REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-302/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja KORNATI NAUTIKA d.o.o. za trgovinu i usluge, Zagreb, Buzinski prilaz 3, OIB: 18638797794, kojeg zastupa punomoćnik Ante Grbac, odvjetnik u Vodicama, Obala Juričev Ive Cote 27, i tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA - dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Zagreba, Marulićev trg 2, radi naknade za štetu u iznosu od 6.326,21 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1917/2022 od 6. prosinca 2024., 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1917/2022 od 6. prosinca 2024. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom tužitelju je dosuđen iznos od 6.091,71 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, s osnove isplate osigurnine po kasko polici osiguranja, a za štetu koju je pretrpio tužitelj na motoru njegove brodice, te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.012,21 EUR (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan u iznosu od 234,50 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja proizlazi da je plovilo tužitelja marke MONTEREY 248 LS broj trupa: US-RGFV0812I607, oznake 1109 VD; godina izgradnje 2007, bilo osigurano kod tuženika, odnosno da je bio sklopljen ugovor o pomorskom osiguranja za koji je izdana polica kasko osiguranja brodova i jahti broj 06-0000001850 po kojoj je predmet osiguranja plovilo uz doplatak za pogonske štete i to za razdoblje od 29. svibnja 2018. godine do 29. svibnja 2019., da je da je ugovorom o osiguranju plovilo tužitelja bilo osigurano od svih pogonskih šteta. Utvrđeno je da se motoru plovila dogodio kvar te se radilo o pogonskoj šteti. Rukovodeći se nalazom i mišljenjem vještaka pomorske struke, dipl. ing. Ante Zaninovića, stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, brodogradnju i pomorski promet sud je utvrdio da je bilo dobro stanje skinutog bloka motora te osim vidljivih oštećenja na glavama ventila koji su posljedica štetnog događaja nema vidljive zapuštenosti motora. U odnosu na visinu ocijenio je Ponudu SERAPIIILUS d.o.o. u iznosu od 46.414,84 kn (uključen PDV), kao pravilnu i ekonomski opravdanu da se ugradi cijeli tvornički reparirani blok motora. Primjenjuje odredbu čl. 712. st. 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19; dalje: PZ).

3. Tuženik je podnio žalbu sadržajno pobijajući točku I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sporno da li je šteta pokrivena policom osiguranja s obzirom na Uvjete za osiguranje brodica i jahti i Klauzule za osiguranje pogonske štete koji su sastavni dijelovi ugovora o osiguranju i ima li tužitelj pravo na isplatu osigurnine. Nadalje da odredbom čl. 29. Uvjeta propisano je da osiguranik nema pravo na naknadu štete prije nego oštećeno plovilo popravi ili izgubljene dijelove zamijeni, osim ako plovilo bude prodano pa takvo oštećenje ili izgubljeni dijelovi imaju utjecaja na kupoprodajnu cijenu. Kako tužitelj ne dokazuje da je popravio plovilo, a ni prodao, to je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev i time je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama budući sud iako navodi da je tuženik osporio pravo na isplatu osigurnine. Osporava utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka kao i zaključak da se radi o pogonskoj šteti. Smatra da tužitelj nije dokazao nastup osiguranog slučaja te navodi da se ne može ispitati kako je sud utvrdio visinu osigurnine. Ako je riječ o pogonskoj šteti tada valja primijeniti Klauzulu za osiguranje loma stroja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 422,21 EUR.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda suda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine po osnovi ugovora o osiguranju, a povodom štete nastale na plovilu tužitelja.

7. Između stranaka nije sporno da je između njih sklopljen ugovor o kasko osiguranju niti da je na motoru plovila došlo do oštećenja tijekom važenja police osiguranja. Sporno je, međutim, predstavlja li predmetno oštećenje osigurani slučaj u smislu ugovorenih uvjeta osiguranja, odnosno je li šteta nastala kao posljedica pogonske štete pokrivene osiguranjem ili kao posljedica istrošenosti, dotrajalosti odnosno drugih uzroka koji su isključeni iz osiguranja, te posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu osigurnine i u kojem iznosu.

8. Prvostupanjski sud djelomično je usvojio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti iznos od 6.091,71 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. U odnosu na usvojeni dio zahtjeva, prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka sklopljen ugovor o kasko osiguranju plovila te da je na motoru plovila došlo do oštećenja tijekom važenja osiguranja. Na temelju provedenog vještačenja prvostupanjski sud je zaključio da je do štete došlo uslijed pregrijavanja motora, što je izazvalo lančana oštećenja na motoru, pri čemu takav uzrok nije posljedica neodržavanja, istrošenosti ili dotrajalosti motora. Slijedom toga prvostupanjski sud je ocijenio da se radi o pogonskoj šteti koja predstavlja osigurani slučaj u smislu ugovorenih uvjeta osiguranja te je, pozivom na odredbu čl. 712. st. 1. PZ-a.

9. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka. Suprotno tim navodima, pobijana presuda sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud se očitovao o svim bitnim prigovorima stranaka, uključujući i one koji se odnose na postojanje pretpostavki za isplatu osigurnine, pa se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja o izostanku razloga o odlučnim činjenicama.

10. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Iako prvostupanjski sud ne navodi relevantne odredbe ugovora o osiguranju (Uvjeti) iste je primjeni na ugovorni odnos stranaka. Pozvao se na mjerodavni propis iz čl. 712. st. 1. PZ-a, kada je, na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, utvrdio da predmetna šteta predstavlja osigurani slučaj. Iz provedenog dokaznog postupka, posebno nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da oštećenje motora nije posljedica neodržavanja, istrošenosti ili dotrajalosti, već iznenadnog kvara nastalog tijekom rada (pregrijanost motora), što odgovara pojmu pogonske štete obuhvaćene osiguranjem. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima se osporava postojanje osiguranog slučaja.

11. Također, neosnovano tuženik ističe da tužitelj nema pravo na isplatu osigurnine zbog toga što nije dokazao izvršeni popravak plovila. U konkretnom slučaju, ta okolnost, obzirom na utvrđeni opseg i prirodu štete, ne predstavlja zapreku za ostvarenje prava na naknadu, osobito imajući u vidu svrhu osiguranja i sadržaj ugovornog odnosa stranaka. Pri tome valja imati u vidu da pravo na isplatu osigurnine proizlazi iz nastupa osiguranog slučaja i utvrđene štete, kao i ugovorne obveze osiguratelja, pa se pojedine ugovorne odredbe ne mogu tumačiti na način koji bi doveo do isključenja same biti obveze naknade štete. Suprotno tumačenje dovelo bi do neopravdanog ograničenja prava osiguranika.

12. Žalbeni navodi o utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka kao i zaključak da se radi o pogonskoj šteti te da tužitelj nije dokazao nastup osiguranog slučaja, su razlozi pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što u ovom sporu male vrijednosti nije dozvoljena žalbena osnova.

13. Žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda postupka (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP) jer prvostupanjski sud nije obrazložio visinu zahtjeva pa je za navesti, u odnosu na visinu dosuđene tražbine, da ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud obrazložio utvrđenu i prihvaćenu visinu štete (točka 22. obrazloženja) na temelju provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), pri čemu žalitelj svojim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost tog utvrđenja, već iznosi paušalne prigovore koji nisu potkrijepljeni konkretnim dokazima.

14. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose na primjenu ugovornih ograničenja odgovornosti i amortizacije, budući da je prvostupanjski sud, u okviru pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio relevantne ugovorne odredbe. Kako žalbeni navodi u pogledu odluke o glavnoj stvari nisu osnovani, neosnovani su i žalbeni navodi kojima se pobija odluka o troškovima postupka, koja je pravilno donesena primjenom odredbi čl . 154. i čl. 155. ZPP-a uzimajući u obzir uspjeh u sporu. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u točki I. izreke.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Cvitković