REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-619/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. ŽV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. OV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. ĆV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sve zastupane po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Ivanić-Grada, protiv tuženice SV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Radovanu Dožudiću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Marijane Habijančić, iz Čazme, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P- 700/2025-7 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-700/2025-7 od 19. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica, koji glasi:

„Nalaže se tuženoj SV OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da preda u posjed tužiteljicama ŽV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], OV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ĆV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], poslovni prostor sa prostorijom WC-a koji se nalazi iza tog poslovnog prostora, te skladišni prostor, koje prostorije se nalaze na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u [adresa] sa 230 čhv, ali i da te prostorije preda tužiteljicama potpuno slobodne od osoba i stvari, kao i da tužiteljicama kao solidarnim vjerovnicima naknadi parnični trošak u iznosu od 4.631,18 Eura, zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkiom društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja na iznos parničnog troška teče počev od dana 19. siječnja 2026. godine, pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

II. Tužiteljice su dužne solidarno tuženoj nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 1.515,59 Eura, isplatom u roku od 15 dana.

III. Tužiteljice su dužne solidarno umješaču na strani tuženika, Republici Hrvatskoj nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 787,50 Eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva umješača na strani tuženika, Republike Hrvatske u vezi naknade parničnih troškova i to preko dosuđenog iznosa od 787,50 Eura, do zatraženog iznosa od 1.050,00 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 262,50 Eura.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnose tužiteljice. Žalbu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda, u pobijanom dijelu, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka.

3. Sa žalbom tužiteljica postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu.

5. Žalba tužiteljica nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljica, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žaliteljica u dijelu u kojem sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žaliteljica u ovom dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

7. Suprotno žalbenim navodima žaliteljica, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjele umanjiti ni žaliteljice u svojoj žalbi.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je još zahtjev tužiteljica da se tuženici naloži predati im u posjed, slobodne od osoba i stvari, poslovni prostor sa prostorijom WC-a koji se nalazi iza tog poslovnog prostora, te skladišni prostor, a koje prostorije se nalaze na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u [adresa], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa 230 čhv, kao i naknaditi im parnični trošak, utemeljen na odredbi čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV).

10. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žaliteljica, nije sporno:

- da su tužiteljice u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja upisane kao vlasnice predmetne nekretnine - k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica 1. ŽV i 2. OV svaka u ½ dijela te tužiteljica 3. ĆV, kao osoba u čiju korist je upisano pravo osobne služnosti plodouživanja na predmetnoj nekretnini;

- da se tuženica, nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina sa prodavateljem Moslavina d.d. u stečaju, iz [adresa] od 22. veljače 2010. nalazi u posjedu spornih nekretnina;

- da je prethodno, prema zapisniku sa ročišta održanog 25. veljače 1992. kod Općinskog suda u Čazmi u izvanparničnom postupku predlagatelja u tom postupku PT Moslavina, kao pravnog slijednika RO Slavija OOUR-a Moslavina iz [adresa] i protustranaka u tom postupku HV i ĆV ( prednika tužiteljica 1. ŽV i 2. OV) sklopljena sudska nagodba kojom protustranjke HV i ĆV priznaju da je na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenim sa njima, kao prodavateljima, predlagatelj PT Moslavina stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama (poslovni prostor i skladišni prostor koji se nalazi u dvorišnom objektu);

- da PT Moslavina iz [adresa], a kasnije niti Moslavina d.d. u stečaju nisu svoje pravo vlasništva na ovom posebnom dijelu predmetne nekretnine, ovdje spornom, nikada upisali u zemljišnim knjigama;

- da je Ugovorom o kupoprodaji od 22. veljače 2010. Moslavina d.d. u stečaju iz [adresa], kao prodavatelj prodao tuženici nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u ul. M. [adresa], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj su kao zemljišnoknjižni vlasnici upisani HV i ĆV i

- da su tužiteljice 1. ŽV i 2. OV suvlasništvo na k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u [adresa], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekle ugovorom o darovanju sklopljenim 25.listopada 2019. sa darovateljima, njihovim roditeljima HV i ĆV.

11. Sporno je, imaju li tužiteljice, kao suvlasnice (ŽV i OV) odnosno tužiteljica ĆV, kao ovlaštenica prava osobne služnosti plodouživanja na predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u [adresa], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], osnovano pravo zahtijevati od tuženice predaju u posjed, slobodne od osoba i stvari, ovdje spornih dijelova predmetne nekretnine ( poslovni prostor sa prostorijom WC-a koji se nalazi iza tog poslovnog prostora, i skladišni prostor).

12. Odlučujući o tom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljica, sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio ovaj njihov zahtjev zaključujući, u bitnome, da je tuženica stupila u posjed spornih prostorija, nakon što ih je kupila, od prednika u posjedovanju Moslavina d.d. u stečaju iz [adresa], koji je pak jedan od slijednika pravne osobe kojoj su upravo HV i ĆV prodali ove sporne, to da je tuženica ovlaštena koristiti i posjedovati te dvije sporne prostorije, pa je na temelju odredbe čl. 163. st. 1. ZV, ovlaštena odbiti predati iste u posjed tužiteljicama. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da tužiteljice u odnosu na tuženicu nemaju jače pravo na posjed predmetnih prostorija jer je tužiteljica 3. ĆV sa sada pokojnim mužem prodala ove dvije sporne prostorije i kao nevlasnik nekretnine na kojoj se nalaze ove dvije sporne prostorije koje koristi tuženica, nema u odnosu na tuženicu jače pravo na posjed, koja je pravo na posjed stekla na legalan i zakonit način, dok u odnosu na tužiteljice 1. ŽV i 2. OV zaključuje da bez obzira što su obje u zemljišnoj knjizi upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] tuženica i u odnosu na njih ima jače pravo na posjed spornih prostorije budući je posjed stekla od legitimnog i savjesnog prednika u posjedovanju, kojem su pravni prednici ovih suvlasnica ĆV i sada pokojni NV, prije više od 30 godina, prodali ta dva sporna prostora.

13. Suprotno žalbenim navodima žaliteljica, ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjele umanjiti ni žaliteljice izjavljenom žalbom.

14. Odredbom čl. 10. st. 1. ZV propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je odredbom čl. 11. st. 1 navedenog Zakona propisano da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik.

15. Na temelju odredbe čl. 13. ZV propisano je da je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda), dok je odredbom čl. 14. st. 1. navedenog Zakona propisano da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari.

16. Na temelju odredbe čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom čl. 162. st. 1. navedenog Zakona propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

17. Odredbom čl. 163. st. 1. ZV propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

18. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i prethodno navedeno činjenično stanje suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP), ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u okolnostima konkretnog slučaja tuženica ima pravo koje ju ovlašćuje na posjed predmetnog dijela navedene nekretnine (pravo na posjed) i da posljedično tome na temelju odredbe čl. 163. st. 1. ZV ima pravo odbiti predaju predmetnog dijela navedene nekretnine.

18.1. Naime, obzirom na nesporno utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženica pravo na posjed navedenog poslovnog prostora ( ovdje spornih dijelova) koji se nalazi na predmetnoj nekretnini tužiteljica stekla osnovom pravnog posla (kupoprodajni ugovor od 22. veljače 2010., zapisnik o potvrđivanju usmene javne dražbe javnog bilježnika Ljerka Torbašinovića iz [adresa] od 12.02.2010. (list 103- 109 spisa suda prvog stupnja) i da iz sudske nagodbe od 27.veljače 1992. ( list 7 spisa Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj: P- 942/2016) proizlazi da su prednici tužiteljica 1. ŽV i 2. OV, HV i ĆV priznali pravo vlasništva na navedenom dijelu predmetne nekretnine predniku tuženice, to sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tuženica ima u odnosu na tužiteljice jače pravo na posjed i posljedično tome ima pravo koje ju ovlašćuje na posjed predmetnog dijela navedene nekretnine (pravo na posjed) te sukladno odredbi čl. 163. st. 1. ZV, ima pravo odbiti predaju predmetnog dijela navedene nekretnine u posjed tužiteljicama

18.2. Pri tome u odnosu na žalbene navode tužiteljica valja istaknuti da time što je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Križevcima poslovni broj: P-942/2016-40 od 9. srpnja 2018. preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-133/2019-2 od 05. veljače 2020. odbijen zahtjev tužiteljice, ovdje tuženice, da se utvrdi da je izvanknjižna vlasnica posebnog dijela nekretnine i to poslovnog prostora – lokala površine 32 m2 i skladišnog prostora površine 8 m2 koji se nalaze prizemno u stambenom i dvorišnom objektu kuće u [adresa] izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekt i dvorište u [adresa] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da su joj posljedično tome prednici tužiteljica, u tom predmetu tuženici HV i ĆV i ĆV, to dužni priznati, a nakon čega da će se uspostaviti etažno vlasništvo na navedenoj nekretnini, ne znači samo po sebi da tuženica nema pravo koje ju ovlašćuje na posjed predmetnog dijela navedene nekretnine (pravo na posjed) i da posljedično tome na temelju odredbe čl. 163. st. 1. ZV ima pravo odbiti predaju predmetnog dijela navedene nekretnine, a sve iz razloga navedenih u obrazloženju pod točkom 18.1. ove presude.

19. Nije sporno da se na temelju odredbe čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. ZV pravo vlasništva na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, kako to pravilno ističu i žaliteljice i da je odredbom čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24 - dalje: ZZK) propisano načelo povjerenje u zemljišnu knjigu, koja istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

19.1. Međutim, na temelju odredbe čl. 171. ZV pravo vlasništva potpuno prestaje kad druga osoba izvorno stekne vlasništvo stvari, dok s prelaskom vlasništva na drugu osobu ono prestaje samo za dotadašnjega vlasnika, pa kako su u okolnostima konkretnog slučaja prednici tužiteljica HV i ĆV prodali predniku tuženice dio, ovdje sporni, predmetne nekretnine, koji je njime osnovom sudske nagodbe od 27.veljače 1992., sklopljenom između prednika tužiteljice HV i ĆV i prednika tuženice, raspolagao u korist tuženice, to sud prvog stupnja bez obzira na upisano suvlasništvo tužiteljica ŽV i OV, pravilno zaključuje da tuženica u odnosu na njih ima jače pravo na posjed predmetnih nekretnina i da na temelju odredbe čl. 163. st. 1. ZV ima pravo tužiteljicama odbiti predaju predmetnog dijela navedene nekretnine.

19.2. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žaliteljica da su pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini stekle temeljem valjanog pravnog posla - ugovora o darovanju postupajući pri tome s načelom povjerenja u zemljišne knjige, valja istaknuti da nije sporno da sukladno odredbi čl. 8. st. 3. ZV stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Međutim, obzirom da su tužiteljice ŽV i OV svoje pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini stekle ugovorom o darovanju sklopljenim sa njihovim roditeljima HV i ĆV, a da je ĆV temeljem istog pravnog stekla pravo osobne služnosti plodouživanja na ovoj istoj nekretnini, te da je i sama sudjelovala u postupku sklapanja navedene sudske nagodbe od 27.veljače 1992., kojom je, zajedno sa svojim suprugom NV, raspolagala ovdje spornim djelom predmetne nekretnine u korit prednika tuženice, to u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljice prilikom sklapanja predmetnog pravnog posla ( ugovora o darovanju) nisu postupale u dobroj vjeri jer su znale ( sigurno je znala tužiteljica ĆV) odnosno su s obzirom na okolnosti ( tužiteljice ŽV i OV) imale dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, pa je žalbu žaliteljica i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

20. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivale žaliteljice, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljica odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris