Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-

Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj Povrv-14/2024-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja: PARK društvo s ograničenom odgovornošću za obavljanje komunalnih djelatnosti, OIB 78086095402, Sveti Ivan 12/1, 52420 Buzet zastupanog po punomoćniku; Marina Franulović Ažman, odvjetnica iz Rijeke protiv tuženika ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 51000 Rijeka, (Buzetu, Sportska ½), radi: predmeti proslijeđeni od javnog bilježnika po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon održane i zaključene glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika dana 28. studenog 2025. godine, dana 25. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine posl. br. Općinskog suda u Pazinu Ovrv- 3765/2023 od 05.09.2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 46,80 eura/ 352,61kn sa zateznim kamatama koje na iznos od:

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.06.2022.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.07.2022.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.08.2022.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.09.2022.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.10.2022.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.11.2022.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.12.2022.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.01.2023.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.02.2023.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.03.2023.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.04.2023.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.05.2023.,

do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine posl. br. Ovrv-3765/2023 od 05.09.2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11,9 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od:

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.03.2022.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.04.2022.,

- 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.05.2022.,

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 74,10 eura sa zateznim kamatama koje

na iznos od 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.06.2023.,

na iznos od 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.07.2023.,

na iznos od 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.08.2023.,

na iznos od 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.09.2023.g,

na iznos od 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.10.2023.g,

na iznos od 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.11.2023.g,

na iznos od 3,90 eura / 29,38 kuna teku od 26.12.2023.g,

na iznos od 3,90 eura teku od 26.01.2024.g,

na iznos od 3,90 eura teku od 29.02.2024.g

na iznos od 3,90 eura teku od 01.04.2024.g,

na iznos od 3,90 eura teku od 01.05.2024.g

na iznos od 3,90 eura teku od 26.05.2024.g,

na iznos od 3,90 eura teku od 26.06.2024.g,

na iznos od 3,90 eura teku od 26.07.2024.g,

na iznos od 3,90 eura teku od 26.08.2024.g,

na iznos od 3,90 eura teku od 26.09.2024.g,

na iznos od 3,90 eura teku od 26.10.2024.g,

na iznos od 3,90 eura teku od 26.11.2024.g,

na iznos od 3,90 eura teku od 26.12.2024.g,

pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 475,77 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja odluke o naplati troška pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to roku od 15 (petnaest) dana.

III. U ostalom dijelu odbija se zahtjev za naknadu troška do zatraženih 606,70 eura.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Željko Krajina donio je rješenje o ovrsi pod posl. brojem Ovrv-3765/2023 dana 5. rujna 2023. godine kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 58,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor ističući u bitnome da stavlja prigovor zastare za račune starije od godinu dana od dospijeća plaćanja, da ne koristi kuću/starinu na adresi [adresa] za stanovanje, niti je iznajmljuje, minimalno je održava da se ne uruši, a da je njegova adresa stanovanja u [adresa].

3. Obzirom da je protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik/tuženik izjavio prigovor to je rješenje o ovrsi stavljeno van snage i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, rješenjem posl.br. Povrv- 14/2024-4 od 20 veljače 2024. godine.

4. U postupku je izvršen uvid u sve materijalne dokaze u spisu, u račune koje je ispostavio tužitelj, otvorene stavke, u račune HEP Elektra d.o.o., Istarskog vodovoda d.o.o. [adresa], u izjavu o načinu korisštenja javne usluge za fizičke osobe (kućanstva) potpisanu po tuženiku, od 5.12.2019. cjenik javne usluge prikupljanja mjesečnog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa], pročitana je korespodencija između tuženika i tužitelja, ostale isprave u spisu.

5. Tužitelj se opširno očitovao na prigovor tuženika, podbroj 15, podnesak od 17 listopada 2023. godine. Sud navodi očitovanje tužitelja u kojem je tužitelj obrazložio razloge podnošenja prijedloga za ovrhu, sada tužbe, te u podnesku ističe i relevantne zakonske propise, koje drži kao temelj osnovanosti prijedloga za ovrhu. Ističe da se računi sadržani u prijedlogu za ovrhu odnose na javnu uslugu skupljanja komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge i to za nekretninu - kuću na adresi: [adresa], po računima izdanim za period od veljače 2022. godine do travnja 2023. godine. Računi se odnose na minimalnu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada za 1/2 volumena od 80 l, sukladno podacima iz Izjave o načinu korištenja javne usluge za fizičke osobe ( kućanstva) od 05.12.2019. koju je popunio i potpisao korisnik usluge ZO. Prema označenoj izjavi radi se o obiteljskoj kući za povremeno stanovanje koja se ne iznajmljuje.

5.1. Sukladno završnoj odredbi Cjenika javne usluge prikupljanja otpada PARK d.o.o. [adresa], korisnici koji ulaze u kategoriju ''stambeni objekti u kojima nitko stalno ne boravi'', uz uvjet da imaju prebivalište na području grada [adresa], mogu zadužiti polovinu najmanjeg spremnika, odnosno 40 litara, ukoliko se objekt ne koristi u poslovne svrhe, u slučaju kojem plaćaju CMJU u iznosu od 26,00 kn/3,45 Eura uvećano za 13% pdv-a što iznosi 3,90 Eura/29,38 kuna mjesečno, a cijena za količinu predanog otpada određuje se za stvarni volumen spremnika, prema pražnjenju. Ta naknada obračunata je i tuženiku, dakle, obračunata je samo cijena minimalne javne usluge (dalje: CMJU) zbrinjavanja komunalnog otpada od 50%x80 litara koja iznosi svega 3,90 Eura/29,38 kuna mjesečno u konkretnom slučaju. Činjenica da korisnik na toj adresi nije predavao otpad ne znači da se nekretnina nije koristila i stoga se i potražuje samo minimalni fiksni dio ( cijena minimalne javne usluge CMJU) sukladno propisima.

5.2. Odvoz komunalnog otpada se u utuženom razdoblju vršio u skladu s odredbama, Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021), Pravilnika o gospodarenju otpadom ( NN106/22) te prethodno Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN br. 50/17, 84/19, 14/20, 31/21,106/22), Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada [adresa] (SN Grada Buzeta 01/2022) kao i Općih uvjeta o korištenju javne usluge (objavljenih kao prilog Odluke 01/2022) te u skladu s Cjenikom Park za obavljanje komunalnih djelatnosti d.o.o. [adresa] od 01.07.2018. godine.

5.3. Prema članku 64. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021) (1) Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada. (2) Javna usluga je usluga od općeg interesa.

5.4. Prema članku 70. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021) (1) Korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. (2) Korisnici javne usluge iz stavka 1. ovoga članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju: 1. korisnika kućanstvo ili 2. korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada) itd. (4) Korisnik usluge je dužan, između ostalog 5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

5.5. Od 01.07.2018. godine cijena javne usluge sastoji se iz dva dijela i to cijene obvezne minimalne javne usluge (OMJU), takozvanog fiksnog dijela cijene i cijene za količinu predanog komunalnog otpada, tzv. varijabilni dio cijene koji ovisi o broju pražnjenja posude za otpad. U konkretnom slučaju radilo se samo o fiksnoj tj. obveznoj minimalnoj javnoj usluzi prikupljanja komunalnog otpada i to onoj umanjenoj za 50%.

5.6. Prema članku 71. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021) (1) Nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. (2) Trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije.

5.7. Prema članku 9. i 10. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada [adresa] (SN Grada Buzeta 01/2022), čl. 9. (1) Nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili se ne može koristiti za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti i za koju je davatelj usluge, na zahtjev korisnika, utvrdio da se ne koristi duže od godinu dana od dana podnošenja zahtjeva ili kad je dostavio dokaz o uklonjenom priključku za električnu energiju i pitku vodu. Korisnik je uz zahtjev za utvrđivanje da se nekretnina trajno ne koristi dužan dostaviti i dokaz o nekorištenju nekretnine u vidu pisanog očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije (do 5 kWh godišnje) te pitke vode (do 1 m3 godišnje) ili dokaz o uklonjenom priključku za električnu energiju i pitku vodu. Čl. 10. (1) Vlasnik nekretnine za koju je Davatelj usluge utvrdio da se trajno ne koristi mora vratiti spremnike i dodijeljenu opremu (kompostere, setove za reciklažu i dr.) u ispravnom stanju koji mu je Davatelj usluge predao na korištenje.

5.8. Prema čl. 75. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021) (1) Cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova pružanja javne usluge. (2) Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. (3) Kad jedan korisnik usluge samostalno koristi spremnik, udio korisnika usluge u korištenju spremnika je jedan.

5.9. Prema članku 76. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021) (1) Obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu. (2) Cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge. (3) Na području pružanja javne usluge primjenjuje se: 1. jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika kućanstvo i 2. jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo. Davatelj usluge, tužitelj je osigurao pružanje javne usluge svim funkcionalnim nekretninama na području pružanja javne usluge ( Grad Buzet i Općina Lanišće ) na 340 km2 s malim brojem korisnika.

5.10. Tuženik ZO da je bio prigovorio 22.04.2022. g na račune za zbrinjavanje komunalnog otpada za objekt [adresa] u smislu da ga ne koristi za stanovanje jer prebiva u [adresa] ½, [adresa], a niti za iznajmljivanje…no davatelj usluge mu je 13.06.2022. odgovorio da je u konkretnom slučaju u proteklom periodu od godine dana, tj od 01.05.2021. do 30.04.2022. imao veću potrošnju el. energije od 5Kwh godišnje kako je propisano čl. 9. Odluke, pa da stoga ne može doći do oslobađanja obveze plaćanja cijene javne usluge za obračunsko mjesto [adresa]. Tužitelj, kao davatelj usluge nije u konkretnom slučaju utvrdio da se usluge za obračunsko mjesto [adresa], nekretnina ne koristi dulje od godine dana od podnošenja zahtjeva skupa sa svim dodatnim propisanim uvjetima i dokazima, pa je stoga negativno odgovorio korisniku javne usluge – tuženiku.

6. Prigovor tuženika tužitelju i odgovor tužitelja tuženiku nalazi se na str 82-84 spisa, koji dokazi potvrđuju tvrdnje tužitelja o međusobnoj korespondenciji tužitelja i tuženika glede izdanih računa za zbrinjavanje komunalnog otpada. Iz pregleda zaduženja i uplata HEP-a te obračuna potrošnje el. energije na obračunskom mjestu Koritina 24, vidljivo je da se distribuiraju veće količine el. energije od 5 kwh godišnje. Tako npr. mjesečne obračunske stavke za iduće razdoblje od 01.05.2022-31.10.2023. iznose ( Eur) : 05.06.2023. 10,79 Eur ( 60 kwh), 05.07.2023. 11,02 Eur ( 62 kwh), 07.08.2023. 14,07 Eura ( 85 kwh) itd što znači da već jedna mjesečna obveza za potrošnju el. energije daleko prekoračuje predviđenu godišnju potrošnju el. energije do 5 kwh godišnje. Također vidljivo je da za razdoblje od 01.11.2022. do 30.04.2023. HEP-u ovršenik za obračunsko mjesto ZO [adresa] trebao platiti 58,79 Eura od čega je bilo uplaćeno 51,07 Eura. Dakle očito je kako postoji potrošnja el. energije iznad propisanog ograničenja do 5 kwh godišnje, računi za električnu energiju nalaze se na str 86-89 spisa.

7. Stoga tužitelj tvrdi da je tuženik ZO dužan podmiriti iznos cijene javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje a kako to proizlazi iz okolnosti konkretnog slučaja, računa i izvoda iz poslovnih knjiga za utuženo razdoblje, iz izjave o načinu korištenja javne usluge, odgovarajućih odredbi Odluke i Općih uvjeta te odredbi posebnih propisa.

8. U istom podnesku, sukladno članku 450. st. 3. ZPP-a tužitelj nakon podnošenja prigovora ovršenika/tuženika, preinačuje tužbu tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća svoj tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog platnim nalogom iz predmetnog rješenja o ovrsi tako da obuhvaća i neplaćene račune za pruženu javnu zbrinjavanja komunalnog otpada od svibnja do rujna 2023. godine ( 5x3,90 Eura = 19,50 Eura).

9. Tužitelj zaključno tvrdi da predmetna nekretnina ne predstavlja nekretninu koja se trajno ne koristi u smislu odredbe članka 71. Zakona o gospodarenju otpadom niti odredbi članaka 9. i 10. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada [adresa] (SN Grada Buzeta 01/2022).

10. U podnesku podbroj 6 tuženik se očituje na podnesak tužitelja te u bitnome i dalje ističe da ne koristi kuću na adresi [adresa]., niti za iznajmljivanje, niti za stanovanje, da je kuću odjavio, da tužitelj nema pravo naplaćivati cijenu minimalne javne usluge za objekat koji se trajno ne koristi, a da tuženik već plaća minimalnu obveznu javnu uslugu na adresi na kojoj živi. Ističe i da je pravilo naplate cijene obvezne minimalne naknade koja je određena cjenikom u suprotnosti sa odredbom čl. 66. st. 1. t. 6. Zakona o gospodarenju otpadom, pa da se ne može naplaćivati, jer je protuzakonito određena. Ponavlja i prigovor zastare.

11. U podnesku podbroj 7 od 30. travnja 2024. godine tužitelj se dodatno očituje i na podnesak tuženika, str 114.. Tuženik da dostavlja svoje kopije ( na EO zadužene ) djelomične ( samo prednju stranicu ) račune Istarskog vodovoda za mjesto potrošnje [adresa] i navodi da se radi o krivom navođenju adrese mjesta potrošnje umjesto [adresa]. Tužitelj ističe i da nije točan niti navod tuženika da je iznos cijene minimalne javne usluge suprotan odredbi čl. 66. st. 1. t. 6. ZGO-a i da je protuzakonito određen. Prema čl. 66. st. 1. t. 6. ZGO (1) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge donosi odluku koja sadrži:

Iznos cijene obvezne minimalne javne usluge s obrazloženjem načina na koji je određena. Pod točkom 6. predmetne Odluke IZNOS CIJENE OBVEZNE MINIMALNE JAVNE USLUGE S OBRAZLOŽENJEM NAČINA NA KOJI JE ODREĐENA naveden je u člancima 19. do 26. pa stoga nisu točni navodi tuženika. Prema čl. 1. st. 3. predmetne Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada [adresa] ( SB 1/2022) Cilj te Odluke je osiguranje vršenja javne usluge na siguran, kvalitetan, postojan, ekonomski održiv i učinkovit način, izbjegavajući neopravdane visoke troškove, sukladno načelima održivog razvoja i zaštite okoliša, osiguravajući javnost rada kako bi se osiguralo odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada iz kućanstava i drugih izvora, biootpada iz kućanstava, reciklabilnog komunalnog otpada, opasnog komunalnog otpada i glomaznog otpada iz kućanstava.

12. Iz obračuna koje dostavlja tuženik sud je utvrdio, a kako je to naveo i sam tužitelj da tuženik za obračunski period:

- rn 220130864 od 1.1.2022. do 30.04.2022. g na iznos od 102,79 kuna a u kojem je računu vidljivo da se za to isto obračunsko mjesto/mjesto potrošnje plaća fiksni dio vodne usluge od 20,00 kn mjesečno, varijabilni dio iznosi 4,59 kn, kao i naknade za korištenje voda od 2,85 kn/mjesečno, te naknadu za zaštitu voda od 1,35 kn/mjesečno, naknadu za razvoj IVS-a od 1,00 kn/mjesečno, i naknadu za razvoj odvodnje 2,00 kn/mjesečno i za razvoj vodoopskrbe od 1,00 kn/mjesečno te da jedinična cijena iznosi za fiksni dio 20,00 kn/mjesečno i za varijabilni dio za 1m3 iznosi 11,79 kn/mjesečno te da stoga za svaki mjesec ( 1-4/2022 g) duguje barem fiksni dio cijene i nešto varijabilnog 1m3 za 3mj/2022. g tj. ukupno 102,79 kn, zatim

- rn 220214690 od 1.5.2022. do 30.06.2022. g na iznos od 45,20 kuna tj. 6,00 Eura a u kojem je računu vidljivo da se za to isto obračunsko mjesto/mjesto potrošnje plaća fiksni dio vodne usluge od 20,00 kn mjesečno, varijabilni dio iznosi 4,59 kn, kao i naknade za korištenje voda od 2,85 kn/mjesečno, te naknadu za zaštitu voda od 1,35 kn/mjesečno, naknadu za razvoj IVS-a od 1,00 kn/mjesečno, i naknadu za razvoj odvodnje 2,00 kn/mjesečno i za razvoj vodoopskrbe od 1,00 kn/mjesečno te da jedinična cijena iznosi za fiksni dio 20,00 kn/mjesečno i za varijabilni dio za 1m3 iznosi 11,79 kn/mjesečno te da stoga za svaki mjesec ( 5-6/2022 g) duguje barem fiksni dio cijene tj. ukupno 45,20 kuna tj. 6,00 Eura,

- rn 220337043 od 1.7.2022. do 31.08.2022. g na iznos od 58,59 kuna tj. 7,78 Eura a u kojem je računu vidljivo da se za to isto obračunsko mjesto/mjesto potrošnje plaća fiksni dio vodne usluge od 20,00 kn mjesečno, varijabilni dio iznosi 4,59 kn, kao i naknade za korištenje voda od 2,85 kn/mjesečno, te naknadu za zaštitu voda od 1,35 kn/mjesečno, naknadu za razvoj IVS-a od 1,00 kn/mjesečno, i naknadu za razvoj odvodnje 2,00 kn/mjesečno i za razvoj vodoopskrbe od 1,00 kn/mjesečno te da jedinična cijena iznosi za fiksni dio 20,00 kn/mjesečno i za varijabilni dio za 1m3 iznosi 12,79 kn/mjesečno te da stoga za svaki mjesec ( 7-8/2022 g) duguje barem fiksni dio cijene od 20,00 kn/mj te za 8mj/22 uz fiksni dio i 1m3 potrošnje tj. varijabilni dio od 12,79 kn odnosno ukupno 58,59 kuna tj. 7,78 Eura,

- rn 220480494 od 1.9.2022. do 31.12.2022. g na iznos od 90,40 kuna/12,00 Eura a u kojem je računu vidljivo da se za to isto obračunsko mjesto/mjesto potrošnje plaća fiksni dio vodne usluge od 20,00 kn mjesečno, varijabilni dio iznosi 4,59 kn, kao i naknade za korištenje voda od 2,85 kn/mjesečno, te naknadu za zaštitu voda od 1,35 kn/mjesečno, naknadu za razvoj IVS-a od 1,00 kn/mjesečno, i naknadu za razvoj odvodnje 2,00 kn/mjesečno i za razvoj vodoopskrbe od 1,00 kn/mjesečno te da jedinična cijena iznosi za fiksni dio 20,00 kn/mjesečno i za varijabilni dio za 1m3 iznosi 12,79 kn/mjesečno te da stoga za svaki mjesec ( 9-12/2022 g) duguje barem fiksni dio cijene tj. ukupno 90,40 kuna/12,00 Eura, zatim

- rn 230221240 od 1.1.2023. do 30.06.2023. g na iznos od 17,97 Eura/135,39 Hrk a u kojem je računu vidljivo da se za to isto obračunsko mjesto/mjesto potrošnje plaća fiksni dio vodne usluge od 02,65 Eura mjesečno, varijabilni dio iznosi 0,60920 Eur, kao i naknade za korištenje voda od 0,37826 Eura/mjesečno, te naknadu za zaštitu voda od 0,17917579 Eur/mjesečno, naknadu za razvoj IVS-a od 0,13272 Eur/mjesečno, naknadu za razvoj odvodnje 0,26545 Eur/mjesečno i za razvoj vodoopskrbe od 0,13272 Eur/mjesčno te da jedinična cijena iznosi za fiksni dio 02,65 Eura/mjesečno te da stoga za svaki mjesec ( 1-6/2023 g) duguje barem fiksni dio cijene tj. ukupno 17,97Eura/135,39 kuna. Iz svega toga se zaključuje da tuženik na konkretnom obračunskom mjestu/mjestu potrošnje [adresa] plaća svaki mjesec fiksni dio vodne usluge a prema potrošnji i varijabilni dio.

13. Iz računa HEP koji glase na tuženika ( na EO zadužene ) i to za isto obračunsko mjesto [adresa], za kategoriju: kućanstvo, tarfini model: kućanstvo bijeli utvrđeno je:

-rn br. 2203345190-220420-7 za razdoblje 01.11.2021. -30.04.2022 iz kojeg je vidljivo da je iskazana potrošnja el.energije od 170 KWh i od 26 KWh više dnevne tarife te da je iskazana potrošnja el.energije od 112 KWh i od 16 KWh niže dnevne tarife, kao i da je iskazana i naknada mjesečna naknada za obračunsko mjesto i opskrbu za svih 6 mjeseci, te zaduženje za naknadu za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora i popust za solidarnost na ukupno 324kWh radi čega je ukupan iznos računa bio 407,56 kuna, te da je tuženik izvršio ukupno 7 uplata u iznosu od 343,13 kuna i da je stoga bio dužan uplatiti 67,12 kuna, zatim,

-rn br. 2203345190-221020-7 za razdoblje 01.05.2022. -31.10.2022 iz kojeg je vidljivo da je iskazana potrošnja el.energije od 266 KWh više dnevne tarife te da je iskazana potrošnja el.energije od 145 KWh niže dnevne tarife, kao i da je iskazana i naknada mjesečna naknada za obračunsko mjesto i opskrbu za svih 6 mjeseci od 19 kn/mj te zaduženje za naknadu za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora i popust za solidarnost na ukupno 411 kWh radi čega je ukupan iznos računa bio 537,35 kuna, te da je tuženik izvršio ukupno 7 uplata u iznosu od 601,48 kuna i da je stoga bio dužan uplatiti još 2,99kuna, zatim,

-rn br. 2203345190-230420-1 za razdoblje 01.11.2022.-30.04.2023. iz kojeg je vidljivo da je iskazana naknada za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora i solidarna naknada radi čega je ukupan iznos računa bio 58,79Eura, te da je tuženik izvršio ukupno 6 uplata u iznosu od 51,07Eura i da je stoga bio dužan uplatiti još 8,12 Eura i da su iskazane obračunske stavke i to RVT i RNT distribucija od 171,25,112 i 16 kWh, da je obračunata za svaki mjesec naknada za OMM distribucija, zatim za RVT i RNT prijenos 171,25,112 i 16 kWh te RVT i RNT opskrbu od 171,25,112 i 16 kWh, da je obračunata za svaki mjesec naknada za opskrbu, zatim

-rn br. 2203345190-231020-1 za razdoblje 01.05.2023.-31.10.2023. iz kojeg je vidljivo da je iskazana naknada za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora i solidarna naknada te popust za solidarnu naknadu radi čega je ukupan iznos računa bio 71,30 Eura, te da je tuženik izvršio ukupno 6 uplata u iznosu od 68,91Eura i da je stoga bio dužan uplatiti još 10,51 Eura i da su iskazane obračunske stavke i to RVT i RNT distribucija od 228,38,124 i 21 kWh, da je obračunata za svaki mjesec naknada za OMM distribucija, zatim za RVT i RNT prijenos 228,38,124 i 21kWh te RVT i RNT opskrbu od 228,38,124 i 21 kWh, da je obračunata za svaki mjesec naknada za opskrbu te da su za iduće obračunsko razdoblje od 01.11.2023. do 30.04.2024. g, iskazane mjesečne novčane obveze koje iznose ( Eur) 5.12.2023 8,64 Eur ( 45kWh),

05.01.2024 10,71 Eur ( 61 kWh), 05.02.2024. 11,34 Eur ( 66 kWh), 05.03.2024 ( 10,32 Eura ( 58 kWh), 05.04.2024. 9,67 Eur ( 53 kWh).

14. Iz svega izvedenog sud zaključuje da je tuženik na konkretnom obračunskom mjestu [adresa] plaćao za svaki mjesec fiksne naknade za distribuciju vode i za opskrbu el. energije, te prema potrošnji i varijabilni dio distribucije, prijenosa i opskrbe el. energije ( 324 kWh za 01.11.2021-30.04.2022., zatim 411 kWh za 01.05.2022- 31.10.2022., te 324 kWh za 01.11.2022-30.04.2023. te 411 kWh za 01.05.2023.- 31.10.2023. g).

15. Zbog svega navedenog jasno je kako je predmetna nekretnina useljiva i pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, a kako će je koristiti i hoće li je uopće koristiti, sloboda je odabira njezina vlasnika, međutim, isti je obvezan participirati u postizanju ciljeva iz Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021). Člankom 63. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da se gospodarenjem komunalnim otpadom osigurava mogućnost korištenja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada te se potiče proizvođača otpada i posjednika otpada da odvojeno predaju otpad, kako bi se smanjila količina miješanog komunalnog otpada koji nastaje i koji se zbrinjava odlaganjem. Dakle, nije nužno da tuženik živi u predmetnoj nekretnini niti da ima potrebu za uslugom već da je osigurana mogućnost korištenja te javne usluge koja je usluga od općeg interesa. Prema članku 64. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021) (1) Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada. (2) Javna usluga je usluga od općeg interesa, pa su je stoga dužni koristiti svi vlasnici nekretnina koji se razvrstavaju u dvije kategorije: 1. korisnika kućanstvo ili 2. korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada).

16. Utvrđeno je da je tuženik u utuženom razdoblju za istu nekretninu tj. obračunsko mjesto [adresa], plaća fiksni dio cijene za druge javne usluge – mogućnost korištenja vodne usluge isporuke pitke vode, a prema potrošnji i njezin varijabilni dio, te isto tako plaća za svaki mjesec fiksne naknade za distribuciju i za opskrbu el. energije, te prema potrošnji i varijabilni dio distribucije, prijenosa i opskrbe el. energije ( 324 kWh za 01.11.2021-30.04.2022., zatim 411 kWh za 01.05.2022- 31.10.2022., te 324 kWh za 01.11.2022-30.04.2023. te 411 kWh za 01.05.2023. - 31.10.2023. g) sve daleko iznad 5 kWh godišnje. Stoga se ne može govoriti o nekretnini koja se trajno ne koristi, sukladno Članku 9. i 10. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Buzeta /dalje:

Odluke/ (SN Grada Buzeta 01/2022).Članak 9. (1) Nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili se ne može koristiti za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti i za koju je davatelj usluge, na zahtjev korisnika, utvrdio da se ne koristi duže od godinu dana od dana podnošenja zahtjeva ili kad je dostavio dokaz o uklonjenom priključku za električnu energiju i pitku vodu. (2) Korisnik je uz zahtjev za utvrđivanje da se nekretnina trajno ne koristi dužan dostaviti i dokaz o nekorištenju nekretnine u vidu pisanog očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije (do 5 kWh godišnje) te pitke vode (do 1 m3 godišnje) ili dokaz o uklonjenom priključku za električnu energiju i pitku vodu.

17. Znači, u konkretnom slučaju prema izvedenim dokazima koje dostavlja sam tuženik utvrđeno je da u utuženom razdoblju nisu uklonjeni priključci niti za električnu energiju niti za pitku vodu, te da je potrošnja električne energije daleko iznad 5 kWh godišnje, te pitke vode (do 1 m3 godišnje) a sve na okolnost da se konkretna nekretnina trajno ne koristi tj. da se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno da nije useljiva.

18. Stoga se ne radi o iznimci iz čl. 71. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021) (1) Nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva.

19. Nesporno je da se računi odnose samo na minimalnu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada i to dodatno umanjenu za 50% jer tuženik ima prebivalište na području [adresa] a za nekretninu u vlasništvu tuženika što to isti ne spori, te je tuženik bar u tom minimalnom iznosu bio obvezan participirati u financiranju sustava zbrinjavanja komunalnog otpada na način kako je isti postavljen i propisan u EU i u RH.

20. U podnesku podbroj 13 tužitelj revalorizira već istaknuto te ističe i da do 12. mjeseca 2024. godine tužitelj potražuje sukladno pruženoj mogućnosti korištenja javne usluge cijenu minimalne javne usluge prikupljanja komunalnog otpada za 1/2 volumena od 80 l, sukladno podacima iz Izjave o načinu korištenja javne usluge za fizičke osobe ( kućanstva) od 05.12.2019. g koju je popunio i potpisao korisnik usluge

– tuženik. Od 12 mjeseca 2024 godine tužitelj ne potražuje više na obračunskom mjestu u [adresa], niti niti fiksnu tj. obveznu minimalnu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada i to zato što je tuženik dokazao da se od tada predmetna nekretnina više trajno ne koristi tako što je dostavio račune za električnu energiju od 26.11.2024. i za potrošnju vode od 25.11.2024. kojima isti dokazuje da konkretna nekretnina od prosinca 2024. godine udovoljava uvjetima da se trajno ne koristi. Naime, tuženik je za utvrđivanje da se nekretnina trajno ne koristi dužan dostaviti dokaz o nekorištenju nekretnine u vidu pisanog očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije (do 5 kWh godišnje) te pitke vode (do 1 m3 godišnje) ili dokaz o uklonjenom priključku za električnu energiju i pitku vodu, što je tuženik učinio tek 11.12.2024. Tuženik je za tu istu nekretninu do prosinca 2024. godine uredno plaćao fiksni dio cijene za druge javne usluge – mogućnost korištenja vodne usluge isporuke pitke vode a prema potrošnji i njezin varijabilni dio, te je isto tako plaćao za svaki mjesec fiksne naknade za distribuciju i za opskrbu električne energije, te prema potrošnji i varijabilni dio distribucije, prijenosa i opskrbe električne energije, sve daleko iznad 5 kWh godišnje. Slijedom navedenog, predmetna nekretnina do prosinca 2024. godine nije udovoljavala uvjetima da se trajno ne koristi, zbog čega tužitelj zahtjeva plaćanje minimalne naknade javne usluge prikupljanja komunalnog otpada.

21. Tužitelj je u tom podnesku precizirao tužbeni zahtjev na način da predlaže održavanje na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine posl. br. Općinskog suda u Pazinu Ovrv-3765/2023 od 05.09.2023., traži isplatu tražbine koje je dospjela nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine posl. br. Općinskog suda u Pazinu Ovrv3765/2023 od 05.09.2023. i koja tražbina nije sadržana u platnom nalogu.

22. Dakle, sukladno članku 450. st. 3. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 57/11, 148/11,25/13, 70/19, 80/22, 155/23 (dalje ZPP) tužitelj je nakon podnošenja prigovora ovršenika/tuženika, preinačio tužbu tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove povećava svoj tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv- 3765/2023od 5. rujna 2023. godine, sve kako je opisano u točki III presude, u iznosu od 74,10 eura, za razdoblje od 6. mjeseca 2023 do 12. mjeseca 2024. godine. tako da obuhvaća i neplaćeni račun za pruženu javnu zbrinjavanja komunalnog otpada 3,9 Eura mjesečno).

23. Tuženiku je podnesak dostavljen, zajedno uz poziv za ročište, tuženik se upustio u raspravljanje i po preinačenoj tužbi, nije se protivio preinaci. Tuženik se takvoj preinaci i ne može protiviti u smislu odredbe čl. 191. st. 2. ZPP-a koja propisuje: „Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti”.

24. Sud nije saslušavao tuženika na okolnosti ne/korištenja predmetne nekretnine, niti je provodio dokaz uviđajem na licu mjesta, zato jer je te dokaze kraj ostalih ponuđenih dokaza smatrao nepotrebnim i neekonomičnim, a posebno uviđaj na licu mjesta radi razgleda nekretnine, obzirom na visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, upravo je sam tuženik a što je utvrđeno uvidom u izjavu o načinu korištenja javne usluge iz prosinca 2019. godine dao parametre temeljem kojih mu je određena fiksna naknada od 3,90 eura mjesečno, za predmetnu nekretninu. I tuženik je tu uslugu trebao plaćati dok nije dostavio dokaz da se nekretnina ne koristi. Iz dostavljenih ostalih računa utvrđeno je da je tuženik bio i korisnik vodnih usluga i struje u utuženom razdoblju u visini koja je potrebna da bi se radilo o nekretnini koja se koristi. Nadalje, kako je navedeno, tužitelj je u posljednjem podnesku obavijestio sud da je tuženik u tijeku ovog postupka, u prosincu 2024. godine dostavio dokaze da se predmetna nekretnina više ne koristi, pa tužitelj tuženiku više niti ne naplaćuje navedenu uslugu.

25. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare. Postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 26.6. 2023. godine. Stoga je iznos od prva tri mjeseca, dospijeće 26. 3.2022., 26.4.2022. i 26.5.2022. godine u zastari, ukupno 11.7 eura. To zato jer je za plaćanje usluge za koju tužitelj tereti tuženika propisan jednogodišnji rok zastare, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. t.1. Zakona o obveznim odnosima, NN35/05 i 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23.

26. Izvedenim dokazima u postupku utvrđeno je da je tuženik vlasnik nekretnine na području [adresa], da kao vlasnik nekretnine imao u utuženom razdoblju (osim onog što je u zastari) obvezu plaćanja troškova fiksnog dijela naknade, da tu uslugu nije platio, a da ga je obveza teretila, a što je utvrđeno iz računa u spisu. Tuženik u postupku ničime nije dokazao da i te svoje obveze trebao biti oslobođen- plaćanje fiksnog dijela naknade, posebno zato što je i sam potpisao izjavu koja je bila temelj za obračun fiksnog dijela naknade, a istovremeno je plaćao i ostale režijske troškove (struja i voda). Tužitelj je s druge strane dostavio relevantne dokaze kojim je i dodatno dokazao da postoji valjana osnova za podnošenje tužbe i donošenje pozitivne presude za tuženika. Iz vjerodostojne isprave u spisu i računa utvrđeno je da postoji obveza tuženika za plaćanje fiksne naknade za utuženo razdoblje. Tužitelj je dostavio u spis račune, cjenik javne usluge sakupljanja otpada. S druge strane, tuženik nije dostavio nikakve dokaze, o tome da se nekretnina ne koristi. Jedini relevantan dokaz koji bi sud prihvatio u ovom postupku bila bi njegova pisana izjava tužitelju i dokaz da se ne koristi električna energija kako je to tužitelj detaljno elaborirao. Kako je navedeno u tijeku ovog postupka istaknuto je da se nekretnina ne koristi od prosinca 2024. godine, a što tvrdi i sam tužitelj.

27. Kao materijalno pravni propis primijenjen je Zakon o obveznim odnosima, NN 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 posebno odredbe koje propisuju obvezu stranaka da izvršavaju obveze, i zastaru, Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja miješanog komunalnog otpada na području [adresa]. Zakon o gospodarenju otpadom, posebno odredbe koje propisuju obvezu tužitelja da prikuplja komunalni otpad i obvezu tuženika da tu obvezu i plati, u skladu s propisanim cjenikom.

28. Stoga je udovoljeno zahtjevu i platni nalog održan je na snazi. Tužitelju je dosuđen i trošak od 12,50 eura, kao trošak koji je bio potreban za vođenje postupka u skladu s odr. čl. 154. i 155. ZPP- a.

29. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14 i 118/14, u nastavku teksta: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18, u nastavku teksta: ZSP) i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, br. 8/11, 112/12 i 114/12, u nastavku teksta: Pravilnik), te je tužitelju zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat kao osnovan trošak za sastav podnesak od 17.10.2023. i 14.3. 2024., te zastupanje u parnici Tbr. 7.t. 9. 100,00 eura, sastav podnesak od 30.4.2024. 21.3.2025., 23.5.2025., 5.6.2025. 28.11.2025. , zastupanje na ročištu 28.11.2025., 50,00 eura, ukupno 350 eura, uz pdve 437,50 eura. Troškovi ovršnog postupka iznose 25,00 eura, te sudska pristojba 13,27 eura, sveukupno iznos od 475,77 eura. Zakonska zatezna kamata na trošak teče od dana presuđenja, 25. svibnja 2026.

30. Trošak prijevoza punomoćnika tužitelja nije priznat, zato jer se radi o slobodnom odabiru tužitelja da ga zastupa odvjetnik izvan njegova sjedišta poslovanja, a na području grada [adresa] ima odvjetnika koji su mogli zastupati tužitelja i time tužitelju ne bi nastao i taj trošak, pa sud ocjenjuej da taj trošak nije nužan da bi ga snosio tuženik.

31. Slijedom iznijetog, a u smislu odr. čl. 325. i 451. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude. U sporovima male vrijednosti odluka se ne može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dna:

1. Punomoćnici tužitelja,

2. Tuženiku.