Poslovni broj:Gž-75/2024

   REPUBLIKA HRVATSKA

       Županijski sud u Rijeci

            Žrtava fašizma 7

                          Poslovni broj Gž-75/2024

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja V. I O. d.o.o. iz Š., OIB: ...., zastupan po direktoru D. M., dipl. ing., protiv tuženika B. M., iz  E., Z., S., OIB: ...., radi isplate, odlučujući o prigovoru tužitelja izjavljenom protiv rješenja kojim se tužitelju nalaže plaćanje sudske pristojbe, te rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pl-6/2020 od 30. studenoga 2023., 15. siječnja 2024.

r i j e š i o      j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje  Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pl-6/2020 od 30. studenoga 2023.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda  prvog stupnja odbijen je prigovor tužitelja ponesen na rješenje o plaćanju sudske pristojbe pod posl. brojem P-6/2020 od 2. prosinca 2021. kao neosnovan.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj koji navodi pogrešnu primjenu materijalnog prava u okviru odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023 – dalje ZSP) navodeći da je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi jer da je tužitelj pravna osoba koja obavlja javnu službu odnosno javne ovlasti. Također se poziva na odredbu čl. 4. st. 1. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/19 – dalje ZVU) kojim je izričito propisano da su vodne usluge djelatnosti općeg interesa i da se obavljaju kao javna služba dok da je u stavku 2. istog članka propisano da su vodne usluge od interesa za sve jedinice lokalne samouprave na uslužnom području za RH. Tvrdi da je predmet spora naknada troškova za pružanje usluga javne vodoopskrbe tužitelja i to u svrhu isporuke vode za ljudsku potrošnju tuženiku kao krajnjem korisniku vodne usluge, da je tužitelj prema tuženiku uredno izvršio svoju obvezu i ispostavio račune koje tuženik nije platio. Također se poziva na različite odluke suda prvog stupnja te navodi da je sud prvog stupnja zanemario sudsku praksu. Predloženo je da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak ili da se preinači sukladno  žalbenim navodima odnosno da se prihvati  prigovor tužitelja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe tužitelj je izjavio prigovor u kojemu osporava obavezu plaćanja sudske pristojbe pozivajući se na čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a kojom je propisano kako su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođena tijela i osobe koje obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz tih javnih ovlasti tvrdeći da je upravo o takvom sporu riječ budući da je predmet spora plaćanje računa za isporučene vodne  usluge.

5. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prigovor tužitelja sa obrazloženjem da predmetni postupak nije postupak proizašao iz obavljanja javnih ovlasti već postupak u kojem tužitelj kao subjekt privatnog prava traži isplatu temeljem računa za pruženu ugovorenu uslugu na ime potrošene vode.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da  pružanje vodne usluge odnosno spor radi plaćanja računa temeljem isporuke vode tuženiku predstavlja poslove javne ovlasti temeljeći tu svoju tvrdnju između ostalog na zakonskoj definiciji da su vodne usluge  djelatnost od općeg interesa koje se obavljaju kao javna služba. Naime, javne ovlasti i javna služba nisu istovjetan pojam, ali pravne osobe koje imaju javne ovlasti mogu istodobno imati i položaj pravne osobe koja obavlja javnu službu.

7. Naime, tužitelj u  žalbi navodi da je riječ o djelatnosti koja je od općeg interesa koja se obavlja kao javna služba, dakle, nije riječ o postupku koji bi se ticao javnih ovlasti,  te predmet spora nije u vezi s obavljanjem javnih ovlasti već u vezi djelatnosti od općeg interesa koja se obavlja kao javna služba, a za tu situaciju ZSP nije predvidio oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe.

8. Kada se tužitelj u žalbi poziva na odredbe čl. 12.  te čl. 4. st. 1. Zakona o vodnim uslugama navodi se da je njime propisano da su vodne usluge djelatnosti općeg interesa i obavljaju se kao javna služba ali  da nemaju javne ovlasti. Naime, u istom zakonu je propisano da djelatnost Hrvatskih voda je upravljanje vodama u granicama poslova iz stavka 2. čl. 4. Poslovi Hrvatskih voda prema čl. 4. navedenog Zakona su u općem interesu i predstavljaju javnu službu jer vodne usluge su djelatnosti od općeg interesa i obavljaju se kao javna služba (stavak 1.), a prema stavku 2. vodne usluge su od interesa za sve jedinice lokalne samouprave na uslužnom području (međukomunalne djelatnosti) za  RH.

9. Stoga je  sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a kada je pravilno utvrdio da  tužitelj nije oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na rješenje o izdavanju platnog naloga jer u konkretnom slučaju s obzirom na predmet spora tužitelj nije pravna osoba koja  obavlja javne ovlasti, te je stoga pravilno primijenjena odredba čl. 29. st. 1. ZSP-a kada je odbijen prigovor tužitelja na nalog za plaćanje sudske pristojbe prema rješenju suda prvog stupnja pod posl. brojem Pl-6/2020 od 2. prosinca 2021. kao neosnovan.

10. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

11. Stoga je  žalbu tužitelja  kao neosnovanu trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja  potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 15. siječnja 2024.

                                                                                                                Sutkinja

                                                                                                                Filka Pejković v.r.