REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1648/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja X GAS d.o.o., OIB 15154411340, Osijek, J.J. Strossmayera 322b, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ADRIA OIL d.o.o., OIB 03004159051, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-239/2025-13 od 2. ožujka 2026., 15. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-239/2025-13 od 2. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda prihvaćen je manifestacijski zahtjev i naloženo tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka rješenja dostaviti podatke o popisu neplaćenih potraživanja od dužnika za koje je tužitelj platio dugovanje po ugovoru o cesiji od 28. travnja 2022. s naznakom datuma i visine naplaćenih iznosa; o popisu proslijeđenih uplata tako naplaćenih potraživanja prema tužitelju s naznakom datuma i visinom proslijeđenih iznosa i o popisu svih dužnika od kojih nisu u cijelosti naplaćena dugovanja s datumima dospijeća i eventualno naplaćenim iznosima.
2. Navedeno rješenje prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 186.b stavaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. Tuženik je protiv rješenja podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da je manifestacijski zahtjev neuredan i nedokazan te da on nije nikada primio tužiteljev zahtjev za dostavu traženih podataka, a niti da o tome postoje dokazi u spisu. Ukazuje i da je na ročištu održanom 4. veljače 2026. dostavljena dokumentacija o poslovnom odnosu stranaka i predloženo izvođenje dokaza vještačenjem te ističe da će vještaku dati na raspolaganje svu dokumentaciju. Stoga smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik odbija izvršiti predaju dokumentacije o sadržaju odnosa između stranaka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. u vezi s člankom 381. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari postavlja tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe članka 186.b stavka 3. ZPP-a. Tom odredbom propisano je da u sporovima u kojima se ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik da potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.
7. U slučaju postavljanja takvog zahtjeva tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (članak 186.b stavak 4. ZPP -a). Cilj tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija priopćiti. Zato je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje. O zahtjevu za davanje podataka sud odlučuje rješenjem protiv kojeg stranka može izjaviti žalbu koja ne odgađa provedbu rješenja (članak 325.a stavak 1. ZPP-a). Ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, sud će donijeti rješenje iz članka 186.b stavka 4. ZPP-a.
8. Pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz odredbe članka 186.b ZPP-a je u dužnosti tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan. To znači da tužitelj prije svega mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev. Ovakav stav iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske u toj odluci je dao odgovor na dopušteno pitanje i to upravo u vezi s okolnošću kada tužitelj u manifestacijskoj tužbi nije naznačio, odnosno nije dostavio dokaz da je tuženik prethodno odbio ispuniti svoju obvezu prema sadržaju njihovog pravnog odnosa.
9. Iz podataka u spisu i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj u tužbi iznio činjenice da je s tuženikom bio u poslovnim odnosima na temelju ugovora o suradnji od 31. listopada 2020. na temelju kojeg je tužitelj posredovao u prodaji nafte i naftnih derivata za tuženika; da je tužitelj 27. veljače 2022. pristupio dugu kupaca koji su tužiteljevim posredovanjem kupili gorivo od tuženika, a nisu ga platili u ugovorenim rokovima; da se tim ugovorom tužitelj obvezao platiti tuženiku iznos od 1.106.084,58 kn, da je svoju obvezu prema tuženiku ispunio 28. veljače 2022. kada je sklopljen Ugovor o cesiji između tužitelja, tuženika i društva Gvojić d.o.o. u svojstvu cesusa koji je istog dana platio ugovoreni iznos tuženiku; da je odredbom članka 2. stavka 5. Ugovora o pristupanju dugu i reguliranju međusobnih odnosa od 27. travnja 2022. ugovoreno da će tuženik svaku eventualnu uplatu od kupaca za koje je tužitelj pristupio dugu proslijediti tužitelju; da je tuženik samo dio uplata proslijedio tužitelju te da je prije podnošenja tužbe zatražio od tuženika dostavu popisa kupaca koji su platiti tuženiku po računima za koje je terećen tužitelj i podataka o datumima naplata, visini naplaćenog iznosa te popis svih dužnika koji nisu u cijelosti podmirili svoju obvezu, po čemu tuženik nije postupio.
10. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da ga tužitelj prije podnošenja tužbe nije pozvao na dostavu traženih podataka. Naime, iz tužiteljevog dopisa od 10. travnja 2025. na str. 19.-20. spisa jasno proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika da mu najkasnije do 16. travnja 2025. dostavi popis naplaćenih potraživanja od dužnika za koje je tužitelj platio dugovanje s navedenim datumima i naplaćenim iznosima; popis proslijeđenih uplata tako naplaćenih potraživanja prema tužitelju s navedenim datumima i iznosima; popis svih dužnika od kojih još nisu u cijelosti ni djelomično naplaćena dugovanja s datumima dospijeća i eventualno naplaćenim iznosima te račune, otpremnice, rješenja o ovrsi i svu drugu dokumentaciju za dužnike od kojih još nije naplaćeno ukupno potraživanje, a za koje je tužitelj platio dug. Iz e -maila tuženika upućenog tužitelju 10. travnja 2025. (str. 18 . spisa) jasno proizlazi da je tuženik odgovorio tužitelju da će mu odgovoriti u najbržem mogućem roku. Tuženik nije postupio po tužiteljevom pozivu za dostavu traženih podataka slijedom čega je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da je tuženik tužitelju odbio dati podatke na koje se odnosi ovaj manifestacijski zahtjev. Stoga su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi da ga tužitelj prije podnošenja tužbe, odnosno postavljanja manifestacijskog zahtjeva nije pozvao na dostavu traženih podataka.
11. Točno je da je tuženik na ročištu održanom 4. veljače 2026. dostavio isprave s podacima o kupcima koji nisu platili račune za robu, izdane u razdoblju od 1. travnja do 31. listopada 2023. i koji nisu platili kamate po obračunu od 31. prosinca 2022. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da te isprave ne sadrže sve, odnosno potpune podatke koje je tražio tužitelj prema manifestacijskom zahtjevu, a koji podaci su mu potrebni kako bi mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev.
12. Budući da je odredbom članka 2. stavka 5. Ugovora o pristupanju dugu i reguliranju međusobnih odnosa od 27. travnja 2022. ugovoreno između stranaka da se tuženik obvezuje proslijediti tužitelju svaku eventualnu uplatu koju bi po podmirenju duga primio od dužnika s osnove dugovanja podmirenog po Ugovoru o cesiji od 28. travnja 2022. pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik tužitelju dužan dostaviti podatke o visini naplaćenih iznosa i datumu naplate te popis svih proslijeđenih uplata i svih dužnika koji nisu u cijelosti ili djelomično izvršili plaćanje s datumima dospijeća njihovih obveza te visini djelomično naplaćenih iznosa, a koji se podaci prema Ugovoru o pristupanju dugu smatraju zajedničkim podacima za obje stranke.
13. Stoga, kako se radi o podacima kojima raspolaže tuženik, a koje nije učinio dostupnim tužitelju te mu je odbio dati podatke na koje se odnosi manifestacijski zahtjev, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio manifestacijski zahtjev, sve sukladno odredbi članka 186.b stavaka 2. i 3. ZPP-a.
14. Slijedom navedenog, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska odluka, ovaj sud je na temelju odredbe članka 380. točke 2.
ZPP-a riješio kao u izreci.
Zagreb, 15. svibnja 2026.
Sutkinja
dr. sc. Jelena Čuveljak
