Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-287/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, kojeg zastupa gradonačelnik, protiv tuženice OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Ps-8/2025 od 17. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Ps-8/2025 od 17. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke obvezana je tuženica predati u posjed vlasniku tužitelju stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 49,82 m2, na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženici u istom roku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 106,18 EUR.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 70/19), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici predati mu u posjed stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 49,82 m2, na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji tuženica koristi bez valjane pravne osnove.

6. Odlukom ovog drugostupanjskog suda broj Gž-222/2025-2 od 9. rujna 2025. ukinuta je ranije donesena presuda suda prvog stupnja broj Ps-19/2023 od 20. prosinca 2024. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje da bi ovaj sud mogao ocijeniti pravilnost i zakonitost pobijane presude u odgovorima na drugo i treće eliminacijsko pitanje, tj. je li miješanje usmjereno postizanju legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

7. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza slijedi:

-da je predmetni stan vlasništvo tužitelja, te da se tuženica nalazi u posjedu istog,

-da su tužitelj kao najmodavac i tuženica kao najmoprimac sklopili Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 27. siječnja 2003. kojim tužitelj daje tuženici u najam predmetni stan za iznos mjesečne najamnine od 76,22 kn, te da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme i to za vremensko razdoblje od jedne godine, a da će se smatrati da je prešutno obnovljen ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti drugu ugovornu stranu da ne namjerava zaključiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje,

-da je tužitelj Obaviješću o prestanku važenja Ugovora o najmu od 1. prosinca 2016., obavijestio tuženicu o prestanku važenja Ugovora o najmu uz obrazloženje da je člankom 64. Odluke o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“, broj 8/16, dalje: Odluka) određeno da se ugovori o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključeni prije stupanja na snagu te Odluke neće obnavljati i da prestaju važiti istekom roka na koji su zaključeni, uz napomenu da će se s najmoprimcima iz članka 64. Odluke zaključiti novi ugovori o najmu stana sa zaštićenom najamninom ako isti podnesu zahtjev za zaključenje novog ugovora i ako ispunjavaju sve uvjete iz Odluke, te ujedno tuženicu obavještava da Ugovor o najmu prestaje važiti s danom 27. siječnja 2016. (ispravno: 2017.) i poziva je na dostavu dokumentacije u roku od 15 dana,

-da je Zaključkom tužitelja od 11. siječnja 2018. odbačen zahtjev tuženice za sklapanje ugovora o najmu stana kao nepotpun, jer nije dostavila dokumentaciju u roku, što je od iste traženo više puta,

-da je tuženica sve obavijesti tužitelja uredno primila i na iste nije odgovorila niti dostavila potrebnu dokumentaciju,

-da je iz liste prvenstva razvidna Konačna lista reda prvenstva za davanje stanova u najam temeljem Zaključka gradonačelnika od 16. svibnja 2018., te članka 30. Odluke o najmu stanova, te da su na listi navedena 63 podnositelja, sa adresama, brojem članova domaćinstva, vremenom prebivanja u Gradu Dubrovniku i drugo,

-da tuženica nema nekretnina na području zk. odjela suda,

-da je prema potvrdama o plaći tužiteljice razvidno kolika primanja je ista ostvarila u razdoblju od prosinca 2017. do ožujka 2024.,

-da iz iskaza tuženice proizlazi da joj plaća iznosi 4.000,00 kn, nema svojih nekretnina, kao ni sin, pa ni osobno vozilo,

-da je tuženica po svojim primanjima lošeg imovinskog stanja, da je rođena 1960. i radno sposobna,

da iz iskaza njezinog sina proizlazi da je zaposlen, ima plaću od 5.000,00 kn, ovrhu i kredit,

-da iz dopisa upućenog tužitelju slijedi da se tuženica obraća radi uvažavanja statusa hrvatskog branitelja supruga, koji nije ostvario status HRVI niti dragovoljca Domovinskog rata,

-da je tuženica istakla prigovor zaštite prava na dom.

8. Presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud temelji na činjenicama - da je tužitelj vlasnik predmetnog stana čija identifikacija nije sporna i da tuženica posjeduje taj stan, te daljnjem zaključku da je Ugovor o najmu kao osnova prava na posjed stana prestao s danom 27. siječnja 2016. (ispravno: 2017.), te da tuženica nema sklopljen novi ugovor o najmu predmetnog stana koji bi bio valjana pravna osnova za posjed istog. Također, sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim prigovor prava na dom, a zahtjev za iseljenje utemeljen na odredbama članka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta), zbog čega je pobijanom presudom naložio tuženici predati tužitelju u posjed predmetni stan slobodan od osoba i stvari.

9. Suprotno žalbenim navodima, time što joj poziv za ročište radi objave presude nije uredno dostavljen nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP, jer je raspravljanje dovršeno, niti je pak počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 114. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tuženica, jer bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP postoji samo ako sud tijekom postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a što konkretno nije slučaj.

9.1. Nadalje, točno je da je prije donošenja pobijane presude drugostupanjski sud rješenjem ukinuo raniju prvostupanjsku presudu donesenu u ovom postupku upućujući pritom sud prvog stupnja na to koja je sporna pitanja potrebno raspraviti i utvrditi radi donošenja pravilne i na zakonu osnovane odluke. Naime, pri tome je ovaj sud ukazao da je u ponovnom postupku potrebno raspraviti i utvrditi broj stanova kojima tužitelj raspolaže u svrhu zbrinjavanja socijalno ugroženih osoba i objasniti Konačnu listu prvenstva za davanje stanova u najam od 16. svibnja 2018. u smislu žalbenih navoda tuženice, na način da ne ostane dvojbe o broju osoba (obitelji) koje već koriste stanove u vlasništvu tužitelja i broju osoba (obitelji) koje nisu stambeno zbrinute, a to su pravo ostvarile prema Konačnoj listi. Također, prvostupanjskom sudu je ukazano da je u ponovnoj ocjeni prigovora tuženice dužan ocijeniti i imovinske prilike tuženice i članova njezine obitelji kao i dopis kojim Ministarstvo hrvatskih branitelja apelira da tužitelj u konkretnom slučaju iznađe mogućnosti za korištenje predmetnog stana.

9.2. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je postupio sukladno danoj uputi kako to određuje odredba članka 377. stavak 2. ZPP, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 377. stavak 2. ZPP.

9.3. U tom pravcu prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tuženica lošeg imovinskog stanja, ali da ista ima i sina koji živi s njom, mlad je i privređuje i dužan je pomoći svojoj majci,

-da je tužitelj na ročištu od 14. listopada 2025. iskazao da ima u vlasništvu 163 stana, dok je 71 stan u tijeku postupka naknade za oduzetu imovinu ranijim vlasnicima ili će pripasti RH, te se na taj način konstantno smanjuje broj stanova kojima tužitelj gospodari u svrhu stambenog zbrinjavanja. Nadalje, da ima korisnike stanova koji imaju zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom na određeno vrijeme (23 korisnika), korisnike koji imaju zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom na neodređeno vrijeme (32 korisnika), zatim da ima zaključen ugovor o najmu ostalih stanova koji nisu izgrađeni sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovinskog stanja na određeno vrijeme skladno odredbama odluke uz obvezu plaćanja slobodno ugovorene najamnine ako najmoprimac ne ispunjava uvjete plaćanja zaštićene najamnine i takvih korisnika je ukupno 36, potom oni koji imaju ugovore o najmu radi rješavanja stambenog pitanja mladih i mladih obitelji (38 korisnika), te da 65 korisnika bespravno koriste stanove u vlasništvu tužitelja za koje je pred nadležnim sudom pokrenuo postupke radi iseljenja, a koji postupci su u različitim fazama,

-da nije krivnja tužitelja što tuženica nije ostvarila prava temeljem rješenja Ministarstva Hrvatskih branitelja za otkup stana na temelju zahtjeva za stambeno zbrinjavanje.

9.4. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženice iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

10. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno utvrdio da Obavijest o prestanku važenja Ugovora o najmu koju je tuženica uredno zaprimila, utemeljena na Odluci o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika, predstavlja izjavu tužitelja kojom isti nedvojbeno otklanja mogućnost obnove ugovora o najmu za daljnje ugovorno razdoblje od jedne godine, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor prestao važiti i da nakon toga tuženica nema pravnu osnovu za posjed stana u vlasništvu tužitelja.

11. Ocjenjujući prigovor tuženice kojim se poziva na zaštitu prava na poštovanje doma, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da predmetni stan predstavlja dom tuženice s obzirom da u istom stanu živi dugi niz godina, te je ostvarila jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost s predmetnim stanom.

12. Međutim, to što je predmetni stan dom tuženice ne znači automatizmom da tužitelj nema osnovani zahtjev za njezinim iseljenjem. Naime, prema članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života (stavak 1.); javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nerada ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

13. Provodeći test razmjernosti u odgovoru na prvo pitanje - da li je miješanje utemeljeno na zakonu - prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj kao vlasnik stana koji tuženica drži u posjedu ima pravo zahtijevati predaju u posjed temeljem članka 161. i 162. ZV. U odgovoru na drugo pitanje - da li je miješanje usmjereno postizanju legitimnog cilja – sud prvog stupnja utvrđuje da je iseljenje potrebno da bi tužitelj predmetni stan mogao dodijeliti na korištenje socijalno ugroženim osobama i osobama slabijeg imovnog stanja, a koji cilj ovaj sud cijeni legitimnim ciljem u smislu članka 8. stavak 2. Konvencije, te nalazi da je davanje naloga za predaju u posjed predmetnog stana miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, zaštite prava socijalno ugroženih osoba zadovoljenjem njihovih stambenih potreba kao i ostvarenje poslova koji su Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine,“ broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17) stavljeni u djelokrug lokalne samouprave i to posebno poslova koji se odnose na stanovanje i socijalnu skrb građana.

13.1. Na koncu, u odgovoru na pitanje - je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu – prvostupanjski sud utvrđuje da se legitimni cilj ne može postići blažom mjerom od nalaganja tuženici da stan preda u posjed s obzirom da tužitelj ima u vlasništvu ograničeni (sada točno određeni) broj stanova namijenjenih rješavanju stambenih pitanja socijalno ugroženih osoba i osoba slabijeg imovinskog stanja, pa se legitimni cilj ne može postići blažom mjerom od iseljenja, pri čemu prvostupanjski sud skreće pažnju na činjenicu da je tuženici stan dodijeljen radi privremenog zbrinjavanja, pa je trebala biti svjesna mogućnosti da se stan dodijeli drugoj osobi u okviru prava tužitelja da kao vlasnik raspolaže stanom. Sud prvog stupnja zaključuje da se označeni legitimni cilj ne može postići blažom mjerom, budući da je cilj ovog postupka stavljanje na raspolaganje predmetnog stana onoj osobi koja za to ostvari uvjete u javnom natječaju koji se provodi temeljem Odluke o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika pri čemu ukazuje da sama tuženica nije bila isključena iz mogućnosti ostvarenja prava na dodjelu stana u najam.

14. Iz navedenog po ocjeni ovog suda slijedi da je provodeći test razmjernosti, a nakon što je utvrdio i dodatne činjenice prema uputi iz odluke ovoga suda broj Gž- 222/2025 od 9. rujna 2025., prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju miješanje utemeljeno na zakonu, da je usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, utvrdivši pravilno u odnosu na potonje pitanje da postoji dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji se tom mjerom ostvaruje – da bi se zbrinule socijalno ugrožene osobe koje po određenim kriterijima spadaju u kategoriju osoba koje su ostvarile pravo na stambeno zbrinjavanje, za razliku od tuženice koja to pravo nije ostvarila, pri čemu tuženica nije bila isključena iz mogućnosti ostvarenja prava na dodjelu stana u najam, kako to proizlazi iz Zaključka od 11. siječnja 2018., ali tu mogućnost nije iskoristila.

14.1. Iseljenje se u konkretnom slučaju smatra nužnim u demokratskom društvu s obzirom da je usmjereno na postizanje legitimnog cilja koji se ne može postići blažom mjerom i razmjerno je s legitimnim ciljem. Stoga i prema ocjeni ovoga suda pravu na dom tuženice odnosi prevagu suprotstavljeno pravo tužitelja da kao vlasnik stana i jedinica lokalne samouprave zadužena za zbrinjavanje socijalno ugroženih osoba stan dodijeli osobi (obitelji) koja za isto ispunjava uvjete.

14.2. Dakle, i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju miješanje je usmjereno na postizanje legitimnog cilja, jer kako to proizlazi iz stanja spisa, tužba za iseljenje je podnesena radi potrebe oslobođenja predmetnog stana od osoba i stvari da bi zatim tužitelj na temelju rezultata javnog natječaja koji se provodi temeljem Odluke tužitelja predmetni stan mogao dati na korištenje socijalno ugroženim osobama i osobama slabijeg imovnog stanja, pri čemu se gradski stanovi daju u najam po konačnoj utvrđenoj listi reda prvenstva podnositelja zahtjeva za davanje u najam stana, a u konkretnom slučaju iz Konačne lista reda prvenstva za davanje stanova u najam temeljem Zaključka gradonačelnika od 16. svibnja 2018., te članka 30. Odluke o najmu stanova, slijedi da su na toj listi ukupno 63 podnositelja.

15. Kraj takvog stanja stvari, te činjenice da tuženica nije bila onemogućena, štoviše dobila je uputu od tužitelja da se javi na raspisani natječaj za dodjelu stana u najam, a da ista u tu svrhu, unatoč višekratnim pozivima od strane tužitelja nije dostavila traženu dokumentaciju zbog čega je u konačnici njezin zahtjev odbačen, to je zaključiti da ostvarivanje prava jednih građana ne bi smjelo biti na štetu ostvarivanja prava drugih, u ovom slučaju - po raspisanom javnom natječaju davanje gradskih stanova u najam po Konačnoj utvrđenoj listi reda prvenstva podnositelja zahtjeva za davanje u najam stana.

16. Što se pak tiče žalbenih navoda da se prvostupanjski sud paušalno poziva na obrazloženja drugih odluka u istovrsnim predmetima, navesti je da sudska praksa nije izvor prava, međutim, ukazati je da duboke i dugotrajne razlike u sudskoj praksi mogu biti u suprotnosti s načelom pravne sigurnosti - načelom koje se podrazumijeva u Konvenciji i koje predstavlja jedan od osnovnih elemenata vladavine prava.

17. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 161. i 162. ZV kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženici da preda tužitelju u posjed predmetni stan (tako i Županijski sud u Varaždinu broj Gž-672/2024, Županijski sud u Zagrebu broj Gž- 2782/2020, Županijski sud u Velikoj Gorici broj Gž-196/2022 i 1360/2024. i dr.).

18. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi tako i po visini odmjerenih troškova (članak 154. stavka 1. i članak 155. stavak 1. ZPP, sve u vezi članka 4. točke 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama).

19. Kako dakle, ovaj drugostupanjski sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Šibeniku, 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić