REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-175/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Gradska plinara Zagreb d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 20985255037, protiv ovršenika DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj po punomoćniku Luki Matkoviću, odvjetniku u Zgrebu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1740/2019-53 od 20. veljače 2026., 18. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1740/2019-53 od 20. veljače 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika od 16. veljače 2016. za naknadu troškova postupka.
2. Protiv rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovršenik te ističe da je rješenje nezakonito, procesno neodrživo; da je doneseno uz ignoriranje sadržaja ograničene punomoći, da nije točno i potpuno naznačen troškovni zahtjev, da je pogrešno poistovjećivanje opravdanosti izvorno pokrenute ovrhe s nemogućnošću da ovršenik ostvari naknadu troškova koje mu je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio. Ukazuje na nepravilnu primjenu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP te na odredbe čl. 14. st. 5 .-7. OZ; da je naznačen pogrešan poslovni broj; da je valjalo ispitati kada je tražbina namirena. Predlaže ukinuti rješenje i vratiti na ponovni postupak, podredno preinačiti. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja, odbio je kao neosnovan prijedlog ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka s obrazloženjem da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak ovrhe temeljem pravomoćne i ovršne isprave, da je ovrha bila nužna da bi ovrhovoditelj naplatio svoju tražbinu, da je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu nakon što je tražbina namirena u cijelosti, a slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona.
5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama određenih žalbenih navoda žalitelja, a pazeći dodatno, po službenoj dužnosti, na bitne povrede odredbi parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011; ZPP/11) koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 102 st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 25/2013) budući je prijedlog za ovrhu podnesen 6. srpnja 2011. u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 57/1996, 22/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, dalje OZ), ovaj žalbeni sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je valjalo primijeniti Ovršni zakon („Narodne novine“ 57/1996, 22/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008), a ne Ovršni zakon („Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017), ali je neovisno o tome odluku valjalo potvrditi jer su bitne odredbe istovjetne, čl. 14. st. 5. OZ.
6. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/11 dakle niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP/11. Činjenica da prvostupanjski sud nije posebno obrazlagao svaku pojedinu radnju za koju ovršenik potražuje trošak već je, a nakon što je naveo iste, zaključio da zahtjev ovršenika nije osnovan jer je u tijeku ovršnog postupka ovrhovoditelj u cijelosti naplatio tražbinu, ne predstavlja nedostatak zbog kojeg se rješenje ne bi moglo ispitati niti rješenje čini nerazumljivim. Nedostatak nije niti činjenica da je u navođenju radnji sud prvog stupnja naznačio žalbu od 18. listopada 2018., umjesto 21. ožujka 2012. kako to navodi ovršenik jer je žalba podnesena 18. listopada 2018. na rješenje od 21. ožujka 2012., dakle ne i podnesak kako to navodi ovršenik; dok žalbe od 21. ožujka 2012. u spisu nema. Dakle, rješenje sadrži razloge o svim bitnim činjenicama za donošenje pravilne i zakonite odluke.
7. Također činjenica da je na stranicama rješenja naznačen različit podbroj, dakle na prvoj podbroj „51“, a na drugoj stranici podbroj „53“ nije od nikakva značenja za donošenje pobijanog rješenja. Iz uvida u spis očito je da je ispravan podbroj rješenja „53“, pa se radi o omašci u pisanju koju može ispraviti sud prvog stupnja u svako doba primjenom odredbe čl. 342. ZPP uvezi sa čl. 19. st. 1. OZ. Zato je u izreci ovoga rješenja već naznačen ispravan podbroj rješenja broj „53“.
8. Također točno je da je u uvodu rješenja pogrešno naznačen odvjetnik Luka Matković kao punomoćnik ovršenika, ali niti navedeno ne čini nedostatak rješenja , niti je time došlo do povrede prava ovršenika na raspravljanje uslijed neuredne dostave jer je isti odvjetnik ponovno ovlašten (samo) za podnošenje ovdje predmetne žalbe u ime ovršenika, pa je time pravilno sud žalbu i smatrao pravodobnom jer je ovršenik nedvojbeno primio rješenje kada na isto podnosi žalbu sada po ovlaštenom punomoćniku. Dakle, nepravilna dostava nije rezultirala nemogućnošću raspravljanja ovršenika.
9. Nadalje, kako je u predmetnoj pravnoj stvari doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi s time da je u tijeku postupka promijenjeno sredstvo i predmet ovrhe, da je podneskom od 15. travnja 2025. ovrhovoditelj izvijestio da je ostalo za namiriti još zatezne kamate u iznosu 182,19 eura, da bi zatim 20. siječnja 2026. izvijestio sud da je tražbina podmirena u cijelosti te da stoga povlači prijedlog za ovrhu i predlaže obustavu postupka, nakon čega je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 1740/2019-51 od 22. siječnja 2026. utvrđeno da je ovrha na mirovini ovršenika određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1740/2019 od 7. svibnja 2019. dovršena, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nije osnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka. Naime, ovrha je dovršena jer je tražbina namirena; dakle, nema krivnje ovrhovoditelja za vođenje postupka.
10. Žalbeni navodi - da je ovrhovoditelj još 15. travnja 2025. tvrdio da tražbina nije namirena u cijelosti i zahtijevao nastavak postupka radi navodnog ostatka zatezne kamate od 182,19 eura, da bi potom 20. siječnja 2026. izjavio da je tražbina podmirena i povukao prijedlog, pa da je valjalo ispitati kada je tražbina namirena - ne mogu se isticati u žalbenom postupku jer predstavljaj novu činjenicu, koja nije isticana u zahtjevu za donošenje odluke o troškovima postupka, čl. 352. st. 1. ZPP.
10.1. Pritom valja dodati da je moguće da je u tom vremenskom razdoblju od cca 9 mjeseci namiren i preostali dio tražbine na ime zateznim kamata, a osim toga u tom razdoblju ovršenik nije imao nikakvih radnji time niti nastalih troškova, a odlučno je da je u konačnici tražbina namirena, što nije sporno.
11. Naime, predmetna ovrha je dovršena (pravomoćno jer rješenje u tom dijelu nije niti pobijano, dakle nije obustavljena uslijed krivnje ovrhovoditelja) i to nakon što je tražbina prisilno naplaćena na plaći, odnosno mirovini ovršenika. Stoga, troškovi koje ovršenik potražuje (žalba na rješenje o ovrsi, očitovanje u tijeku postupka na žalbu ovrhovoditelja koja je ocijenjena osnovanom nisu troškovi koji su neosnovano prouzročeni od strane ovrhovoditelja, kao niti preostali traženi trošak postupka.
12. Dakle, žalba ovršenika na rješenje o ovrsi odbijena je kao neosnovana, podnesak od 22. siječnja 2019. također nije neosnovano prouzročen jer se istim ovršenik očitovao na žalbu ovrhovoditelja na rješenje koje je u konačnici po žalbi ovrhovoditelja ukinuto i predmet vraćen na ponovno suđenje, niti je bio potreban za postupak, a zahtjev za naknadu troškova (prijedlog za dopunu rješenja od 22. siječnja 2016. podredno žalba), ocijenjen je neosnovanim upravo pobijanim rješenjem i to pravilno i zakonito.
13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP/11 u svezi sa odredbom čl. 368. st. 1. ZPP/11 i čl. 19. t. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.
14. Ovršenik nije uspio sa žalbom, niti je određeno zahtijevao naknadu troška žalbenog postupka, pa je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP/11 u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ.
U Puli-Pola 18. svibnja 2026.
Sutkinja
Alenka Paus
