Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-653/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Terra Regnum d.o.o., Sveta Nedjelja, Odvojak Vinogradske ulice 2C, OIB: 26585684478, zastupanog po punomoćnku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika FRAGOJO NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Ulica Jurja Barakovića 7, OIB: 82933560210, zastupanog po punomoćniku Petru Caru, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Povrv-3396/2025-2 od 28. siječnja 2026., dana 18. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Povrv-3396/2025-2 od 28. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke prvostupanjski sud se oglasio stvarno nenadležnim, nakon čega je pod točkom II. izreke odredio da će se predmet nakon pravomoćnosti tog rješenja, ustupiti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovršenik pozivajući se na sve predviđene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. točkom 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25. - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/2024; - dalje: OZ), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi pravilnog i potpunog utvrđenja svih odlučnih činjenica i pravilne primjene materijalnog i procesnog prava.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti odluke kojom se prvostupanjski sud oglasio stvarno nenadležnim.

5. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su ovrhovoditelj i ovršenik pravne osobe,

- da je ovrhovoditelj 21. kolovoza 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave temeljem kojeg je javni bilježnik Ivana Baburić Katalinić izdala 23. rujna 2025. rješenje o ovrsi broj Ovrv-92671/2025, UPP/Ovrv-1325/2025,

- da su uz prijedlog dostavljene vjerodostojne isprave i to računi broj 13/1/1 i 8/1/1 iz kojih je razvidno da se odnose na usluge izvođenja radova na stambenom objektu, izrade okna i hidroizolacije,

- da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor u sklopu kojega je predložio i dostaviti predmet na postupanje nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu .

6. Nakon što mu je od strane javnog bilježnika dostavljen spis povodom prigovora podnesenog protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, prvostupanjski sud se pobijanim rješenjem oglasio stvarno nenadležnim navodeći da je takvu nenadležnost utvrdio po službenoj dužnosti, pa kako se u konkretnom slučaju radi o sporu između pravnih osoba, to pronalazi da je za postupanje temeljem odredbe čl. 34.b st. 1. ZPP stvarno nadležan Trgovački sud u Zagrebu, slijedom čega pozivom na odredbe čl. 15. i čl. 21. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 21. i čl. 287. st. 2. OZ-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

7. Ovršenik u žalbi osporava pobijano rješenje, navodi da se temelji na formalističkom, nedostatnom i paušalno obrazloženom zaključku o stvarnoj nenadležnost i, pri čemu je propušteno utvrditi da li tražbina proizlazi iz trgovačkog ugovora ili je riječ o obligacionom odnosu koji po svojoj prirodi ne predstavlja trgovački spor unatoč tome što su stranke pravne osobe. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud bio dužan ocijeniti i sadržaj prigovora koji je podnesen protiv rješenja o ovrsi te odlučiti o njegovoj dopuštenosti i pravodobnosti, te ističe kako su izostali jasni i određeni razlozi pa je pobijana odluka arbitrarna i čime smatra da je povrijeđeno njegovo Ustavno pravo na pravično suđenje.

8. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode ovaj drugostupanjski sud pronalazi da isti ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke, budući je prvostupanjski sud pravilno i dostatno utvrdio činjenično stanje na koje je potom pravilno primijenio pravnu osnovu u pogledu stvarne nenadležnosti.

9. Ponavljajući sadržajno iznesene navode prvostupanjskog suda, radi žalitelja se ukazuje da je odredbom čl. 34. b st. 1. ZPP propisano da su trgovački sudovi stvarno nadležni za suđenje u sporovima između pravnih osoba, ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda .

10. Nadležnost općinskih sudova je propisana odredbom čl. 34. st. 1. toč. 1. do 10. ZPP, te iz prvostupanjskog postupka ne proizlazi da bi se radilo o sporu za koji bi bila propisana stvarna nadležnost općinskog suda, pri čemu na konkretnu vrstu spora temeljem kojeg bi općinski sud bio stvarno nadležan, ne ukazuje niti sam žalitelj.

11. Također valja primijetiti da je sam ovršenik u prigovoru podnesenom protiv rješenja o ovrsi, predložio da se spis dostavi nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu, da bi potom žalbom osporavao odluku kojom je utvrđena upravo takva stvarna nadležnost tog suda.

12. Stoga su u takvim okolnostima paušalni upravo žalbeni navodi ovršenika kojima osporava pobijano rješenje, ne ukazujući pri tom na postojanje okolnosti da bi stvarno i faktično dovodile u doseg pravila o nadležnosti općinskog suda u smislu čl. 34. st. 1. toč. 1. do 10. ZPP, obzirom da je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio na temelju stanja spisa i utvrđenja koja govore u prilog ispunjavanja zakonskih pretpostavki za postupanjem u smislu odredbi čl. 15. i čl. 21. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 21. i čl. 287. st. 2. OZ-a.

13. U odnosu na žalbene navode ovršenika kojim smatra da je pobijana odluka neobrazložena, paušalna, formalistička, nedostatna i sa kojim tvrdnjama upire na povredu prava na obrazloženu odluku kao jednog od aspekta prava na pravično suđenje, valja ukazati da pravo na pravično suđenje proizlazi iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17) pri čemu pravo na obrazloženu sudsku odluku nije apsolutno te može biti ograničeno posebnostima određenog postupka, pa tako i ovršnog kao postupka prisilnog ostvarenja tražbine na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Također, ono se ne može tumačiti na način da sudovi moraju detaljno odgovoriti na svaki navod stranke, već se moraju voditi "mjerilom dostatnosti" ovisnim o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja ( tako npr. i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-953/2022 od 10. studenoga 2022.).

14. Stoga kada se prvostupanjski sud pozvao na pravnu osnovu koja ukazuje na njegovu stvarnu nenadležnost i kada iz dokumentacije koja je dostavljena u postupku ne proizlazi drugačije utvrđenje, pri čemu niti sam žalitelj osim paušalnih navoda ne ukazuje na okolnosti koje bi dovodile do postojanja stvarne nadležnosti drugačije od one koja je utvrđena pobijanom odlukom, tada u takvim okolnostima nije povrijeđeno Ustavno i Konvencijsko pravo na obrazloženu odluku niti je riječ o arbitrarnom postupanju suda, već pravilnoj i zakonitoj odluci koja je obrazložena na razumljiv i dostatan način sukladno stvarnom stanju spisa.

15. Kako žalitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. svibnja 2026.

Sudac

Vedran Medaković