REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1742/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja BAŠIĆ-COMMERCE, d. o. o., OIB 19117921591, Slavonski Brod, Ulica Matije Gupca 41, kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika TEM-95 d.o.o. u stečaju, OIB 47988156317, Zagreb, Međimurska 19, kojeg zastupa stečajni upravitelj Marija Vujčić Turkulin, OIB [osobni identifikacijski broj], Zagreb, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 992.383,34 EUR na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi treće osobe GRADITELJSTVO A.L. d.o.o., OIB 38245176715, Zagreb, Ulica sv. Roka 12, koju zastupa punomoćnica Liljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-169/2022 od 12. ožujka 2026., 18. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba treće osobe Graditeljstvo A.L. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-169/2022 od 12. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem poslovni broj Ovr-169/2022 od 12. ožujka 2026. Trgovački sud u Zagrebu odbio je prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe u odnosu na nekretninu ovršenika upisanu kod Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], Jakuševac 50, etaža 3.1/100 četvrosobni stan oznake D2 -S18 pobliže označen u izreci tog rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja treća osoba je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da rješenje ukine. U žalbi je, u bitnom, naveo da je pobijano rješenje arbitrarno i nezakonito, da trećoj osobi nikad nije dostavljen zaključak o razdvajanju predmeta Općinskog Građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1996/14 od 12. prosinca 2017., niti da joj je dostavljeno rješenje o ustupanju predmeta, niti rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2587/24 od 3. listopada 2024. kojim je odbijena žalba treće osobe i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda o odbijanju odgode predmetne ovrhe. Ukazao je da treća osoba od 2002. pa nadalje izvodila keramičarke radove za ovršenika, da je predmetni stan izvođenjem keramičarskih radova u cijelosti isplaćen još 2004., da je ovršenik trećoj osobi izvedene radove platio predmetnim stanom odnosno prijebojem, da je treća osoba u posjedu predmetnog stana od 2004. kada nije bilo nikakvih zabilježbi u zemljišnoj knjizi, a ovršenik i Croatia banka d.d. da su bez znanja treće osobe upisali založno pravo na predmetnoj nekretnini. Naveo je da joj je sud pobijanim rješenjem uskratio pravnu zaštitu kao predmnijevanom vlasniku, da ima pravni temelj i da je na istinit način stekao predmetnu nekretninu zbog čega ima pravo tražiti da se predmetna ovrha proglasi nedopuštenom. Ukazao je da je još 2004. isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu te da u navedenom stanu preko 20 godina živi raniji član društva treće osobe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članaka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

5. Pobijano rješenje doneseno je pozivom na odredbu članka 67. stavka 1. OZ-a. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da će sud odgoditi ovrhu, na prijedlog treće osobe, ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: 1) zahtjev treće osobe da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, 2) treća osoba mora učiniti vjerojatnim postojanje svoga prava, te 3) treća osoba mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.

6. Teret dokaza svih triju pretpostavki je na trećoj osobi. Tako je treća osoba dužna dokazati postojanje činjenica iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete.

7. Iz spisa proizlazi da je treća osoba protiv rješenja o ovrsi podnijela prigovor tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom i da je u propisanom roku pokrenula parnicu vezanu uz taj prigovor. U odnosu na drugu pretpostavku- vjerojatnost postojanja svoga prava glede predmeta za koji se predlaže ovrha treća osoba je dostavila Ugovor o kupoprodaji stana broj 223/D2/S18 od 28. ožujka 2014. (list 743. - 748. spisa), ugovor br. 2004-RZ-223/3 od 28. rujna 2004. (list 749. - 751. spisa), te aneks ugovoru br. 2004-RZ-223/3 od 26. rujna 2008. (list 753. - 754. spisa) koje je sklopila s ovršenikom, te tabularnu izjavu od 30. lipnja 2014. u kojoj se potvrđuje da je treća osoba izvršila svoje obveze po ugovoru o kupoprodaji nekretnine broj 223/D2S18 od 28. ožujka 2013., te da se trećoj osobi dopušta upis prava vlasništva na nekretnini. Treća osoba smatra da je temeljem navedenih isprava stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva uknjižbom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te da je podnijela uredan prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist treće osobe, koji je odbijen rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Z-25669/2015 od 9. prosinca 2015. i to iz razloga jer je na predmetnoj nekretnini zabilježena sporna ovrha, radi čega je treća osoba i podnijela predmetni prigovor treće osobe da se ovrha proglasi nedopuštenom.

8. Nadalje, iz spisa proizlazi da je 5. veljače 2014. pod poslovnim brojem Z-5504/14 upisana plomba zabilježbe pokretanja ovršnog postupka temeljem prijedloga za ovrhu, te je naknadno 3. ožujka 2014. upisana pod poslovnim brojem Z-9680/14 i zabilježba ovrhe i to rješenja o ovrsi od 20. veljače 2014. pod poslovnim brojem Ovr-376/2014. Dakle, treća osoba je citirani ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopila s ovršenikom u trenutku kada je u zemljišnim knjigama već bila upisana zabilježba predmetne ovrhe koja je sprječavala prijenos vlasništva temeljem predmetnog ugovora na koji se treća osoba poziva.

9. Naime, točne su tvrdnje žalitelja da predmnijevani vlasnik (ovdje treća osoba) može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe, a ne samo vlasnik koji je upisan u zemljišne knjige. Međutim, u konkretnom slučaju je na predmetnoj nekretnini u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 28. ožujka 2014. između treće osobe i ovršenika već bila upisana zabilježba ovrhe na nekretnini u korist ovrhovoditelja, a koja zabilježba sprječava prijenos vlasništva na temelju ugovora na koji se treća osoba poziva (čl. 84. st. 3. OZ -a). Slijedom navedenog, proizlazi da treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje svoga prava glede predmeta na kojem se provodi ovrha i za koji se predlaže odgoda te ovrhe.

10. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja navodi treće osobe da je na temelju ugovora od 28. rujna 2004. te aneksa ugovoru od 26. rujna 2008. dokazala opravdanost svoga prigovora i da je na temelju tih ugovora još 2004. godine stupila u posjed predmetnog stana. Navedeni ugovor i aneks iz 2004. i 2008. godine predstavljaju ugovor o djelu - izvođenju keramičarskih radova koji je sklopljen između ovršenika kao naručitelja i treće osobe kao izvođača radova, te iz njihovog sadržaja ne proizlazi da bi oni predstavljali temelj za stjecanje prava vlasništva, a niti prava na posjed treće osobe. U tom ugovoru i aneksu ugovorena je vrsta i vrijednost radova, te cijena za izvedene radove. Stoga treća osoba na temelju tih ugovora nije dokazala vjerojatnost svoga prava vlasništva glede predmetne nekretnine. Žalbeni navodi koji se odnose na ranija rješenja donesena u ovom postupku, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti navodi treće osobe da sud „vrati postupak u stanje u kojem je bio na dan 2. prosinca 2017.“ imaju uporište u zakonu.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje svojeg prava koje je stekla prije upisa zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, a kako je to zaključio i prvostupanjski sud. Činjenica da je prijedlog za odgodu odbijen nema utjecaj na tužbeni zahtjev za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenim, o čemu će odlučivati parnični sud.

12. Pritom ovaj sud ima potrebu ukazati žalitelju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1548/2010 od 3. ožujka 2011., a vezano za žaliteljevo pozivanje na odluke tog suda glede predmnijevanog vlasništva, u kojoj je taj sud zauzeo pravno shvaćanje da u situaciji kada je, u tom predmetu, tužiteljica 17. svibnja 2005. sklopila kupoprodajni ugovor za nekretninu (pravni posao kojemu je cilj prijenos vlasništva), ali nije izvršila upis prava vlasništva u zemljišne knjige (članci 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) do donošenja rješenja o ovrsi i zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama na nekretnini koja je predmet kupoprodaje (čl. 79. st. 1. OZ-a), da ista nije dokazala postojanje svog prava vlasništva tj. nije dokazala da na (dijelu) nekretnine koja je predmet ovrhe ima pravo koje bi spriječilo ovrhu. Otud neosnovanost svih daljnjih žalbenih navoda o povredi prava na jednakost oružja, prava vlasništva kao i prava na pristup sudu.

13. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a odbiti žalbu treće osobe i potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 18. svibnja 2026.

Sudac

Ružica Omazić