Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-470/2026-2
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Suzani Radaković, u pravnoj stvari u ovršnom predmetu ovrhovoditelja MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, protiv ovršenice OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima ZOU Hinko Žerjav i Renata Žerjav, odvjetnicima iz Varaždina radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, odlučujući žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-2646/2025-8 od 30. siječnja 2026. , dana 18. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-2646/2025-8 od 30. siječnja 2026. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I/ Odbija se prijedlog ovršenice OČ radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja MČ podnijetog Financijskoj agenciji od 6. listopada 2025., a na temelju presude Općinskog suda u Varaždinu br. P-159/2024 od 9. kolovoza 2024., kao neosnovan.
II/ Odbija se prijedlog ovršenice OČ da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja MČ podnijetog Financijskoj agenciji 6. listopada 2025, kao neosnovan i
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenica ĐČ da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojeg je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten tražiti na temelju nje ovrhu protiv nje i da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a koji razlog su propisani člankom 50. stavkom 1. točka 7. i 10. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24)."
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica iz svih žalbenih navoda propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. u daljnjem tekstu: OZ-a). Predlaže da se pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Predmet ovog postupka je prijedlog ovršenice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na temelju zahtjeva za izravnom naplatom od 6. listopada 2025. i prijedlog za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem predmetnog zahtjeva .
5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st.1 OZ-a.
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom rješenja. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a na koju upire ovršenica.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio činjenice odlučne za prosudbu postojanja pretpostavki za osnovanosti predmetnih prijedloga.
8. U provedenom prvostupanjskom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
- da je ovršenica predložila da se naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za pljenidbu i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kojeg će pokrenuti radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim i da sud donese rješenje kojim se upućuje na podnošenje tužbe protiv ovrhovoditelja da je predmetna ovrha u odnosu na nju nedopušten;.
- da se ovrhovoditelj protivio prijedlogu ovršenice obzirom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke;
- da iz Zahtjeva za naplatu ovrhovoditelja koji je upućen Financijskoj agenciji od 6. listopada 2025. proizlazi da je ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Varaždinu br. P-159/2024 od 9. kolovoza 2024.;
- da je ovršenica podnijela prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisani odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ-a i da je ovršenica upućena da pokrene parnicu temeljem čl. 210. st. 2. OZ-a, a primjenjujući čl. 53. st. 1. OZ-a;
- da je ispunjen uvjeti iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a budući je ovršenca podnijela prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, a o kojem prijedlogu sud odlučuje temeljem čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona kao o žalbi protiv rješenja o ovrsi;
-
da ovršenica u svom suvlasništvu ima nekretninu veće vrijednosti;
9. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i 5. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 50. st. 5. OZ-a i da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a u svezi s čl. 210. st. 1. OZ obzirom da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu štetu ili teško naknadivu štetu te odučio na navedeni način.
10. Takvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nije doveden u sumnju.
11. Stoga, suprotne tvrdnje su bez pravnog uporišta.
12. Na žalbene navode valja reći da ovršenica ispušta iz vida da iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud i utvrdio da ne postoje niti žalbeni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti iz čl. 50. st. 5. OZ-a, dok je u pogledu žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10 OZ-a ovršenica upućena na pokretanje parnice temeljem čl. 210 st. 2. OZ-a.
13. Stoga, navodi da se pobijana odluka ne može ispitati i da je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a su neutemeljeni.
14. Što se tiče žalbenih navoda vezano za prijedlog za odgodom valja reći da su isti propisani čl. 65 st. 1. toč. 1-10. OZ-a.
15. Nadalje, iz sadržaja prijedloga za odgodom proizlazi da ovršenica isti temelji na činjenici da bi provedbom ovrhe ostala bez prihoda i da ne bi mogla podmirivati svoje osnovne životne potrebe i kreditne obveze.
16. Između ostalog, potrebno je reći da ovršenica u svom suvlasništvu ima nekretninu u [adresa] veće vrijednosti kako to i navodi prvostupanjski sud.
17. Pored navedenog, to što je ovršenica suvlasnica nekretnine i da je upisano pravo služnosti, a radi čega joj je otežana prodaja, nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
18. Jednako tako, potrebno je reći da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenica (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogla protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogla uz iznimne i nerazmjerne teškoće.
19. Pored navedenog, ukazuju se da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi time da ovršenica nije dostavila dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu, kao npr. da ovrhovoditelj nema imovine, ne ostvaruju prihode, da su mu računi blokirani i sl., pa da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete.
20. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, te okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ-a.
21. Stoga, suprotne tvrdnje ovršenice ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
22. Podredno, čak i kada je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st.1. OZ -a i jedna od pretpostavki iz čl. 65. st.1.toč.1.-11. OZ-a, sud nije dužan prihvatiti prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe budući se uzima u obzir i to da se ovrha provodi na temelju valjane ovršne isprave kojom se prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja.
23. U odnosu na ostale žalbene navode kojima ponavlja navode iznesene u prijedlogu, za odgodom na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjskog rješenja jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjskog rješenja.
24. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. OZ-a.
25. Obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi da su ispunjeni uvjeti za odgodom iz čl. 65. st. 1. OZ-a su bez uporišta u provedenom postupku.
26. Suprotno tvrdnji ovršenice, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.
27. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP -a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu, 18. svibnja 2026.
Sudac:
Suzana Radaković