REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2050/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1220/2025-21 od 19. ožujka 2026., 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1220/2025-21 od 19. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1220/2025-21 od 19. ožujka 2026. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 4.676,41 EUR / 35.234,41 kn sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2015. do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.328,58 EUR sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu u korist tužitelja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP -a spor male vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a žalba se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tužiteljevi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

7. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora naknada štete u iznosu u vidu isplaćenog iznosa obiteljske mirovine obitelji smrtno stradalog tužiteljevog osiguranika SČ od 1. siječnja 2013. do 30. studenog 2014. u iznosu od 35.234,41 kn, koji iznos predstavlja 80% obračunatog iznosa s obzirom na utvrđenu suodgovornost tužiteljevog osiguranika od 20%.

8. Između stranaka je nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženikovog osiguranika u omjeru od 80%, a tužiteljevog osiguranika u omjeru od 20%. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) te da tužitelj u smislu odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a nije dokazao da bi u konkretnom slučaju trpio štetu. To iz razloga jer iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića proizlazi da je iznos obiteljske mirovine koju je tužitelj isplaćivao niži od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, koji je i kasniji zakon, a ne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok tužitelj u žalbi ne ukazuje na neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

12. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o tužiteljevom pravu na naknadu štete odlučio primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

13. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni brojevi Rev 497/2022 od 14. veljače 2024., Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/18 od 15. kolovoza 2020. i dr. te ovoga suda Pž-2996/2024-2 od 6. kolovoza 2024., Pž-2857/2024-3 od 4. rujna 2024., Pž-4855/2024-1 od 15. siječnja 2025. i dr.).

14. Slijedom navedenog, suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je primijenio i prvostupanjski sud.

15. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

16. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).

17. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

18. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

19. Kako je prema rješenju tužitelja (list 9. - 10. spisa) udovici i djeci pok. tužiteljevog osiguranika SČ priznato pravo na isplatu obiteljske mirovine zbog smrti tužiteljevog osiguranika, koja nije posljedica ozljede na radu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP -a. Kako tužitelj potražuje naknadu štete s osnove obiteljske mirovine koju je isplaćivao obitelji svog pok. osiguranika SČ u utuženom razdoblju na temelju ozljede izvan rada i to upravo u omjeru od 80% isplaćene mirovine, prvostupanjski sud je pravilno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića utvrdio da je iznos isplaćene obiteljske mirovine niži od iznosa mirovine i iznosa koji bi u toj mirovini sudjelovao u slučaju da se dogodila ozljeda na radu. Stoga je pravilno ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

20. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 15. svibnja 2026.

Sutkinja

dr. sc. Jelena Čuveljak