Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-371/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća,u pravnoj stvari tužiteljice ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice ZTV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ronald Kontešić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanja Rojnić i Ronald Kontešić u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj P-703/2020-45 od 6. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-703/2020-45 od 6. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da u odnosu na susjednu kčbr. [katastarska čestica], upisanu u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužiteljičine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] seže do točaka C na sjevernoj strani, i točke B na južnoj strani, sve prikazano na skici lica mjesta Tina Verbanca, dipl.ing.geodezije i stalnog sudskog vještaka mjerničke struke sačinjene u postupku uređenja međa između stranaka ovog postupka na spisu R1 -251/17 i temeljem nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke Vesne Pokrajac koji je sačinjen u ovom postupku dana 30. studenog 2023., a koji čine sastavni dio te presude. Također, odbijen je zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženici da ukloni postavljenu žičanu ogradu između nekretnina stranaka označenu na gore citiranim skicama mjerničkih vještaka, te da tužiteljici preda u posjed u cijelosti nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slobodnu od svojih osoba stvari, sve prema utvrđenju iz točke 1. ove presude, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 1.750,00 EUR, dok je pod točkom III. izreke u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženici da joj naknadi troškove postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava njezine navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva i predaje u posjed dijela čest. 742/1 k. o. [katastarska općina], i to do točke C na sjevernoj strani i točke B na južnoj strani, sve prikazano na skici lica mjesta Tina Verbanca, dipl.ing.geodezije i stalnog sudskog vještaka mjerničke struke sačinjene u postupku uređenja međa između stranaka ovog postupka na spisu R1-251/17 i temeljem nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke Vesne Pokrajac koji je sačinjen u ovom postupku dana 30. studenog 2023., a koji čine sastavni dio te presude, kao i zahtjev za predaju u posjed tog dijela nekretnine.

6. Prvenstveno je istaći da time što o predmetnoj parnici nije obavijestio Općinu Medulin kao ni Općinsko državno odvjetništvo, nalazeći da činjenica je li tuženica faktički prisvojila dio javnog dobra – puta (čest. 1697/1) nije u vezi s predmetom spora, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužiteljica, jer ta činjenica i po ocjeni ovog suda, nije pravno odlučna za ovaj spor.

7. Nadalje, navodi na kojima žaliteljica osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji pobijanu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima tužiteljica iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana presuda. Međutim, okolnost da je žaliteljica nezadovoljna ocjenom dokaza odlučnim za odluku, nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka. To što su provedeni dokazi vrednovani tako da je već i po njima zahtjev tužiteljice ocijenjen neosnovanim, ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

7.1. Radi toga su žalbeni navodi tužiteljice, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza i tumačenje primjene pravnih propisa, bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tužiteljice zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

9. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, u ovom postupku nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (članak 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih tužiteljica nije uspjela umanjiti u svojoj žalbi.

10. Naime, iz razloga pobijane presude slijedi da u konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 5381 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je tuženica vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 6122 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da navedene nekretnine parničnih stranaka neposredno graniče.

10.1. Nije sporno ni da je prije pokretanja ove parnice međa između predmetnih nekretnina stranaka uređena u izvanparničnom postupku tog suda i to rješenjem poslovni broj R1-251/17 od 24. rujna 2018., a koje rješenje je povodom žalbe predlagateljice (ovdje tužiteljice) potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1545/2018-2 od 30. ožujka 2020. U navedenom izvanparničnom postupku međa između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu predlagateljice (ovdje tužiteljice) i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu protustranke (ovdje tuženice), uređena je prema posljednjem mirnom posjedu na način da se međa proteže linijom pravocrtno između točaka A i B, sve kako je prikazano u skici lica mjesta vještaka mjerničke struke Tina Verbanca od 18. lipnja 2014., koja je skica sastavni dio tog rješenja.

10.3. Uređenje međe normirano je odredbom članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV).

11. Na temelju izvedenih dokaza, imajući u vidu utvrđenja iz predmeta toga suda poslovni broj P-412/2012, poslovni broj P-1589/2014, poslovni broj P-1677/2014 i poslovni broj R1-251/2017, kao i činjenicu da je uviđajem na licu mjesta utvrđena razlika između nekretnina stranaka koja se očituje u tome da nekretnina tužiteljice predstavlja šumu dok je nekretnina tuženice zarasla u srednje i visoko raslinje i korov, o čemu je iskazivao svjedok FT (koji je iskazao da je tužiteljičina parcela više prema šumi, dok je tuženičina parcela više izgledala kao pašnjak), a uzimajući pri tome u obzir i iskaze svjedoka MT i ST da se nekretnina tužiteljice ranije koristila za ispašu krava, kao i iskaz svjedoka LT da je između predmetnih parcela ranije bio suhozid na čijem mjestu je kasnije postavljena žičana ograda koja se na jednom dijelu kod parcele tužiteljice nadovezuje na taj suhozid, a parcela kojeg svjedoka se nalazi preko puta tužiteljičine nekretnine, te iskaz kojeg svjedoka je u tom dijelu istovjetan iskazima svjedoka MT, ST, GT i tuženice, ocjena je prvostupanjskog suda da tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza nije s dovoljnom izvjesnošću (sa sigurnošću – članak 221.a ZPP) dokazala da se tužiteljičino vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proteže i na sporni dio odnosno do linije koja se prema k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proteže od točke C do točke B kako je to prikazano na skici lica mjesta vještaka Vesne Pokrajec, pa stoga odlučuje kao u izreci.

12. Suprotno navodima žalbe, iz razloga pobijane odluke ne proizlazi da bi prvostupanjski sud pogrešno cijenio značaj postupaka poslovni broj P-412/2012, P- 1589/2014, P-1677/2014 i broj R1-251/2017, dok je iskaze svjedoka MT, LT i ST ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP te ih s razlogom i osnovano prihvatio kao vjerodostojne, za razliku od iskaza svjedoka OT i za to dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, bit slobodne ocjene dokaza je da se u danom s lučaju ocjenjuje više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se u svakom pojedinom slučaju ocjeni pripadajuća dokazna snaga odnosno vrijednost. Kako je sud prvog stupnja upravo tako i postupio, to ovaj žalbeni sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza prvostupanjskog suda.

13. U odnosu na navode u žalbi da je tužiteljica uvedena u posjed po prodavatelju koji da je jasno označio međne oznake između nekretnina stranaka, na sjevernom dijelu mladicu hrasta, a na južnom gomilu kamenja – odgovoriti je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ni tužiteljica niti svjedok IT (tužiteljičin suprug) u postupku nisu naveli kako su točno utvrdili da se međa između predmetnih nekretnina proteže po točki C, a s obzirom da na stablu za koje navode da predstavlja među nisu bile nikakve međne oznake i da prilikom kupnje nekretnine nije bio prisutan geodet, niti su tada na licu mjesta s prodavateljem označili pokazanu među, a da je na uviđaju utvrđeno da stablo na točki C u naravi predstavlja mladicu hrasta koja im sigurno 1992. nije mogla biti pokazana kao međa jer su od kupnje tužiteljičine nekretnine prošle 33 godine, te tako pokazano stablo danas sigurno ne bi predstavljalo mladicu hrasta.

14. Glede navoda žaliteljice da je sud morao utvrditi sve činjenice bitne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornom dijelu nekretnine navesti je da odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, nije pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je prema odredbi članka 103. stavak 5. ZV propisano da od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati iz čega bi, kako je i prethodno navedeno, proizlazilo da je tuženica vlasnica spornog dijela predmetne nekretnine, a tužiteljica koja tvrdi suprotno, je trebala dokazati da tuženica nije vlasnica predmetnog dijela odnosno da je ona vlasnica istog, a što ista nije dokazala.

14.1. Dakle, sud prvog stupnja teret dokaza u ovom postupku (članak 221.a ZPP) pravilno je stavio na teret tužiteljice koja u ovom postupku nije dokazala vlasništvo spornog dijela, posljedica čega je i neosnovanost zahtjeva za predaju u posjed, a za koji je zaključak sud prvog stupnja dao u svemu jasne i uvjerljive razloge, koje tužiteljica nije dovela u sumnju svojim žalbenim navodima.

15. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i kako je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

16. Tužiteljica pobija i odluku o parničnom trošku ne obrazlažući pritom u čemu nalazi eventualne nepravilnosti i nezakonitosti, jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, pa imajući u vidu da sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, to zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić