REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-707/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoj po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbu tuženika protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Požegi poslovni broj: P-267/2025-4 od dana 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Požegi poslovni broj: P-267/2025-4 od dana 19. siječnja 2026. u dosuđujućem dijelu pod točkom III. i IV. izreke na način da ista u tom dijelu, sada, preinačena glasi:

„ III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 isplati tužiteljici FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 410,04 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na ovaj dosuđeni iznos počev od dana presuđenja pa do isplate, kao neosnovan odbija.

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 naknaditi tužiteljici FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog u iznosu od 184,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena počevši od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, kao neosnovan odbija.“

II. Nalaže se tužiteljici naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 169,52 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja suda suđeno je:

„ I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 24020061031262160/51400607-5102857966 od 20. veljače 2006. sklopljenog između tužitelja FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, a koja: u članku 10. glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,500 % (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 kn (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 214,79 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 19. studeni 2025. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do 31.prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.siječnja 2024. se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 410,04 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude pa do isplate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, do 31. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 309,73 eur sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena sve u roku 15 dana.“

2. Protiv dijela navedene presude ( točke III. i IV. izreke) žalbu, pravovremeno, podnos tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda, u pobijanom dijelu, preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice u pobijanom dijelu odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka, odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda u pobijanom dijelu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nije zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa ovaj sud prvog stupnja ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Međutim, u ovom je postupku, u pobijanom dijelu, materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

8. U ovom postupku u kojem je predmet spora bio zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 10. Ugovora o kreditu broj: 24020061031262160/51400607-5102857966, sklopljenog 20. veljače 2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao kreditora, kojom je između njih ugovorena naknada za obradu kredita, tzv. ulazna naknada u iznosu 1,500 % odobrenog kredita, odnosno minimalno 200,00 kn i posljedično tome njezin zahtjev za isplatu tako plaćenog iznosa od 214,79 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo već je ona od strane tuženika, kao kreditora unesena u tzv. tipski ugovor sastavljenim od strane tuženika, na koji ona, kao potrošač nije mogla utjecati, a što je protivno kogentnim odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi za vrijeme sklapanja navedenog ugovora te njezin zahtjev za isplatu iznosa od 410,04 eura na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata taj iznos plaćene naknade za obradu kredita sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate, obzirom na žalbene navode žalitelja više nije sporno da je navedena ugovorna o ugovorenoj naknadi za obradu kredita odredba ništetna i da posljedično tome tužiteljici pripada pravo na isplatu isplatu tako plaćenog iznos od 214,79 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ( točka I. i II. izreke).

8.1. Obzirom na žalbene navode žalitelja nije sporno ni da tužiteljici na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata taj iznos plaćene naknade za obradu kredita pripada pravo na isplatu iznosa od 410,04 eura.

9. Sporno je, pripada li tužiteljici osnovano pravo zahtijevati procesnu kamatu na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata, koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do isplate ( dio točke III. izreke), kao i odluka o troškovima postupka.

10. Suprotno shvaćanju suda prvog stupnja tužiteljici na iznos uglavničene kamate od 410,04 eura ne pripada pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče počev od presuđenja pa do isplate, kako to pravilno navodi i žalitelj. Naime, zatezne kamate mogu se utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug, ali od dana tužbe na njih ne teku procesne kamate, jer zatezne kamate i dalje teku na glavno potraživanje, a što jasno proizlazi iz odredbe čl. 31. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05,41/08,125/11,78/15,29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), kojom je propisano da na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno ( tako npr. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1173/2015 od 07.05.2015).

11. Posljedično tome žalbu tuženika je u ovom dijelu valjalo ocijeniti osnovanom i na temelju odredbe čl. 373. točke 3. ZPP pobijanu presudu zbog ogluhe u ovom dijelu preinačiti te presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

12. Osim toga, sud prvog stupnja je odlučujući i o troškovima postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, nije sporno da je tužiteljica u ovom postupku u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom i da joj posljedično tome na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pripada pravo na naknadu troškova postupka koje joj je u cijelosti dužan naknaditi tuženik, pa i sada kada je pobijana presuda zbog ogluhe djelomično preinačena u točki III. izreke i to samo u sporednom dijelu ( odluci o zakonskoj zateznoj kamati) i kada je odlučivao o troškovima postupka ( točka IV. izreke) i to primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP.

12.1. Odlučujući o troškovima postupka, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu navedenih zakonskih odredbi, troškove postupka odmjerio prema, u tužbi označenoj, vrijednosti predmeta spora od 1.400,00 eura, pa je tako tužiteljici primjenom Tbr. 7. točke 1. uz primjenu odredbe Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) priznao iznos od 250,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura koliko je tužiteljica i zatražila te na ime sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe iznos od 26,55 eura, odnosno ukupno joj je priznao troškove postupka u iznosu od 309,73 eura. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je troškove postupka pogrešno odmjerio prema vrijednost predmeta spora označenoj u tužbi ( VPS 1.400,00 eura) već je troškove postupka trebao odmjeriti prema zbroju vrijednosti kondemnatornih zahtjeva ( 214,79+410,04 = 624,83 eura) i prema toj vrijednosti odrediti parnični trošak jer se tužbeni zahtjev koji sadrži zahtjev za utvrđenje i zahtjev za isplatu, kao posljedicu takvog utvrđenja ne mogu smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu članka 37. st. 1. ZPP, već se radi o situaciji iz članka 187. st. 3. ZPP, kada je tužitelj pored kondemnatornog istaknuo i deklaratorni tužbeni zahtjev odnosno deklaratorni preambul koji predstavlja nužnu logičku pretpostavku svake kondemnatorne odluke, pa je posljedično tome troškove postupka, kako je i prethodno navedeno, uz primjenu odredbe čl. 37. st. 1. ZPP trebao odmjeriti prema zbroju kondemnatornih zahtjeva odnosno u konkretnom slučaju prema vrijednosti predmeta spora od 624,83 eura. Posljedično tome tužiteljici primjenom Tbr. 7. točke 1. uz primjenu odredbe Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife na ime troškova sastava tužbe pripada pravo na trošak od 125,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura koliko je tužiteljica i zatražila te na ime sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe iznos od 26,55 eura, odnosno tužiteljici u ovom postupku pripada pravo na troškove postupka u ukupnom iznosu od 184,73 eura, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev za naknadu troškova postupka valjalo ocijeniti neosnovanim, radi čega je žalbu tuženika valjalo, kao osnovanu prihvatiti i u ovom dijelu i odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove presude.

13. Obzirom da je u ovom postupku tuženik u cijelosti uspio sa svojom žalbom i da je zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 325,77 eura, a koji trošak se odnosi na trošak sastava žalbe ( Tbr. 10. st. 1. Tarife u vezi odredbe Tbr. 46. i 54. Tarife) i troškove sudske pristojbe na žalbu, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, tužitelju je valjalo priznati zahtijevane troškove postupka na ime sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura ( Tbr. 10. st. 4. Odvjetničke tarife), a sve prema vrijednosti premeta spora od 624,83 eura te troškova sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura odnosno ukupno mu je trebalo priznati troškove postupka u iznosu od 169,52 eura i tužiteljicu obvezati iste naknaditi tuženiku, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka valjalo, kao neosnovan odbiti, pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris