Republika Hrvatska Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split Poslovni broj: 21. P-368/2022-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, na prijedlog sudskog
savjetnika Marije Kadić Brstilo, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA
MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15,
OIB: 84397956623, protiv 1. tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB
39901919995, Mihanovićeva 12, Zagreb, 2. tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o.,
OIB 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb i 3. tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB
08720210702, Heinzelova 51, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene 04. prosinca 2023. uz sudjelovanje punomoćnice tužitelja Dijane
Grgin, diplomirane pravnice, zaposlenice tužitelja, punomoćnice 1. tuženika Marije
Letice, diplomirane pravnice, zaposlenice tužitelja, punomoćnika 2.tuženika Maria
Sarajlića, diplomiranog pravnika, zaposlenika tuženika, te u odsutnosti uredno
pozvanog 3. tuženika, objavljene 15. siječnja 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužni su tuženici solidarno platiti tužitelju u korist državnog proračuna RH žiro
račun HR1210051863000160, model 26, pozivom na broj 5908-27-19-03131838087,
iznos od 11.025,51 EUR/ 83.071,68 kn¹, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče
od 12. siječnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do isplate."

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom zaprimljena je 15. siječnja 2018. tužba tužitelja
HRVATSKOG ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Splitu,
Obala kneza Branimira 15, OIB: 26187994862, protiv 1. tuženika HŽ
INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB 39901919995, Mihanovićeva 12, Zagreb, 2. tuženika
HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb i 3.
tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB 08720210702, Heinzelova 51, Zagreb, radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi da se dana 15. veljače 1983. dogodila povreda izvan
rada u kojoj da je ozlijeđen osiguranik tužitelja Taslak Bariša rođen 21. siječnja 1959.
iz Primorskog Dolca, do koje povrede je došlo na način da je isti ispao iz vlaka te ostao
ležati na tračnicama nakon čega je preko njega prešao drugi vlak. Pravomoćnom
presudom Općinskog suda u Splitu broj II P-1048/87 od 17. travnja 1989., da je prednik

2 Poslovni broj: 21. P-368/2022-29

tuženika ŽTP Želježnički transport Zagreb utvrđen odgovornim za predmetnu nezgodu u omjeru od 50%.

3. Nadalje se navodi da je prema nalazu i mišljenju Invalidske komisije u Splitu
broj 604-1/84 od 07.11.1984. osiguraniku tužitelja Taslak Bariši nastala invalidnost jer
je uslijed pretrpljene ozljede došlo do smanjenje sposobnosti za rad. Temeljem tako
utvrđene invalidnosti imenovanom je rješenjem Područne službe u Splitu broj 5073
priznato pravu na naknadu plaće zbog nezaposlenosti na teret tužitelja.
Novim rješenjem tužitelja broj 5073 od 30.12.1999. osiguraniku tužitelja određeno je
počevši od 01. siječnja 1999. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti
za rad te isplatom mirovine po navedenom rješenju tužitelj da trpi štetu. Pravomoćnom
presudom Općinskog suda u Splitu broj IV-1-798/02 od 01.06.2006. i pravomoćnom
presudom Općinskog suda u Splitu broj P1-5/2010 od 28.04.2016. usvojen je tužbeni
zahtjev tužitelja za naknadom štete. Tužitelj dalje navodi da isplatom invalidske
mirovine Taslak Bariši trpi daljnju štetu za razdoblje od 01. siječnja 2015. do 30.rujna

2017. u iznosu od 42.092,43 kn (50% od 84.184,86 kn). Nadalje, tužitelj od 01.
listopada 2017. potražuje kapitaliziranu štetu u iznosu od 172.194,07 kn (50% od

344.388,14 kn). Ukupno potraživanje tužitelja da iznosi 214.286,50 kn, te da se
odgovornost tuženika za štetu temelji na odredbi čl. 162. Zakona o mirovinskom
osiguranju, a visina štete na odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, radi
čega predlaže donošenje presude kao u izreci.

4. Pred ovim sudom zaprimljen je dana 09. travnja 2019. odgovor na tužbu
tuženika ad 1. u kojem ističe prigovor promašene legitimacije navodeći da je rješenjem
Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-06/9090 od 29. prosinca 2006. u sudski registar
upisana podjela društva HŽ HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o. na četiri nova društva i
to HŽ INFRASTRUKTORA, HŽ VUČA VLAKOVA, HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ I HŽ
CARGO. Planom podjele pravnog prednika tuženika od 12. travnja 2006., točkom 6.2.
da je propisano da obveze i prava koja nastanu do dana upisa novih Društava, a koji
su kao sporni bili u postupku prije upisa novih društava, dijele se odnosno prenose na
četiri nova društva razmjerno visini temeljnog kapitala utvrđenog za svako pojedino
novo društvu u Izjavama o osnivanju te s obzirom da je tužba podnesena 15. siječnja

2018., dakle nakon upisa novih društava pravnih sljednika HŽ-a, da se obveze koje bi
za tuženike bile utvrđene u ovom postupku primjenom navedene točke 6.2. Plana
podjele se ne prenose na sva društva-sljednike. Nadalje tuženik ad.1. se protivi u
cijelosti osnovu i visini tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare i predlaže tužbeni
zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

5. Pred ovim sudom zaprimljen je dana 12. travnja 2019. odgovor na tužbu
tuženika ad 2. u kojem isti osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi
tako i u visini te osporava odgovornost za predmetni štetni događaj. Navodi da je za
nastanak štetnog događaja 15. veljače 1983. isključivo odgovoran osiguranik tužitelja
jer se vozio nepropisno u vlaku tj. stajao je s vanjske strane vagona te kad u ga
službene osobe pokušale uvesti u vlak isto je odbijao i nakon nekog vremena iskočio
s vlaka na tračnice. Navodi da s obzirom da se osiguranik tužitelja vozio na vlaku, što
je u suprotnosti sa svim pravilima, tuženik nikako da ne može biti odgovoran za
predmetni štetni događaj. Nadalje, tuženik se protivi i visini tužbenog zahtjeva s
obzirom da sukladno čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo

3 Poslovni broj: 21. P-368/2022-29

samo na naknadu stvarno nastale štete, a pri čijem izračunu se uzima ukupno isplaćeni
iznos na ime invalidske mirovine. Navodi kako je u trenutku stjecanja prava na
invalidsku mirovinu osiguranik tužitelja već imao 37 godina mirovinskog staža, a za
koje godine mirovinskog staža je poslodavac osiguranika uredno uplaćivao doprinose
za mirovinsko osiguranje, nikako ne može ukupno isplaćeni iznos na ime invalidske
mirovine predstavljati stvarno nastalu štetu tužitelju. Tužitelj da nije dokazao da je
pretrpio štetu u iznosu koji potražuje ovom tužbom odnosno da traženi iznos
predstavlja stvarnu štetu u smislu odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i
Zakona o obveznom osiguranju. Naime, svrha naknade štete je dovođenje materijalne
situacije oštećenika u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetnog događaja.
Slijedom navedenog, II. tuženik predlaže naslovnom sudu donijeti presudu kojom se,
kao neosnovan, odbija predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog
troška II. tuženiku.

6. U svom odgovoru na tužbu tuženik ad.3. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u
cijelosti te ističe prigovor zastare. Osporava po navodima tužitelja specifikaciju
izvršene isplate jer da dokaz o isplati iznosa može biti isključivo ispis uplata putem
bankarskog poslovanja ili potvrda za gotovinu, a ne izvodi iz poslovnih knjiga tužitelja.
Također navodi kako sud u sporu za naknadu štete koju potražuje HZMO nije vezan
utvrđenjem vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru uzroka nesposobnosti
za rad, a posljedično tome i priznavanju prava na invalidsku mirovinu. Nadalje, tuženik
ad.3. u cijelosti osporava uzročno – posljedičnu vezu između predmetnog štetnog
događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja te navodi da je teret dokaza u odnosu na
spornu činjenicu na tužitelju. Tuženik osporava uzročnu vezu između štetnog događaja
i ozljede kao i opće nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja, navodi da je predmetna
ozljeda nastala 15. veljače 1983., a invalidnost i opća nesposobnost za rad prema
rješenju HZMO 07. studenog 1984.

7. Rješenjem broj P-19/2018 od 22. svibnja 2019. ovaj postupak je prekinut do
donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske po reviziji 3. tuženika izjavljenoj
protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P1-5/2010 od 28. travnja 2016. i presude
Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1302/2016 od 03. svibnja 2017.

8. Podneskom od 24. siječnja 2022. tužitelj je predložio nastavak postupka te
budući je osiguranik tužitelja Bariša Taslak preminuo dana 20. ožujka 2020. uredio
tužbeni zahtjev na način da umjesto potraživanja kapitaliziranog iznosa potražuje
stvarnu štetu isplaćenu za razdoblje od 01. siječnja 2015. do 31. ožujka 2020. u iznosu
od 83.071,68 kn zajedno za zakonskim zateznim kamatama, a kojem uređenom
tužbenom zahtjevu se tuženici nisu protivili.

9. Rješenjem broj P-19/2018 od 27. travnja 2022. nastavljen je postupak u ovoj
pravnoj stvari te je po pravomoćnosti rješenja predmet zaveden pod poslovni broj P-
368/2022.

10. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu i to:
specifikaciju isplaćenih iznosa invalidske mirovine broj OB-03131838087 Taslak Bariši
za razdoblje od 01.01.2015. do 30.09.2017. (list spisa 4 do 22), izračun kapitalizirane
štete po stalnom sudskom vještaku za aktuarstvo i osiguranje dr.sc. Nikoli Mašiću od

4 Poslovni broj: 21. P-368/2022-29

29. studenog 2017. ( list spisa 23 do 24), presudu Općinskog suda u Splitu broj II P-
1048/87 od 17. travnja 1989. (list spisa 25 do 34), rješenje Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 30.12.1999. ( list spisa 35 do 38),
Presudu Općinskog suda u Splitu broj IV P-798/02 od 01. lipnja 2006. ( list spisa 39 do
41), Presudu Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1255/07 od 04. srpnja 2007. ( list
spisa 42 do 43), Presudu Općinskog suda u Splitu broj P1-5/2010 od 28. travnja 2016.
( list spisa 44 do 52), Presudu Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1302/2016 od 03.
svibnja 2017. (list spisa 53 do 55), Nalaz i mišljenje SIZ mirovinskog i invalidskog
osiguranja radnika hrvatske od 07. studenog 1984. (list spisa 56 do 57), Izvještaj s
nalazom i mišljenjem nadležnog liječnika od 11. srpnja 1984. (list spisa 58-59),
Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-06/9090-2 od 29. prosinca 2006. ( list spisa
62-63), Plan podjele trgovačkog društva Hrvatske željeznice d.o.o. od 12. travnja 2006.
(list 64-72 spisa), Izvadak iz sudskog registra za HŽ putnički prijevoz d.o.o. ( list 73-87
spisa), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1965/2017 od 31. ožujka

2021. (list 113-118 spisa), Obračun isplata HZMO od 26. listopada 2021. (list 113-118
spisa 119), potvrde iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 120-152
spisa), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 139/16 od 15. veljače

2017. ( list spisa 168-170), Rješenje Vrhovnog suda Republike broj Hrvatske Rev-x
456/14 od 23. rujna 2014. ( list spisa 172-174), Presude Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj Rev-x 386/2018 od 29. siječnja 2020. ( list spisa 175-179), pregledom
spisa HZMO broj OB:03131838087, rješenja Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-
4857/2020 od 24. rujna 2021. ( list 2013-224 spisa), te pregledom spisa Općinskog
suda u Splitu poslovni broj P-2076/21 ( stari broj Pl-5/10).

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati naknadu štete u visini
od 11.025,50 EUR/83.071,68 kn za razdoblje od 01. siječnja 2015. do 31. ožujka 2020.
zajedno za zakonskim zateznim kamatama.

13. Među parničnim strankama nije sporno:

- da je osiguranik tužitelja Bariša Taslak dana 15.veljače 1983.god. doživio ozljedu na
način što je preko njega, a kada je ispao iz vlaka i ostao ležati na željezničkim
tračnicama, prešao drugi vlak, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u
Splitu broj IIP-1048/87 od 17.travnja 1989. prednik tuženika „ŽTP Željeznički transport“
Zagreb utvrđen odgovornim za nezgodu od 15.veljače 1983. koja se dogodila
osiguraniku tužitelja Bariši Taslak kada je vlak prešao preko njega u omjeru od 50 % i
u tom omjeru je bio obvezan naknaditi osiguraniku tužitelja nastalu mu štetu
- da je rješenjem tužitelja broj 5073 od 30.prosinca 1999. osiguraniku tužitelja priznato
pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od

1.167,40 kn mjesečno počevši od 1.siječnja 1999.god.

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj II P-1048/87 od 17.
travnja 1989. u pravnoj stvari tužitelja Taslak Bariše protiv tuženika SOUR "ŽTP
Željeznički transport" tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 13.854.509,50 dinara
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj IVP-798/02 od 1.lipnja

2006. prednik tuženika HŽ d.o.o. obvezan isplatiti tužitelju iznos od 25.311,43 kn
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

5 Poslovni broj: 21. P-368/2022-29

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-2076/2021 od 29.
ožujka 2022. tuženicima naloženo isplatiti tužitelju iznos od 32.269,27 kn za razdoblje
od 01. siječnja 2007. do 31. svibnja 2009., iznos od 34.471,46 kn za razdoblje od 01.
lipnja 2009. do 31. prosinca 2011., te iznosa od 34.842,84 kn za razdoblje od 01.
siječnja 2012 do 30. travnja 2014., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

14. Među parničnim strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,
osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika, kao i
osnovanost istaknutog prigovora zastare te uzročno posljedična veza između štetnog
događaja i nastale štete za tužitelja.

15. Člankom 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“
broj 157/2013 – dalje ZOMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu
štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok
traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

16. Člankom 162. stavak 1. ZOMO propisano je da zavod ima pravo na
naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu
radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje
ili smrt osigurane osobe.

17. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO-a), tko drugome prouzroči štetu, dužan
je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Prema tome, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba
odgovorna za štetu počinila protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja
traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao
posljedice, s time da sve te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

19. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, iz rješenja
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-06/9090 od 29. prosinca 2006. proizlazi
da se trgovačko društvo HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. podijelilo podjelom
razdvajanjem s osnivanjem na ukupno četiri nova društva i to na u ovom sporu tuženike
ad. 1. ad.2. i ad. 3 i trgovačko društvo HŽ Vuča vlakova d.o.o., a što je vidljivo iz
priloženih izvadaka iz sudskog registra ( list spisa 62-63). Nadalje, prema točki 6.2.
Plana podjele imovine, prava i obveza HŽ Hrvatskih željeznica d.o.o. na nova društva
obveze i prava koja nastanu od dana upisa novih društava u sudski registar, a koje će
biti definirane sudskim odlukama u predmetima koji su kao sporni bili u postupku prije
upisa novih društava dijele se odnosno prenose na novoosnovana društva ( list 72
spisa). Slijedom navedenog, svi tuženici su sveopći pravni slijednici društva HŽ
Hrvatske željeznice d.o.o. ( koje je prestalo postojati brisanjem iz sudskog registra na
temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-07/2262 od 06. ožujka

2007.) sukladno odredbi članka 7. stavka 2. Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ
Hrvatske željeznice d.o.o. ( „Narodne novine“ broj: 153/05 i 57/17) i članka 550.a.
stavka 6. Zakona o trgovačkim društvima ( „Narodne novine“ broj 111/1993, 34/1999,
121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012). Radi

6 Poslovni broj: 21. P-368/2022-29

navedenog neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u ovom sporu.

20. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare ovaj sud istog ocjenjuje
neosnovanim, budući da za utuženo potraživanje zastara započinje teći tek isplatom
svake invalidske mirovine budući da tužitelju tek tada dolazi do umanjenja njegove
imovine, a ne u trenutku izvršnosti tužiteljeva rješenja o priznatom pravu na invalidsku
mirovinu. Stoga, sukladno odredbi članka 165. stavka 1. Zakona o mirovinskom
osiguranju ( „Narodne novine“ broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016,
18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), u vezi članka 215. stavka

1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011).
rok zastarijevanja tužiteljeva potraživanja započinje teći prvog slijedećeg dana nakon
dana kada je isplaćena svaka pojedina invalidska mirovina njegovu osiguraniku.
Također, budući se u ovom predmetu radi o regresnom potraživanju isto zastarijeva u
petogodišnjem zastarnom roku koji u odnosu na potraživanje iz tužbenog zahtjeva nije
protekao prije pokretanja tužbe.

21. U odnosu na nastanak štetnog događaja, iz pravomoćne presude Općinskog
suda u Splitu broj II P -1048/87 od 17. travnja 1989. ( list spisa 25-30) proizlazi kako je
tadašnji prednik tuženika SOUR "ŽTP Željeznički transport" odgovoran za nastanak
štetnog događaja u omjeru od 50%.

22. Iz rješenja tužitelja od 30. prosinca 1999. proizlazi da se osiguraniku Taslak
Bariši određuje počevši od 01. siječnja 1999. invalidska mirovina zbog profesionalne
nesposobnosti za rad u iznosu od 1212,34 kn mjesečno (list spisa 35 -38).

23. Iz nalaza i mišljenja invalidske komisije broj 604-I/84 od 07. studenog 1984.
proizlazi da kod osiguranika Taslak Bariše postoji smanjenje radne sposobnosti te da
ne može raditi na poslovima i radnim zadacima na koje je raspoređen, ali postoji
preostala radna sposobnost sa kojom može raditi sa punim radnim vremenom na
drugim poslovima i radnim zadacima uz isključenje dužeg hodanja, stajanja, kretanja i
rada na visini.

24. Ovaj sud je po prijedlogu tužitelja pribavio i spis HZMO broj OB-03131838087
u kojem ne prileži navedena dokumentacija, te je ovaj sud raspravnim rješenjem od

23. listopada 2023. ponovno zatražio dostavu navedenog spisa. Podneskom od 27.
listopada 2023. tužitelj je obavijestio ovaj sud da je navedeni mirovinski spis dostavljen
Općinskom sudu u Splitu zbog vođenja sudskog postupka pod poslovnim brojem II P-
37/02.

Na ročištu održanom 04. prosinca 2023. punomoćnica tužitelja navela je kako od
Općinskog suda u Splitu tužitelju nije dostavljen spis broj OB-03131838087 te kako je
svu potrebnu dokumentaciju za vođenje ovog sudskog postupka dostavio te da smatra
kako daljnje inzistiranje na pribavljanju mirovinskog spisa ne bi dovelo do novih dokaza
bitnih za ovaj postupak.

25. Budući da iz izreke ( kao ni obrazloženja) tužiteljeva rješenja 01. siječnja 1999.
ne proizlazi da je da je tužiteljevu osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu

7 Poslovni broj: 21. P-368/2022-29

zbog profesionalne nesposobnosti za rad upravo zbog štetnog događaja – povrede
izvan rada koji se dogodio 15. veljače 1983., a isto također izričito ne proizlazi ni iz
nalaza i mišljenja invalidske komisije broj 604-I/84 od 07. studenog 1984., ovaj sud na
temelju navedene dostavljene dokumentacije nije mogao utvrditi odlučnu činjenicu
postojanja uzročno posljedične veze između ozljeda koje je tužiteljev osiguranik
zadobio zbog štetnog događaja i njegova umirovljenja, odnosno da li su ozljede
zadobivene u toj nezgodi doista uzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja.

26. Naime, premda sud u parničnom postupku ne može ispitivati je li tužitelj svojim
rješenjem osnovano priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu jer je o
pravima iz mirovinskog osiguranja nadležan odlučivati isključivo Hrvatski zavod za
mirovinsko osiguranje, to ne znači da je sud u sporu u kojem tužitelj potražuje naknadu
štete prema odredbama članka 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju vezan
utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima nastanka prava na invalidsku
mirovinu osiguranika tužitelja. Zbog toga, a i zbog načela neposrednosti izvođenja
dokaza, u sporu za naknadu štete koju potražuje Hrvatski zavod za mirovinsko
osiguranje od osobe koja je prouzročila gubitak radne sposobnosti njegova osiguranika
u smislu članka 162. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, a koju štetu
predstavljaju isplaćena novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi
priznatog prava na invalidsku mirovinu, parnični sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz
upravnog postupka o uzrocima nastanka nesposobnost za rad i posljedično tome,
priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja.

27. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za
stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke.
Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o
neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem
efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.

Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu
dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a). Ta
pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost
stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti
dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

28. Slijedom navedenog, kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao uzročno
posljedičnu vezu između štetne radnje i štete kao posljedice, a u situaciji kada je ista
osporena od strane tuženika, teret dokaza navedene odlučne činjenice je na tužitelju.
Budući da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na te okolnosti, primjenom pravila o
teretu dokazivanja, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci
ove presude.

U Splitu 15. siječnja 2024.

Sudac Ivana Madunić

8 Poslovni broj: 21. P-368/2022-29

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana
primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi
odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

- tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna
služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15;

- tuženiku ad. 1. HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Mihanovićeva 12, Zagreb ;
- tuženiku ad.2. HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb
- tuženiku ad.3. HŽ CARGO d.o.o., OIB 08720210702, Heinzelova 51, Zagreb
- u spis.

Broj zapisa: 9-30862-1cc7c

Kontrolni broj: 0c1c2-fca24-a0e68

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.