REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1773/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC d.o.o., Biograd na Moru, Kralja Petra Svačića 28, OIB 79399174783, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika BOŠANA, d.o.o., Biograd na Moru, Bukovačka ulica 23, OIB 47665065525, kojeg zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru , Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-247/2025 od 24. veljače 2026. i rješenja poslovni broj P-247/2025 od 18. ožujka 2026., 18. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukidaju se rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-247/2025 od 24. veljače 2026. i poslovni broj P-247/2025 od 18. ožujka 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-247/2025 od 24. veljače 2026. odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari.
2. Rješenjem poslovni broj P-247/2025 od 18. ožujka 2026. dopunjeno je rješenje poslovni broj P-247/2025 od 24. veljače 2026. tako da je dodana točka 2. izreke kojom je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.750,00 eura sa zateznim kamatama od 24. veljače 2026. po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima u roku petnaest dana.
3. Tužitelj je protiv oba rješenja pravovremeno podnio žalbe zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
4. U žalbi protiv rješenja poslovni broj P-247/2025 od 24. veljače 2026. tužitelj navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora litispendencije jer je u predmetu pod poslovnim brojem P-46/2024 tužba podnesena radi isplate iznosa od 34.200,00 eura, a u ovom tužitelj traži plaćanje iznosa od 25.200,00 eura, pa sama činjenica da se postupak vodi među istim strankama ne čini predmet presuđenom stvari. Osim toga iz povijesnog dijela tužbe jasno je da se radi o različitim razdobljima na koje je tužbeni zahtjev upravljen, pa se tako ovaj postupak vodi za razdoblje od veljače 2024. godine, a postupak pod poslovnim brojem P-46/2024 za razdoblje do veljače 2024. godine.
5. Žalitelj dalje tvrdi kako je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnog postupka jer u obrazloženju rješenja nije navedeno na temelju čega je sud utvrdio da su zahtjevi u ovom postupku istovjetni s postupkom pod poslovnim brojem P-46/2024. Zaključno ističe da pogrešno navođenje iznosa u „izreci tužbe“ samo po sebi nije dovoljan razlog za odbačaj ako je u tužbi jasno naznačeno razdoblje za koje se postupak vodi i ako ne postoji pravomoćna odluka o tom zahtjevu. Smatra da je sud u tom slučaju bio dužan ispitati postoji li smetnja za vođenje parničnog postupka i može li se postupak nastaviti odnosno da se nedostaci u sadržaju tužbe ne mogu tretirati kao razlog za odbačaj ako se mogu otkloniti. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijano rješenje „stavi izvan snage“.
6. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
7. U žalbi protiv rješenja poslovni broj P-247/2025 od 18. ožujka 2026. tužitelj navodi da troškovi nisu pravilno obračunati s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora, da je ročište od 24. veljače 2026. odgođeno pa je tuženiku eventualno mogla biti priznata nagrada u polovici Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i da tuženik nema pravo na naknadu troškova za sastavljanje podneska od 16. siječnja 2026. jer nije bio potreban. Također predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijano rješenje „stavi izvan snage“.
8. Žalba tužitelja protiv rješenja poslovni broj P-247/2025 od 24. veljače 2026. je osnovana, a o žalbi protiv rješenja poslovni broj P-247/2025 od 18. ožujka 2026. nije bilo potrebno odlučivati.
9. Pobijana rješenja ispitana su na temelju odredbe članka 365. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
10. U obrazloženju rješenja o odbačaju tužbe navedeno je da je tužitelj podnio tužbu kojom traži isplatu naknade u visini zakupnine koju je kao vlasnik mogao ostvariti da tuženik nije koristio prostor predmetne nekretnine i da je tuženik istakao prigovor dvostruke litispendencije, tvrdeći da se pred Trgovačkim sudom u Zadru vodio postupak pod poslovnim brojem P-46/2024 o istoj pravnoj stvari između istih stranaka. Dalje je naveden sadržaj odredbe članka 194. stavka 3. ZPP -a i da je sud uvidom u taj predmet utvrdio da su točne tvrdnje tuženika, te zaključio da je već pravomoćno presuđeno o ovoj pravnoj stvari i odbacio tužbu.
11. Osnovano žalitelj tvrdi da je donošenjem pobijanog rješenja učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a jer osim konstatacije da je tužitelj u postupku pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-46/2024 „postavio tužbeni zahtjev među istim strankama i o istoj pravnoj stvari“ ništa određeno nije navedeno o samom predmetu spora u te dvije parnice što rješenje čini nejasnim i nerazumljivim. Također je nejasno je li riječ o dvostrukoj litispendenciji ili pravomoćno presuđenoj stvari, jer se u obrazloženju navode oba ta pravna instituta. Osim toga, ako je smatrao da je riječ o dvostrukoj litispendenciji prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi koja je parnica prije počela teći.
12. Iz podataka u spisu proizlazi kako je tuženik podneskom od 16. siječnja 2026. istakao prigovor presuđene stvari tvrdeći da je pravomoćnom presudom Trgovačkoga suda u Zadru poslovni broj P-46/2024 od 27. svibnja 2024. naloženo tuženiku da plati tužitelju iste iznose na ime naknade za korištenje tuđe stvari u istom vremenskom razdoblju koje je označeno u tužbenom zahtjevu u ovoj parnici. Tuženik se u tome podnesku pozvao na odredbu članka 333. stavka 2. ZPP -a, pa doista nije jasno zašto prvostupanjski sud smatra da je riječ o pokretanju nove parnice dok ranija parnica teče u pogledu istog zahtjeva među istim strankama, ako se sam tuženik poziva na pravomoćnu presudu.
13. Iz sadržaja žalbe bi se moglo zaključiti kako žalitelj smatra da su postojali nedostaci u „izreci tužbe“ koji su se mogli otkloniti, iako nije određeno naveo o kojim točno nedostacima je riječ. S druge strane, iz sadržaja tužbe bi se, pak, moglo zaključiti da je tužitelj u činjeničnim navodima („povjesnici“) tužbe naznačio da je predmet ove parnice zahtjev za plaćanje naknade zbog korištenja tuđe stvari za drugo razdoblje u odnosu na ono koje je obuhvaćeno pravomoćno okončanim postupcima pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojevima P -138/22 i P-46/2024, ono od veljače 2024. do podnošenja te nove tužbe, ali tužbenim zahtjevom traži naknadu za razdoblje od kolovoza 2022. do veljače 2024., pa bi iz toga proizlazilo da je tužbeni zahtjev zapravo proturječan činjeničnoj osnovi tužbe ili da ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. U parničnom postupku sud sudi o tužbenom zahtjevu, pa je upravo on mjerodavan za ispitivanje je li riječ o postojanju već pokrenute parnice ili pak o presuđenoj stvari, dok činjenična osnova tužbe pomaže u određivanju identiteta predmeta spora, posebno kada tužbeni zahtjev glasi na novčani iznos.
14. Bez utvrđivanja što je predmet spora u obje parnice, ispitivanja činjeničnih navoda tužbe i sadržaja tužbenog zahtjeva, ne mogu se pravilno primijeniti pravila parničnog postupka o postupanju suda kada je riječ o postojanju druge parnice ili presuđenoj stvari.
15. Zato je, zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovan postupak prvostupanjskom sudu na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a.
16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem tako da će dati razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih se može odlučiti je li riječ o istom zahtjevu među istim strankama o kojem je već pravomoćno presuđeno, kako tvrdi tuženik i o čemu je prvostupanjski sud dužan voditi računa po službenoj dužnosti kako je to propisano člankom 333. stavkom 2. ZPP-a.
17. S obzirom na to da odluka o troškovima postupka, kao sporedan zahtjev, u svemu ovisi o odluci o glavnoj stvari, ukinuto je i rješenje poslovni broj P-247/2025 od 18. ožujka 2026. bez potrebe odlučivanja o tužiteljevoj žalbi protiv toga rješenja. Neovisno o tome, treba dodati da je pogrešno stajalište tužitelja da bi za odlučivanje o troškovima postupka bila mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je on naznačio u tužbi, jer se u slučaju kada tužbeni zahtjev glasi na novčani iznos za vrijednost predmeta spora uzima taj novčani iznos (članak 40. stavak 2. ZPP -a). Također treba dodati da se sastavljanje podneska koji je podnesen istog dana kada je podnesen i odgovor na tužbu, u razmaku od pola sata, ne može smatrati potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a, jer je tuženik trebao ono što je naveo u tome podnesku navesti u odgovoru na tužbu, pa ako je to propustio učiniti, nema pravo tražiti da mu tužitelj nadoknadi troškove nastale njegovom pogreškom.
18. Konačno, člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) propisane su dvije stope zateznih kamata, jedna viša za odnose iz trgovačkih ugovora i druga niža u ostalim odnosima, pa ako je u izreci sudske odluke navedena samo ta zakonska odredba takva odluka nije određena.
Zagreb, 18. svibnja 2026.
Sudac
Lenka Ćorić
