¸
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-745/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Lidije Vidjak, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović u kaznenom predmetu protiv optuženog DS, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23 i 36/24. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1709/2025-6 od 15. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovna te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi DS zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – iz članka 179.a KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci presude, te je na temelju članka 179.a KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da optuženik ima izvršiti dio kazne zatvora od 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko ne krši obveze izrečene mu sigurnosnim mjerama, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom DS se u neuvjetovani dio kazne zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. srpnja 2025. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; u daljnjem tekstu: ZKP).
3. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom DS je izračena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati unutar zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a koja sigurnosna mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.
4. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženom DS je izračena sigurnosna mjera zabrane približavanja na udaljenost manju od 100 (sto) metara oštećenoj HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], te zabrana uznemiravanja i uhođenja oštećene HS, u trajanju od 4 (četiri) godine.
5. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženom koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama izrečenima uz djelomičnu uvjetnu osudu.
6. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP optuženi DS je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP, kao i plaćanja troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, koji padaju na teret proračunskih sredstava.
7. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne strožu kaznu.
8.Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem branitelja Krešimira Librenjaka, odvjetnika iz Zagreba s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
9.Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
10. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
11. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti te da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom neće postići svrha kažnjavanja, odnosno ciljevi specijalne i generalne prevencije. Smatra da sud prilikom odmjeravanja kazne nije u dostatnoj mjeri cijenio činjenicu da se optuženiku u ovom kaznenom predmetu stavlja na teret kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, koje je kazneno djelo s elementima nasilja, te duljinu inkriminiranog perioda od gotovo dvije godine, iz čega proizlazi da je optuženik očito fiksiran na žrtvu HS, pa smatra da na optuženika izrečena sankcija neće u dovoljnoj mjeri utjecati da uskladi svoje ponašanje s društveno i zakonski prihvatljivim normama ponašanja. Navodi da prvostupanjski sud nije cijenio u dovoljnoj mjeri okolnost da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio na izrazito brutalan i ponižavajući način, zbog čega smatra da se izricanjem djelomične uvje tne osude u predmetnoj kaznenoj stvari neće postići ciljevi specijalne prevencije, niti će se odaslati poruka svim potencijalnim počiniteljima kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece te protiv osobne slobode o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
12.Suprotno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je optuženiku ispravno utvrdio i pravilno cijenio sve one okolnosti u smislu članka 47. KZ/11 koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša. Kao olakotno prvostupanjski sud je optuženiku cijenio okolnosti da je priznao počinjenje kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, te da je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, dok je otegotnim cijenio da je kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje - izravnom namjerom, duljinu inkriminiranog perioda, te izraženu upornost u protupravnom ponašanju.
13.S obzirom na pravilno utvrđene i ispravno vrednovane olakotne i otegotne okolnosti, nije u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti te da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom neće postići svrha kažnjavanja, odnosno ciljevi specijalne i generalne prevencije. Suprotno tome, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve osobne okolnosti na strani optuženika te način i okolnosti počinjenja kaznenog djela, te da je ispravno optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, pri čemu je osnovano zaključio da će se ciljevi specijalne i generalne prevencije ostvariti i djelomičnim izvršenjem kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, jer postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela , posebno cijeneći okolnost da je optuženik kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan te da je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti pod utjecajem psihičkih poremećaja, pa je ostatak kazne zatvora u trajanju jedne godine uvjetovao rokom provjeravanja od četiri godine i ispunjenjem obveza koje su mu određene izrečenim sigurnosnim mjerama obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 i zabrane približavanja oštećenoj HS na udaljenost manju od 100 metara te zabrane uznemiravanja i uhođenja oštećene u trajanju od četiri godine, kojima će se, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, prevenirati eventualno počinjenje novih kaznenih djela. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da će vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru tijekom postupka u trajanju od šest mjeseci, kao i okolnost da mu je ostatak kazne zatvora uvjetovan duljim rokom provjeravanja i obvezama koje proizlaze iz izrečenih sigurnosnih mjera, u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da se suzdrži od činjenja novih kaznenih djela. Jednako tako, protivno žalbenim navodima, izrečena djelomična uvjetna osuda je u cijelosti primjerena za ostvarenje generalne prevencije jer je njome u dovoljnoj mjeri izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te će ista utjecati na sve ostale osobe da se suzdrže od činjenja kaznenih djela utječući na njihovu svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.
14.Stoga, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena djelomična uvjetna osuda sadrži individualiziranu zakonom predviđenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, te je ista u svemu primjerena osobi optuženika i težini kaznenog djela te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.
15.Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
