Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-3/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-5572/2021-22 od 28. studenog 2025., 15. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika, djelomično preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-5572/2021-22 od 28. studenog 2025., na način da se odbija zahtjev da tuženik dosuđene troškove postupka isplati na račun punomoćnika tužitelj ice. II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove postupka u daljnjem iznosu od 62,50 Eur, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. studenog 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne ope racije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 Eur, dok se zahtjev za daljnjih 46,88 Eur odbija kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici, na račun punomoćnice, trošak parničnog postupka u iznosu od 406,07 Eur sa zateznim kamatama od donošenja rješenja do isplate.

2. Tužiteljica pobija rješenje smatrajući da joj nije priznat sav trošak koji bi bio priznat pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava i pravilnom primjenom odredaba parničnog postupka. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti rješenje sukladno žalbenim navodima. Traži naknadu troška žalbe.

3. Tuženik pobija rješenje u dijelu kojim je naložena isplata troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice, zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, predlažući preinačiti rješenje i ukinuti predmetni dio rješenja, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tužiteljica odgovorom pobija žalbene navode tuženika, predlažući odbiti žalbu.

5. Žalbe su osnovane.

6. Iz stanja spisa predmeta i pobijanog rješenja proizlazi da je tužiteljica 15. travnja 2021., radi ostvarenja svojih prava iz radnog odnosa ustala stupnjevitom tužbom sukladno odredbama čl. 186.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), a nakon što je provedeno financijsko vještačenje, podneskom od 2. listopada 2025., određeno je postavila tužbeni zahtjev za isplatu 137,57 Eur. Nadalje, proizlazi da je tuženik podneskom od 9. listopada 2025. priznao tužbeni zahtjev, nakon čega je presudom na temelju priznanja broj Pr-5572/2021-19 od 10. listopada 2025. tužbeni zahtjev prihvaćen. Potom je pobijanim rješenjem od 28. studenog 2025. tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 406,07 Eur, uplatom na račun punomoćnika.

7. Osnovani su žalbeni navodi tuženika kako nije pravilna odluka u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka uplatom na račun punomoćnice.

8. Naime, iz punomoći priložene tužbi proizlazi da je tužiteljica ovlastila punomoćnicu da može za nju primati novac i novčane vrijednosti te o tom izdati potvrdu.

9. Prema odredbama čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP punomoćnik može u okviru punomoći primiti troškove od protivne strane, međutim protivnoj se stranci ne može naložiti isplatu parničnog troška na račun punomoćnika, ukoliko nije izdana posebna punomoć kojom stranka svog punomoćnika izričito ovlašćuje na primitak novčane tražbine na svoj račun (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-

III/70/2015 od 2. ožujka 2017., te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revd-1019/2023 od 10. svibnja 2023.g.).

10. Slijedom navedenog, žalba tuženika uvažena je, te je temeljem odredaba čl. 380. toč. 3. ZPP rješenje prvostupanjskog suda preinačeno u pobijanom dijelu na način da je odbijen zahtjev za isplatu troškova postupka na račun punomoćnice tužitelja, kao pod točkom I izreke.

11. Osnovano tužiteljica ističe da je njen zahtjev za naknadom troška sastava podneska od 3. studenog 2025. odbijen pogrešnom primjenom materijalnog prava.

12. Naime, u ovoj pravnoj stvari postupak je okončan donošenjem presude na temelju priznanja nakon što je tuženik podneskom priznao tužbeni zahtjev. Kako se prema odredbama čl. 164. st. 9. ZPP u slučaju donošenja presude na temelju priznanja ako priznanje nije obavljeno na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke, to je tužiteljici bio potreban trošak sastava podneska od 3. studenog 2025. kojim je zatražila naknadu, u podnesku specificiranih troškova.

13. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada pravo na naknadu troška sastava podneska od 3. studenog 2025. u visini određenoj T.br. 8. st. 4. u vezi T.br. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa), koji obzirom na vrijednost predmeta spora iznosi, 15,63 Eur (6,25 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 Eur, te uvećano za PDV 25%).

13.1. Nadalje, osnovano ističe i kako joj umjesto dosuđenih 15,63 Eur, za sastav podneska od 2. listopada 2025., pripada naknada od 62,50 Eur (25 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda 2,00 Eur, te uvećano za PDV) budući se tim podneskom, osim što je uredila tužbeni zahtjev, očitovala o nalazu vještaka, pa se radi o obrazloženom podnesku iz T.br. 8. st. 1. Tarife, a ne podnesku iz T.br. 8. st. 4. Tarife, radi čega joj tuženik ima naknaditi na ime istog daljnjih 46,87 Eur.

14. Slijedom navedenog, tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici daljnji trošak postupka u iznosu od 62,50 Eur, kao pod točkom II izreke.

15. Odluka pod točkom III temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Tužiteljici je temeljem T.br. 10. st. 4. u vezi T.br. 7. st. 1. Tarife priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 Eur (12,5 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda 2,00 Eur, te uvećano za PDV), dok se zahtjev za daljnjih 46,88 Eur odbija kao neosnovan, sve kao pod točkom III izreke.

16. Nadalje, točkom IV izreke, a temeljem odredaba čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, jer je tuženik sa žalbom uspio.

U Šibeniku, 15. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić