REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-1264/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Albini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dobrili Primorac, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: Pn-25/2025-8 od 28. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: Pn- 25/2025-8 od 28. srpnja 2025. potvrđuje pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 714,87 EUR zajedno sa zakonskom kamatom:
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. srpnja 2020. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. kolovoza 2020. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. rujna 2020. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. listopada 2020. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. studenog 2020. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. prosinca 2020. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. siječnja 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. veljače 2021. pa do isplate;
-na iznos od 71,75 EUR, od 01. ožujka 2021. pa do isplate.
II Žalba tužiteljice djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: Pn- 25/2025-8 od 28. srpnja 2025. u preostalom dijelu pod točkom 2. izreke te u cijelosti pod točkama 3., 4. i 5. izreke preinačava i sudi:
„1. Nalaže se tuženiku HU da tužiteljici PU isplati iznos od 2.991,07 EUR uvećan za zateznu kamatu koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:
-na iznos od 8,61 EUR, od 01. ožujka 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. travnja 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. svibnja 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. lipnja 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. srpnja 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. kolovoza 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. rujna 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. listopada 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. studenog 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. prosinca 2021. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. siječnja 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. veljače 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. ožujka 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. travnja 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. svibnja 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. lipnja 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. srpnja 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. kolovoza 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. rujna 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. listopada 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. studenog 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. prosinca 2022. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. siječnja 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. veljače 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. ožujka 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. travnja 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. svibnja 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. lipnja 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. srpnja 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. kolovoza 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. rujna 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. listopada 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. studenog 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. prosinca 2023. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. siječnja 2024. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. veljače 2024. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. ožujka 2024. pa do isplate;
-na iznos od 80,39 EUR, od 01. travnja 2024. pa do isplate;
-na iznos od 8,03 EUR, od 1. svibnja 2024. pa do isplate;
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku HU da tužiteljici PU isplati iznos od 337,68 EUR uvećan za zateznu kamatu koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:
-na iznos od 48,24 EUR, od 26. veljače 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. ožujka 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. travnja 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. svibanja 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. lipnja 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. srpnja 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. kolovoza 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. rujna 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. listopada 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. studenog 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. prosinca 2021. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. siječnja 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. veljače 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. ožujka 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. travnja 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. svibnja 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. lipnja 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. srpnja 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. kolovoza 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. rujna 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. listopada 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. studenog 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. prosinca 2022. pa do isplate;
-na iznos od 6,03 EUR, od 16. siječnja 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. veljače 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. ožujka 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. travnja 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. svibnja 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. lipnja 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. srpnja 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. kolovoza 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. rujna 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. listopada 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. studenog 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. prosinca 2023. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. siječnja 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. veljače 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. ožujka 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. travnja 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. svibnja 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. lipnja 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. srpnja 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. kolovoza 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. rujna 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. listopada 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. studenog 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. prosinca 2024. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. siječnja 2025. pa do isplate;
-na iznos od 6,08 EUR, od 16. veljače 2025. pa do isplate.
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku HU da tužiteljici PU isplati iznos od 129,32 EUR u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku HU da tužiteljici PU naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 540,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove drugostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
5. Zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška iznad iznosa od 540,00 EUR do zatraženih 1,250,00 EUR (za daljnji iznos od 710,00 EUR) kao i zahtjev tuženika u cijelosti odbijaju se kao neosnovani.“
III Nalaže se tuženiku HU da tužiteljici PU naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 339,17 EUR u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka za daljnji iznos od 69,47 EUR odbijen kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je kako slijedi:
1.1.Pod točkom 1. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 795,87 EUR uvećan za zateznu kamatu koja na pojedine dijelove tog iznosa teče za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke presude.
1.2. Pod točkom 2. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 3.705,97 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedine dijelove tog iznosa teče za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke presude.
1.3. Pod točkom 3. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 337,68 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedine dijelove tog iznosa teče za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke.
1.4. Pod točkom 4. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 129,32 EUR.
1.5. Pod točkom 5. izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 509,70 EUR, u roku 15 dana.
2. Tu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.–pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). S obzirom da je pobijanom presudom pod točkom 1. izreke dio tužbenog zahtjeva tužiteljice prihvaćen, ovaj je sud na temelju čl. 365. st.1. ZPP uzeo da se žalbom pobija presuda u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela u sporu, dakle pod točkama 2., 3., 4. i 5. izreke. U žalbi, u bitnom, navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama čime da je počinjena bitna povreda iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP. Ističe da nije jasno na koji je način sud utvrdio da je pravo na posjed tuženika jače od prava vlasništva tužiteljice koja je vlasništvo nad predmetnom garažom stekla pouzdavši se u povjerenje u zemljišne knjige. Također da sud nije obrazložio odlučnu činjenicu tužiteljičinog pozivanja tuženika na predaju posjeda garaže, slijedom čega je tuženik postao nepoštenim posjednikom. Ukazuje da je tuženik u ovršnom postupku uveden u posjed garaže protiv ovršenika koji uopće nije bio vlasnik niti posjednik garaže koja je bila predmet ovrhe, a da tužiteljica nije znala niti je mogla znati za ovršni postupak slijedom čega joj je teško povrijeđeno pravo vlasništva. Navodi da su izreka i razlozi presude i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate novčane naknade za uređenje voda i komunalne naknade te doprinosa za zajedničku pričuvu zgrade, proturječni, da s jedne strane sud tvrdi da tuženik nije mogao posumnjati u svoje pravo vlasništva predmetne garaže te da je kao takav imao pravo na posjed iste, dok s druge strane navodi da je tužiteljica ta koja je dužna snositi sve režijske troškove, kao i troškove komunalne naknade, glede predmetne garaže jer je upravo ona vlasnica garaže. Ukazuje da je tuženik bio nepošteni posjednik za cijelo razdoblje posjedovanja predmetne garaže, odnosno od lipnja 2020., a ne samo u razdoblju koje navodi sud, slijedom čega je sud pogrešno primijenio odredbe iz čl. 18. st. 3. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pobija i odluku o troškovima postupka. Ukazuje da je presuda arbitrarna te da je tužiteljici povrijeđeno prava na pravično suđenje. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i naloži tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove postupka a podredno ukinuti presudu i vrati predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, uz nadoknadu troška žalbe i sudskih pristojbi.
3. Sa žalbom je postupljeno na temelju odredbe čl. 359. st. 1. ZPP.
3.1. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice kao vlasnice nekretnine koja u naravi predstavlja garažu da joj tuženik koji tu garažu bespravno koristi isplati novčanu naknadu za korištenje njezine nekretnine za razdoblje od lipnja 2020. do konca siječnja 2025. koji zahtjev temelji na odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), kao i zahtjev tuženik isplati iznos koji je na ime naknade za uređenje voda i komunalne naknade te doprinosa za zajedničku pričuvu zgrade tužiteljica plaćala za vrijeme dok je tuženik bio u posjedu njezine nekretnine, sukladno odredbama čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO).
6. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić, oznake zkč. br. [katastarska čestica], opisane kao ,,zgrada br. 32 i 34 u ul.Lj. Gaja’’ površine 620 m2 i ,,dvorište’’ površine 575 m2, ukupne površine 1195 m2, i to rbr. 26. Suvlasnički dio: 0,93/100 Etažno vlasništvo (E-26) opisana kao ,,garaža u elaboratu G-6 u podrumu površine 18,17 čm, ulaz Gaja Ljudevita 32”, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kako u času podnošenja predmetne tužbe, tako i periodu iz tužbe (lipanj 2020. do siječanj 2025.) za koji traži plaćanje novčane naknade od tuženika;
- da je tuženik u utuženom periodu bio u posjedu predmetne nekretnine te da je istu predao u posjed tužiteljici 9. lipnja 2025;
- da su tuženik i njegova ranija supruga KU vansudskom nagodbom od 15. kolovoza 1989. raspodijelili između sebe svoju imovinu stečenu u braku na način da se KU obvezala ugovorom prenijeti na tuženika svoju polovicu sporne garaže koju su ona i tuženik stekli na temelju Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju garaže u vlasništvu na lokaciji u [adresa] od 19. studenog 1985. za vrijeme trajanja njihova braka;
- da je tuženik u sporu koji je vodio protiv tuženika OU, CU i LU presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ps 253/2015 od 31. siječnja 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1830/2018 od 24. lipnja 2020., pravomoćno utvrđen vlasnikom sporne garaže;
- da je tuženik u ovršnom postupku broj: Ovr-1227/2018 dana 9. srpnja 2019. od strane sudskog ovršitelja uveden u samostalan i neposredan posjed predmetne garaže;
- da je tuženik u postupku kojeg je vodio protiv ovdje tužiteljice presudom suda prvog stupnja broj P-451/2022 od 4. travnja 2024., koja je pravomoćna s danom 20. travnja 2024. izgubio spor radi utvrđenja vlasništva predmetne garaže;
- da je tužiteljica protiv tuženika vodila spor radi predaje u posjed predmetne garaže te je nepravomoćnom presudom broj Ps-35/2024 od 21. srpnja 2025. njezin zahtjev odbijen jer joj je tuženik u međuvremenu predao spornu garažu slobodnu od osoba i stvari u samostalan i neposredan posjed u kojem se ona već nalazila u času kada je zaključena glavna rasprava u toj parnici;
- da nije sporna visina mjesečne najamnine za predmetnu nekretninu - garažu u utuženom periodu u iznosu od 80,39 EUR.
7. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine od 4. travnja 2024. kada je donesena presuda u predmetu broj P-451/2022 kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev da se u odnosu na ovdje tužiteljicu utvrdi vlasnikom garaže, jer je tada tuženik saznao da mu ne pripada pravo na posjed sporne garaže te da je od tada do konca siječnja 2025. (do kada je tužiteljica zatražila plaćanje utužene naknade) dužan isplatiti tužiteljici naknadu koristi koju je imao za vrijeme svojega nepoštenog posjedovanja u smislu čl. 165. st. 1. ZV, u visini od 80,39 EUR mjesečno, odnosno za mjesec travanj 2024. iznos od 72,36 EUR (27 x 2,68 EUR/dan), ukupno 795,87 EUR, radi čega je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom 1. izreke.
7.1. Za preostalo utuženo razdoblje koje je prethodilo donošenju navedene presude u predmetu broj P-451/2022 od 4. travnja 2024. (dakle od lipnja 2020. do 3. travnja 2024.) tuženik prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda nije bio nepošteni posjednik, jer nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, jer je, bez obzira na zemljišnoknjižni upis tužiteljice kao vlasnice garaže, raspolagao pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ps-253/2015 od 31. siječnja 2018. kojom je utvrđen vlasnikom sporne garaže, vansudskom nagodbom od 15. kolovoza 1989. kojom se njegova ranija supruga KU obvezala ugovorom prenijeti na njega svoju polovicu sporne garaže koju su ona i tuženik stekli za vrijeme trajanja njihova braka te iz razloga jer je uveden u posjed sporne garaže od strane sudskog ovršitelja u formalno provedenom sudskom ovršnom postupku radi čega je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate utužene naknade u daljnjem iznosu od 3.705,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama za period od 1. lipnja 2020. do 3. travnja 2024. odbio kao neosnovan (točka 2. izreke).
7.2. Prvostupanjski sud je nadalje kao neosnovan odbio i tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 337,68 EUR sa zateznim kamatama na ime naknade za uređenje voda i komunalne naknade koje je tužiteljica mjesečno plaćala u razdoblju od lipnja 2020. do siječnja 2025. (točka 3. izreke) kao i doprinosa za zajedničku pričuvu zgrade u utuženom iznosu od 129,32 EUR (točka 4. izreke). Pri tome prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje prema kojem obveza plaćanja potonjih naknada i doprinosa tereti samo vlasnika, a korisnika samo ako je ugovorom vlasnik prenio obvezu njihova plaćanja na korisnika što ovdje nije slučaj, te kako bi te naknade tužiteljica kao vlasnica ionako plaćala i da je cijelo vrijeme bila u posjedu sporne nekretnine, pa posljedično zaključuje da je njezin zahtjev kojim od tuženika potražuje isplatu utuženih naknada i doprinosa neosnovan.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tužiteljica jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda nije arbitrarna te istom tužiteljici nije povrijeđeno prava na pravično suđenje
9. Međutim, u pravu je žaliteljica kada navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik bez obzira na zemljišnoknjižni upis tužiteljice kao vlasnice garaže i bez obzira na pozivanje tužiteljice da joj u posjed preda predmetnu garažu, nesavjestan posjednik predmetne garaže postao tek 4. travnja 2024. kada je donesena presuda u predmetu broj P-451/2022, kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev da u se u odnosu na ovdje tužiteljicu utvrdi njegovo pravo vlasništva predmetne garaže.
9.1. Naime, istina je da tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ps-253/2015 od 31. siječnja 2018. utvrđen vlasnikom sporne garaže te je u ovršnom postupku Ovr-1227/18 dana 9. srpnja 2019. uveden u posjed iste. Međutim prvostupanjski sud ispušta iz vida da tužiteljica u tim postupcima nije bila stranka niti je o tim postupcima obaviještena, pa se pravne posljedice navedenih odluka odnosno provedenog ovršnog postupka ne odnose i ne mogu odnositi na tužiteljicu. S druge strane, prema navodima iz tužbe, koje tuženik nije osporio, tužiteljica je i za vrijeme vođenja tih postupaka bila uknjižena kao vlasnica predmetne garaže i to od 16. siječnja 2012. na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. siječnja 2012. zaključenog sa MU (a kako to proizlazi iz rješenja Z- 119/12 od 16. siječnja 2012. iz priklopljenog spisa P-451/2022) te je ista vlasništvo stekla s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige sukladno čl. 122. -124. ZV pa je stoga, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, njezino pravo na posjed kao uknjižene zemljišnoknjižne vlasnice jače od prava na posjed tuženika.
10. Pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika propisan je odredbama čl. 164. i čl. 165. ZV.
10.1. Prema odredbi čl. 164 st.1. ZV pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju on odredi, ali nije dužan dati naknadu zato što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Nepošteni posjednik tuđe stvari prema odredbi čl. 165 st.1. ZV mora je predati vlasniku ili osobi koju odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemario dok je st. 6. istoga čl. propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; .
10.2. Prema odredbi čl. 18. st.3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
10.3. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari (tako i VSRH presudi broj Rev 866/2018-4 od 1. lipnja 2021.).
11. Tuženik je tužiteljičin vansudski zahtjev za predaju u posjed predmetne garaže zaprimio 26. veljače 2021. pa je najkasnije tada saznao da mu pravo na posjed predmetne garaže ne pripada neovisno o naprijed navedenoj presudi kojom je u odnosu na treće osobe utvrđen vlasnikom i neovisno o činjenici da je u ovršnom postupku uveden u posjed garaže te je najkasnije od tada njegov posjed nepošten radi čega je dužan na temelju odredbe čl. 165. st.1. ZV tužiteljici naknaditi koristi koje je imao za vrijeme svojega nepoštenog posjedovanja, i to u visini od 80,39 EUR mjesečno (koja visina mjesečne zakupnine među strankama nije sporna), odnosno za veljaču 2021. iznos od 8,61 EUR (80,39 EUR:28 dana=2,87 EUR x 3), a za razdoblje od ožujka 2021. do kraja utuženog razdoblja zaključno sa siječnjem 2025. u mjesečnim iznosima od po 80,39 EUR.
12. Kako je tužiteljici prvostupanjskom presudom već priznat iznos u visini od 795,87 EUR za razdoblje od 4. travnja 2024. do konca siječnja 2025. (u kom dijelu je u izostanku žalbe tuženika presuda postala pravomoćna), tuženik je dužan isplatiti tužiteljici i daljnji iznos od 2.991,07 EUR (za tri dana veljače 2021.iznos od 8,61 EUR., za razdoblje od ožujka 2021. do konca ožujka 2024. - za 37 mjeseci iznose od po 80,39 EUR te za tri dana travnja 2024. iznos od 8,03 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom od trenutka stjecanja koristi odnosno od 1. u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 29. st. 2. i 8. i čl. 1115. ZOO radi čega je uvaženjem žalbe tužiteljice u tom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom II. 1. izreke ove presude.
13. U preostalom dijelu, za razdoblje od 1. srpnja 2020. pa do dana kada je tuženika pozvala na predaju u posjed, odnosno do 25. veljače 2021. tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 714,90 EUR je pravilno odbijen jer u tom razdoblju, tuženik i prema pravnom shvaćanju ovog suda nije bio nepošten posjednik budući je raspolagao pravomoćnom presudom kojom je utvrđeno da je isti vlasnik garaže te je u ovršnom postupku uveden u posjed iste (iako ne u odnosu na tužiteljicu), a tužiteljica nije dokazala da je tuženika na odgovarajući način pozvala na predaju predmetne nekretnine u posjed, pa je žalba tužiteljice u tom dijelu odbijena kao neosnovana.
14. Nadalje, u pravu je žaliteljica da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i odbijanjem njezinog zahtjeva radi isplate novčane naknade za uređenje voda i komunalne naknade, te doprinosa za zajedničku pričuvu zgrade koje je tužiteljica u utuženom periodu plaćala.
14.1. Naime, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, činjenica da su navedena davanja, u odnosu prema trećim osobama, teretila vlasnika nekretnine, nije odlučna za rješenje spornog odnosa između stranaka. Tom se činjenicom uređuje isključivo vanjski odnos prema vjerovnicima, dok je za odlučivanje u ovom postupku mjerodavan njihov međusobni obveznopravni odnos. Kako je utvrđeno da je tuženik predmetnu nekretninu koristio bez pravne osnove, isti je sukladno pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO dužan tužiteljici nadoknaditi vrijednost koristi koju je time ostvario. Korist koju je tuženik ostvario ne očituje se samo u samom korištenju nekretnine, već i u činjenici da za vrijeme tog korištenja nije snosio troškove koji redovito prate uporabu nekretnine, a koje je umjesto njega snosila tužiteljica. Da je između stranaka postojao valjan pravni odnos korištenja (npr. ugovor o zakupu), životno je i uobičajeno da bi korisnik nekretnine snosio tekuće troškove vezane uz njezinu uporabu, uključujući i troškove pričuve (u dijelu redovnog održavanja), kao i druge slične naknade. Stoga, time što tuženik navedene troškove nije snosio, već ih je platila tužiteljica došlo je do povećanja imovine tuženika u vidu uštede troškova, uz istodobno umanjenje imovine tužiteljice, i to bez pravne osnove.
14.2. Slijedom navedenog, ispunjene su pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO, zbog čega je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi i iznose koje je tužiteljica platila na ime komunalne naknade i naknade za uređenje voda u ukupnom iznosu od 337,68 EUR te pričuve u iznosu od 129,32 EUR, u cijelom utuženom periodu od srpnja 2020. do zaključno veljače 2025. jer je i u razdoblju kada je nekretninu koristio kao savjestan posjednik od lipnja 2020. do 25. veljače 2021. stekao bez osnove korist neplaćanjem troškova koje prate uporabu nekretnine.
15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
15.1. Na iznose komunalne naknade i naknade za uređenje voda koje je tužiteljica podmirila prije 26. veljače 2021. u iznosu od 48,24 EUR (6,03 EUR x 8) dužan je platiti zakonsku zateznu kamatu od dana primitka vansudskog zahtjeva tužiteljice za predaju u posjed, dakle od 26. veljače 2021. kada je tuženik postao nesavjestan posjednik a za preostale utužene iznose od ožujka 2021. do kraja utuženog razdoblja, od dana kada je tužiteljica izvršila plaćanja navedenih troškova. Iz navedenih razloga valjalo je i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i u odnosu na navedene troškove.
16. Preinačenjem dijela prvostupanjske presude došlo je do promjene uspjeha stranaka u sporu pa je slijedom toga valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka, prema čl. 166. st.2. ZPP.
16.1.Tužiteljica je u postupku uspjela sa 86% svog zahtjeva (utuženo 4.960,78 EUR i priznato 4.245,91 EUR) čime je uspjeh protivne strane 14% pa je sukladno čl. 154. st.2. ZPP tuženik dužan tužiteljici platiti 72% parničnih troškova.
16.2. Tužiteljici je kao opravdan i potreban za vođenje spora (čl.155.ZPP) priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe i za zastupanje na ročištima od 9. lipnja 2025. i 15. srpnja 2025. prema Tbr. 8.toč. 1. i Tbr. 9.toč. 1. u vezi s Tbr.7.toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.-dalje Tarifa) za svaku radnju po 100 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr.54.) daje 600,00 EUR te uvećano za PDV 25% (Tbr.46.) u iznosu od 150,00 EUR ukupno iznosi 750,00 EUR.
16.3. S obzirom na uspjeh u sporu tužiteljici pripada 72% tog iznosa pa je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi 540,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate (čl. 29. st. 2.i 8. ZOO) od dana donošenja ove drugostupanjske presude do isplate (čl. 151. st.3. ZPP) dok je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u cijelosti odbijen kao neosnovan.
16.4. Trošak za izradu procjembenog elaborata zatražen u visini od 500,00 EUR tužiteljici nije priznat jer tužiteljica nije dostavila dokaz o uplati navedenog iznosa.
17. Slijedom izloženog, djelomičnim odbijanjem i djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice primjenom odredbe čl. 368. st.1. i čl. 373. toč.3. ZPP odlučeno je kao pod točkama I i II izreke ove presude.
18. Tužiteljica je sa žalbom uspjela u omjeru od 83% (vrijednost pobijanog dijela 4.172,97 EUR, sa žalbom uspjela sa 3.458,07 EUR) pa joj je u tom postotku tuženik dužan naknaditi troškove žalbenog postupka.
18.1. Tužiteljici je priznat zatraženi trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu od 62,50 EUR (Tar.br.10. t. 1. i Tbr.46. Tarife) i trošak pristojbi na žalbu uplaćen u iznosu od 96,14 EUR što ukupno iznosi 408,64 EUR. Razmjerno uspjehu u žalbenom postupku pripada joj 83% toga iznosa, slijedom čega je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 339,17 EUR dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.
Pula - Pola, 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković
