Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2474/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87311810356, zastupanog po punomoćnici Maji Dimitrovski, dipl. iur. zaposlenoj kod tuženika, uz sudjelovanje 1. umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Davoru Klišaninu, dipl. iur. zaposlenom kod tuženika i 2. umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-986/2022-10 od 1. lipnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 986/2022-19 od 26. veljače 2024., dana 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja TL kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-986/2022-10 od 1. lipnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-986/2022-19 od 26. veljače 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.061,78 EUR–a[1] (8.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. lipnja 2023. pa do isplate (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi 2. umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 373,13 EUR–a (2.811,35 kn) u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika i 1. umješača na strani tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I., II. i III. izreke, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 20. travnja 2023. (list 88 spisa), da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a isplati iznos od 1.061,78 EUR–a (8.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. lipnja 2023. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka na ime sudskih pristojbi, bez navođenja konkretnog zatraženog iznosa.

4.2. Tužitelj navodi da je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio zbog nesavjesnog i nezakonitog postupanja tuženika, i to konkretno:

- jer je 8. travnja 2019. zaprimio preporučenu pošiljku od Grada Svetog Ivana Zeline broj RF186119679HR u kojem se nalazilo rješenje od 20. veljače 2019. te dvije uplatnice za plaćanje, i to uplatnica za plaćanje komunalne naknade s dospijećem plaćanja 15. ožujka 2019. i uplatnica za uređenja voda s dospijećem plaćanja 31. ožujka 2019., s time da se na omotnici pošiljke nalazio žig poštanskog ureda od 5. ožujka 2019., što znači da mu je ta pošiljka dostavljena 33 dana od dana prijema na poštanskom uredu,

- jer je 19. studenog 2021. u poštanskom sandučiću našao preporučenu pošiljku RG014902711HR od FINA–e Split, iako istu nije potpisao, ni na povratnici, niti u aplikaciji.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tužitelj upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da je tužitelju 8. travnja 2019. dostavljena pošiljka RF186119679HR u kojoj su se nalazile dvije uplatnice, i to uplatnica za naknadu za uređenje voda za razdoblje od 01- 04/2019, s dospijećem 15. ožujka 2019. te uplatnica za komunalnu naknadu za razdoblje od 01-06/2019, s dospijećem 31. ožujka 2019., a koju je tužitelju poslao Grad Sveti Ivan Zelina,

- da je tuženik preuzeo pošiljku od pošiljatelja Grada Svetog Ivana Zeline 5. ožujka 2019.,

- da je pošiljka prijamnog broja RG014902711HR 19. studenog 2021. ubačena u tužiteljev poštanski sandučić, iako se radilo o preporučenoj poštanskoj pošiljci.

8. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući svoju odluku u bitnom na način:

- da neovisno o tome što je tuženik pošiljku (RF186119679HR), iako ju je od pošiljatelja zaprimio 5. ožujka 2019., dostavio tužitelju tek 8. travnja 2019. i neovisno o tome što tuženik nije dostavio tužitelju pošiljku (RG014902711HR), budući da mu je istu trebao dostaviti osobno pa se ubacivanje u poštanski sandučić ne smatra obavljenom uslugom, tužitelj nije dokazao da mu je takvim postupanjem tuženika povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno da mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredaba ZOO–a,

- da odredbama iz čl. 57. Zakona o poštanskim uslugama (''Narodne novine'' broj 144/12, 153/13, 78/15 i 110/19 – u daljnjem tekstu: ZPU) nije predviđena odgovornost tuženika za neimovinsku štetu koju bi netko mogao pretrpjeti zbog kašnjenja uručenja poštanske pošiljke ili u slučaju da ista uopće nije uručena.

9.1. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke pobijane presude), u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a i ZPU–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP–a.

9.2. Ovdje valja istaknuti da je za postojanje odgovornosti tuženika za (eventualnu) štetu koju je tužitelj pretrpio, kao što je to prvostupanjski sud već naveo, bilo potrebno dokazati postojanje neimovinske štete zbog povrede osobnosti, koja predstavlja jednu od općih pretpostavki odgovornosti za štetu (uz štetnika, oštećenika, štetnu radnju, uzročno–posljedičnu vezu između štetne radnje i štete te protupravnost), a što je tužitelj u konkretnom slučaju propustio učiniti.

10. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. i III. izreke (pobijane) presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. t. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22 i 33/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

11.1. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao daljnje žalbene navode tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj zbog postupanja tuženika nije pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti.

11.2. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao niti preostale žalbene navode tužitelja da je tuženik svojim postupanjem prema tužitelju počinio kazneno djelo, budući da se o postojanju kaznenog djela i odgovornosti počinitelja za isto odlučuje u kaznenom postupku, a ne u građanskom postupku, kakav je predmetni postupak.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 15. svibnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović