zagreb garanciju (list 26. spisa) „za uredno ispunjenje Ugovora“ na iznos od 65.798,74 EUR,

- da je u garanciji utvrđeno da je nalogodavac u obvezi prema korisniku garancije s osnova čl. 4. st. 1. Ugovora,

- da je rok valjanosti bankarske garancije određen s danom 31. siječnja 2026.,

- da je čl. 4. st. 1. Ugovora regulira „Jamstvo za uredno ispunjenje“ i da je njime ugovoreno da se nalogodavac obvezao da će korisniku garancije pribaviti garanciju banke za uredno ispunjenje Ugovora u iznosu od 10% od ukupne vrijednosti ugovora bez PDV-a te da rok valjanosti garancije mora biti minimalno 30 dana dulji od očekivanog datuma završetka važenja Ugovora koji je definiran u poglavlju 2.8. Dokumentacije o nabavi. Bankarska garancija biti će naplaćena u slučaju povrede ugovorenih obaveza od strane ugovaratelja. Ako jamstvo za uredno ispunjenje ugovora ne bude naplaćeno naručitelj će ga vratiti ugovaratelju nakon datuma završetka važenja Ugovora. Na zahtjev naručitelja u slučaju produženja važenja Ugovora, ugovaratelj će produžiti rok jamstva za uredno ispunjenje Ugovora,

- da je čl. 4. st. 2. Ugovora ugovoreno kako umjesto bankarske garancije ponuditelj može uplatiti novčani polog u traženom iznosu,

- čl. 6. st. 2. Ugovora propisuje da se usluge smatraju izvršenima kada ih ugovaratelj u potpunosti obavi i naručitelju preda odgovarajuću dokumentaciju u svemu sukladno Prilogu 2 Ugovora,

- čl. 15. st. 4. Ugovora određuje da Ugovor prestaje izvršenjem ugovornih obveza obiju ugovornih strana.

12. Iz naprijed navedenih odredbi Ugovora nedvojbeno proizlazi da važenje Ugovora nije iscrpljeno samim protekom jednog kalendarskog datuma, nego traje sve dok ugovaratelj ne obavi usluge u cijelosti i ne preda odgovarajuću dokumentaciju sukladno Projektnom zadatku, a obje ugovorne strane ne izvrše svoje ugovorne obveze u potpunosti.

13. Dopisom od 28. siječnja 2026. (list 297. spisa) protivnik osiguranja obavijestio je predlagatelja osiguranja kako ugovorne aktivnosti još uvijek nisu izvršene u cijelosti niti je Ugovor raskinut te je od predlagatelja osiguranja zatražio da produlji rok važenja jamstva za uredno ispunjenje Ugovora koje će pokrivati uredno i potpuno izvršenje svih preostalih ugovornih obaveza. Navedenim dopisom upozorio ga je da će u slučaju nedostavljanja produljenja jamstva prije njegova isteka, biti primoran aktivirati postojeće jamstvo i naplatiti ga, uz zadržavanje naplaćenog iznosa kao jamstva za uredno ispunjenje Ugovora u obliku novčanog pologa a sukladno ugovorenim odredbama i važećim propisima. U dopisu je navedeno kako isti predstavlja pisani zahtjev u smislu Ugovora (što je u skladu s čl. 4. Ugovora).

14. Osnovani su žalbeni navodi protivnika osiguranja kako iz teksta Ugovora jasno proizlazi da je jamstvo ugovoreno kao jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora te predstavlja jednu od izričitih i samostalnih ugovornih obveza ugovaratelja koja se sastoji od održavanja kontinuiteta jamstva za čitavo vrijeme trajanja ugovornih obveza. Iz teksta Ugovora jasno je i to kako je rok valjanosti jamstva vezan uz očekivani datum završetka važenja Ugovora, a ne uz formalno uneseni datum u nekom dodatku, niti uz postojanje pisanog dodatka kao konstitutivnog uvjeta same obveze produljenja jamstva.

15. Ocjena je ovog suda kako je prvostupanjski sud određivanjem zatražene privremene mjere pogrešno primijenio odredbe čl. 1039. ZOO-a, te odredbe čl. 346. OZ-a, čl. 344. OZ-a i čl. 347. OZ-a, na što u žalbi osnovano ukazuje protivnik osiguranja.

16. Odredbama čl. 1039. ZOO-a do čl. 1043. ZOO-a uređena je bankarska garancija na poziv. Člankom 1043. ZOO-a propisano je da bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije (st. 1.). Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje (st. 2. istog članka).

17. Radi se o tri odvojena pravna odnosa: odnosu između nalogodavca i korisnika, odnosu između nalogodavca i banke (po kojem se banka obvezuje prema nalogodavcu da će po njegovom nalogu izdati garanciju u korist osobe koju je nalogodavac naveo u svom nalogu) te odnosu između banke i korisnika bankarske garancije.

18. Bankarska garancija je odvojena prema svojoj pravnoj prirodi od ugovora, na kojem se može zasnivati, ali taj ugovor ne obvezuje banku. Njome se banka obvezuje prema korisniku garancije, pod uvjetima iz garancije, da će mu namiriti obvezu u slučaju ako treća osoba ne ispuni svoju ugovorenu obvezu kada ona bude dospjela. Dakle, u slučaju neispunjenja nalogodavčeve obveze, banka ispunjava svoju obvezu korisniku garancije.

19. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a, radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: (1.) ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili (2.) ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

20. Pretpostavke za određivanje privremene mjere zabranom protivniku osiguranja uporabe i korištenja sredstava osiguranja predanih radi osiguranja obveza, postoje ako je predlagatelj učinio vjerojatnom tvrdnju da obveza čije je izvršenje osigurano predmetnim sredstvima osiguranja nije niti nastala, odnosno da je prestala u cijelosti ili djelomično nakon što je sredstva osiguranja predao protivniku osiguranja, te da postoji opasnost od naplate toga nepostojećeg duga, kojim bi za njega nastala nenadoknadiva šteta.

21. Tražbina označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje (čl. 2. t. 1. OZ-a). Dakle, predmet tražbine sastoji se u izvršenju određene činidbe, odnosno određenom davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju pa tražbina predstavlja određenu činidbu koja mora biti moguća, dopuštena, određena, odnosno odrediva (čl. 269. OZ-a).

22. Slijedom navedenog, da bi sud privremenom mjerom intervenirao u postupak naplate po bankarskoj garanciji, predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnom svoju tražbinu usmjerenu na vraćanje garancije ili zabrane naplate iznosa iz garancije.

23. S obzirom na svrhu zbog koje je u konkretnom slučaju izdana bankarska garancija („za uredno ispunjenje ugovora“), kako bi učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja odnosno banci da ne postupi prema pozivu na plaćanje po garanciji, predlagatelj osiguranja je trebao učiniti vjerojatnim da prema protivniku osiguranja nema neispunjenih obveza iz Ugovora - što je u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja nije učinio.

24. Vezano uz tvrdnje protivnika osiguranja iz odgovora na žalbu kako je ovaj drugostupanjski sud ukidanjem rješenja prvostupanjskog suda od 4. veljače 2026. donio odluku koja je suprotna cjelokupnoj svrsi vođenja postupka radi izdavanja privremene, ističe se kako je razloge donošenja svoje odluke ovaj sud naveo u obrazloženju svoje odluke poslovni broj Pž-955/2026-2 od 9. ožujka 2026.

25. S obzirom na navedeno, preinakom pobijanog rješenja, prijedlog za osiguranje je odbijen te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 380. t. 3. ZPP-a, čl. 21. OZ-a).

26. Protivnik osiguranja uspio je sa žalbama stoga osnovano traži naknadu troškova žalbi.

26.1. Kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja odlučeno je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 14. st. 5. OZ-a jer je predlagatelj osiguranja podnošenjem neosnovanog prijedloga za osiguranje neosnovano prouzročio protivniku osiguranja troškove žalbenog postupka.

26.2. Primjenom Tbr. 13. t. 1. Tarife u vezi Tbr. 7.1. Tarife protivniku osiguranja pripada pravo na naknadu troška sastava dvije žalbe (protiv rješenja od 4. veljače 2026. i 7. travnja 2026.) u iznosu od 1.000,00 EUR za svaku žalbu, što ukupno iznosi 2.000,00 EUR, uvećano za PDV od 500,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), dakle ukupno 2.500,00 EUR.

26.3. Protivniku osiguranja ne pripada pravo na zatraženi iznos naknade veći od 1.000,00 EUR po žalbi jer vrijednost predmeta osiguranja iznosi 65.798,74 EUR pa temeljem Tbr. 7.1. Tarife nagrada za sastav žalbe iznosi 500 bodova. Nema pravo niti na zatraženi iznos sudske pristojbe jer zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe nije određen u smislu odredbe čl. 164. ZPP-a.

Zagreb, 19. svibnja 2026.

Sudac

Nevenka Baran