REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-17/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Varpulis d.o.o., OIB 84594952896, sa sjedištem u Dobreću, Dobreć 47e, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ferri, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice KO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Lešnjak, odvjetnica u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 1021/2025-2 od 25. srpnja 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Psp-24/2024-39 od 17. siječnja 2025., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavnom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1021/2025-2 od 25. srpnja 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Psp-24/2024-39 od 17. siječnja 2025. Predlagatelj je prijedlog utemeljio na odredbi članka 400. stavka 2. u vezi s člankom 385.a stavcima 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), cijeneći da je reviziju potrebno dopustiti zbog naznačenih pravnih pitanja kako bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Pritom predlagatelj razlog važnosti nalazi najprije u odstupanju od prakse revizijskog suda ukazujući na odluku broj Rev-1151/2019 od 13. prosinca 2023., a potom i u neujednačenoj praksi drugostupanjskih sudova ukazujući na odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1055/2022 od 3. lipnja 2025., Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-686/2023 od 16. svibnja 2023., Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1387/2016 od 5. prosinca 2016. te Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-717/2020 od 25. kolovoza 2020., Gž-574/2023 od 18. kolovoza 2023. i Gž- 455/2025-2 od 20. lipnja 2025.

1.2. Pored toga, prijedlog je utemeljen i na tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava tužitelja na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku.

2. U prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja glase:

1) Dolazi li do prestanka posjeda u slučaju (jednokratnog) uznemiravanja koje po svom sadržaju ne sprječava posjednika da nastavi izvršavati posjed na istovjetan način kada to poželi;

2) Predstavlja li provođenje uviđaja na poslužnoj nekretnini, uz sudjelovanje suda te imenovanih sudskih vještaka, radi osiguranja dokaza o izvršenom uznemiravanju, izvršavanje faktičke vlasti vlasnika povlasne nekretnine;

3) Je li posjed stvari ili prava istovjetan, kod ocjene je li ostvareno smetanje posjeda?

3. Tuženica je odgovorila na prijedlog tužitelja, ocijenila ga je neosnovanim i predložila odbiti uz naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP revizijski sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga tužitelja i njegovih priloga ne upućuju na zaključak da pravna pitanja naznačena u prijedlogu imaju obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, jer suprotno navodima prijedloga, u odnosu na ta pravna pitanja ne proizlazi da pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijano rješenje suda odstupaju od prakse revizijskog suda, kao ni da je u odnosu na njih praksa drugostupanjskih sudova neujednačena.

5. Naime, tužitelj je tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi zatražio zaštitu posjeda zapadnog dijela nekretnine koja je je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižnom odjelu Opatija, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], označena kao Kružići - pašnjak, površine 1.235 m², u cijeloj duljini, širini od 340-350 cm mjereno od suhozida k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to zbog ograđivanja ove nekretnine metalnom ogradom što je učinila tuženica 1. ožujka 2024.

5.1. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, tužitelj se bio nalazio u posjedu zapadnog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojeg je izvršavao tako što je posadio lovor višnju i drugo raslinje te ih održavao, kao i time što je postavio sustav za navodnjavanje. Međutim, to je raslinje, jednako kao i sustav za navodnjavanje, uklonila tuženica u kolovozu 2023., dok je 1. ožujka 2024. postavila predmetnu metalnu ogradu. Nakon uklanjanja raslinja i sustava za navodnjavanje tužitelj nije zatražio zaštitu svog posjeda predmetne nekretnine, pa se posjed tuženice umirio. Tako je u postupku ocijenjeno da tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjednu zapadnog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme kada je tuženica na tom dijelu nekretnine postavila metalnu ogradu, pa je tužbeni zahtjev za pružanje posjedovne zaštite odbijen kao neosnovan.

6. Iz naprijed navedenog proizlazi da je tužitelj zatražio posjedovnu zaštitu nekretnine kao stvari (članak 10. stavak 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/069, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP), a ne zaštitu posjeda prava stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini (stavak 5. članka 10. ZVDSP). Stoga razlozi važnosti koji se odnose na drugostupanjske odluke u vezi s pružanjem posjedovne zaštite posjeda prava stvarne služnosti nisu odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja (riječ je o odlukama Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1055/2022 od 3. lipnja 2025., Županijskog suda u Zadru broj Gž-1387/2016 od 5. prosinca 2016. te Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-717/2020 od 25. kolovoza 2020. Gž-547/2023 od 18. kolovoza 2023. i Gž-455/2025-2 od 20. lipnja 2025. na koje se tužitelj u prijedlogu pozvao). U tom smislu navedeni razlozi naznačenim pitanjima ne mogu dati obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP.

6.1. Isto se odnosi i na revizijsku odluku broj Rev-1151/2019 od 13. prosinca 2023., kao i odluku Županijskog suda u Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-686/2023 od 16. svibnja 2023. koje se, doduše, odnose na posjedovnu zaštitu posjeda stvari, ali nisu donesene u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima. U odnosu na spomenutu revizijsku odluku i njezinu nepodudarnost s pobijanom odlukom, treba navesti da je ta odluka donesena u okolnostima u kojima u postupku nije bilo dokazano da je posjed prestao, dok se u konkretnom slučaju radi o tome da je tuženica dokazala da je posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini prestao. U naprijed spomenutoj drugostupanjskoj odluci (Gž-686/2023 od 16. svibnja 2023. Županijskog suda u Puli- Pola), je utvrđeno da je pogrešna ocjena suda prema kojoj tužiteljica nije bila u posjedu nekretnine zato što nekretninu nije održavala i što je nekretnina bila zapuštena (što je bilo točno), ali nije bilo utvrđeno da bi netko drugi bio u posjedu, dok je u konkretnom slučaju upravo utvrđeno da je tuženica bila u posjedu predmetne nekretnine u vrijeme ograđivanja metalnom ogradom.

7. U opisanim je okolnostima valjalo odbiti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP tj. u odnosu na naznačena pravna pitanja i riješiti kao u točki I. izreke po osnovi odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.

8. U vezi s tvrdnjama o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku, treba kazati da je riječ o pravu koje je zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Radi se o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

8.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

8.2. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tužitelja, a u bitnim su crtama naprijed navedeni, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijanog rješenja vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koje su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektu na koji ukazuje.

9. Iz navedenog proizlazi da nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije ni u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava te riješiti kao u točki II. izreke.

10. Odlučujući o zahtjevu tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP zato što odgovor na prijedlog nije bio od utjecaja na odlučivanje o prijedlogu. Stoga je o ovom zahtjevu riješeno kao u točki III. izreke rješenja.

Zagreb, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil