Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-394/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Vatroslav Abramović i Marijan Abramović, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika FULL TEAM d.o.o., Biograd na Moru, I. Mažuranića 6, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Smerdel, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pelicarić & Smerdel d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-493/2023-18 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba 1. i 2. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-493/2023-18 od 17. srpnja 2024. u odluci o glavnoj stvari (točka 1., podtočke 1. i 2. izreke) te u dijelu točke 2. izreke kojim je 1. i 2. tužiteljima naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 832,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

II. Uvažava se djelomično žalba 1. i 2. tužitelja i preinačava presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-493/2023-18 od 17. srpnja 2024. u preostalom dijelu odluke o parničnom trošku (dio točke 2. izreke) na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška preko iznosa od 832,95 EUR, tj. za iznos od 250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

III. Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja kao i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja kojim su od tuženika tražili isplatu, i to 2. tužiteljici iznosa od 4.654,30 EUR (35.000,00 kn), a 1. tužitelju iznosa od 7.299,75 EUR (55.000,00 kn), sve sa tamo navedenim zateznim kamatama. Pod točkom 2. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo 1. i 2. tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.082,95 EUR u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli 1. i 2. tužitelji zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnih troškova i troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava njezine navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 4.654,30 EUR, odnosno iznosa od 7.299,75 EUR sa zateznim kamatama, sve na ime zakupnine plovila marke Bavaria 46, a na temelju Ugovora o zakupu od 31. ožujka 2018. i Dodatka ugovora od 14. veljače 2020.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje neke od tih povreda.

7. Sud prvog stupnja je, jer je utvrdio da se potraživanje tužitelja temelji na zasnovanom ugovornom odnosu - Ugovoru o zakupu plovila od 31. ožujka 2018. i njegovom Dodatku zaključenom dana 14. veljače 2020. kojim su stranke ugovorile dospijeće plaćanja zakupnine na način da se za 2019. godinu rok dospijeća računa od 31. ožujka 2020., a za 2020. godinu od 1. lipnja 2020. i 1. rujna 2020., a da je tužba podnijeta 18. siječnja 2023. (ispravno: 3. ožujka 2023.), tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti prihvativši osnovanim prigovor zastare iz članka 673. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19, dalje: PZ).

8. Neosnovano se žalbenim navodima ukazuje na nepravilnosti u shvaćanju suda prvog stupnja vezano uz zastaru predmetne tražbine.

9. Naime, prema odredbi članka 673. stavak 1. PZ tražbine iz ugovora o iskorištavanju brodova, osim tražbina iz ugovora o prijevozu putnika i prtljage, zastarijevaju nakon proteka jedne godine. Prema stavku 5. istog članka vrijeme zastare kada je sklopljen ugovor o zakupu broda počinje teći od dana kad je ugovor prestao važiti, osim ako se radi o tražbinama za zakupninu, kada rok počinje teći od dana dospjelosti zakupnine.

10. Kako se u ovom predmetu radi o potraživanju zakupnine, pri čemu je najkasniji dio tražbine dospio 1. rujna 2020., a da je tužba podnesena 3. ožujka 2023., to je i po ocjeni ovog suda osnovan prigovor zastare, jer je u smislu članka 214. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23, dalje: ZOO) proteklo zakonom određeno vrijeme u kojem su tužitelji kao vjerovnici mogli zahtijevati ispunjenje obveze u odnosu na tuženika.

11. Glede žalbenih navoda tužitelja da svrha predmetnog ugovora o zakupu nije bila obavljanje plovidbene djelatnosti obrazlažući to sadržajem odredbe članka 443. PZ, navesti je da je tom odredbom osim taksativno navedenih ugovora, propisano da su ugovori o pomorskom plovidbenom poslu i ugovori koji se odnose na druge pomorske plovidbene poslove, a što obavljanje charter djelatnosti iznajmljivanja plovila ili pružanja usluga smještaja na plovilu krajnjem korisniku u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske sukladno posebnim propisima kojima se regulira pružanje usluga u nautičkom turizmu, po ocjeni ovog suda, jeste.

12. Naime, prema odredbi članka 442. PZ ugovori o iskorištavanju pomorskih brodova jesu: ugovori o pomorskom plovidbenom poslu i ugovor o zakupu broda.

12.1. Da bi se ugovor o zakupu mogao smatrati ugovorom o zakupu pomorskog, odnosno plovidbenog prava, nužno je da se brod daje, odnosno uzima u zakup radi plovidbene djelatnosti. U svim drugim slučajevima kada se brod daje u zakup u neke druge neplovidbene svrhe (npr. da služi kao skladište, kao restoran i sl.), riječ je o zakupu u smislu građanskog prava, pa se na takav zakup primjenjuju odgovarajuće odredbe ZOO.

12.2. Stoga iako je točno da je usluga chartera turistička usluga u nautičkom turizmu u smislu Zakona o pružanju usluga u turizmu („Narodne novine“, broj 130/17, 25/19, 98/19, 42/20, 70/21), ta djelatnost se obavlja u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, dakle, izravno ovisi o plovidbi i korištenju plovila na moru, iz čega, po ocjeni ovog suda, proizlazi zaključak da se radi o plovidbenoj djelatnosti.

12.3. U prilog ovom zaključku govori i činjenica da su Zakonom o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 17/19), koji je stupio na snagu 20. veljače 2019., dodane odredbe članaka 673.a do 673.v koje se odnose na ugovore o najmu jahte i brodice (charter) i ugovor o nautičkom vezu.

13. Navodima žalitelja kojima ukazuju da se prvostupanjski sud nije oglasio stvarno nenadležnim sukladno članku 34.b točka 7. ZPP, ne dovodi se u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer se u međuvremenu ustalila nadležnost suda po odredbama članka 17. ZPP.

14. Slijedom navedenog, zaključiti je da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu utuženih iznosa i odlučio kao pod točkom 1. izreke pobijane prvostupanjske presude.

15. S druge strane, u pravu su tužitelji kada pobijaju odluku o troškovima postupka u odnosu na trošak zastupanja na ročištu od 8. kolovoza 2023. u iznosu od 250,00 EUR budući da toga dana ročište nije održano (članka 151. stavak 1. ZPP).

15.1. Stoga, a budući da tužitelji osim navedenog ročišta u žalbi posebno ne obrazlažu žalbene razloge zbog kojih pobijaju odluku o troškovima postupka, koju očito pobijaju samo za slučaj uspjeha u pogledu glavne stvari, pa kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je u preostalom dijelu žalba protiv odluke o troškovima postupka neosnovana, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženiku na ime troškova postupka valjalo dosuditi iznos od 832,95 EUR, a u preostalom dijelu, tj. za iznos od 250,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, zahtjev odbiti kao neosnovan.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP djelomično odbiti žalbu 1. i 2. tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupnja kako je to odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke, odnosno djelomično uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku odluku te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke (članak 380. točka 3. ZPP).

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, pri čemu je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nisu uspjeli u odluci o glavnoj stvari (članak 154. stavak 1. ZPP), a zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić