REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni Broj: Gž Ob-50/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. mlt. IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. mlt. GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po majci i zz ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoj po punomoćnici Vesni Jurički, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Zrink Prlić, odvjetnici iz Zagreba, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-268/2024-22 od 11. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-268/2024-22 od 11. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„ I. Nalaže se tuženiku IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća iznos od 75 eura mjesečno počevši od 10. studenog 2022. do 30. lipnja 2025. te ponovno od 1. rujna 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaća iznos od 75 eura mjesečno, i to dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na zaštićeni račun majke i z.z. ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Erste Bank broj IBAN: [broj bankovnog računa].
II. Nalaže se tuženiku IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća iznos od 75 eura mjesečno počevši od 10. studenog 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na zaštićeni račun majke i z.z. ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Erste Bank broj IBAN: [broj bankovnog računa].
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva I. i II. tužitelja kojim se traži daljnji iznos preko dosuđenih iznosa u točkama I. i II. izreke ove presude do zatraženih 265 eura mjesečno za svakog tužitelja te tužbeni zahtjev I. tužitelja za srpanj i kolovoz 2025. u cijelosti, kao neosnovani.
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“
2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„ I. Nalaže se tuženiku IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća iznos od 75 eura mjesečno te za uzdržavanje mlt. GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 75 eura mjesečno, odnosno ukupno 150 eura mjesečno, počevši od 11. prosinca 2025. dok za to budu postojali uvjeti, i to najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na zaštićeni račun majke i z.z. ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Erste Bank broj IBAN: [broj bankovnog računa].
II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.
III. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.“
3. Protiv ove presude i rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja i da se kao neosnovan odbije njihov prijedlog za određivanje predložene privremene mjere, sve uz naknadu troškova postupka.
4. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Na žalbu nije odgovoreno.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom – dodatno po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. ZPP na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pobijana presuda i rješenje zakoniti i pravilni.
7.1. Prije svega, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi i rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude i rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.
7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju također sadržajno ukazuje žalitelj jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.
7.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud, kao sud dugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti neosnovanom.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj u svojoj žalbi.
9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
10. Predmet ovog spora je zahtjev mlt. tužitelja da se tuženik, kao njihov djed po ocu koji ne doprinosi za njihovo zakonsko uzdržavanje obveže doprinositi za njihovo zakonsko uzdržavanje mjesečnim iznosima od po 265 eura za svakog mlt. tužitelja, utemeljen na odredbi čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ ).
10.1. Osim toga, premet ovog postupka je i zahtjev mlt. tužitelja da se protiv tuženika odredi privremena mjera kojom se tuženiku nalaže da za njihovo uzdržavanje doprinosi mjesečnim iznosima od po 265 eura.
11. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao djelomično osnovan prihvatio takav njihov tužbeni zahtjev zaključujući, u bitnome, da su konkretnom slučaju tužitelji dokazali da njihov otac HE ne doprinosi za njihovo zakonsko uzdržavanje i da su posljedično tome ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 288. st. 2. ObZ da za njihovo zakonsko uzdržavanje doprinosi tuženik, kao njihov djed po roditelju (ocu) koji ne doprinosi za njihovo zakonsko uzdržavanje i da je isti prema njegovim mogućnostima ( čl. 307. st. 3. ObZ) za uzdržavanje svojih unuka u mogućnosti doprinositi mjesečnim iznosima uzdržavanja od po 75,00 eura mjesečno, dok je u preostalom dijelu zahtjev mlt. tužitelja, kao neosnovan odbio.
12. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni i zakonski uvjeti iz odredbe čl. 537. st. 1. i čl. 538. ObZ za određivanje predložene privremene mjere radi uzdržavanja maloljetne djece ( mlt. tužitelja), pa je posljedično tome sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, takvu privremenu mjeru i odredio.
13. Ovakve zaključke suda prvog stupnja koji su utemeljeni na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP) i posljedično tome primjenu materijalnog prava, prihvaća u cijelosti i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.
14. Na temelju odredbe čl. 288. st. 2. ObZ propisano je da ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.
15. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žalitelja, nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: P Ob-32/2021 od 8. srpnja 2021. određena obveza oca mlt. tužitelja HE doprinositi za njihovo zakonsko uzdržavanje mjesečnim iznosima od po 1.300,00 kn, da unatoč tome on to nije činio pa je pravomoćno presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: Kzd-168/2020 od 7. listopada 2021. proglašen krivim zbog kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja počinjenih u razdobljima od 29. travnja 2016. do 23. listopada 2019., od 1. ožujka 2020. do 14. lipnja 2020. te u razdoblju od 2. listopada 2020. do 8. srpnja 2021., zbog čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, odnosno izrečena mu je uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Ujedno mu je naloženo u roku od dvije godine isplatiti dug za mlt. IE u iznosu od 35.404,53 kn te za mlt. GE u iznosu od 27.090,44 kn i da mu je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, poslovni broj: Kvm-303/2022-8 (Kzd-168/2020) od 23. prosinca 2022. određen novi rok od 6 mjeseci za izvršenje posebne obveze iz čl. 62. st. 2. t. 10 KZ/11, koja mu je izrečena presudom istog suda poslovni broj: Kzd- 168/2020 od 7. listopada 2021. Osim toga, nije sporno ni da je otac mlt. tužitelja podmirio dio navedenog duga u iznosu od 2.600,00 kn/345,08 eura i da je ožujka 2023. počeo uplaćivati redovne mjesečne iznose na ime otplate duga na način kako je to pobliže utvrđeno navedenom presudom, a nije sporno niti da prema Očevidniku FINE-e svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate po presudi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: P- Ob-32/2021 8. srpnja 2021. proizlazi da s osnove zakonskog uzdržavanja mlt. tužitelja ukupan dug obveznika uzdržavanja HE ( oca mlt. tužitelja) na dan 9. siječnja 2025. iznosi ukupno 14.872,15 eura.
15.1. Nije sporno niti da je na temelju dopisa Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, poslovni broj: KOz-DO-214/2024 od 11. studenog 2024., upućenim majci i z.z. mlt. tužitelja utvrđeno da je protiv oca mlt. tužitelja, sina tuženika, podignuta nova optužnica pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, Odjelom za mladež, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, dakle zbog ponovljenog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja na štetu mlt. tužitelja.
16. Sporno je, jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 288. st. 2. ObZ da se tuženik, kao djed mlt. tužitelja po ocu koji ne doprinosi za njihovo zakonsko uzdržavanje obveže doprinositi za njihovo zakonsko uzdržavanje obzirom na njegovu tvrdnju da otac djece doprinosi za njihovo zakonsko uzdržavanje i da z.z. i majka mlt. tužitelja prethodno nije iscrpila sve mogućnosti tražbinu mlt. djece namiriti od oca mlt. djece HE, a sporne su i mogućnosti tuženika, kao djeda po ocu mlt. tužitelja koji ne doprinosi za njihovo zakonsko uzdržavanje doprinositi za njihovo zakonsko uzdržavanje presuđenim novčanim iznosima.
17. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, o tim je spornim pitanjima, sud prvog stupnja pravilno odlučio i za to ovom sudu dao vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.
18. Naime, iz provedenih dokaza jasno proizlazi da prema Očevidniku FINE-e svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate po presudi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: P- Ob-32/20218. srpnja 2021. dug obveznika uzdržavanja HE ( oca mlt. tužitelja) na dan 9. siječnja 2025. iznosi ukupno 14.872,15 eura i da se izvršene uplate oca mlt. djece u 2025., odnosno ono što mu je obustavljeno putem Fine odnosi na zaostale iznose duga po navedenoj presudi Općinskog suda u Sesvetama, dakle da se iste odnose na vremensko razdoblje prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, te da isti i dalje ne doprinosi za uzdržavanje mlt. tužitelja zbog čega je protiv njega i podignuta nova optužnica pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, Odjelom za mladež, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, dakle zbog ponovljenog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja na štetu mlt. tužitelja, pa posljedično tome, i prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da otac mlt. tužitelja HE, sin tuženika ne uzdržava svoju maloljetnu djecu ( mlt. tužitelje) i da je njihova z.z. i majka poduzela sve da se isti obveže redovno doprinositi za njihovo uzdržavanje, konačno to je pokušala učiniti i u navedenim kaznenim postupcima, radi čega sud prvog stupnja i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja pravilno zaključuje da su u ovom postupku ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 288. st. 2. ObZ da se tuženik, kao djed po ocu mlt. tužitelja koji ne doprinosi za njihovo zakonsko uzdržavanje obveže doprinositi za njihovo zakonsko uzdržavanje, radi čega je žalbu tuženika, kao neosnovanu valjalo odbiti i u ovom dijelu.
19. Odredbom čl. 311. ObZ propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta ( stavak 1.). Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja ( stavak 2.).
19.1. Na temelju odredbe čl. 307. st. 3. ObZ propisano je da će se pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
20. Sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima tuženika, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi pravilno, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, utvrdio da ukupne materijalne potrebe mlt. tužitelja i materijalne prilike tuženika, njegove mogućnosti kao osobe koja je dužna uzdržavati mlt. tužitelje uzimajući u obzir njegovo imovinsko stanje, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njegove vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, pa je posljedično tome i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja pravilno zaključio da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja mjesečnim iznosima uzdržavanja od po 75,00 eura, radi čega je žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
21. Iako žalitelj posebno ne navodi razloge zbog kojih pobija rješenje suda prvog stupnja, kojim je protiv njega određena navedena privremena mjera, ovaj sud ispitujući pobijanu odluku i u ovom dijelu zaključuje da je sud prvog stupnja uz pravilnu primjenu odredbe 537. st. 1. i 538. ObZ pravilno odlučio i o navedenoj privremenoj mjeri, pa je žalbu žalitelja valjalo kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
22. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukazivao tuženik, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
Pula - Pola, 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris