Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1969/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sonji Dušić Poljak, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku ĐJ iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri, radi utvrđenja isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-440/2023-5 od 13. siječnja 2025., dana 18. svibnja
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-440/2023-5 od 13. siječnja 2025. te se predmet vraća na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je odbijen tuženikom prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - Odluka USRH - dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a podredno preinači. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Također nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
5. U predmetnoj pravnoj stvari je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu u chf u dijelu u kojem je ugovorena valutna kaluzula i isplate preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule po ugovoru o kreditu u CHF koji je konvertiran. Tužba je podnesena pred Općinskim sudom u Koprivnici, iako je odredbom čl. 14. ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda prema sjedištu tuženika, u ovom slučaju bi to bio Općinski sud u Rijeci. Zbog navedenog je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda.
6. Prema odredbi čl. 70. St. 1. ZPP, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istoga članka ZPP propisano da sporazum o mjesnoj nadležnosti važi ako je pismeno sastavljeno i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.
7. U konkretnom predmetu je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti utvrdivši da je ništetna odredba ugovora o kreditu o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu tuženika.
8. Tuženik u žalbi navodi da je za donošenje odluke o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti sud bio dužan provesti kontradiktorni postupak, prvenstveno saslušati stranke, a da je u ovom konkretnom predmetu to izostalo. U obrazloženju svojih navoda tuženik ističe da je Sud Europske Unije donio odluku poslovni broj C-472/11 Banif Plus Bank Zrt protiv MJ i ŽJ od 21. veljače 2013. povodom prethodnog pitanja o tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koja se odnosi na situacije u kojima je sud na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti utvrdio ništetnost pojedine odredbe sadržane u potrošačkom ugovoru. Nadalje tuženik navodi da je navedenom presudom Sud Europske unije izrazio shvaćanje da nacionalni sud može po službenoj dužnosti utvrditi ništetnost pojedinih odredaba potrošačkog ugovora, međutim opće pravilo saslušanja stranaka i kontradiktornost postupka zahtijeva da prije te odluke o toj činjenici obavijesti stranke i pozove ih da se očituju, uvažavajući formalne zahtjeve nacionalnog prava.
9. Prije svega valja reći da prethodni postupak pred Sudom Europske Unije pokreće nacionalni sud pred kojim se neko pitanje europskoga prava pojavi kao relevantno za odlučivanje u predmetu. Nacionalni sudovi u tom postupku mogu Sudu postavljati pitanja tumačenja i pitanja valjanosti prava Europske unije. Nacionalni sud koji je postavio pitanje vezan je tumačenjem Suda, a tumačenjem su vezani i ostali nacionalni sudovi koji razmatraju jednak problem. Na taj se način u pravnom sustavu Europske unije osigurava ujednačenost prava.
10. Prema tome, a osobito uzimajući u obzir da se sud prvog stupnja u svojoj odluci pozvao upravo na Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, isti je vezan predmetnim tumačenjem koje je sadržano u odluci Suda Europskog Suda odluku poslovni broj C-472/11 od 21. veljače 2013.
11. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije pozvao stranke da se očituju u pogledu ništetnosti odredbe čl. 14. Ugovora o kreditu, već je odluku donio po prigovoru tuženika bez da su se stranke o tome prethodno izjasnile. Na taj način sud prvog stupnja nije poštivao kontradiktornost postupka kako na to upućuje odluka Suda Europske Unije poslovni broj C-472/11 od 21. veljače 2013.
12. Uzimajući sve navedenog u obzir, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. st. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
13. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
14. U ponovnom postupku, sud prvog stupnja će, u smislu naprijed navedenoga, pozvati stranke da se očituju o sporazumu o nadležnosti koji je sadržan u Ugovoru o kreditu koje su sklopile dana 15. siječnja 2008., nakon čega će prvostupanjski sud moći donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti.
U Zagrebu 18. svibnja 2026.
Sudac:
Gabriela Topić Kordej
