Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-695/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupan po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, Ferka Ivanščaka 3, protiv tuženika PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Povrv-176/2022-9 od 29. ožujka 2023., dana 15. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Povrv-176/2022-9 od 29. ožujka 2023.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB Mirka Čižmeka iz Klanjca, poslovni broj Ovrv-1190/2021 od 15. srpnja 2022. godine kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 113,32 kn/15,04€ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 33,20 kuna/4,41 € od dana 18. svibnja 2021.,
- na iznos od 40,13 kuna /5,33 € od dana 16. lipnja 2021.
- na iznos od 39,99 kuna/5,31 € od 17. kolovoza 2021.,
sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 166,73 € s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja I.st.presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.“
2. Protiv pobijane presude tuženik je izjavio žalbu kojom sadržajno ističe žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te traži troškove žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.
5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, primjenom članka 365. stavak 2. ZPP- a, pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud je utvrdio kako sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a s obzirom na to da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 113,32 kn / 15,04 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koji se odnose na račune za 4., 5. i 7. mjesec 2021., na ime mjesečne pretplate po ugovorenoj tarifi Moja tri paketa koju je tuženik ugovorio sa HT-produkcijom d.o.o. temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Predmetna tražbina je ugovorom o cesiji ustupljena ovdje tužitelju.
8. Sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće činjenice:
- da tužitelj tražbinu temelji na računima broj 1312370202104015 s dospijećem 17. svibnja 2021. u iznosu od 33,20 kuna, broj 1312370202105011 s dospijećem 15. lipnja 2021. u iznosu od 40,13 kuna te broj 1312370202107014 s dospijećem 16. kolovoza 2021. u iznosu od 39,99 kuna,
- da je račun s dospijećem 17. svibnja 2021. izdan na iznos od 73,19 kuna, ali tužitelj po istom potražuje iznos od 33,20 kuna, jer ga je tuženik u preostalom iznosu podmirio,
- da je tužitelj dostavio u spis analitičku karticu iz koje je vidljivo da premetni računi nisu podmireni već su 24. studenoga 2021. ustupljeni tužitelju,
- da je uvidom u račune te usporedbom brojeva računa sa izvodom otvorenih stavaka dužnika i analitičkom karticom, utvrđeno da se radi o nepodmirenim računima za Evo - TV uslugu za 4.mjesec 2021., za 5. mjesec 2021., i za 7. mjeseca 2021. u iznosima kako je naznačeno u tužbi, s time da izvorno račun za 4. mjesec 2021. glasi na 73,19 kuna, međutim tuženik je po opomeni pred isključenje podmirio dugovanje u iznosu od 39,99 kuna, tako da je ostao nenaplaćeni iznos predmetnog računa u iznosu od 33.20 kuna, a kako je i tužitelj obrazložio u svom podnesku od 12. siječnja 2023.
- da je u odnosu na prigovor tuženika u vezi s potraživanjem iz spisa drugog predmeta, poslovni broj Povrv-136/2022, sud utvrdio (uvidom u presudu od 20. listopada 2022.) da se radi o različitim brojevima računa sa različitim iznosima i različitim datumima dospijeća od onih koja su utužena u konkretnom slučaju, pa je u tom dijelu i prigovor tuženika odbijen kao neosnovan,
- da tuženik nije dostavio ikakav dokaz o tvrdnji da su predmetni računi podmireni.
9. Na temelju navedenog je sud zaključio da je tužitelj dokazao osnovu potraživanja, a koja se ogleda u zaključenju okvirnog ugovora s ranijim vjerovnikom odnosno ustupiteljem, a koji se odnosi na prodaju i ustupu potraživanja te je dostavom računa i otvorenih stavaka utvrđeno da se radi o nenaplaćenom potraživanju od strane tužitelja, dok s druge strane tuženik nije dostavio sudu nikakav dokaz o svojoj tvrdnji da su predmetni računi podmireni te je stoga, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, tužbeni zahtjev utvrdio osnovanim.
10. Tuženik u žalbi navodi da je podmirio račune te da sud nije uvažio presudu poslovni broj Povrv-136/2022 od 20. listopada 2022. te da u istoj postoje dokazi o podmirenim računima. U privitku žalbe dostavlja račune i potvrde o uplatama.
11. Ovakvim žalbenim navodima tužitelj sadržajno ističe pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a kako se radi o sporu male vrijednosti, ovaj žalbeni razlog, sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a, nije dopušten. Osim toga, radi se o novim dokazima koji nisu izneseni tijekom prvostupanjskog postupka pa se isti, sukladno čl. 352. ZPP-a, ne može iznijeti u žalbi. Unatoč tome, ovaj sud ističe da i u žalbi priložene isprave nisu dokaz o uplatama utuženih iznosa jer se niti po broju računa niti po iznosu ne mogu povezati s priloženim računima, a osim toga, iz istih se ne proizlazi da bi se radilo o potvrdama o uplatama. Isto se odnosi i na presudu poslovni broj Povrv- 136/2022 od 20. listopada 2022. te je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se radi o različitim brojevima računa sa različitim iznosima i različitim datumima dospijeća od onih koja su utužena u konkretnom slučaju.
12. Slijedom navedenog, navedeni žalbeni razlog ovaj sud nije razmatrao.
13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je potvrditi odluku u dijelu koji se tiče glavne stvari, odlučeno je kao pod točkom I izreke.
14. Osim prethodno navedenog, tuženik osporava i odluku o troškovima postupka. Smatra da je trebalo uvažiti i njegov zahtjev za odobravanjem sekundarne pravne pomoći te dosuditi mu troškove prvostupanjskog postupka, pobliže specificiranima u žalbi. Dostavlja rješenje o besplatnoj pravnoj pomoći.
15. U odnosu na troškove postupka, odnosno dostavljeno rješenje kojim se tuženiku odobrava sekundarna pravna pomoć, ističe se kako slijedi. Rješenjem od 20. siječnja 2023. tuženiku je odobrena sekundarna pravna pomoć, oslobođen je plaćanja troškova postupka u iznosu od 100% troškova postupka te 100% iznosa pristojbi.
15.1. Prema članku 151. stavak 1. ZPP-a, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a prema članku 154. stavak 1. ZPP -a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
15.2. Prema članku 23. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ br. 143/2013, 98/2019, dalje: Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći) troškovi sudskog postupka, sudske pristojbe i troškovi postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika kao punomoćnika u postupku čine troškove postupka pred sudom (stavak 1.), a ako korisnik pravne pomoći izgubi spor, odnosno ne uspije u postupku za koji mu je odobrena pravna pomoć, nije dužan vratiti plaćene troškove pravne pomoći (stavak 2.).
15.3. Dakle, kako je tuženik izgubio spor, ne bi bio dužan vratiti plaćene troškove pravne pomoći, ali to se oslobođenje ne odnosi na troškove protivne strane (ovdje tužitelja) koja je uspjela u sporu. Isto tako, kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, ne pripada mu pravo na naknadu njemu nastalih troškova. Stoga, budući da je sud prvog stupnja o troškovima odlučio na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, odluku o trošku je valjalo potvrditi.
16. Slijedom navedenog, primjenom članka 380. točke 2. ZPP-a, i u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka, odlučeno je kao pod točkom I izreke.
17. S obzirom na to da žalba nije osnovana, odbija se zahtjev za naknadom troška sastava iste kao neosnovan te je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.
U Zagrebu 15. svibnja 2026.
Sudac:
Jasenka Grgić
