REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-2019/2020-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Snježane Blažina kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene LI, zbog kaznenih djela iz članka 149. stavak 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice II (sada KI) od 28. listopada 2020. podnesene po punomoćniku, odvjetniku ZI, nakon održane javne rasprave 1. prosinca 2025., 21. siječnja 2026., 16. veljače 2026., 10. travnja 2026. i 18. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika privatne tužiteljice, odvjetnika ZI, optužene, te njezinih branitelja, odvjetnice Jelene Nujić, odvjetnika Nikše Stančića-Rokotova, i odvjetnika Mirka Štrbca, koji je pristupio u zamjenu za odvjetnika Tonia Ivandića, dana 18. svibnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP)
optužena LI, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći L i I rođene K, rođena **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, sa završenim Pravnim fakultetom i magisterijem, zaposlena u vlastitom odvjetničkom uredu s plaćom od 800,00 eura, vlasnica stana u ½ kvadrature 75m2 površine cijelog stana, udana, bez djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi postupak, neosuđivana,
oslobađa se od optužbe
da bi:
1. dana 26. kolovoza 2020. godine u Zagrebu, u podnesku upućenom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u parničnom postupku koji se vodi pod brojem P Ob-502/20,a u kojem zastupa tužitelja HI, znajući da će njegov sadržaj biti dostupan privatnoj tužiteljici i većem broju osoba, u namjeri da je uvrijedi pred već im brojem osoba, za privatnu tužiteljicu II navela:
„Ponašanje tužene je apsolutno za svaku osudu i jasno ukazuje na ispodprosječne roditeljske kapacitete. "
"Tužena je psihički nestabilna osoba."
„…kao zadnja epizoda njenog konstantnog emocionalnog zanemarivanja djece je i objašnjenje koje daje mldb Z zašto otac ne dolazi po djecu. ",
a podnesak je postao dostupan većem broju osoba i to najmanje sucu, suradnici referade, tužitelju HI, službenicima pisarnice, odvjetnici privatne tužiteljice MI, kojoj se tužiteljica izvorno obratila za pravnu pomoć;;
dakle; drugoga uvrijedila, zbog čega je uvreda na drugi način postala pristupačna većem broju osoba;
2. dana 26. kolovoza 2020. godine u Zagrebu, u podnesku upućenom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u parničnom postupku koji se vodi pod brojem P Ob-502/20, a u kojem zastupa tužitelja HI, znajući da će njegov sadržaj biti dostupan privatnoj tužiteljici i većem broju osoba, u namjeri da za privatnu tužiteljicu iznese neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti njenoj časti i ugledu, svjesna da se radi o neistinama navela:
„...ista djecu fizički kažnjava i emocionalno ucjenjuj, te ostavlja na suncu po 45 min tvrdeći da čekaju oca što nije točno. "
"Djecu na brigu ostavlja svojoj majci koja se bavi iscjeljivanjem (bioenergijom) preko telefona, koja kao odgojnu metodu ima fizičko kažnjavanje djece. "
a podnesak je postao dostupan većem broju osoba i to najmanje sucu, suradnici referade, tužitelju HI, službenicima pisarnice, odvjetnici privatne tužiteljice MI, kojoj se tužiteljica izvorno obratila za pravnu pomoć;;
dakle; drugoga oklevetala, zbog čega je kleveta na drugi način postala pristupačna većem broju osoba;
3. dana 1. listopada 2020. godine u Zagrebu, u podnesku odgovora na žalbu, upućenom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u postupku koji se vodi pod brojem R1 Ob-746/20, a u kojem zastupa predlagatelja HI, znajući da će njegov sadržaj biti dostupan privatnoj tužiteljici i većem broju osoba, u namjeri da je uvrijedi pred većem brojem osoba, za privatnu tužiteljicu II navela:
«Manipulacija koju protustranka vrši nad djecom i cijelim sustavom od ožujka 2020. upravo se ogleda u ovoj žalbi. "
"Svjesna je da će ovakvim dugoročnim ponašanjem, i sustavnom manipulacijom koju vrši nad mldb. djecom dovesti do potpunog otuđenja oca i djece što je u konačnici i njen cilj odnosno djeci izbrisati oca jer je isti nepotreban..."
„…ista ima smanjene roditeljske kapacitete, smatrajući da je kao majka iznad zakona, jer je ona majka."
a podnesak je postao dostupan većem broju osoba i to najmanje sucu, suradnici referade, tužitelju HI, službenicima pisarnice, odvjetnici privatne tužiteljice MI kojoj se tužiteljica izvorno obratila za pravnu pomoć;;
dakle; drugoga uvrijedila, zbog čega je uvreda na drugi način postala pristupačna većem broju osoba;
4. dana 1. listopada 2020. godine u Zagrebu, u podnesku odgovora na žalbu, upućenom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u postupku koji se vodi pod brojem R1 Ob-746/20, a u kojem zastupa predlagatelja HI, znajući da će njegov sadržaj biti dostupan privatnoj tužiteljici i većem broju osoba, u namjeri da za privatnu tužiteljicu iznese neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti njenoj časti i ugledu, svjesna da se radi o neistinama navela:
„…zbog navedenog ponašanja, svjesnog izbjegavanja sudske odluke, fizičkog kažnjavanja djece, zanemarivanja djece dajući ih na brigu trećim osobama, ne pridržavanja epidemioloških mjera.."
„Kao vrhunac njenog emocionalnog zanemarivanja djece je i objašnjenje koje daje mldb. Z zašto otac ne dolazi po djecu..."
a podnesak je postao dostupan većem broju osoba i to najmanje sucu, suradnici referade, tužitelju HI, službenicima pisarnice, odvjetnici privatne tužiteljice MI kojoj se tužiteljica izvorno obratila za pravnu pomoć;
dakle; drugoga oklevetala, zbog čega je kleveta na drugi način postala pristupačna većem broju osoba;
pa da bi time okrivljenica, djelima pod točkama 1 i 3 počinila dva kaznena djela protiv časti i ugleda iz članka 147 st. 1 i 2 KZ/11 - uvredom, kažnjiva po čl. 147 st. 2 KZ/11, a djelima pod točkama 2 i 4 dva kaznena djela protiv časti i ugleda - klevetom, iz čl. 149 st. 1 i 2 KZ/11, kažnjiva po čl. 149 st. 2 KZ/11.
II. Temeljem članka 149. stavak 3. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP -a privatna tužiteljica KI (Višić) dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) eura, a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, te nužne izdatke optužene te nužne izdatke i nagradu njezinih branitelja u iznosima koji će biti određeni posebnim rješenjima.
Obrazloženje
1. Privatna tužiteljica II (sada KI) podnijela je privatnu tužbu protiv optužene LI, zbog kaznenih djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ-a i iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ-a.
2. Optužena pozvana da se očituje o optužbi izjavila je da se ne smatra krivom za kaznena djela koja joj se privatnom tužbom stavljaju na teret.
3. U svojoj obrani optužena LI navela je kako je postupala po navodima stranke, s time da je pojasnila kako njezin način rada funkcionira. Bavi se samo obiteljskim pravom te kada stranke dođu kod nje s istima razgovara te onda to stavlja na papir zajedno u suglasnosti sa strankom koju zastupa. Stranka joj navodi kako želi da ju zastupa, a nakon toga se onda na sudu izvršavaju radnje koje su predložene. Gospodin II je dva puta bio kod nje prije podnošenja privremene mjere. Predmet koji se vodi i koji je još uvijek u tijeku datira iz 2020. te je u istom bilo niz radnji, odnosno prvo privremena mjera pa ovrha te je sada u tijeku parnica u kojom se između ostalog traži privremena mjera za uzdržavanje djece, obzirom privatna tužiteljica ne plaća ništa na ime uzdržavanja. Djeca žive s ocem od kada su krenuli u školu. Njezin zadatak je vjerovati stranci koju zastupa, a što je upravo postupak koji se vodi između privatne tužiteljice i njezine stranke to i potvrdio. Trenutno ima oko 50-tak živih predmeta te vrlo rijetko dođe u situaciju da dođe do ovrhe nad djetetom. Možda ima tri aktualna predmeta, obzirom inače stranke drže do odluka RH, to jest poštuju sudske odluke koje su donesene. Sama ovrha nad djetetom je neugodna jer je uključena i policija, djeca se znaju buniti te iz tog razloga to izbjegava i to ne radi ako ne mora, a ovdje je to morala pokrenuti, obzirom privatna tužiteljica nije dozvoljavala devet mjeseci da njezina stranka viđa djecu unatoč pravomoćno donesenom rješenju. Privatna tužiteljica je djecu predala tek po donošenju rješenja o ovrsi, iako je samim donošenjem rješenja o privremenoj mjeri to bila dužna učiniti odmah bez odgode, tako da su djeca nekih četiri mjeseca bila kod nje suprotno odluci suda. Privatna tužiteljica se nije pojavljivala na tim ročištima, nije dolazila u Zagreb, kao niti na ročišta u Buje, gdje se vodila ovrha, te je isto tako u dva navrata tražila izuzeće sutkinje, a sutkinja ih je obavijestila kako ju je privatna tužiteljica zvala i ispričavala nedolazak potresom i koronom, koju su i oni isto doživjeli i živjeli. Privatna tužiteljica niti u jednom navratu nije došla na sud, već je tek donošenjem rješenja o ovrsi predala djecu njezinoj stranci. Kako ima magisterij iz psihologije, a tema magistarskog rada je bila Manipulacija djecom kod razvoda braka, tako drži da je upoznata što znači smanjen roditeljski kapacitet, obzirom drži i predavanja na tu temu. U odnosu na navedeno naglasila je da roditelji lako prepoznaju primarne potrebe djeteta kao što su: da li je dijete gladno, da li je čisto, da li ide u školu, dok "padaju" na sekundarnim potrebama djeteta, a koje se odnose na potrebu djeteta za drugim roditeljem. Upravo na tu okolnost smatra da je potpuno izostalo postupanje privatne tužiteljice, obzirom djecu nije dala na uvid kroz devet mjeseci njezinoj stranci. U odnosu na svoju stranku rekla je da se radi o dobroj osobi i požrtvovnom ocu koji je možda jedino malo preplašen zbog lažnih prijava. U tom periodu njezina stranka je sa svojom majkom svakih dva tjedna išla u Istru kako bi vidjela djecu, a jednom prilikom kada majka njezine stranke nije mogla ići otišla je ona te je tada svjedočila kako privatna tužiteljica nije htjela predati gospodinu II djecu, a zna da je nekih desetak puta privatnu tužiteljicu i prijavio zbog toga, s time da policija u odnosu na to nije htjela postupati dok nije bila donesena privremena mjera. Ono što je njoj možda bilo najšokantnije jest da je privatna tužiteljica rekla kćeri u tom periodu da tata ne dolazi jer mu nije stalo do nje (kćeri), što joj je rekla njezina stranka, a gospodinu II je to rekla kćer. Njezina stranka,, kako bi se nešto događalo odmah je javljala što se događa s djecom i protivnom stranom. Upravo iz tog razloga je navela kako se radi o smanjenom roditeljskom kapacitetu, to jest stranka joj je to navela, a ona se s tim onda i složila. U ovom trenutku djeca idu u školu u Zagrebu, stanuju s tatom, te još uvijek nema ju odluku o uzdržavanju, iako je privatna tužiteljica u obvezi uzdržavanja već od trenutka kada djeca ne žive s njom.
3.1. Na upit suda što joj je značilo "psihički nestabilna osoba" odgovorila je da je to zaključila njezina stranka, obzirom je s istom živio tako da zna njezina ponašanja, kao i strahove, a to se upravo odnosilo na odgode ročišta koje je privatna tužiteljica tražila, opravdavajući nedolazak strahom, nesigurnošću te se iz tog razloga nije radilo o stabilnom ponašanju. Napomenula je kako u konkretnoj situaciji od strane njezine stranke nije bilo nikakve ugroze za djecu, nasilnog ponašanja tako da nije bilo razloga da isti ne vidi djecu, tako da kada je napisano da se radi o osobi s ispod prosječnim roditeljskim kapacitetima da se upravo mislilo na ono što je i prije navela, a to je da jedan roditelj drugom roditelju nije dao pravo na viđanje djece. Takvo njezino mišljenje u konačnici potvrdio je i zavod i sud donošenjem svojih odluka. Na poseban upit obrane na navod da je privatna tužiteljica majka djece pa da bi onda imala veća prava samim time jer je majka smatrajući da je kao majka iznad zakona, odgovorila je kako jedno vrijeme privatna tužiteljica nije imala punomoćnika tako da joj se čini da je ona to sama za sebe navela misli u zahtjevu za izuzeće sutkinje koje je podnijela ili u nekom od podnesaka koji je uputila sudu. Za vrijeme trajanja bračne zajednice njezina stranka je ravnopravno u potpunosti sudjelovala u skrbi oko djece dok je onda samo u jednom trenutku, odnosno odlaskom privatne tužiteljice u Istru to izgubila te ga je to zabrinulo te je zbog toga bio nesretan. Sigurno zna da privatna tužiteljica s njezinom strankom nije usuglasila odlazak i uzimanje djece u Istru. U odnosu na navod vezan za čekanje na suncu 45 minuta navela je da ju je stranka o istome obavijestila, to jest zbog radova na cesti njezina stranka je kasnila u dolasku te je onda došlo do te sporne situacije, a koju je u biti potvrdila privatna tužiteljica u svom iskazu te mu niti tada nije predala djecu. Na daljnje pitanje obrane odgovorila je da se pri obiteljskim parnicama upravo utvrđuje roditeljski kapacitet roditelja , odnosno koja strana ima bolji kapacitet u odnosu na djecu te tko je posvećeniji djeci, odnosno kome su djeca privrženija. Upravo u odnosu na to onda ona predlaže sudu da sud utvrdi tko ima bolji roditeljski kapacitet, a shodno čemu su provedena i vještačenja u konkretnoj situaciji te nekoliko obrada zavoda i donesene su odluke koje su išle u korist njezine stranke. Sudu upravo predlaže to utvrđivanje tko ima bolji roditeljski kapacitet kako bi se donijela odluka u korist stranke koju zastupa, odnosno to je njezina dužnost po odvjetničkom kodeksu. Na upit suda vezan za navod "konstantno emocionalno zanemarivanje djece" navela je da se također odnosi na roditeljski kapacitet, odnosno pomanjkanje tih sekundarnih potreba o kojima je ranije govorila, kao i da su djeca predana tek po donošenju rješenja o ovrsi , s time da je prošlo možda i dva tjedna nakon donošenja rješenja te su tek onda djeca predana, no bez nazočnosti policije. Privatna tužiteljica nije dala niti suglasnost za upis djece u školu, već su ista upisana obzirom Zakon o osnovnom obveznom školskom obrazovanju propisuje da djeca moraju ići u školu prema mjestu prebivališta. Problemi su još uvijek i to joj stranka govori jer privatna tužiteljica ne dolazi viđati djecu onako kako joj je to sudski određeno, odnosno dolazi djecu viđati rjeđe od onoga što ima pravo. Na kraju je istaknula da su obiteljski predmeti tajni predmeti, a to znači da javnost nema uvid u iste, odnosno samo stranke koje sudjeluju u postupku imaju pristup tim predmetima te ona isto tako ne može s novinarima ili nekim trećim osobama razgovarati o predmetu u kojem sudjeluje, to jest ništa iz tog predmeta ne može biti vidljivo osobama koje u istome ne sudjeluju. Optužena nije željela odgovarati na pitanja punomoćnika privatne tužiteljice.
4. Tijekom dokaznog postupka ispitana je privatna tužiteljica KI, u svojstvu svjedoka MI, NI, HI i AI, te je uz suglasnost stranaka pročitano i razgledano: podnesak tužitelja Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 26. kolovoza 2020. (list 8-10 spisa), preslika poruka (list 11 spisa), podnesak predlagatelja koji daje odgovor na žalbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 1. listopada 2020 (list 12-14 spisa), tužba za razvod braka i roditeljska skrb Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 26. lipnja 2020. uz priloge (list 15 - 22 spisa), preslika WhatsApp poruka razmijenjenih između privatne tužiteljice i bivšeg supruga (list 98-99 spisa), rješenje OGS-a R1 Ov-746/20 od 24. srpnja 2020. o donošenju privremene mjere, žalba privatne tužiteljice od 16. rujna 2020. na donošenje rješenja o privremenoj mjeri, zapisnik OGS-a od 19. lipnja 2020. u postupku privremene mjere (list 86-97 spisa), potvrde PP Umag i II PP Zagreb (list 122-130 spisa), kopije spisa OGS-a P Ob-502/2020 (list 137-170 spisa), kao i što je izvršen uvid u ovosudni spis Kzd-317/2020, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu (list 115 i 109 spisa), prije iznesene obrane optužene.
4.1. Odbijeni su dokazni prijedlozi obrane te je odlučeno da se neće ispitati u svojstvu svjedoka suradnik raspravnog suca iz parničnog postupka, odnosno suradnik koji je radio na dan 26. kolovoza 2020. i 6. listopada 2020., te osoba iz pisarnice koje je radila na dan zaprimanja podnesaka tih dana, i to temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP-a, kao odugovlačeći dokazni prijedlozi, obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.
5. Obzirom na ovakvu obranu optužene proizlazi da nije sporno da je optužena kao punomoćnica bivšeg supruga privatne tužiteljice radi potreba parničnih postupaka P Ob-502/20 i R1 Ob-746/20 sastavila podneske koje je uputila 26. kolovoza 2020. i 1. listopada 2020. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, obzirom isto proizlazi kako iz obrane optužene, tako i iskaza privatne tužiteljice, svjedoka te pročitane materijalne dokumentacije. Ono što je sporno jest da li su navodi sadržani u tim podnescima, a koji su predmet privatne tužbe, uvredljivi i neistiniti te ukoliko su neistiniti i uvredljivi da li je optužena upravo postupala s namjerom da s istima naškoditi časti i ugledu privatne tužiteljice na način da istu okleveta i uvrijedi.
6. Nakon provedenog dokaznog postupka i povezujući obranu optužene s iskazom privatne tužiteljice, iskazom ispitanih svjedoka te pročitanom materijalnom dokumentacijom, ovaj sud je našao da nije dokazano da bi optužena počinila terećena kaznena djela protiv časti i ugleda, to jest da je učinila široj javnosti dostupnim klevetničke navode i uvrede koje mogu naškoditi časti i ugledu privatne tužiteljice te ju je stoga sud oslobodio od optužbe.
7. Privatna tužiteljica KI (ranije HI) navela je da od početka sudskih postupaka, odnosno od pisanja privremene mjere, su podnesci bili u najmanju ruku degutantni te da je prikazana kao otmičarka, kao osoba smanjenih roditeljskih kapaciteta, manipulatorica, uz navođenje kako su njezini roditelji kao i ona fizički kažnjavali djecu, a nikada nije optužena niti ima postupak za tako nešto. Kada je bio potres u Zagrebu, a kada je bila i korona, optužena je da je otela djecu i odvela ih u [adresa], a samo je djecu uzela kako bi ih zaštitila te je bivši suprug znao gdje će s djecom biti. Nakon toga je uslijedila privremena mjera te se sve to proteže kroz zadnjih pet godina na OGS-u, a žele joj oduzeti djecu, žele da djecu viđa kroz nadzor te da plaća alimentaciju. Također se vodi postupak utvrđivanja bračne stečevine te joj se želi oduzeti pola kuće, iako bivši suprug u istu nije ništa uložio, a u tom postupku je njezin otac svjedok, koji joj i financijski pomaže (prilikom iskazivanja privatna tužiteljica je bila uznemirena te je govorila kroz plač). U nastavku je navela da joj je bivši suprug HI i prijetio, no nije ga zbog toga prijavila, a rekao joj je da će joj zagorčati život i da će ostati bez djece, a sve to radi uz pomoć svoje pravnice koja to sve odobrava. Ovakvo lažno prikazivanje nje na OGS-u je u najmanju ruku jadno, a isto tako je mogla preko svoje odvjetnice pisati stvari protiv odvjetnice LI (ovdje optužene), koja nije majka, dok je ona majka troje djece, tako da je mišljenja da si ista to nije smjela dozvoliti i staviti svoj pečat na te podneske koje je uputila sudu.
7.1. Na poseban upit punomoćnika odgovorila je da se podnesci sa sličnim sadržajem protiv nje nastavljaju i danas. Nikada nije psihijatrijski liječena, no na vlastitu inicijativu je otišla privatno kod psihijatra i dala tu anamnezu na uvid u parnični spis. Ponovila je kako niti njezini roditelji niti ona nisu kazneno prijavljivani za bilo kakvo fizičko nasilje prema djeci. Danas je sretno udana te sa suprugom ima treće dijete, s time da dvoje djece iz ranijeg braka konstantno viđa, a kako privremena mjera datira iz 2020. to dolazi djecu vidjeti u Zagreb te ih odvede u [adresa] na tjedan dana. Bivši suprug joj dozvoljava da viđa djecu. Na upit da li su institucije na bilo koji način trebale intervenirati za njezino treće dijete, odgovorila je da nisu trebale. Djeca su u odličnim međusobnim odnosima. Smatra da je dobra majka te da jednako brine za svo troje djece, odnosno da se redovito viđaju. Nikada nije kažnjavana za nepridržavanje epidemiološkim mjerama, no bivši suprug ju je prijavio za otmicu, no nakon toga nije kazneno gonjena. Na poseban upit obrane odgovorila je da nije došla na tri ročišta koja su bila zakazana za privremenu mjeru, no očitovala se pismeno za sva ta ročišta. Odazvala se pozivu CZSS, odnosno fizički je bila u centru, no ne sjeća se koji je to bio datum. Na upit da li je bivši suprug tijekom kolovoza 2020. viđao djecu, navela je da je to bio period kada su bile potrebne propusnice zbog korone te mu je dopuštala da djecu viđa, no ne da ih i odvodi iz [adresa], no isti nije odlučio doći u [adresa] i nabaviti propusnicu , iako je propusnicu mogao izraditi i to sam sebi jer je imao vlastitu firmu. Kada ju se pitalo da li je posebni skrbnik napisao da se ponaša kao manipulatorica, rekla je da su to riječi bivšeg supruga. U postupku donošenja privremene mjere, koji je još uvijek u tijeku, djeca nisu nikome dodijeljena, već je bilo da ih viđa ju petnaest dana ona, a petnaest dana bivši suprug, no kako su djeca krenula u školu to je suglasna naravno da djeca idu u školu, međutim ista pohađaju školu u Zagrebu i to bez njezine suglasnosti. Žalila se na privremenu mjeru, no o žalbi nije odlučeno te nije tražena njezina suglasnost da djeca pohađaju školu u Zagrebu, a da li je eventualno njezin potpis za suglasnost krivotvoren za pohađanje škole to ne zna. Viđa djecu uz prethodnu najavu bivšem suprugu i to mjesečno oko tjedan dana. Smatra da zna što je u interesu za njezinu djecu. Zna da je pokrenuta ovrha nad djecom radi viđanja, no isto tako do provedbe ovrhe nije došlo jer se je dogovorila 2021. s bivšim suprugom da isti dođe po djecu u [adresa] i da krenu viđanja petnaest po petnaest dana te su tako funkcionirali do kada H nije krenula u školu, a to je bilo 2021., a M je krenuo ove godine u školu. Na upit da li je u kolovozu 2020. imala strah od putovanja kao i da li ju je bilo strah da djeca putuju, odgovorila je da je i to zbog korone, a zbog čega je i željela da bivši suprug djecu viđa u [adresa]. Bivši suprug je u lipnju 2020. došao vidjeti N u [adresa], jer mu je tada bio rođendan te je tada istoga i vidio kod njezine majke, a nakon toga je još u kolovozu u dva navrata došao u [adresa], no djecu nije vidio. Tada joj je pisao prijeteće poruke te između ostalog i radi toga tada nije vidio djecu, a kada kaže između ostalog misli da ju je optuživao na način da se ne pridržava mjere, s time da je naglasila da se bojala da djecu onda neće vidjeti. Ne zna koje je objašnjenje zašto bivši suprug nije dolazio po djecu. Ponovila je da nikada djecu nije fizički kažnjavala. Kada joj je predočen dio navoda iz privatne tužbe o ostavljanju djece na suncu 45 minuta, pojasnila je da je bivši suprug rekao da će doći po njih, no onda je kasnio 45 minuta, te mu je onda napisala da ga nema namjeru na suncu toliko čekati i zato mu onda nije dala da vidi djecu, a to mu je napisala putem SMS-a jer na taj način komuniciraju. Na upit da li joj se moja majka bavi bioenergijom ili ezoterijom odgovorila je da se ne bavi. Nije izbjegavala sudske odluke, odnosno u početku se nije pridržavala privremene mjere, već se je iste počela pridržavati negdje u siječnju 2021. i misli da je to bilo prije nego što je doneseno rješenje o ovrsi. Ne zna kada ju je odvjetnica MI počela zastupati, no sjeća se da ju je prije nje zastupao jedan drugi odvjetnik iz Zagreba. Na poseban upit što joj znači fizičko kažnjavanje rekla da su to za nju udarci, nekakvo čupanje, odnosno ono što nije dozvoljeno. Ne zna da bi se s nekim dopisivala i spominjala prilikom tog dopisivanja fizičko kažnjavanje djece. Predmet postupka P Ob-502/2020 je skrbništvo nad djecom, a u istom se utvrđuje psihička podobnost i kompetencija roditelja te je navela da su u istom određena dva vještačenja kako roditelja tako i djece od strane psihologa i možda psihijatra. Kada je bivši suprug dolazio u [adresa] nema saznanja da bi s njim dolazila i odvjetnica LI. Privremenom mjerom je određeno viđanje djece dok nije istom određeno gdje će djeca stanovati. Pred ovim sudom vodio se postupak u kojem je bila optužena osoba i to jer ju je bivši suprug prijavio da mu ne dopušta viđati djecu, no taj postupak više nije u tijeku te nije osuđena zbog navedenog. Djeca žive s ocem, odnosno H živi s ocem kontinuirano od 2021. kada je krenula u školu, a M od početka rujna 2025. kada je krenuo u školu, dok je M prije toga živio petnaest dana s njom, a petnaest dana s ocem. Ne plaća alimentaciju za djecu jer ista još nije dosuđena, no doprinosi plaćanjem raznih stvari za djecu. U drugom parničnom postupku radi utvrđivanja bračne stečevine, odvjetnica LI ne zastupa bivšeg supruga, već drugi odvjetnik te su njegovi podnesci koje upućuje sudu skroz u redu. Na upit dali se ona ili njezin odvjetnik referirao na predmetne podneske koji su upućivani OGS-u, odgovorila je da su iste osporavali, to jest upravo radi istih su i predložili provođenje spomenutih vještačenja. Sudac koji vodi predmetni parnični spis radi skrbništva nije kaznio ovdje optuženu radi sastavljanja podneska, no sudac je usmeno na raspravi optuženu upozoravao zbog njezinog ponašanja. Postupak koji se vodio protiv nje na OKS-u je bio zbog kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke, a u predmetu P Ob-502/20 centar je stavio prijedlog da djeca stanuju kod oca u Zagrebu. Nakon što su joj predočene preslike poruka razmijenjenih sa bivšim suprugom navela je kako se radi o potpuno bezazlenim porukama, a što je vidljivo i iz smajlića koje su razmjenjivali, dok u odnosu na zaokružene poruke je rekla da to ne smatra fizičkim kažnjavanjem, već se radi više o šaljivim porukama. Na upit punomoćnika pojasnila je da ona dva puta kada je bivši suprug došao u [adresa] u kolovozu 2020., a kada nije vidio djecu, da ju je bilo strah da ih ne odvede u Zagreb jer su bili jako mali, a posebice M je bio dosta vezan za nju, a i bilo je vrijeme korone i poslije potresa.
8. Svjedokinja MI, navela je da ju je privatna tužiteljica KI negdje u travnju 2020. kontaktirala, s time da je tada još bila HI, a tada je istu i upoznala. Kako je bilo vrijeme Covida u početku su se samo telefonski čule te joj je ista rekla da ima dosta složenu situaciju, da je otišla s dvoje malodobne djece u [adresa] te ju je pitala da li joj može pomoći. Prvi puta su se vidjele negdje u svibnju 2020. kada je kod nje došla sa svojim ocem i kada je doputovala iz [adresa]. S djecom je otišla u [adresa] na dan potresa u Zagrebu ili dan kasnije, a njoj je bilo samo bitno da je otac djece obaviješten da je ona s djecom otišla u [adresa]. Tada kada je s ocem bila kod nje bila je uplašena i prestrašena iz razloga jer nije znala da li je s djecom mogla otići za [adresa]. Negdje u lipnju 2020. stigla je privremena mjera te su djeca dodijeljena 14 dana na skrb jednom roditelju i 14 dana drugome. KI je pisala žalbu na tu privremenu mjeru koju joj je pregledala te je ta žalba na drugom stupnju odbijena. Zna da djeca nisu viđala oca, a KI i ona su o tome dosta razgovarale i mislila je da bi se ta cijela situacija trebala riješiti mirnim putem. Negdje u prosincu 2020. u parničnom postupku P Ob-502/2020 angažiran je neki drugi odvjetnik te je pokrenut postupak ovrhe. 2021. misli u siječnju su djeca predana ocu po privremenoj mjeri s time da tada još nije bila toliko uključena u predmet, budući da je nju KI tek negdje 2021. ili 2022. opunomoćila za zastupanje u parničnom postupku, no i prije toga bila je upoznata oko situacije s razvodom i oko djece. Prije nego što joj je KI potpisala punomoć vidjela je samo podneske iz tog predmeta broj P Ob-502/2020 koje joj je KI proslijedila. Nakon toga su krenuli na sud te se počelo s raspravama, te je tu krenulo ponašanje na koje ona u struci nije navikla. Smatra da bez obzira što svatko mora braniti ili zastupati interese svoje stranke da postoje granice ponašanja koje bi se trebale poštivati prema strankama i kolegama. Već 19 godina radi u struci i pokušava riješiti sve na jedan miran način, a ne bi si dozvolila da nekoga povrijedi ili uvrijedi.
8.1. Na poseban upit punomoćnika odgovorila je da je vidjela jedan podnesak koji ju je posebno pogodio, a to je podnesak u kojem je njezina stranka KI okvalificirana kao otmičarka i osoba smanjenih majčinskih sposobnosti. Nakon toga su razgovarale o kaznenoj prijavi zbog toga te joj je sugerirala da nađe odvjetnika koji se bavi kaznenim pravom, ukoliko želi ići u tom pravcu. Ne sjeća se konkretnih navoda iz drugih podnesaka, ali zna da je bilo još podnesaka u kojima je bilo svašta navedeno u odnosu na njezinu stranku i njezinu obitelj. Jednako tako, svašta je izrečeno i na raspravama pa je tako konkretno jučer na raspravi u parničnom postupku ovdje optužena inzistirala i dalje na privremenoj mjeri te je navela da postoji mogućnost da se opet dogodi, to jest ponovi situacija koja je bila 2020. kada djeca nisu vidjela svojeg oca, s kojim su bili u redovitom telefonskom kontaktu. Na upit kakvih saznanja ima o psihičkom zdravlju privatne tužiteljice odgovorila je da je njezino psihičko stanje sasvim u redu, a što je potvrdio i vještak. Nije joj poznato da bi privatna tužiteljica fizički kažnjavala svoju djecu, a to zna jer je osobno vidjela koliko su djeca vezana uz nju i kako je ona dobra majka. Pojasnila je da je djecu vidjela jednom do dva puta godišnje i to na par sati kada bi privatna tužiteljica s djecom došla kod nje bilo u stan gdje joj je i ured ili kada bi se našli u parku kako bi razgovarale. U odnosu na situaciju kada su djeca bila na suncu 45 minuta, pojasnila je da je to bilo 2020. kada je HI trebao doći po djecu u [adresa]. Tada ju je KI nazvala i to nakon što je već 15 ili 20 minuta s djecom pred zgradom stajala na suncu, a po njenom glasu zaključila je da je tada bila prestrašena, odnosno uznemirena, jer se i tada bojala oca djece, kao što se i dan danas istog boji, a zbog kojeg je i otišla živjeti u [adresa]. Dok su bile na telefonskoj vezi rekla joj je ako je tako prestrašena da će nazvati policiju te je tako i nazvala PP Umag i rekla da njezina stranka već nekih 15 do 20 minuta čeka na suncu s djecom te da bi ista zbog toga s djecom otišla u stan, jer otac još uvijek nije došao po njih. Nakon toga KI je otišla s djecom u stan jer nije željela da bude s njima na suncu. Zna da je otac došao u [adresa], no ne zna nakon koliko te je onda otišao prijaviti KI da mu nije dala da vidi djecu. Rekla je da je bilo još prijava policiji kao i da se pred ovim sudom vodio postupak protiv njezine stranke. Zna da je KI ostavljala djecu na brizi i svojoj majci, koju je također upoznala te isto tako zna da Larina majka djecu nije fizički kažnjavala, a to zna jer je bila jednom ili dva puta prisutna kad su djeca bila s bakom. Koliko zna HI nije prijavio KI za fizičko kažnjavanje djece, no zna da je isti na raspravi u parničkom postupku naveo da je KI za vrijeme braka fizički kažnjavala djecu te da im je znala reći da broje do 10, a do kada se moraju smiriti. Na poseban upit suda odgovorila je da nema djecu. Na poseban upit punomoćnika odgovorila je da KI nije prijavljena zbog kršenja epidemioloških mjera, a zna da je iste poštivala i da zato nije dolazila iz [adresa]. Na poseban upit obrane odgovorila je da privatna tužiteljica nije bila niti na jednom ročištu za privremene mjere, no svaki put je ispričala zašto nije mogla pristupiti. Pročitala je rješenje o donesenim privremenim mjerama. Od trenutka kada je KI odvela djecu u [adresa], a to je 20. ožujka 2020. ili dan kasnije, otac HI djecu nije vidio do prosinca 2020. ili siječnja 2021. Djeca su predana ocu tek po donesenoj ovrsi te je tada otac počeo viđati djecu. Kada ju se pitalo zašto otac nije viđao djecu u navedenom periodu rekla je da je to bilo zbog složene situacije u njihovom odnosu, no KI je savjetovala da može ocu reći da dođe vidjeti djecu u [adresa] pa da bi mu se čak tamo mogao naći i neki smještaj. Zna da u tom periodu dok otac nije viđao djecu da je poslao više poruka KI da bi djecu htio vidjeti te joj je tada rekla da proba s ocem razgovarati, no razgovor između njih nije bio moguć, odnosno misli da su komunicirali putem poruka. KI je rekla da bi moglo doći do ovrhe zbog toga što otac ne viđa djecu te joj je isto tako rastumačila što bi se moglo dogoditi. 2021. su krenula viđanja oca s djecom. Zna da su djeca upisana u školu u Zagreb bez dozvole majke. KI je bilo strah dolaziti u Zagreb iz razloga jer se bojala da bi otac mogao zadržati djecu, odnosno da ih onda ona ne bi vidjela, no isto tako zna da nije bilo niti jedne situacije u kojoj bi otac zadržao djecu i ne bi ju vratio kada je to bilo dogovoreno. Kada ju se pitalo da li je savjetovala KI da bi se trebala pridržavati privremene mjere rekla je da naravno da je, no ponovila je da je to bio jedan kompliciran odnos, a kako s istom ima neki prijateljski odnos to ju je u tom pravcu i savjetovala. U periodu od ožujka 2020. kada je KI odvela djecu u [adresa] pa do prosinca 2020., odnosno siječnja 2021. kada je prvi put otac vidio djecu, otac HI je više nego jedan put došao u [adresa] i to uz najavu da želi vidjeti djecu, no isto mu nije bilo omogućeno i to kako joj je KI rekla iz razloga jer se bojala da djecu više neće vidjeti, odnosno da će ih otac zadržati. KI tada nije pitala zašto ne da ocu da vidi djecu niti je tada KI na bilo koji način uvjetovala nečim da bi HI mogao vidjeti djecu, već jednostavno HI tada nije mogao vidjeti djecu. Ne zna da li je po privremenoj mjeri točno određeno mjesto na kojem se djeca preuzimaju. Kada su djeca čekala oca i kada je bila situacija sa suncem stajala su s majkom ispred zgrade. Djeca sigurno nisu bila na suncu 45 do 50 minuta, obzirom je ranije zvala policiju tako da su bila možda na suncu nekih petnaestak minuta, s time da koliko zna se ne radi o skroz otvorenom prostoru, jer je parking, a ima i drveća. Koliko zna djeca su s majkom sišla ispred zgrade jer je otac javio da stiže, da bi onda javio da kasni. Ne zna da li su djeca predana tek kad je rješenje o ovrsi doneseno ili već za vrijeme podnesenog prijedloga za ovrhu.
9. Svjedok NI, naveo je da je kao skrbnik zajedničke malodobne djece stranaka sudjelovao u tri parnična postupka i to u postupku donošenja privremene mjere, u postupku ovrhe te sudjeluje u postupku razvoda braka koji je još uvijek u tijeku. Koliko se sjeća čini mu se da su djeca bila s majkom 2019. u Istri te da ista nikako nije htjela dati ocu da vidi djecu, odnosno isti nikako nije mogao doći do djece, a zbog čega je onda podnosio i prijave policijskoj postaji te je svaki put u spis dostavio potvrde da isto prijavljuje policiji, a to zna jer je isto vidio u spisu koji se vodio radi privremene mjere. Nakon toga je doneseno rješenje o privremenom mjeri te je otac pokrenuo ovrhu, no i tada je majka tražila odgodu te je podnijela žalbu na isto. Ne može reći da je ista utjecala na djecu jer su djeca tada bila premala, no čini mu se da se ista bojala potresa i korone te da je to navodila kao nekakvo obrazloženje zašto djecu ne pušta u Zagreb, a sjeća se da nije dolazila niti na sudska ročišta. Bilo mu je čudno što majka nije htjela dati djecu ocu na viđanje. Smatrao je da djeca naravno trebaju imati pravo na viđanje oba roditelja te je to napisao u podnescima koje je predao sudu. Nije razgovarao niti s majkom niti s ocem djece pa tako niti s njihovim odvjetnicima.
9.1. Na posebno pitanje obrane odgovorio je da je podržao prijedlog centra da djeca žive s ocem jer je mislio da je to u boljem interesu djece, a i kod tako male djece obično se priklanja mišljenju centra. Kada je svjedoku predočeno da je bio na ročištu na OGS-u 19. lipnja 2020. i što je tada naveo, potvrdio je da je na istom naveo da s obzirom na ponašanje protustranke koja evidentno manipulira sustavom predlaže da djeca ostanu prijavljena na adresi oca HI, a ne na adresi majke BI (sada KI). Tada se naravno sjećao bolje svega o toj obitelji dok se sada zbog proteka vremena istoga više ne sjeća. Ne sjeća se da bi bilo nekakvih anomalija u ponašanju bilo kojeg roditelja u to vrijeme kada je pisao podneske. Na posebno pitanje obrane odgovorio je da od 2014. radi kao posebni skrbnik za djecu. Uobičajeno je da se u takvim postupcima pred OGS-om utvrđuje adekvatnost roditelja kao što se i procjenjuju kapaciteti za roditeljstvo te njihovo psihološko stanje te sud naravno uzima u obzir prilikom donošenja odluka samo držanje roditelja na sudu, kao što procjenjuje i njihove postupke.
10. Svjedok HI, bivši suprug privatne tužiteljice, naveo je da je sve počelo negdje 2019. kada je supruga odlučila otići za [adresa] da bi se onda odlučila vratiti kada joj je završio porodiljni i to zato što je opet počela raditi u Zagrebu. No , onda je bio potres te je otišla bez konzultiranja i njegove dozvole s djecom u [adresa] i tada se je prvi put čuo s odvjetnicom te joj je ispričao kako se bivša supruga ponaša. Krenu lo je suđenje za privremenu mjeru, no bivša supruga na ročišta nikada nije pristupala niti je preuzimala poštu, a njega je optužila za ružne stvari, time da ista nije djelovala stabilno jer se bojala svega, potresa, korone, njega. Nakon toga sud je odlučio da će djeca biti dva tjedna kod njega, a dva tjedna kod nje s time da je odlučeno da će živjeti kod njega. U više navrata je dolazio u [adresa], no ista mu nikada nije predala djecu, a u porukama mu je pisala da mu djecu neće dati dok sud ne odluči drugačije. Nakon donošenja privremene mjere 1. kolovoza 2020. krenuo je za [adresa], no bilo je užasno vrijeme i gužva te je zbog toga putovao pet sati te je zakasnio 45 minuta, a bivša supruga mu je za to vrijeme pisala poruke da na suncu čeka s djecom 45 minuta i da mu neće zato predati djecu, odnosno jer nije došao na vrijeme. Kada je došao pozvonio je na vrata te je slao poruke, no bivša supruga se nije javljala te je zato otišao na policiju u [adresa] te isto prijavio, a s njim je bila i njegova majka koju je poveo da mu bude svjedok. Nakon toga je dolazio svaki mjesec kako bi vidio djecu, odnosno kao bi ih preuzeo sukladno sudskom rješenju, no bivša supruga mu se nije javljala niti mu je dala djecu, a javljao mu se i slovenski operater iz čega je zaključio da niti nije u RH. U desetak navrata je zato išto u PP Umag suprugu prijaviti. Paralelno sa postupkom ovrhe vodio se i postupak za skrbništvo te se u tom postupu bivša supruga također nikada nije pojavila, a u jednom navratu tri dana za redom je išao u [adresa] po djecu kako bi iste preuzeo te je tako došao u nedjelju i zatekao djecu u [adresa] pred zgradom jer bivša supruga nije znala da planira doći te ih je onda zgrabila pred njim te uvela unutra i zalupila mu pred nosom vrata. Stalno je govorila kako se boji doći u Zagreb, no tome nije tako , a što potvrđuje jer je došla na medijaciju koju su imali u Zagrebu, a kada mu je ponovila da nema šanse da mu da djecu prije presude, s time da niti po ovrsi mu onda nije predala djecu. S odvjetnicom LI 30. ili 31. prosinca 2020. otišao je u [adresa] i to u stan majke privatne tužiteljice jer je navodno tada kod svoje majke živjela s djecom, no niti tada ni je uspio vidjeti djecu, ali onda više nije išao u [adresa] isto prijavljivati jer je vidio da to nema smisla, već su se vratili u Zagreb i podnijeli su kaznenu prijavu protiv bivše supruge.
10.1. Na pitanje obrane odgovorio je da od kada je na dan potresa odvela djecu u [adresa] dok ih prvi puta ponovno nije vidio je prošlo oko 10 mjeseci, a sve ovo ranije što je govorio se upravo događalo unutar tih 10 mjeseci. Kada su još bili zajedno bivša supruga je kćer znala flisnuti po licu, a kćer mu je rekla da je majka bivše supruge znala tući sina po peleni uz navođenje kako ga to ne boli jer ga tuče po peleni, a tada je imao dvije godine. Sve što je saznao i čuo odmah je prenosio svojoj odvjetnici te je ponovio da je bivša supruga govorila da se vide na sudu i da mu zato nije predavala djecu. Bivša supruga je kontinuirano optuživala sve ustanove, CZSS, sud i odvjetnike da su krivi jer joj hoće uzeti djecu, time da je naglašavala da je ona majka te je djeci to stalno govorila te im isto i nadalje govori. Zna da se majka bivše supruge bavi iscjeljivanjem i to na daljinu, time da ona to zove dar od A, kao i da ju ljudi nazovu te onda ona njima tako pomaže s time da zna to raditi i tako da misli samo na te ljude koje iscjeljuje, a kod kuće ima jedan stol za masažu, u jednoj manjoj spavaćoj sobi, pa onda ljudi znaju i tamo dolaziti te ih onda dotakne i tako im pomaže. Bivša supruga naravno zna za to, a i zajedno je sa bivšom suprugom izradio web stranicu za prezentiranje pod imenom iscjeljivanje.net. Majka bivše supruge je to iscjeljivanje radila u stanu gdje je bivša supruga živjela sa zajedničkom djecom, a bivša supruga je emotivno manipulirala s djecom i to na način da je djeci govorila da djeca najviše vole majke, kao i što je govorila da ih on hoće oteti, da će policija doći po njih, s time da je to sve bilo negdje u vrijeme provođenja ovrhe tako da je zajedničkoj djeci govorila što bi trebali i iskazivati na sudu. Bila je jedna grozna situacija, a što je čuo od djece, da su se oni čak jednom prilikom sakrili iza kreveta kako ih policija ne bi odvela. Zadnje četiri godine je kćer kod njega, a sin je bio dva tjedna kod bivše supruge, a dva tjedna kod njega, no kako je krenuo u školu i sin je sada kod njega. Iako po privremenoj mjeri i dalje bivša supruga ima pravo viđati djecu svakih dva tjedna, ista ih viđa svakih dva mjeseca, odnosno jednostavno ne dođe po djecu kada bi to sukladno rješenju mogla, a djeca su se sada već navikla na to da majka jednostavno ne dođe, no telefonski se čuju, time da djeca više zovu majku. Djeca su sada u dobi od 7 i 10 godina. Bivša supruga nije htjela dati nikakvu suglasnost za upis djece u školu te je zato morao isto obavljati preko centra te je zato centar poslao svoje mišljenje školi, obzirom naravno djeca moraju pohađati školu. Objasnio je da je bivša supruga htjela odgoditi odlazak kćeri u školu , odnosno uopće nije htjela da se ista upiše u školu, dok za sina nije htjela da školu pohađa u Zagrebu. Trenutno je u parničnom postupku stanje takvo da bivša supruga skoro uopće ne dolazi, s ničim se ne slaže te iako navodi da je spremna za dogovor onda se o ničemu s njim ne želi dogovoriti. Njegovo osobno mišljenje je da se ne ponaša stabilno jer mijenja svoje odluke i mišljenje i ne komunicira s njim te mu se zato čini da nije dorasla zadatku roditelja kao i da joj je troje djece previše. Sve ovo što je naveo je naravno rekao i svojoj odvjetnici te su na to ukazali parničnom sudu. S odvjetnicom se zajedno dogovara oko postupanja, a sve što njegova odvjetnica LI piše sudu prije vidi i isto odobrava. Odgovorio je da ne zna koliko odvjetnika radi u uredu odvjetnice LI niti kako je posao organiziran u tom uredu u pogledu podjele zadataka. Rekao je da mu se čini da je bivša supruga sklona konspiracijama te da je sklona paranoji, a 2019. negdje u rujnu kada se bivša supruga vratila u Zagreb, nakon što joj je porodiljni završio, iznajmila je stan u [adresa] gdje je živjela zajedno sa svojom majkom i djecom te je tada njezina majka čuvala djecu dok je supruga bila na poslu, a sukladno njihovom usmenom dogovoru tada su djeca bila tjedan dana kod njega, a tjedan kod nje. Još prije nego što se razišao sa bivšom suprugom njezina majka se sa svojim dečkom već bavila iscjeljivanjem te su osnovali Udrugu "Anđeoski dodir". Bivša supruga ne doprinosi za uzdržavanje od kada djeca žive s njim, zbog čega su na zadnjem ročištu pred sudom tražili da se donese privremena mjera vezano za to. Odgovorio je da se nikada nije vodio bilo prekršajni bilo kazneni postupak protiv njega zbog bilo kakvog nasilja u odnosu na bivšu suprugu. Naveo je da mu se činilo da je bivša supruga ljubomorna na odvjetnicu LI iz razloga jer ju je u podnescima napadala, a supruga je bila jako ljubomorna na sve žene s kojima je ikada komunicirao. Na upit punomoćnika rekao je da dok su još bili zajedno nije prijavio fizičko kažnjavanje djece od strane supruge policiji, a na upit zašto naveo je da ne zna zašto nije. Kada je bivša supruga nakon potresa odvela djecu u [adresa] porukom ga je obavijestila da je na putu za [adresa] i da je otišla jer se boji potresa i korone, a na što joj je rekao da ona može ići gdje hoće, a da djecu može ako se boji onda ostaviti kod njega, s time da mu je to sve bilo jako čudno jer je upravo negdje oko Buja, znači u Istri, upravo prva osoba umrla od korone. Kćer mu je rekla, nakon što ju je ponovno vidio, da im je rečeno u tih 10 mjeseci što ih nije vidio da ih on nije htio vidjeti, odnosno nije im rečeno da je u više navrata dolazio u [adresa], a kako bi ih vidio, a to su joj rekle mama i baka. Dodao je da je bivša supruga govorila da se toliko boji korone, a onda je za vrijeme lock down-a organiziran u tvornici njezinog oca dječji rođendan, odnosno u Tvornici cementa Umag, a po slici je vidio da je bilo oko šestero ili sedmero djece na tom rođendanu, a tu sliku mu je poslala bivša supruga.
11. Svjedokinja AI, majka privatne tužiteljice, navela je da je živjela sa kćerkom i bivšim suprugom 2015. kada se H rodila te joj je pomagala jer je H bila jako zahtjevno dijete, a HI ni na koji način nije htio sudjelovati , tako da nije čak mijenjao niti pelene. HI je KI branio i odlazak frizeru, pedikeru, morala je biti doma kako bi skuhala, sve je radila te je zbog toga plakala te joj je rekla da joj je teško jer mora sve sama raditi. Najviše ju je pogodilo što je HI tražio od KI da se nakon šest mjeseci od poroda vrati raditi tako da je od tog trenutka onda ona nastavila sve raditi, a otac se djetetu nje niti približio. Bio je histeričan, a i prema njoj se ponašao ne lijepo, govorio joj je "stara će", no to je prihvatila, ali se nije osjećala ugodno. Kada je krenula priča da više neće živjeti zajedno prvo je bilo govora da će KI ostati živjeti u stanu u [adresa], a kada je KI rekla da bi ona s djecom otišla u [adresa] onda je HI rekao da je našao stan, a radilo se o stanu u najmu, valjda najskupljem koji je tada bio za iznajmiti te je KI to plaćala, a ona je došla iz [adresa] kako bi joj pomogla jer joj je KI rekla da joj HI prijeti i da neće dobro proći, odnosno da će zagorčati život njoj i djeci. S KI u tom iznajmljenom stanu s djecom živjela je od studenog 2019. do travnja ili svibnja 2020. Za vrijeme zagrebačkog potresa, u ožujku 2020. su živjeli u tom stanu, a kako su zidovi popucali te kako su djeca plakala te kako se H popiškila i kako je još počeo i snijeg padati to je rekla da je dosta i da idu svi u [adresa], obzirom ona u [adresa] živi sama. KI je odmah to jutro HI javila da idu u [adresa], a tu su onda počeli problemi kao i što joj je slao poruke, no kako je imala zdravstvenih problema to ju KI s istima nije htjela zamarati. Kada su došli u [adresa] ona je ujutro odlazila i vraćala se tek navečer, a onda bi KI našla kako plače te joj je rekla da joj piše prijeteće stvari, no nije joj htjela govoriti sve radi njezinog stanja, a ona se nije htjela miješati. Zna da je HI znao doći u [adresa] te isto tako zna da mu je KI u doba korone napisala poruku da izvadi propusnicu i da dođe vidjeti djecu te je isto tako rekla da neće HI braniti da vidi djecu. Ponovila je da nije bila kod kuće, no sjeća se da joj je KI rekla da će HI doći, no kako se ista bojala da će ih HI odvesti u Zagreb to zbog straha onda nije dala djecu HI da ih vidi. Dok je KI živjela kod nje u [adresa] s djecom nije bila u radnom odnosu, a ranije je imala salon za sportske masaže i to prvo vrijeme u jednom poslovnom prostoru u [adresa], no kako nakon razvoda više nije mogla plaćati najam to je u stanu od jedne sobice napravila salon, no dok je još bila sama. Kada je s KI i djecom došla u [adresa] maknula je sve iz te sobe koja je služila kao salon te je kupila krevet kako bi djeca mogla spavati u toj sobi. Imala je udrugu Anđeoski dodir i to na nagovor prijatelja , a radilo se o razgovorima, odnosno pisanju tekstova o kristalima, biljkama i sličnim stvarima. HI se ponudio da joj napravi web stranicu, na čemu mu je bila zahvalna, tako da je isti vidio što radi i što piše. Taj njezin rad, odnosno udruga nije imala nikakve veze s ezoterijom ili bioenergijom. Nitko nije dolazio u stan vezano uz rad udruge ili uz masaže dok su KI i djeca bila u stanu, dok se prije njihovog dolaska je znači kao terapeut avila isključivo masažama i to povremeno.
11.1. Na upit braniteljice odgovorila je da ne zna da li je HI nakon što su otišli s djecom u [adresa] viđao djecu jer se nije htjela miješati, a zna da je bio jednom ili dva puta dok za drugo ne zna. Kada ju se pitalo za privremenu mjeru rekla je da je ista bila na snazi dok djeca nisu išla u školu i to po 15 dana kod jednog roditelja pa 15 dana kod drugog, dok sada ista više nije na snazi jer su djeca kod njega, odnosno jer idu u školu. Navela je kako se protiv KI nije nikada vodio nikakav kazneni postupak. Pojasnila je da je za nju iscjeljivanje pisanje tekstova i razgovori s klijentima, no to je radila dok je živjela sama, a unazad 14, 15 godina se više s time ne bavi, kao što od tada nema niti ikakve veze s udrugom koju je spomenula. Striktno se radilo o pisanju tekstova, sportskim masažama, a ljudi su joj znali za vrijeme masaže govoriti da joj ruke gore te su nakon toga znali razgovarati kada im je ponudila i da nešto popiju te ih je pitala da li su možda tužni i to je bio onda neki ljudski razgovor koji se nije naplaćivao. Tijekom masaže nije koristila kristale niti je na bilo koji način s kristalima radila. Kada ju se pitalo za stranicu "iscjeljivanje.net" odnosno za uslugu koja se na istoj nudi „iscjeljivajući tretmani na daljinu“ rekla je da su to upravo bili ti razgovori koje je spomenula, a na upit budući da nije psiholog zašto su ti ljudi baš zvali nju, odgovorila je da su valjda nešto osjetili u njoj pa da su ju zato zvali. Udruga i dalje postoji, no kako nije više u istoj ne zna ništa više, a moguće je da je i dalje upisana kao osnivač iste. Ne zna da li se može s kristalima iscjeljivati jer to nije nikada radila dok je u svojim tekstovima koje je pisala navodila samo za što se kristal koristi i čemu služi. Ponovila je da je pisala o kristalima, no ne zna da li isti mogu iscijeliti. Na poseban upit branitelja rekla je da nikada nije držala predavanje o udruzi, već je bio jedan seminar gdje je OI držao govor, a koji i dalje misli radi u udruzi, dok ona s istom već 14 ili 15 godina nema veze. Taj seminar nije snimljen na video način. HI je napravio tu web stranicu za udrugu u trenutku kada je udruga otvorena, a na taj seminar došli su ljudi koji su htjeli poslušati nešto o biljkama ili kristalima, odnosno isti je bio održan kako bi se možda nekome pomoglo, a tema nije bila parapsihologija. Kada ju se pitalo za božansku energiju, odnosno iscjeljivanje energijom ili kako to još zovu dar od A , rekla je da je to isto tako pisao OI dok ona za sebe ne smatra da ima božansku energiju, a možda je rođena s darom. Kolega joj je znao reći da ima božansku energiju odnosno da otvara energetska polja, no ona klijentima to nije pričala. Na upit za metodu koja se iscrpljuje u punjenju energetskih polja božanskom energijom odgovorila je da o tome ne zna ništa, da je kolega o tome pisao kao i o balansiranju energetskim poljem. Nema mišljenje o tome kao niti o zatvaranju energetskih polja jer je ona pisala samo tekstove. U udruzi ih je bilo samo dvoje te su ju gospodin OI i ona zajedno otvorili, s time da se ona nije miješala u njegov posao, već je samo radila sportske masaže i obavljala razgovore. Kada bi ju netko nazvao rekla je da može doći kod nije jer je više voljela razgovore uživo. Obično bi dolazili ljudi koji su imali depresiju ili se nisu znali opustiti i onda je znala položiti na neke od njih ruku na prsa i to na njihovo traženje jer su čuli da ima tople ruke, a svega bi nekoliko minuta onda držala ruku njima na prsima. Kada su joj predočene rečenice koje je OI napisao: "Mi smo jedni od rijetkih koji imamo dar od A. Kroz nas prolazi čista Božanska energija.", rekla je da se nije uvijek slagala s njim u svemu, no nije tražila da eventualno izmijeni te rečenice, a to ni je niti čitala. HI je upoznao OI, a na upit tko je davao upute za izradu sadržaja web stranice navela je da je to OI radio većinom, a ona je rekla da može, odnosno većinu je prepustila OI. Na poseban upit punomoćnika odgovorila je da nikada nikome nije rekla da se bavi iscjeljivanjem ili bioenergijom. Nakon što je KI s djecom došla živjeti kod nje u [adresa], više se nikada nije bavila niti sportskom masažom niti razgovorima o kojima je pričala. Ima dvije kćeri i petero unučadi te čuva iste i nije bilo nikada nikakvih problema u vezi toga niti je bilo bilo kakvih kritika na račun njezinog čuvanja i skrbi, već dapače svi vole doći kod nje te nije nikada fizički nikoga od njih kaznila. Nije kažnjavala niti svoju djecu, a kamoli unuke. I danas ima sa svim unucima jako dobar odnos, vole doći kod none te čak ostanu spavati kod nje. Zadnji put je B i O vidjela za Božić kada su bili u [adresa] te ih je onda vidjela još 5. 3. u Zagrebu i na Uskrs u [adresa]. Druga kćer živi u [adresa] te dva puta godišnje dođe u RH te je njenu djecu vidjela na ljeto, a isti su starosti 10 i 9 godina. Unuka J koji živi u [adresa] viđa gotovo svakodnevno.
12. Iz pročitane preslike zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1 Ob- 746/2020 od 19. lipnja 2020. proizlazi da je posebni skrbnik malodobne djece NI na tom ročištu naveo kako s obzirom na ponašanje protustranke (majke KI) koja evidentno manipulira sustavom predlaže da djeca ostanu prijavljena na adresi oca, a ne na adresi majke.
13. Iz preslike rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1 Ob -746/2020 od 24. srpnja 2020. radi donošenja mjere osiguranja s kojim će roditeljem malodobna djeca stranaka stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom riješeno je da će djeca imati adresu prebivališta na adresi oca dok će osobne odnose održavati na način da će djeca počevši od 1. kolovoza 2020. provoditi dva tjedna u kontinuitetu s ocem, a onda dva tjedna u kontinuitetu s majkom pa tako naizmjence, kao i da će se jednom dnevno telefonski čuti s roditeljem s kojim tada ne borave, i to sve do ispunjenja uvjeta iz članka 534. Obiteljskog zakona, uz između ostalog navedenog, obrazloženje kako protustranka (majka djece KI) nije pristupila niti na jedno ročište, a kako se nije odazvala niti na poziv CZSS-a, da je sud njezine razloge protivljenja donošenju privremene mjere kao i predložene dinamike i načina mogao procijeniti samo iz dostavljenih podnesaka te cjelokupnog ponašanja tijekom postupka, s time da iako se u podnescima često pozivala na najbolji interes djece, obzirom na njezino ponašanje povodom postupka, sud smatra da upravo takvim ponašanjem pokazuje kako ili ne razumije što predstavlja najbolji interes djece ili zbog izrazito narušenog partnerskog odnosa s ocem djece te njegovom bračnom nevjerom ne može razdvojiti partnerske od roditeljskih osjećaja te ne može svoj interes (povratak u rodni grad [adresa]) staviti ispred interesa svoje maloljetne djece (život u gradu gdje žive oba roditelja, a koji im omogućava podjednako sudjelovanje oba roditelja u njihovom životu). Nadalje, je navedeno kako je u posljednjem podnesku jasno stavila na znanje da ukoliko sud donese odluku kojom prihvaća prijedlog CZSS-a da istu neće dobrovoljno provesti već će otac djece morati pokrenuti ovršni postupak te će on „biti kriv“ za traumu nanesenu djeci takvim postupkom. Slijedom navedenog, sud je naveo kako majka ne prepoznaje najbolji interes svoje djece, kao i da obzirom se život u Zagrebu vratio u normalno stanje, situacija vezana uz potres više ne može biti opravdanje za ostanak izvan Zagreba, kao i da [adresa], kao turističko mjesto nije ništa manje izložen epidemiji korone nego Zagreb, odnosno nije ništa sigurnije mjesto za život. Na kraju je navedeno kako je uzevši u obzir datum podnošenja prijedloga te datum donošenja rješenja, rok od 30 dana prekoračen i više nego duplo, čemu je svakako pridonijela i epidemiološka situacija, ali najviše postupanje same protustranke (ovdje privatne tužiteljice), kao i da je prilikom donošenja mjere sud uzeo u obzir da su djeca, do odlaska u [adresa], oko pola godine, živjela u ritmu sedam dana sa svakim roditeljem, naizmjence te je prema navodima stručnog tima i predlagatelja takav način održavanja osobnih odnosa dobro funkcionirao, a protustranka nije dostavila dokaze niti je pojasnila da tome nije bilo tako.
14. Iz preslike razmijenjenih poruka bivših supružnika proizlazi kako je privatna tužiteljica bivšem suprugu napisala kako je dijete od nje „dobilo po dupetu“.
15. Iz priklopljenog spisa ovog suda Kzd-317/2020 utvrđeno je kako je 19. studenog 2020. bila podignuta optužnica protiv ovdje privatne tužiteljice zbog počinjenja dva kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavak 1. KZ-a jer u razdoblju od 24. srpnja 2020. do 26. listopada 2020. kao majka zajedničke djece, iako svjesna da je doneseno gore spomenuto rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1 Ob-746/2020 od 24. srpnja 2020., ovršno istog dana, samovoljno nije dopuštala viđanje djece s ocem unatoč tome što je isti u četiri navrata dolazio u [adresa], kao i da nije omogućila djeci sukladno navedenom rješenju da se svakodnevno čuju s ocem u predviđeno vrijeme. Nakon toga tužitelj je na ročištu 19. ožujka 2024. prije početka rasprave izjavio da predlaže da se postupi sukladno odredbi članka 206.d stavka 5. ZKP-a (uvjetni odustanak od progona) uz uvjet da KI izvrši uplatu u iznosu od 500,00 eura u humanitarne svrhe. Kako je ovdje privatna tužiteljica izvršila predmetu uplatu to je tužiteljstvo odustalo od daljnjeg kaznenog progona te je rješenjem od 8. travnja 2024. obustavljen kazneni postupak protiv KI.
16. Jednako tako iz preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu P Ob- 502/2020 koji je bio dostavljen ovom sudu na kratak uvid obzirom je postupak još u tijeku kao i potvrda policije koje je obrana predala u spis, utvrđeno je kako iz potvrda PP Umag i potvrde II PP Zagreb proizlazi da je HI **.**.2020. prijavio dolazak u [adresa] sukladno donesenom rješenju o preuzimanju djecu, a da mu bivša supruga nije otvarala vrata nije je odgovarala na poruke, uz isječak iz novina iz kojeg proizlazi kako je navedenog dana bila iznimna gužva na cesti, kao i da je 29. kolovoza 2020., 26. rujna 2020., 24. listopada 2020., 21. studenog 2020., 19., 20. i 21. prosinca 2020., te 31. prosinca 2020. protiv bivše supruge podnio kaznenu prijavu zbog neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, to jest ne pridržavanja po donesenoj sudskoj odluci.
16.1. Sukladno rješenju o ovrsi Ovr Ob-27/2020 od 28. prosinca 2020. Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama, riješeno je da se na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1 Ob-746/2020 određuje ovrha tako što se ovršenici II (sada KI) nalaže da u roku od 3 dana od donošenja ovog rješenja preda ovrhovoditelju HI Višiću njihovu zajedničku maloljetnu djecu kod kojeg će boraviti od trenutka predaje djece pa idućih 15 dana u kontinuitetu, nakon čega će ovrhovoditelj vratiti djecu majci, uz upozorenje ukoliko ovršenica ne postupi po toj obvezi da će se ovrha provesti prisilnim oduzimanjem djece. U obrazloženju rješenja navedeno je kako je podneskom od 1. prosinca 2020. poseban skrbnik djece izvijestio sud da je više nego očito da ovršenica bez ikakvog valjanog i opravdanog razloga ne postupa po ovršnom rješenju R1 Ob-746/2020 te da ponašanje i postupci ovršenice upućuju na pokušaj otuđenja djece u odnosu na oca te da se stoga, a radi zaštite prava i interesa djece predlaže bez odgode donijeti rješenje o ovrsi. Jednako tako sud u odluci navodi da je za vrijeme trajanja tog postupka nesporno utvrđeno da je majka svojim postupanjem onemogućila oca da osam mjeseci vidi svoju djecu i time je djeci već sada nanijela teško popravljivu štetu u vidu činjenice da su djece samovoljnim postupanjem majke, bez ikakvog opravdana razloga onemogućena u viđanju svog oca i kvalitetnom provođenju vremena s njim, tim više što niti sud niti druge institucije (CZSS i posebni skrbnik) nisu doveli na bilo koji način u pitanje kvalitete oca.
16.2. U mišljenju i prijedlogu stručnog tima Centra za socijalnu skrb Zagreb od 24. veljače 2021., između ostalog, navedeno je kako je majka u više navrata prekršila sudsku odluku na način da je onemogućila primopredaju djece ili boravak s ocem na način koji je navedenom odlukom određen, kao i da je navedenim postupanjem svjesno propustila uvažiti potrebu maloljetne djece za uključivanjem drugog roditelja u njihovo odrastanje i stvaranje emocionalne bliskosti.
16.3. U službenoj bilješci-psihologijskoj procjeni stručne suradnice za spis P Ob- 502/2020 od 22. travnja 2025., između ostalog, navedeno je kako elaboracija razloga za život s majkom je primjetno rezultat majčinog utjecaja, budući da nije primjerena znanju i iskustvima djece njihove dobi - M govori o tome da djeca razvedenih roditelja u pravilu žive s majkom, a H da je za djevojčice bolje da žive s majkom, a to da nisu izjave koje bi djeca u toj dobi samostalno navodila kako bi objasnila zašto žele živjeti s nekim roditeljem.
17. Sva pročitana materijalna dokumentacija tijekom dokaznog postupka, kako ona citirana tako i ona necitirana, u potpunosti je prihvaćena obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.
18. Naime, predmet ovog postupka su navodi: „ponašanje tužene je apsolutno za svaku osudu i jasno ukazuje na ispodprosječne roditeljske kapacitete“, „tužena je psihički nestabilna osoba“, „kao zadnja epizoda njenog konstantnog emocionalnog zanemarivanja djece je i obrazloženje koje daje mldb Z zašto otac ne do lazi po djecu“, „ista djecu fizički kažnjava i emocionalno ucjenjuje te ostavlja na suncu po 45 minuta tvrdeći da čekaju oca što nije točno“, „djecu na brigu ostavlja svojoj majci koja se bavi iscjeljivanjem (bioenergijom) preko telefona, koja kao odgojnu metodu ima fizičko kažnjavanje djece“, „manipulacija koju protustranka vrši nad djecom i cijelim sustavom od ožujka 2020. upravo se ogleda u ovoj žalbi“, „svjesna je da će ovakvim dugoročnim ponašanjem, i sustavnom manipulacijom koju vrši nad mldb. djecom dovesti do potpunog otuđenja oca i djece što je u konačnici i njen cilj odnosno djeci izbrisati oca jer je isti nepotreban", „ista ima smanjene roditeljske kapacitete, smatrajući da je kao majka iznad zakona, jer je ona majka", „zbog navedenog ponašanja, svjesnog izbjegavanja sudske odluke, fizičkog kažnjavanja djece, zanemarivanja djece dajući ih na brigu trećim osobama, ne pridržavanja epidemioloških mjera", te „kao vrhunac njenog emocionalnog zanemarivanja djece je i objašnjenje koje daje mldb Z zašto otac ne dolazi po djecu", koje je optužena kao odvjetnica uputila u podnescima građanskom sudu u parničnim postupcima u kojima je zastupala, odnosno u kojem još uvijek zastupa HI.
19. Dakle, optužena se privatnom tužbom tereti da je za privatnu tužiteljicu iznosila neistine tvrdnje kao i da je istu vrijeđala, a što da je postalo dostupno većem broju osoba. Časti i ugledu može škoditi sve ono što u postojećoj, tužiteljičinoj sredini može dovesti do prezira, mržnje, odbacivanja i negacije njezine ličnosti. Navodi, koji se optuženoj stavljaju na teret kao kaznena djela klevete i uvrede optužena je napisala kao punomoćnica stranke, to jest odvjetnica bivšeg supruga privatne tužiteljice, obrazlažući interese stranke koju je zastupala/zastupa, u obrani prava, odnosno zaštiti opravdanih interesa svoje stranke, u trenutku kada nesporno bivši suprug već mjesecima, kako je sudskim postupkom utvrđeno, neopravdano nije mogao vidjeti djecu, iako je sukladno parničnom rješenju riješeno da djeca naizmjence imaju biti kod svakog roditelja po dva tjedna. Sud je napisane navode promatrao u kontekstu postupaka koji su se vodili/vode te je tako utvrdio da su svi navodi podneska napisani u kontekstu parničnog postupka, da su napisani u funkciji zastupanja stranke, da se temelje na činjenicama koje je odvjetnici prenijela njezina stranka te da u bitnome predstavljaju stranačku vrijednosnu kvalifikaciju te stranke i to onih radnji i osobina suprotne strane koji su činjenično relevantni za odluku parničnog suda u tom postupku. Sama priroda odlučivanja o roditeljskoj skrbi je doista osjetljive prirode te se ocjenjuju ponašanje i pojedini postupci roditelja na temelju koj ih sud donosi svoju odluku i arbitrira između suprotstavljenih stajališta o tome tko je kompetentniji roditelj i tko je prikladniji biti nositeljem skrbi i odgoja djece, odnosno taj parnični postupak je po svojoj naravi, borba i suočenje dvije stranačke istine o karakternim osobinama majke i oca i dvije stranačke pozicije o tome tko je više, a tko manje kapacitiran za krajnje osobnu i intimnu, biološku i društvenu funkciju podizanja djece te kao takvo po naravi stvari ima potencijal povrijediti i stranke koje se podvrgavaju tom postupku. Upravo iz gore citirane pročitane dokumentacije i iskaza svjedoka HI proizlazi da je optužena isključivo ukazivala na okolnosti koje su se u parničnom postupku morale utvrditi te da je tako postupala u svojstvu punomoćnice svoje stranke. Čitanjem parničnih spisa utvrđeno je da je optužena ukazivala upravo na činjenice koje su se utvrđivale kao odlučne za te postupke, s time da je i posebni skrbnik malodobne djece (svjedok NI), kao uostalom i sud u više navrata naveo kako je privatna tužiteljica manipulirala sustavom, a što je onda optužena samo u podnesku ponovila. Iskaz svjedoka NI sud je u potpunosti prihvatio kao istinit, budući da se radi o nepristranom svjedoku, potpuno nezainteresiranom za ishod bilo ovog bilo parničnih postupaka. U odnosu na sve ostale navode koji se privatnoj tužiteljici stavljaju na teret valja reći da su također rezultat ocjene ponašanja privatne tužiteljice u to doba, kojim se nije bavila samo optužena kao punomoćnica bivšeg supruga, već kojim ponašanjem se uostalom bavio i sud, referirajući se u svojim odlukama na ponašanje koje je u konačnici i dovelo do potrebe određivanja ovrhe, jer bez iste otac nije bio u mogućnosti vidjeti djecu, s time da je ponašanje privatne tužiteljice ocijenjeno kao kontra produktivno za interese djeteta, a na koje ponašanje je znači optužena sudu samo ukazivala. Za pisanje ove presude naravno nisu istaknuti svi navodi iz parničnih odluka i podnesaka, već su izdvojeni samo oni dijelovi koji su ocijenjeni kao važni za ovaj postupak, a obzirom na ono što je privatna tužiteljica stavila na teret optuženoj, tako da su posebni izdvojeni i citirani oni dijelovi koji su doveli do ovakve odluke ovog suda.
20. Optužena je u svojoj obrani, koja je u cijelosti prihvaćena kao istinita, logična i uvjerljiva, vrlo jasno objasnila sve što je napisala, a što je upravo sve naveo HI, što je svojim iskazom i potvrdio, kao i što je mislila pod pojmom „ispodprosječne roditeljske kapacitete“, „psihički nestabilna osoba“ i „emocionalno zanemarivanje djece“, a što je sud onda i razmatrao u sklopu svega navedenog i pročitanog. Jednako tako optužena je rekla kako su obiteljski predmeti tajni predmeti, što znači da javnost nema uvid u iste, odnosno samo stranke koje sudjeluju u postupku imaju pristup tim predmetima te da ona isto tako ne može s drugim osobama razgovarati o predmetu u kojem sudjeluje, tako da ništa iz tog predmeta ne može biti vidljivo osobama koje u istome ne sudjeluju. Svjedok HI, čiji iskaz je sud isto tako u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan obzirom je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom, objasnio je pak sudu svoj odnos s bivšom suprugom, ponašanje bivše supruge, izbjegavanje sudskih odluka od strane privatne tužiteljice, svoje odlaske u [adresa] i nemogućnost viđanja djece kroz devet mjeseci, prijavljivanje bivše supruge, razloge kašnjenja kada su djeca čekala na suncu, bavljenje bivše punice iscjeljujućim razgovorima i njeno čuvanje djece, lupanje djece po dupetu, te nepridržavanje epidemioloških mjera od strane privatne tužiteljice za vrijeme korone. Upravo je ovaj svjedok potvrdio obranu optužene obzirom je decidirano naveo kako je svoje razgovore i događaje s privatnom tužiteljicom prenosio njoj kao svojoj punomoćnici, a u cilju kako bi ista mogla štititi njegove interese kao oca kao i interese malodobne djece, s time da je ovaj svjedok još naveo kako je osobno nakon čitanja istih odobrio sve podneske koji su napisani u njegovo ime, a za potrebe parničn ih postupaka.
21. Sud vjeruje privatnoj tužiteljici da je navode od strane optužene doživjele neugodnim jer je isto prirodno i normalno, budući da nitko ne voli biti kritiziran radi svog ponašanja, no parnične odluke govore u prilog tome da je privatna tužiteljica bila ta koja nije poštivala sudske odluke i da je neopravdano ocu branila viđanje djece, a na koje ponašanje je onda optužena, kao odvjetnica protivne stranke ukazivala sudu, a zbog čega je u konačnici i privatna tužiteljica bila optužena zbog kaznenih djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, no koji postupak je onda rezultirao odustankom tužitelja. Međutim, usprkos tome ista je izjavila pred ovim sudom kako nije izbjegavala sudske odluke, kao i da bivši suprug nije dolazio po djecu, iako je evidentno da jest, obzirom njegov dolazak čak potvrđuju i svjedoci privatne tužiteljice, da bi onda navela da ocu djecu nije htjela dati iz straha kako ih ne bi odveo u Zagreb, dok je evidentno ona djecu odvela u [adresa] i onda uskraćivala ocu viđanje djece. Privatna tužiteljica je dolazak u Zagreb opravdavala strahom od korone i potresa, no očito je po navodima svjedokinje MI ipak došla u Zagreb u svibnju 2020. Uslijed navedenog iskaz privatne tužiteljice nije ocijenjen istinitim i životnim, već je većim dijelom ocijenjen usmjerenim k donošenju osuđujuće presude, obzirom na navode koji su izneseni protiv nje u parničnim postupcima, a koji joj ne idu u prilog.
22. Svjedokinje MI i AI su svojim iskazima naravno željele pomoći privatnoj tužiteljici, što je također prirodno, te su ti iskazi kao takvi i cijenjeni, poglavito jer se radi o prijateljici punomoćnici i majci privatne tužiteljice, no i ove svjedokinje su u svojim iskazima navele kako su privatnoj tužiteljici govorile da otac ima pravo na viđanje djece. Svjedokinja MI je potvrdila činjenicu da djeca nisu viđala oca unatoč donesenoj odluci suda, no isto i danas opravdava navođenjem kako su se djeca čula s ocem. Svjedokinja AI je pak jasno navela kako otac nije nikada duže zadržao djecu od onoga dogovorenog, tako da teza o strahu od eventualnog ne vraćanja djece nema opravdanog uporišta. Iz iskaza majka privatne tužiteljice također proizlazi da je s prijateljem osnovala udrugu Anđeoski dodir te da je znala položiti ruku na klijente jer ima tople ruke, kao i da joj je HI pomogao sačiniti web stranicu, a što je onda očito prenio i ovdje optuženoj, odnosno svojoj punomoćnici u parničnom postupku.
23. Zaključno važno je za napomenuti da kazneni zakon ne može biti stroži za nekoga za koga se smatra da ga on iznadprosječno i profesionalno poznaje, jer u protivnom ne bi mogao samostalno i neovisno pružati pravnu pomoć. I praksa Europskog suda za ljudska prava i praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske navode da država treba s velikim oprezom dopustiti kazneni progon u vezi sa slobodom izražavanja, tim više kad se uzme u obzir uloga odvjetnika kao punomoćnika stranaka u sudskom postupku, jer bi se u protivnom mogli osjećati sputano u podnošenju predstavki na štetu svojih klijenata, čak i kad je to jedini način da zaštite njihova prava, to jest proizlazi da odvjetnici, u posredovanju između stranaka i pravosuđa, moraju moći „zastupati svoje stranke oštro i vehementno“, a to uključuje „slobodnu pa čak i žestoku razmjenu argumenata između stranaka“ , kao i da sloboda izražavanja odvjetnika uključuje ne samo neutralne izjave, nego i one koje „vrijeđaju, šokiraju, uznemiravaju“ (presuda ESLJP C v. [adresa], Đ v. [adresa] i F v. [adresa]), a kako je to ispravno istaknula i obrana optužene.
24. Slijedom svega navedenog, pisani navodi koji su predmet ove privatne tužbe ne mogu se smatrati napadom na zaštićeno dobro – čast i ugled privatne tužiteljice jer su navedeni navodi izneseni upravo kao razlozi zbog kojih je i traženo postupanje u obiteljskim postupcima, a sve u svrhu zaštite prava i interesa stranke koja se zastupa, dakle isti nisu bili izneseni izvan konteksta predmeta, već su izneseni upravo u podnescima koji su bili upućeni nadležnom sudom koji je bio jedini ovlašten donijeti odluku i koji je odlučivao i ocjenjivao što se tada događalo u tim postupcima, odnosno ono što je optužena kao punomoćnica saznala i čula od svoje stranke, koja je isto izričito i odobrila, a uslijed čega ju je sud oslobodio od optužbe, budući da privatna tužiteljica nije uspjela dokazati da je optužena u vrijeme pisanja spornih podnesaka počinila terećena kaznena djela, jer proizlazi da se optužena samo vodila navodima koje je saznala od svoje stranke, a koje je kao takve bila dužna i prenijeti sudu koji se bavio interesima zajedničke djece, a koji interes je iznad svega.
25. Obzirom je dakle optužena oslobođena od optužbe, to je privatna tužiteljica dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura, s time da je visina odmjerena uzimajući u obzir složenost postupka i poduzete radnje, kao i što je dužna naknaditi nužne izdatke optužene te nužne izdatke i nagradu njezinih branitelja, u iznosima koji će biti određeni posebnim rješenjem.
U Zagrebu 18. svibnja 2026.
Sutkinja:
Iris Juzbašić Gabron
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. privatnoj tužiteljici KI, [adresa]
2. punomoćniku privatne tužiteljice, odvjetniku ZI
3. optuženoj LI, [adresa]
4. braniteljici optužene, odvjetnici Jeleni Nujić
5. branitelju optužene, odvjetniku Nikši Stančiću-Rokotovu
6. branitelju optužene, odvjetniku Toniu Ivandiću
