Pr-127/2022-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste KM, u pravnoj stvari tužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun.Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29.ožujka 2026., u nazočnosti zam.pun. tužitelja i pun.tuženika, po objavi presude dana 15.svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 1.535,17 € zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 89,63 EUR teče od 15. ožujak 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 85,73 EUR teče od 15. travanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 85,15 EUR teče od 15. svibanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 84,54 EUR teče od 15. lipanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 81,61 EUR teče od 15. srpanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 88,23 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 86,61 EUR teče od 15. rujan 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 91,82 EUR teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 87,64 EUR teče od 15. studeni 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 89,40 EUR teče od 15. prosinac 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 85,68 EUR teče od 15. siječanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 89,58 EUR teče od 15. veljača 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 93,65 EUR teče od 15. ožujak 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 88,86 EUR teče od 15. travanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 89,05 EUR teče od 15. svibanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 85,88 EUR teče od 15. lipanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 81,30 EUR teče od 15. srpanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 50,81 EUR teče od 15. kolovoz 2018. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 212,83 eura tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.099,20 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27.veljače 2022. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužitelj da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Nadalje, navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužitelj je podneskom od 29.kolovoza 2024., odnosno 30.rujna 2024. (sukladno raspravnom rješenju suda) uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.748,00 eura te zatražio isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.02.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, i to na ime neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; odrađenih prekovremenih sati primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad i neisplaćene bruto razlike za prekovremeni rad; te na temelju tih razlika utvrditi ostvarenu prosječnu punu plaću za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrditi razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a. Ujedno je zatraženo da se parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužitelja. Također ispravlja navod iz tužbe i navodi da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu pomoćne radnice na Klinici za onkologiju i radioterapiju te da obavlja poslove s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja i intravenozne aplikacije citostatika, slijedom čega da prema čl.29 KU ima parvo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno, šta da ima za posljedicu da svaki sat određen preko 7 sati predstavlja prekovremeni rad.

3.1.U odnosu na tako uređeni tužbeni zahtjev tuženik se usprotivio samo u pogledu točke II. tužbenog zahtjeva kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se u tom dijelu radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 30.ožujka 2026. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 1.535,17 eura.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke.

Stranke su popisale parnični trošak.

6. Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20),

Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18-Dopuna, 123/19- Dodatak), Sporazum o osnovici za izračun plaće u javnim službama (NN 2/19), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22-Dodatak I., 58/23-Dodatak II., 128/23-Dodatak III.), Temeljnim kolektivnim ugovorom za zaposlenike u javnim službama (NN 29/24).

7.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice na Klinici za onkologiju i radioterapiju.

8.1.Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću tužitelju i to po osnovi dodatka za otežane uvjete rada, po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremenih sati primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

9.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Člankom 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.1.Odredbom čl. 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%.

9.2.Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl.53. TKU/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

9.3.Prekovremenim radom se u skladu s čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18 smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.

9.4.Odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Nadalje, odredba čl. 24. Dodatka II KU koja se primjenjuje od 1. rujna 2019. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

9.5.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18.

9.6.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.7.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.8.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

10.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

11.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće vještak je utvrdio kako je tužiteljici evidentirana satnica rada na način da radi 8 sati dnevno, te je plaća isplaćivana sukladno takvoj satnici, dakle nije radila dulje od 8 sati dnevno, pa nema osnove za potraživanje na ime neplaćenih dodataka za prekovremeni rad noću, subotom, nedjeljom, za otežane uvjete rada. Tužiteljica u odnosu na redovno radno vrijeme nije ostvarila prekovremene sate i s osnove otežanih uvjeta rada nije imala neplaćenih dodataka. Ukoliko je tužiteljica imalo pravo na skraćeni rad i to 35 sati tjedno, a u praksi je radila 40 sati tjedno, tada je svaki odrađeni sat dulje od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno prekovremeni rad kojeg tužiteljica nije bila u obvezi odraditi, odnosno radi se o prekovremenom radu koji uopće nije plaćen, a obračunao ga je kao jedan sat dnevno kada je tužitelj dolazio na posao. U tablici broj 1 u prilogu nalaza i mišljenja je izračunat iznos neplaćenog prekovremenog rada kojeg čini umnožak redovne satnice sa brojem sati prekovremenog rada i koeficijentom 1,50. U odnosu na dodatke za posebne uvjete rada i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u tako dobivenom prekovremenom radu, smatra kako su uredno plaćeni jer su sporni sati uračunati u evidenciju redovnog rada tužitelja, dodatci su plaćeni bez obzira što sati kod kojih se obračunavaju nisu trebali biti odrađeni. Posljedično manje isplaćenim satima, bilo je potrebno utvrditi iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom razdoblju koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada je prikazan u tablici 2. a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novoobračunate prosječne tromjesečne

satnice (85% iznosa za bolovanje). Zaključno, u razdoblju obračuna plaća od 01. veljače 2017. do 21. srpnja 2018. tuženik kao poslodavac da nije tužiteljici isplaćivao:

- naknadu plaće za sate povedene u prekovremenom radu u ukupnom iznosu od 1.291,26 eura, posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 243,91 eura, odnosno sveukupan bruto iznos od 1.535,17 eura.

12.Tužitelj je sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 30.ožujka 2026. uredio tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u toč.I izreke presude.

13.Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka kao i na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik se očitovao podneskom od 19.travnja 2026.

13.1.U podnesku tuženik navodi kako je tužitelj utužio iznos od 1.748,00 eura za 91 mjesec, odnosno 19,00 eura mjesečno i to po pet osnova, i to po osnovi: - neplaćenih prekovremenih sati u bruto iznosu primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad; - neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; - neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; - neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; - neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a koja je posljedica neplaćenih prednje navedenih osnova. Posljednjim podneskom tužitelj pak sada postavlja zahtjev za isplatu iznosa od 1.535,17 eura za samo 18 mjeseci na način da potražuje više od utuženog mjesečnog iznosa od 19,00 eura. Tužitelj predmetnim podneskom više ne utužuje po osnovu utužena tri pravna osnova. Prednje znači da tužitelj sada svojim predmetnim posljednjim podneskom: a) povlači tužbu za iznos od 212,83 eura, b) povlači tužbu za 73 utužena mjeseca c) povlači tužbu glede tri utužena pravna osnova, i to: neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; vrši preinaku tužbe jer po predmetnom (novo)postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj mjesečno za onih (pre)ostalih 18 mjeseci potražuje više od utuženih 19,00 eura. Tuženik ističe kako se protivi povlačenju tužbe u pogledu osnova, u pogledu razdoblja i u pogledu visine tj. tuženik se protivi opisanom djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja. Tuženik ističe i prigovor preinake tužbe i tužbenog zahtjeva i prigovor zastare potraživanja. Tuženik se protivi i tužbenom zahtjevu iz toč. II tužbenog zahtjeva tužitelja, posebno u dijelu u kojem se traži da se već presudom naloži tuženiku isplatiti parnične troškove tužitelja na račun punomoćnika-odvjetnika tužitelja. S druge strane, tužitelj utužuje razdoblje od 01.02. 2017. do 30.09.2024., a tužitelj da je otišao u mirovinu 21.07.2018. Nadalje, tuženik glede merituma ovog spora prvenstveno ističe i prigovora slijedeće: tužiteljica je već ranije kod ovog suda tužbom pokrenula parnični postupak po istom činjeničnom i pravnom osnovu, ali za drugo razdoblje. Postupak se vodio pod Pr-1071/2019. Taj parnični postupak je pravomoćno okončan odbijanjem tužbe tužiteljice u cijelosti. Naime, presudom Općinskog suda u Splitu br. Pr-1071/2019 od 31. siječnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev. Citiranu prvostupanjsku presudu potvrdio je u cijelosti Županijski sud u Rijeci svojom presudom br. Gž- R-666/2020 od 04. svibnja 2023. Dakle, samo i isključivo radnici koji rade s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja ili koji intravenozno apliciraju citostatike i pod uvjetom da sve obavljaju 2/3 radnog vremena imaju pravo na 7- satno radno vrijeme. Suprotno, oni radnici koji ne rade intravenoznu aplikaciju citostatika u navedenom opsegu radnog vremena, već rade npr. samo pripremu citotoksičnih lijekova, što se prema KU ne propisuje kao razlog za 7-satno radno vrijeme, nemaju pravo na takvo radno vrijeme. Teret dokaza je na tužitelju, a tužitelj nije na tu okolnost (da tužitelj npr. 2/3 radnog vremena provodi na poslovima intravenozne aplikacije citostatika) predložio provođenje niti jednog dokaza.

14.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama, a kasnije i da se utvrdi broj odrađenih prekovremenih sati primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad i neisplaćene bruto razlike za prekovremeni rad.

14.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

15.Tužitelj je podneskom od 30.rujna 2024. postavio tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu iznosa od 1.748,00 eura za razdoblje od 01.02.2017. do 30.09.2024., i to na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, odrađenih prekovremenih sati primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad i neisplaćene bruto razlike za prekovremeni rad; te na temelju tih razlika pod utvrditi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrditi razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, te ujedno zatražio da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja.

16.Tuženik se na tako uređeni i novopostavljeni tužbeni zahtjev nije posebno očitovao osim u dijelu kojim se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice, dakle toč.II kojoj se usprotivio, u kojem dijelu smatra da je izvršena preinaka.

16.1.Po tako izmijenjenom i preinačenom (uređenom) tužbenom zahtjevu tuženik se upustio u raspravljanje budući se takvoj preinaci nije protivio-iako uredno pozvan nije pristupio na ročišta od 26.09.2024. i 22.10.2024., dok se u podnesku od 10.listopada 2024. usprotivio samo toč.II kojom je zatražena isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja smatrajući da je samo u tom dijelu došlo do preinake tužbenog zahtjeva.

17.Po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način kako je određeno u izreci.

18.U odnosu na navode i prigovore tuženika navodi se slijedeće. Nesporno je da je tužitelj tužbom zatražio isplatu na ime manje isplaćene plaće u bruto iznosu i to dodatka u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada, te pogrešno obračunate naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje. Nadalje, također nije sporno da je u podnesku od 29.kolovoza 2024. te kasnije i u prvom precizno postavljenom (uređenom) tužbenom zahtjevu od 30.rujna 2024. tužitelj precizirao osnove kako je to navedeno pod toč.15 obrazloženja. Tuženik se pak nije usprotivio navodima iz gore navedenih podnesaka Dakle, kako se tim činjeničnim navodima niti preinaci tuženik nije protivio i po istoj se upustio u raspravljanje, sud je takvu preinaku dopustio i po tako uređenom tužbenom zahtjevu nastavio raspravljanje. Tuženik se tek u podnesku od 19.travnja 2026. usprotivio svim dosadašnjim navodima tužitelja pozivajući se, između ostalog, na pravomoćnu presudu Pr-1071/2019, dakle neposredno pred zaključenje glavne rasprave. Međutim, radi se o činjenici i dokazu koji su izneseni i dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, stoga ih sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke jer se ne radi o činjenicama i dokazima koje tuženik nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, presuda pod posl.brojem Pr-1071/2019 donesena je dana 31.siječnja 2020., a postala je pravomoćna 4.svibnja 2023., dakle prije odražnog prvog pripremnog ročišta u ovoj pravnoj stvari. Dakle, ne radi se o činjenici za koju tuženik nije znao i koju nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka. Pregledom navedene presude utvrđeno je da se tužbom u tom predmetu potraživala isplata razlike plaće s osnova dodatka na plaću za posebne uvjete rada.

18.1.Pregledom pisanog nalaz i mišljenja izrađenog za potrebe ovog predmeta vještak je utvrdio da tužiteljica nema potraživanje na ime neplaćenih dodataka za prekovremeni rad noću, subotom, nedjeljom, za otežane uvjete rada i s osnove otežanih uvjeta rada nije imala neplaćenih dodataka. U odnosu na dodatke za posebne uvjete rada i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u prekovremenom radu, smatra kako su uredno plaćeni jer su sporni sati uračunati u evidenciju redovnog rada tužitelja, dodatci da su plaćeni bez obzira što sati kod kojih se obračunavaju nisu trebali biti odrađeni. Dakle, vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi kako su dodaci za posebne uvjete rada kao i dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi uredno plaćeni jer da su isti uračunati u evidenciju redovnog radnog vremena.

18.2.Nadalje, ono što vještak u svojem nalazu i mišljenu dodatno navodi jest da bez obzira na nepostojanje potraživanja na ime neplaćenih dodataka postoje manje isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, a kako je to tužiteljica i zatražila uređenim tužbenim zahtjevom od 30.rujna 2024., međutim ista je to zatražila za razdoblje od 01.02.2017. -30.09.2024., dakle za 92 mjeseca, a vještak je utvrdio da joj to pravo pripada za 18 mjeseci, odnosno do odlaska tužiteljice u mirovinu.

19.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev, iako ga tužiteljica postavlja preširoko u smislu vrmenskog razdoblja na način da je imala parvo utužene osnove potraživati samo do 21.srpnja 2018., a ista to traži čak do 30.rujna 2024., dakle za šest godine više od osnovanog, a ne radi se o činjenici za koju nije znala ili mogla znati prije utuženja.

20.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.748,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 1.535,17 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

21.Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (1.748,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (1.535,17 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, pa se u tom smislu na radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

22.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 1.535,17 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 212,83 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

22.1.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

22.2.U odnosu na istaknuti prigovor zastare, isti se smatra neosnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno. Kako je tužba podnesena dana 27.veljače 2022., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.ožujka 2017., podnesena je unutar zastarnog roka.

23.Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku stranaka.

23.1.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

23.2.Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovu, tužitelj s istom nije uspio u cijelosti. Naime, od svih utuženih osnova prema podnesku od 30.rujna 2024. vještak utvrđuje da tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju od 01.02.2017.-30.09.2024. (ukupno 92 mjeseca) ima pravo na isplatu na ime dvije od ukupno pet zatraženih osnova i to samo za 18 mjeseci, kako je to naznačeno pod toč.I izreke presude. Dakle, od svih utuženih osnova da postoji samo za prekovremeni rad iznad 35 satnog radnog tjedna u razdoblju od 01.02.2017. -21.07.2018. u iznosu od 1.291,26 eura te shodno tome manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnodti za rad u iznosu od 243,91 eura, odnosno ukupno iznos 1.535,17 eura. Time je uspjeh tužitelja u parnici znatno umanjen u svakom pogledu (i kvalitativno i kvantitativno), pa kad se uzme u obzir osnova (ono što je tužbom traženo na ime neisplaćenih dodataka kao i razdoblja za koje je traženo) i visina, tužiteljica je kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu uspjela u dijelu od 73 %, dok je uspjeh tuženika s druge strane 27%. Navedeni stav zauzet je u odlukama Županijskog suda u Vukovaru (Gž R-55/2025, Gž R-57/2025), a upravo u odnosu na (djelomični) uspjeh stranaka (protiv istog tuženika u istoj vrsti radnih sporova) glede izjavljenih žalbi na parnični trošak. Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

23.3.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-100 bodova, zastupanje na ročištu od 22.10.2024., 19.02.2026., 29.04.2026.-svako po 100 bodova, zastupanje na ročištu od 26.09.2024.-50 bodova (Tbr.9 toč.2.), sastav podnesaka od 29.08.2024. i 16.10.2024.-svaki po 100 bodova, sastav podneska od 30.03.2026. -25 bodova (Tbr.8.toč.4.–nije obrazloženi podnesak), pristup na ročište za objavu presude-50 bodova, ukupno 725 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 1.450,00 eura+PDV=1.812,50 eura. Tužiteljica nema pravo na trošak sastava podnesaka od 30.09.2024. jer se u njemu ponavljaju navodi iz podneska od 29.08.2024.

23.4.S obzirom da je razlika uspjeha tužiteljice i tuženika 46%, tužiteljici pripada 46% od 1.812,50 eura što iznosi 833,75 eura+trošak vještačenja od 265,45 eura, ukupno 1.099,20 eura.

23.4.U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj, dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

24.U odnosu na prigovor da se parnični trošak kao takav isplati na račun pun. tužiteljice, isti se smatra osnovanim. Naime, kako se pitanje isplate parničnog troška na račun punomoćnika već dulje vremena javlja kao prijeporno prilikom donošenja odluke u trošku u spisima između istog punomoćnika i istog tuženika kao poslodavca, a u odnosu na veliki broj žalbi tuženika, sud je pregledavanjem najnovijih drugostupanjskih odluka kojima su preinačene odluke ovog prvostupanjskog suda, odlučio da je izjavljeni prigovor kao osnovan. Naime, tuženik je u pravu kada kaže da protivi isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja. Odredba čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) kaže da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1019/2023 od 10. svibnja 2023.g i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Uvidom u spis utvrđeno je da predmetnim zahtjevom tužitelj traži da se troškovi postupka isplate na račun njegovog punomoćnika, a ne samog tužitelja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj odvjetnici Martini Radić Šunjić izdao punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takvih punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu punomoći valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. u ovom konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Takva punomoć, ni u kojem slučaju, ne predstavlja uporište da se sudskom odlukom (presudom) plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke kojoj pripada pravo na naknadu parničnog troška. Takav stav zauzet je u slijedećim odlukama:

Županijski sud u Zagrebu, Gž R-53/2026 od 06.02.2026., Gž R-80/2026 od 26.02.2026. i Gž R-241/2025 od 6.3.2026.; Županijski sud u Bjelovaru, Gž R- 140/2025 od 16.12.2025. i Gž R-55/2025 od 30.12.2025.; Županijski sud u Šibeniku, Gž R-96/2025 od 20.02.2026.; Županijski sud u Zadru, Gž R-136/2024 od 12.2.2025.; Županijski sud u Sisku, Gž R-127/2024 od 23.05.2025. i Županijski sud u Osijeku Gž R-290/2025 od 19.02.2026.

23.S obzirom na sve navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 15.svibnja 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

– pun. tužitelja

– pun.tuženika