Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1043/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A i R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-99/2024- 15 od 27. siječnja 2024., dana 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-99/2024-15 od 27. siječnja 2024. u pobijanom dijelu u kojem se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Perkovića iz Otoka poslovni broj Ovrv-1919/2024 od 6. svibnja 2024. te odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1,76 eura.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-99/2024-15 od 27. siječnja 2024. u pobijanom dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatu iznosa od 6,61 eura zajedno sa zateznim kamatama i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 6,61 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-99/2024-15 od 27. siječnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke rješenja u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 20,80 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Perkovića iz Otoka poslovni broj Ovrv-1919/2024 od 6. svibnja 2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“,

a pobijanim rješenjem je riješeno:

„I Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena za iznos od 61,53 EUR te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kate Marošević iz Županje poslovni broj Ovrv-4309/2024 od 9. srpnja 2024. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan. “

2. Protiv pobijane odluke, i to protiv presude i protiv rješenja u dijelu pod točkom II. izreke rješenja, tužitelj je podnio žalbu kojom ističe žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu odluku, a podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

2.1. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim se protivi žalbenim navodima i predlaže potvrditi pobijanu odluku.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda parničnog postupka, na koje sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da je istom, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 6,61 eura zajedno sa zateznim kamatama, počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer razlozi o odlučujućim činjenicama u obrazloženju presude proturječe ispravama u spisu.

7. Predmet spora je, prema prvenstveno postavljenom zahtjevu, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 68,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama, koji se iznos odnosi na račune za električnu energiju u razdoblju od kolovoza 2023. do siječnja 2024.

7.1. Tužitelj je, navodeći da je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu djelomično podmirena glavnica u iznosu od 61,53 EUR, djelomično povukao tužbu za iznos glavnice u tom iznosu (od 61,53 EUR) nakon čega i dalje potražuje preostali iznos glavnice od 6,61 EUR zajedno sa zateznim kamatama, zatezne kamate na plaćeni iznos glavnice u iznosu od 1,76 EUR te potražuje troškove postupka.

8. Iz spisa proizlazi:

- da je tužitelj 2. travnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga (list 9. spisa), a na temelju kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi,

- da je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi i priložio opomenu tužitelja radi plaćanja iznosa od 55,37 eura i učinjenu uplatu iznosa od 56,00 eura, s datumom 26. veljače 2024. (list 17.-21. spisa),

- da je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tužitelj podneskom od 17. srpnja 2024. povukao tužbu za iznos glavnice od 61,53 EUR nakon čega potražuje preostali iznos glavnice od 6,61 EUR zajedno sa zateznim kamatama, te iznos kamate na plaćeni iznos glavnice u iznosu od 1,76 EUR i troškove postupka (list 27. spisa),

- da se tuženik nije protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe ,

- da je tužitelj u spis dostavio račune na koje se odnose utužene tražbine (list 29. -41. spisa).

9. Na temelju navedenog, sud prvog stupnja je, uvidom u izvod iz poslovnih knjiga, utvrdio da isti glasi na ime tuženika te prema izvodu tužitelj prema tuženiku ima evidentiranu tražbinu u ukupnom iznosu od 68,14 EUR za mjesece od kolovoza 2023. do siječnja 2024., s utvrđenim datumima dospijeća na svaki pojedini iznos čiji zbroj iznosi 68,14 EUR. Nadalje, uvidom u opomenu je utvrdio da dospjele obveze tuženika na dan 31. siječnja 2024. iznose 55,37 EUR, ne računajući dospjele obveze za koje su već pokrenute mjere prisilne naplate i/ili za koje je odobrena obročna otplata dugovanja, dok je ovršni postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu 2. travnja 2024. tj. nakon navedene opomene. Sud je utvrdio i da je tuženik 26. veljače 2024. uplatio iznos od 56,00 EUR na račun i uz poziv na broj koji su istovjetni podacima navedenim u navedenoj opomeni tužitelja.

9.1. Dakle, sud utvrđuje da je tuženik podmirio obvezu dospjelu na dan 31. siječnja 2024. u iznosu od 55,37 EUR, i to uplatom od 26. veljače 2024. u iznosu od 56,00 EUR, a što proizlazi iz potvrde u uplati (list 21), a da tužitelj nije osporio da je tuženik izvršio uplatu iznosa od 56,00 EUR, ali je osporio datum kada je tuženik izvršio predmetnu uplatu. Međutim, kako tužitelj navodi da je predmetnu uplatu primio 23. travnja 2024. (nakon prijedloga za ovrhu), a pritom nije predložio niti jedan dokaz kojim bi uvjerio sud u istinitost iznesenog navoda te je na ročištu 23. siječnja 2025. izjavio da ne može odgovoriti na pitanje čime dokazuje tu tvrdnju (da je tuženik predmetnu uplatu izvršio tek 23. travnja 2024.), sud zaključuje, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, da tužitelj nije dokazao navode o uplati iznosa od 56,00 EUR na dan 23. travnja 2024. te stoga sud zaključuje da je tuženik navedenu uplatu izvršio 26. veljače 2024., kao što to proizlazi iz potvrde o uplati .

9.2. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je, primjenom članka 160. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) obveza tuženika prestala ispunjenjem.

10. Zaključak u tom dijelu, a s obzirom da i sam tužitelj povlači tužbeni zahtjev za iznos od 61,53 eura, žalbenim navodima nije doveden u pitanje, isti je temeljen na ispravama u spisu te obrazloženje suda ne sadrži proturječnosti pa stoga isti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Međutim, žalbenim navodima tužitelj osnovano ističe da ukupni dug koji je predmet ovog spora, u iznosu od 68,14 eura, ne odgovara iznosu navedenom u opomeni tužitelja te da je sud previdio da je, nakon izdavanja opomene tuženiku, izdan još jedan račun u iznosu od 12,77 eura, s datumom dospijeća 22. veljače 2024.

11.1. Naime, opomena tuženiku (list 18. spisa) odnosi se na obveze tuženika dospjele na dan 31. siječnja 2024., u iznosu od 55,37 eura, dok se ukupno potraživani iznos od 68,14 eura odnosi na račune za utužene tražbine (list 29. -39. spisa) za razdoblje od kolovoza 2023. do siječnja 2024. Posljednji račun za električnu energiju je izdan datuma 31. siječnja 2024., dok je dospijeće navedenog 22. veljače 2024. (list 39. spisa). Isto proizlazi i iz izvoda iz poslovnih knjiga (list 9. spisa)

11.2. Slijedom navedenog, razvidno je da se opomena tuženiku odnosi na račune dospjele do 31. siječnja 2024. u iznosu od 55,37 eura, dok je nakon toga, a prije podnošenja prijedloga za ovrhu, izdan još jedan račun koji se tiče predmeta ovog spora, u iznosu od 12,77 eura, s datumom dospijeća 22. veljače 2024.

11.3. Dakle, kako tuženik nije dokazao da je podmirio obvezu plaćanja i tog posljednjeg računa s datumom dospijeća 22. veljače 2024., u iznosu od 12,77 eura, u tom je dijelu tražbina tužitelja osnovana. Međutim, kako tužitelj konačno postavljenim zahtjevom potražuje iznos od 6,61 EUR zajedno sa zateznim kamatama, odluku je u tom dijelu valjalo preinačiti. Datum dospijeća ove obveze proizlazi iz priloženog računa pa je stoga odluka o zateznim kamatama donesena primjenom članaka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, odlučeno kao u izreci.

12. Tužitelj konačno postavljenim zahtjevom potražuje i iznos kamata na plaćeni iznos glavnice u iznosu od 1,76 EUR (prema naknadno izdanom računu na str . 41, spisa). Prema članku 7. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Kako nije jasno na što se točno taj iznos odnosi, a utvrđeno je da je tuženik tražbinu (djelomično) podmirio prije pokretanja ovog postupka, u tom odbijajućem dijelu je odluku suda prvog stupnja, valjalo potvrditi.

13. U odnosu na odluku o troškovima postupka, ističe se kako slijedi.

13.1. Prema članku 158. stavak 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik. Prema članku 154. stavak 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

13.2. Iz svih prethodno navedenih okolnosti ovog predmeta proizlazi da je tužitelj u ovom sporu stvarno uspio samo u omjeru od 9,70%, odnosno u iznosu od 6,61 EUR. Naime, iako je on formalno povukao tužbu za iznos od 61,53 EUR, ovdje nema mjesta primjeni odredbe članka 158. stavak 1. ZPP-a, jer povlačenje nije uslijedilo zbog naknadno ispunjenja obveze tuženika, već njegov zahtjev za isplatu tog iznosa nije bio osnovan još u trenutku podnošenja zahtjeva, budući da je taj iznos plaćen prije podnošenja prijedloga za ovrhu.

13.3. Dakle, tužitelj je neosnovano utužio iznos od 61,53 eura, što iznosi 90,30% prvenstveno postavljenog tužbenog zahtjeva (61,53 EUR u odnosu na 68,14 EUR) te je njegov konačni uspjeh u sporu 9,70% (iznos od 6,61 EUR u iznosu na 68,14 EUR). Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, tuženik je taj koji je u većoj mjeri uspio u sporu (u omjeru od 90,30%) pa stoga tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova ovog postupka.

14. Stoga je odluku o troškovima postupka, u dijelu pod točkom II izreke rješenja, kojom se tužiteljev zahtjev odbija, valjalo potvrditi.

15. Slijedom navedenog, primjenom članaka 368. stavak 1. ZPP-a, članka 373.a stavak 2. ZPP-a i članka 166. stavak 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkama I, II i III. izreke ove presude i rješenja.

16. S obzirom na to da je žalba tužitelja (djelomično) osnovana, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, priznaje mu se trošak sastava iste prema Tbr. 10/1 Tarife, u iznosu od 25 bodova uvećano za 25%, odnosno 62,50 eura, a što uvećano za PDV od 25% iznosi 78,13 eura.

17. Međutim, tužitelj je uspio u žalbenom postupku u omjeru od 26,62% pa mu se stoga priznaju troškovi u ukupnom iznosu od 20,80 eura.

18. Tužitelj nije dokazao da je platio trošak sudske pristojbe na žalbu u potraživanom iznosu od 13,27 eura, a iz spisa ne proizlazi da bi mu taj trošak nastao te se stoga navedeni trošak ne priznaje.

19. Slijedom navedenog, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom IV izreke.

U Zagrebu 15. svibnja 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić