REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2128/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb, protiv tuženika KLAPEŽ d.o.o., OIB 93103245630, Ulica kneza Domagoja 57, Dugopolje, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-85/2025-25 od 4. ožujka 2026., 18. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-85/2025-25 od 4. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-85/2025-25 od 4. ožujka 2026. odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor te je potvrđeno rješenje tog suda poslovni broj Povrv-85/2025-8 od 27. veljače 2026., kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 80,96 EUR.
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) iz razloga što je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je proizašao iz javnih ovlasti koje obavlja tužitelj pa da bi on bio oslobođen plaćanja predmetne pristojbe u smislu odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP -a.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv označenog rješenja, koje pobija u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je u konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Obrazlaže da je predmetni postupak proizašao iz obavljanja tužiteljevih javnih ovlasti budući da tužitelj sukladno članku 83. točke 4. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ broj: 118/18, 32/20, 18/22, 156/23 i 152/24; dalje: ZTR) u okviru svojih javnih ovlasti provodi mjere aktivne politike zapošljavanja u koje spadaju i potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, a potraživanje koje je predmet postupak upravo proizlazi iz takve mjere. U tom smislu poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-239/2025 od 22. siječnja 2025.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredbe članka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i zakonito.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.450,79 EUR na ime povrata sredstava isplaćenih tuženiku po osnovi potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (COVID-19) za mjesec ožujak 2020. Predmetno potraživanje temelji se na tužiteljevoj tvrdnji da tuženik nije ispunjavao pretpostavke za isplatu predmetnih sredstava potpore koja su mu isplaćena za utuženo razdoblje.
7. Pravna osnova spora je stjecanje bez osnove u smislu odredaba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). U tom smislu, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da predmet koji se vodi ne predstavlja postupak proizašao iz obavljanja javne ovlasti iz odredaba članka 83. ZTR-a. Ovaj postupak se vodi radi povrata stečenog bez osnove, a ne radi naplate potraživanja koje je proizašlo iz obavljanja javnih ovlasti tužitelja iz članka 83. ZTR-a, zbog čega tužitelj nije oslobođen obveze plaćanja predmetne sudske pristojbe. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se niti o organizaciji niti o provođenju mjera aktivne politike zapošljavanja iz odredbe članka 83. stavka 1. točke 4. ZTR-a.
8. Slijedom navedenog, a suprotno stajalištu tužitelja, zaključak je ovog suda da nije ispunjena zakonska pretpostavka iz odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a da se radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih djelatnosti. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio tužiteljev prigovor protiv rješenja o obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu.
9. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 18. svibnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Zubović
