REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1965/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ISTO UPRAVLJANJE d.o.o., Zagreb, Teslina 10, OIB: 22424877822, kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, protiv protivnika osiguranja ISTO INDUSTROGRADNJA d.o.o. u stečaju, Krnica, Duga Uvala 1, OIB: 01629444750, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-3/2026-2 od 15. travnja 2026., 18. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-3/2026-2 od 15. travnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja zabranom protivniku osiguranja korištenja ili raspolaganje tražbinom koja je predmet Ugovora o ustupu tražbine od 29. prosinca 2023. sklopljenog između protivnika osiguranja, kao ustupitelja, i predlagatelja osiguranja kao preuzimatelja, kao i korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi tražbine koja je predmet Ugovora o ustupu tražbine od 29. prosinca 2023., uključujući i korištenje prava glasa na skupštinama vjerovnika dužnika Industrogradnja d.d. u stečaju (predmet Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-317/2025).

2. Prvostupanjski sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere propisani odredbom čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ). Po ocjeni prvostupanjskog suda nema uvjeta ni za određivanje regulacijske mjere propisane odredbom čl. 347. st. 2. OZ-a.

3. Protiv ovog rješenja, predlagatelj osiguranja je podnio žalbu tvrdeći da su ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere za osiguranje nenovčane tražbine. On je iznio razloge zbog kojih smatra da postoji njegova nenovčana tražbina, kao i opasnost iz odredbe čl. 346. st. 1. OZ -a. Predlagatelj osiguranja je napomenuo i to da postoje razlozi za određivanje regulacijske mjere, budući da postoji nužnost sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

4. Žalba predlagatelja osiguranja je osnovana, ali ne u svemu iz razloga u njoj navedenih.

5. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 125/23; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da ono nije pravilno i zakonito.

6. Ovaj sud ocjenjuje da je prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud propustio ispitati što je točno predmet osiguranja u ovoj pravnoj stvari, odnosno koju tražbinu predlagatelji osiguranja ovdje predlaže osigurati.

7. Naime, obveza je predlagatelja osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere, istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te kada je potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila o sredstvima i predmetu ovrhe. Predlagatelj osiguranja je u prijedlogu dužan navesti i činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrjepljuju, s tim da je te dokaze predlagatelj osiguranja dužan po mogućnosti priložiti uz prijedlog (čl. 341. st. 2. OZ-a).

8. Dakle, u prijedlogu za osiguranje tražbina mora biti individualno određena u zahtjevu i konkretna u odnosu na protivnika osiguranja. Ako prijedlog ne sadrži taj element, prvostupanjski sud je s prijedlogom dužan postupiti kao s nepotpunim prijedlogom te pozvati predlagatelja osiguranja da prijedlog dopuni ili ispravi (čl. 21. OZ-a, čl. 109. ZPP-a).

9. Pravilna oznaka tražbine čije se osiguranje predlaže, ne može biti nadomještena činjeničnim navodima iz prijedloga za osiguranje ili primjerice tužbe koju predlagatelj osiguranja istovremeno podnosi niti može biti nadomještena sadržajem priloženih isprava. Na taj način ne može se nadomjestiti propust predlagatelja osiguranja u sastavljanju prijedloga. To znači da sud ne može samostalno izvoditi zaključke o tome koju se tražbinu predlaže osigurati.

10. Kako je predlagatelj osiguranja dužan već u svom prijedlogu navesti činjenice na kojima se temelji njegov zahtjev za određivanje privremene mjere i predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrjepljuju te po mogućnosti te dokaze priložiti uz prijedlog (čl. 341. st. 2. OZ-a), to sasvim sigurno ne može činiti u svojoj žalbi protiv pobijanog rješenja.

11. Zakonom je definiran pojam tražbine kao prava na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje (čl. 2. OZ-a). Tražbina u naravi predstavlja skup subjektivnog prava i zahtjeva na ispunjenje, što znači da novčana tražbina predstavlja subjektivno pravo na naplatu određene svote novca, a sve ostale tražbine su nenovčane.

12. U ovom slučaju, ovaj sud je utvrdio da prijedlog radi određivanja privremene mjere ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Naime, predlagatelj osiguranja je u prijedlogu naznačio da predlaže osiguranje tražbine po odredbi čl. 346. OZ-a, ali pritom nije jasno konkretizirao o kojoj je točno tražbini riječ. U prijedlogu za osiguranje predlagatelj osiguranja tako je iznio da je (prema njegovom mišljenju) „…učinio vjerojatnim svoju tražbinu Ugovorom o ustupu od 29. prosinca 2023., ovjerovljenom izjavom ustupitelja od 24. rujna 2025. i ovjerovljenim Ugovorom od 3. veljače 2026., uz sve priložene dokaze o namirenju naknade za ustup tražbine“. On se pozvao i na sadržaj tužbe koju je podnio protiv protivnika osiguranja radi utvrđenja da predlagatelj osiguranja kao preuzimatelj, prema protivniku osiguranja kao ustupitelju, nema daljnju dospjelu obvezu po Ugovoru o ustupu tražbine od 29. prosinca 2023.; radi utvrđenja da je raskid Ugovora o ustupu od 29. prosinca 2023. sadržan u izjavi protivnika osiguranja kojeg zastupa stečajna upraviteljica Almi Opačak, upućenoj 2. ožujka 2026. i zaprimljenoj od strane predlagatelja osiguranja 6. ožujka 2026. neosnovan i bez pravnog učinka; kao i radi utvrđenja da Ugovor o ustupu od 29. prosinca 2023. sklopljen između protivnika osiguranja kao ustupitelja, i predlagatelja osiguranja, kao preuzimatelja, nije raskinut te da ostaje na snazi i proizvodi pravne učinke. Ipak, predlagatelj osiguranja pritom nije točno precizirao tražbinu čije osiguranje traži niti je naveo u čemu se ona točno sastoji.

13. Prema tome, za zaključiti je da u ovom slučaju prijedlog radi određivanja privremene mjere ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Unatoč tome, prvostupanjski sud je o njemu meritorno odlučio. Time je počinio bitnu povredu odredbi postupka (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, čl. 21. OZ-a).

14. Pored svega, uvažavajući sadržaj predlagateljevog prijedloga, ovaj sud želi ukazati i na to da se deklaratornom tužbom traži utvrđenje sadržaja nekog pravnog odnosa, a konstitutivnom preinačenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili njegovo ukinuće. S tim u vezi, postavlja se pitanje mogućnosti osiguranja privremenim mjerama u povodu tih parnica, što je i prvostupanjski sud pravilno ukazao u obrazloženju pobijanog rješenja. To zato što u povodu takvih zahtjeva može nastati potreba osiguranja pravnog reda.

15. U povodu deklaratornih i konstitutivnih tužbi moguće je u nekim slučajevima odrediti privremene mjere. No one (u tim slučajevima) imaju regulacijski karakter, jer se njima privremeno uređuje sporni pravni odnos. Zakonom su propisane posebne pretpostavke za određivanje takvih mjera osiguranja, a to su: vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka uz alternativne pretpostavke: a) ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, b) ako je to nužno radi sprječavanja nasilja ili c) ako je to potrebno radi osiguranja pravnoga reda. Cilj regulacijskih mjera nije rješavanje spora, a sadržaj zaštite koji se pruža treba spriječiti nastanak nenadoknadive štete, u pravilu ispod razine koja se pruža ovrhom iako će u nekim slučajevima one biti gotovo iste. U svakom slučaju, učinak regulacijske mjere mora biti vremenski ograničen i uvjetovan pokretanjem (i odgovarajućim ishodom) glavnog parničnog postupka, jer to nije ni meritorno suđenje ni potpuno ostvarenje pretendiranog prava predlagatelja osiguranja.

16. Slijedom svega iznesenog, pobijano rješenje je ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (čl. 380. t. 3. ZPP -a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

17. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će pozvati predlagatelja osiguranja dopuniti/ispraviti prijedlog za osiguranje, kako je ovom odlukom upućen. Nakon toga će na temelju valjanog zaključka o odlučnim okolnostima koje zakon propisuje za određivanje predloženog osiguranja, ovisno o tome koje se osiguranje predlaže, o prijedlogu donijeti zakonitu odluku.

Zagreb, 18. svibnja 2026.

Sudac

Nikolina Mišković