REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1785/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Danijela Uzelac Ljubić, u pravnoj stvari tužitelja ZAPAD-STAN d.o.o., Zagreb, Ulica Ante Topić - Mimare 61, OIB: 78641299718, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Miletić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DA-T2 KONSTRUKCIJE j.d.o.o., Strmec, Ulica sviba 14, OIB: 04874822939, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Šmit, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate 592,30 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-894/2025 od 27. veljače 2026., 15. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-894/2025 od 27. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog, poslovni broj Ovrv-5472/2025, UPP/OS-Ovrv-308/2025 od 28. lipnja 2025. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 592,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne određene iznose glavnica od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 276,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu kojom ju pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku jer sud nije izveo dokaze koje je tuženik predložio. Predložio je preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Tuženikova žalba nije osnovana.
5. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
6. U ovom predmetu radi se o trgovačkom sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuje se članak 370. ovoga Zakona (članak 467. stavci 1. i 2. ZPP-a). Zbog toga ovaj sud nije ispitivao žalbene navode koji se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s primjenom odredaba članaka 8. i 221.a ZPP-a jer se radi o nedopuštenom žalbenom razlogu.
7. Donošenjem pobijane presude nije učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporovima male vrijednosti, kao ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tuženik pozvao u žalbi.
8. Predmet spora je potraživanje s osnove zajedničke pričuve u ukupnom iznosu od 592,30 EUR za razdoblje od rujna 2024. do siječnja 2025. godine. Dug s osnove pričuve se odnosi na tuženikov stan (ST-10709) u iznosu od 543,10 EUR i garažu (GR-3607) u iznosu od 49,20 EUR, s time da je za obje nekretnine upravitelj stambene zgrade u [adresa], u [adresa], utužio pet mjesečnih obroka s dospijećem 15. listopada, 15. studenoga i 15. prosinca 2024. te 15. siječnja i 15. veljače 2025.
9. Između stanaka nije sporno da je tuženik vlasnik stana i garaže u stambenoj zgradi u [adresa], u [adresa], već je sporno je li dužan platiti pričuvu budući da je tvrdio da nema dugovanja prema tužitelju te da tuž itelj nije uredno ispunjavao svoju obvezu upravitelja zgrade radi čega mu je prouzročio štetu.
10. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se aktivna legitimacija tužitelja temelji na Međuvlasničkom ugovoru od 1. lipnja 2015. i Ugovoru o upravljanju stambenom zgradom broj 2/2015, iz kojih proizlazi da je tužitelj upravitelj stambene zgrade u [adresa], u [adresa] te da je sukladno članku 2. Ugovora o upravljanju ovlašten organizirati naplatu pričuve, uključujući i prinudnu naplatu putem suda, dok su visina dugovane pričuve u ukupnom iznosu od 592,30 EUR za razdoblje od rujna 2024. do siječnja 2025. i dospijeće plaćanja pričuve utvrđeni na temelju uvida u izvatke iz poslovnih knjiga tužitelja pod oznakama ST - 10709 i GR-3607 koji sadrže detaljne analitičke kartice knjiženja za stan i garažu, Odluku suvlasnika donesene u siječnju 2022. godine te Međuvlasnički ugovor.
11. Pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi navedeni u obrazloženju presude jasno daju odgovor na žalbene navode o tome na temelju kojih dokaza i sudačkih uvjerenja je tužbeni zahtjev prihvaćen. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, a koje nije, te kako ih je i zašto utvrdio; izvođenjem dokaza (uvidom u isprave) te sadrži razloge zbog kojih nije izveo dokaze koje je tuženik predložio, a radi se o saslušanju stranaka te „po potrebi“ predloženom izvođenju sljedećih dokaza: uvidom u knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja, saslušanjem (neimenovanih) svjedoka te vještačenjem po vještacima građevinske i knjigovodstveno-financijske struke.
12. Sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja spornih odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), što znači da je stranka koja ih je predložila prethodno iznijela određene činjenice u odnosu na osnovanost svojih tvrdnji, i da ih je protivna stranka osporila, a ne suprotno radi prikupljanja činjenica koje bi ta stranka potom naknadno iznosila u prilog osnovanosti svojih tvrdnji. U konkretnom slučaju tuženik nije tvrdio da je tužitelj pogrešno knjižio uplate niti je dostavio potvrde o izvršenom plaćanju u kojima bi bilo navedeno da je prilikom plaćanja naznačio da plaća neki od računa koji je predmet ovog spora pa da je tužitelj eventualno pogrešno izvršio uračunavanje, već je tuženik predlagao izvođenje dokaza saslušanjem stranaka (i „po potrebi“ vještačenjem po vještaku knjigovodstveno-financijske struke te uvidom u knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja) radi utvrđenja činjenice da tužitelju ne duguje ništa.
13. Protivno žalbenim navodima, tuženikovi prigovori o nestručnom radu tužitelja i navodnoj šteti koju mu je tužitelj prouzročio kao upravitelj zgrade nestručnim radom (radi čega je predložio provesti građevinsko vještačenje „po potrebi“), nisu odlučni za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu. Sud je pravilno ocijenio da je zajednička pričuva prema članku 90. stavku 1. ZV -a namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika, a ne imovina upravitelja, odnosno da eventualni nedostaci na zgradi ili radu upravitelja ne oslobađaju suvlasnika njegove temeljne obveze uplate u pričuvu, jer bi u suprotnom bili ugroženi interesi drugih suvlasnika i održavanje zgrade kao cjeline, a što bi bilo u suprotnosti i s načelom savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO). Štoviše, tuženik tijekom postupka nije podnio zahtjev za naknadu štete u obliku protutužbe ili prigovora radi prebijanja, niti je istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja.
14. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo, odredbe članka 85. stavka 2. ZV-a te članaka 90., 375. i 378. ZV-a, kao i odredbe članka 183. stavka 1. te članka 29. stavka 2. ZOO -a u odnosu na odluku o zakonskim zateznim kamatama.
15. Budući da je tuženik odluku o troškovima postupka pobijao općenito jer je smatrao nepravilnom odluku o glavnoj stvari, dakle ne konkretizirajući razloge iz kojih bi odluka o troškovima postupka bila nepravilna, žalbom nije dovedena u pitanje ni pravilnost i zakonitost odluke o troškovima.
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP -a odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 15. svibnja 2026.
Sutkinja
Danijela Uzelac Ljubić
