Poslovni broj: Ps-11/2025-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr.sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja Močan j.d.o.o. iz [adresa], oib:01711819506, i drugotužiteljice ŽZ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Željku Županić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ZZ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Tošev, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 2. travnja 2026. zaključene u prisutnosti tuženika i punomoćnika stranaka, 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  je

1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženom isplatiti tužiteljima iznos od 5.298,73 eura, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

-na iznos od 214,43 eura od 16.01.25. do isplate,

-na iznos od 214,43 eura od 16.02.25. do isplate,

-na iznos od 214,43 eura od 16.03.25. do isplate,

-na iznos od 214,43 eura od 16.04.25. do isplate,

-na iznos od 214,73 eura od 16.05.25. do isplate,

-na iznos od 704,73 eura od 16.0625. do isplate,

-na iznos od 704,73 eura od 16.07.25. do isplate,

-na iznos od 704,73 eura od 16.08.25. do isplate,

-na iznos od 704,73 eura od 16.09.25. do isplate,

-na iznos od 704,73 eura od 16.10.25. do isplate,

-na iznos od 704,73 eura od 16.11.25. do isplate,

a ujedno je tuženi dužna naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. "

2.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tako tvrde da tuženik bespravno koristi nekretninu – trosobni stan u [adresa], na adresi [adresa], ukupne korisne površine 85,90m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] i upisanoj u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa zbog toga zahtijevaju njegovo iseljenje i predaju nekretnine u njihov posjed, te platež naknade za neovlašteno korištenje nekretnine.

1a.Tijekom postupka tuženik je udovoljio tužbenomu zahtjevu za iseljenje i predaju stvari u posjed, te je 6. prosinca 2025. iselio i predmetnu nekretninu predao u posjed tužiteljima (list 89-90), zbog čega su tužitelji podneskom od 8. prosinca 2025. (list 87-88), koji shodno čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), po stavu ovog suda, ne predstavlja preinaku tužbe ranije postavljene na pripremnom ročištu (list 74-75), konačno predložili donošenje presude sadržaja kao u izreci potražujući i nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva i istinitost svih tužbenih navoda glede nevaljanosti njegovoga posjedovanja predmetne nekretnine, predlažući stoga sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

3.Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u dopis prvotužitelja od 29. studenog 2024. s potvrdom o primitku, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovor o ortaštvu od 2. veljače 2020., potvrdu javnog bilježnika Ljubice Čaklović iz Zagreba od 17. travnja 2025., elektronske poruke stranaka, EZ i javnog bilježnika, detalje plaćanja mjesečnih iznosa od 490,00 eur 10. siječnja 2025., 10. veljače 2025. i 11. ožujka 2025., te u nacrte ugovora o najmu stana od 2. siječnja 2025.

4.Temeljem odredbe iz čl. 299. st. 2. ZPP-a sud je, također, izvršio uvid i u ugovore o najmu stanova od 2. siječnja 2025., 2. studenog 2025. i 5. studenog 2025., čija vjerodostojnost i autentičnost nije dovedena u opravdanu sumnju raspolaganjima tuženika, kojima tužitelji dokazuju da prvotužitelj iznajmljuje stanove u istoj zgradi za iznos od 9eur/m2 koji tužitelji obračunavaju i tuženiku, a što čini posve nepotrebnim provedbu ekspertnog postupka utvrđivanja visine naknade za korištenje predmetnog stana u visini prosječne cijene njegova najma, budući da prvotužitelj može na tržištu najma stanova predmetni stan iznajmiti upravo za tu cijenu najma.

5.Sud je također proveo i personalne dokaze saslušanjem svjedoka IZ i tuženika.

5a.Predložene druge personalne dokaze (list 41) sud nije provodio, jer se u konačnici nisu pokazali potrebnim za utvrđivanje činjenica važnih za odlučivanje.

6.Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenja trosobnog stana oznake S8 u [adresa], na adresi [adresa], ukupne korisne površine 85,90m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] i upisanoj u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u etažnom nacrtu zgrade je označen tamnoplavom kosom šrafaturom.

7a.Tužitelji, naime, u postupku tvrde da tuženik bez valjane pravne osnove koristi predmetni stan (list 1, 26 i 87 spisa), zbog čega da im je dužan platiti novčanu naknadu, čemu se tuženik protivi i tvrdi da je u stan uselio na temelju valjane pravne osnove, to jest usmenog ugovora o najmu stana sklopljenog s EZ.

8.Između stranaka nije sporna identifikacija predmetne nekretnine (list 8), koju je tuženik držao pod svojom faktičnom vlašću sve do 6. prosinca 2025. kada je iz nje iselio.

9.Između stranaka je u konkretnom slučaju sporno da li je tuženik dužan platiti tužiteljima novčanu naknadu po osnovi izgubljene dobiti prvotužitelja, odnosno bespravnog/neovlaštenog korištenja predmetnog stana u smislu odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) koji regulira pravni položaj nepoštenog posjednika.

10.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu kčbr. [katastarska čestica], [adresa], dvorište, zgrada mješovite uporabe, [adresa], od 958m2, zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio: 427/10000, etažno vlasništvo (E- 8), utvrđeno je da je predmetni stan uknjižen kao vlasništvo KZ iz [adresa], i drugotužiteljice, na jednake dijelove.

11.Uvidom u Ugovor o ortaštvu od 2. veljače 2020., sklopljen i s vlasnicima predmetne nekretnine, proizlazi da je njime u odredbama iz čl. 7. i čl. 10. dana ovlast prvotužitelju da predmetnu nekretninu daje u najam i da za svoj interes i račun ubire najamninu, a u odredbi iz čl. 8. i da njome raspolaže, a što znači da samo prvotužitelj ima aktivnu građanskopravnu legitimaciju za podnošenje predmetne kondemnatorne tužbe, a da je, obzirom na regulaciju potonjih ugovornih odredbi i subrogaciju prava, drugotužiteljica nema.

12.U konkretnom slučaju nije sporno da za predmetni stan nije sklopljen ugovor o najmu u pisanom obliku, što međutim ne znači da takav ugovor nije nastao, jer se radi o konsenzualnom ugovoru u smislu čl. 550. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) koji nastaje suglasnošću volja ugovornih stranaka, čije posljedice nepoštovanja obvezatnosti pisanog oblika iz čl. 552. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine br.91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) regulira čl. 294. ZOO-a.

12a.Iz danih iskaza tuženika i svjedoka IZ proizlazi da je tuženik u najmu predmetnog stana od 2014. na temelju ugovora o najmu usmeno sklopljenog s EZ koji je tuženika uveo u neposredan posjed predmetnog stana i kojem je tuženik plaćao najamninu pod uvjetima koje je s njim ugovarao, što nije dovedeno u sumnju niti jednim drugim dokazom provedenim na glavnoj raspravi.

13.Ocjenjujući u konkretnom slučaju iskaze tuženika i svjedoka IZ kao logične i životno uvjerljive i sukladne objektivnoj stvarnosti i stvarnom ugovornom odnosu između tuženika i EZ, sud cijeni da je u konkretnom slučaju između tuženika, kao najmoprimca i EZ, kao najmodavca sklopljen ugovor o najmu predmetnog stana 2014. koji se smatra valjanim, jer su ugovorne strane u pretežnom dijelu ispunile svoje obveze koje su iz njega nastale, to jest najmodavac je dao stan u najam, a najmoprimac je u pretežnom dijelu platio najamninu, obzirom je ostao dužan platiti najamninu tek za period od lipnja do studenog 2025., a što ne spore niti tužitelji (list 87).

14.U konkretnom slučaju nije značajno da li je UZ, kada je davao predmetni stan u najam tuženiku (2014.), nastupao u svoje ili u tuđe ime, obzirom da tuženik to nije morao znati. Osim toga, i ugovor koji neka neovlaštena osoba sklopi u ime drugoga bez ovlaštenja, ili prekoračenjem ovlaštenja, se može naknadno odobriti konkludentnim radnjama, pa u konkretnom slučaju, kada je sadržaj ugovora o najmu bio konzumiran i kada mu se vlasnici stana nisu usprotivili, može se iz njihovoga ponašanja zaključiti da su taj posao naknadno odobrili (čl. 309., 311. i 312. ZOO -a), odnosno da su se suglasili s obveznopravnim raspolaganjima treće osobe njihovom stvari.

15.Obzirom da je provedenim personalnim dokazima, nadalje, utvrđeno da je predmetni stan u času kada je u njega uselio tuženik bio prazan, te da ga je tuženik opremio za redovno i svakodnevno korištenje, valja zaključiti, imajući usto u vidu i dugo vrijeme njegovoga trajanja (2014.-2025.), da je ugovor o najmu stana bio sklopljen na neodređeno vrijeme, jer suprotno ne proizlazi niti iz ijednog dokaza provedenog na glavnoj raspravi, niti, pak, iz raspolaganja samih tužitelja.

16.U konkretnom slučaju tužitelji ne tvrde da bi takav ugovor bio otkazan ili raskinut u smislu odredaba iz čl. 19., 20., 21. i 22. Zakona o najmu stanova, što znači da je taj ugovor bio mjerodavni pravni regulator pravnih odnosa glede predmetnog stana i da je tuženik do časa kada je iz stana dobrovoljno iselio bio pošteni posjednik toga stana, jer je cijelo vrijeme imao valjani pravni temelj njegovoga posjedovanja.

17.Iz dopisa prvotužitelja od 29. studenog 2024., kao i elektronskih poruka stranaka proizlazi da je uz suglasnost drugotužiteljice prvotužitelj ponudio tuženiku sklapanje ugovora o najmu stana pod izmijenjenim uvjetima, a što tuženik opravdano nije prihvatio, jer, osim što ugovor o najmu stana nije sklopio s prvotužiteljem što ovaj niti ne negira, dostavljeni mu nacrti ugovora o najmu stana od 2. siječnja 2025. se nisu odnosili na predmetni stan koji je imao u najmu, što je jasno vidljivo iz kvadrature (77,75m2) i etažne oznake stana (narančasta kosa šrafatura) navedenih u ugovorima u usporedbi s istim oznakama predmetnoga stana prema podacima zemljišnih knjiga (list 8).

18.Prema tome, tuženik je bio pošteni posjednik predmetne nekretnine jer ju je posjedovao temeljem posve valjanoga ugovora o najmu stana sklopljenoga na neodređeno vrijeme koji u času iseljenja tuženika nije prestao vrijediti, zbog čega je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u vidu izgubljene dobiti (izmakle koristi) u smislu odredaba čl. 1045. i 1046. ZOO-a, odnosno novčane naknade za bespravno korištenje predmetnog stana koju tužitelji zahtijevaju od tuženika kao nepoštenog posjednika stvari u smislu čl. 165. st. 1. ZV-a neosnovan, jer u radnjama tuženika nije bilo protupravnosti, niti, pak, bilo kakvih drugih elemenata koji bi provocirali njegovu odgovornost za štetu u smislu čl. 1045. i 1046. ZOO-a, a niti je tuženik bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine da bi onda bio dužan platiti naknadu zbog upotrebe stvari u smislu čl. 165. st. 1. ZV-a.

19.Smatrajući, dakle, da tužitelji nemaju pravo na pravnu zaštitu koju su zatražili tužbom i da njihov pravozaštitni zahtjev nije osnovan, odlučeno je kao u točki 1. izreke presude.

20.Odluka o troškovima ovoga parničnog postupka, sadržana u točki 2. izreke presude, temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a, s obzirom da su stranke u ovoj parnici djelomice uspjele u približno jednakim dijelovima ako se ima u vidu da je tuženik nakon podnošenja tužbe udovoljio tužbenom zahtjevu za iseljenje i predaju stvari.

21.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 18. svibnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1.Tužiteljima po punomoćniku uz rješenje za prvotužitelja o plaćanju sudske pristojbe na presudu od 26,54eur

2.Tuženiku po punomoćniku.