REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2009/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja Minole consulting d.o.o., OIB 39338941324, Kalinovica (Grad Sveta Nedjelja), Karlovačka cesta 20, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agrikol Adria j.d.o.o., OIB 93852149880, Zagreb, Ulica Ivana Šibla 15, kojeg zastupa punomoćnik Igor Zekić, odvjetnik u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1220/2025 od 10. travnja 2026., 15. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1220/2025 od 10. travnja 2026. u točkama I., II., III., IV., V. i VII. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem poslovni broj Povrv-1220/2025 od 10. travnja 2026. prvostupanjski sud je na temelju nepravomoćnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Brune Hrvatina iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2051/2025, UPP-OS-Ovrv-28/2025 od 28. ožujka 2025. radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 3.278,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama propisanoj za trgovačke ugovore od dospijeća naznačenih pojedinačnih novčanih iznosa do njihove isplate i troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose, odredio prethodnu mjeru zabranom bankama da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s računa tuženika ili njegovih oročenih sredstava navedeni novčani iznos za koji je određeno osiguranje (točka I. izreke). Daljnjim točkama rješenja određeno je da se zaplijenjeni iznos novčanih sredstava ne može prenijeti s njegovog računa osim namirenja osigurane tražbine (točka II. izreke), da tužitelj stječe založno pravo na zaplijenjenim sredstvima (točka III. izreke), da vrijeme trajanja te mjere može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točka IV. izreke) i da se zabrana smatra provedenom dostavom tog rješenja Financijskoj agenciji (točka V. izreke). Točkom VI. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog za osiguranje od 5. ožujka 2026. u dijelu u kojem tužitelj predlaže određivanje prethodne mjere radi osiguranja troškova postupka osiguranja u iznosu od 408,46 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 10. travnja 2026. do isplate. Točkom VII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka osiguranja u iznosu od 329,23 EUR sa zateznim kamatama od 10. travnja 2026. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom VIII. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 79,23 EUR sa zateznim kamatama od 10. travnja 2026. do isplate.
2. Prema obrazloženju, prvostupanjski sud je donio takvu odluku primjenom odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) jer je ocjenom navoda tuženika iznijetih u prigovoru te priloženih isprava, ocijenio kako proizlazi veća vjerojatnost da tužitelj, a ne tuženik uspije u sporu. Stoga je u odnosu na glavnu tražbinu s pripadajućim zateznim kamatama te troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama ocijenio prijedlog osnovanim i odredio predloženu prethodnu mjeru. U odnosu na određivanje prethodne mjere u odnosu na troškove postupka osiguranja ocijenio je prijedlog neosnovanim s obrazloženjem da u trenutku podnošenja prijekog za određivanje prethodne mjere o njima još nije odlučeno (taj dio nije predmet ovog žalbenog postupka).
3. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik iz čijeg sadržaja proizlazi da je pobija u točkama I., II., III. IV., V. i VII. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupa iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer rješenje ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja. Ukazuje da prvostupanjski sud nije zakazao ročište na kojem bi saslušao predložene svjedoke na okolnost postojanja poslovnog odnosa između stranaka na koji način je pogrešno primijenio materijalno pravo, kao i da je pogrešno primijenio odredbu članka 8. Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog predlaže da ovaj sud preinači rješenje u pobijanom dijelu na način da se odbije prijedlog za osiguranje ili da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka vidu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješenje u pobijanom dijelu ispitano je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te odredbe članka 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.
7. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, kao ni u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima nije počinjena ni bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje u žalbi. Prvostupanjski sud je iznio jasne i razumljive razloge na temelju kojih je djelomično ocijenio osnovanim tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere prema odredbi članka 501.a ZPP-a te o njima ne postoji proturječnost razloga rješenja s ispravama u spisu.
9. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere propisane odredbom članka 501.a ZPP-a.
10. Nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o postupku pred trgovačkim sudom povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Valićevića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2051/2025 od 28. ožujka 2025., protiv kojeg je tuženik podnio prigovor.
11. Iz odredbe članka 501.a ZPP-a proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera - osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
12. To znači da je za ispunjenje pretpostavki za određivanje prethodne mjere dovoljno da u trenutku odlučivanja iz prigovora i isprava u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu.
13. Prema izričitoj odredbi članka 501.a ZPP-a, sud će (tj. dužan je) „neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere“ (misli se na prethodnu mjeru iz Ovršnog zakona) odrediti zabranu isplate s računa protivnika osiguranja, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Dakle, za razliku od strožih pretpostavki za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona, bitan kriterij za donošenje predmetne prethodne mjere je pitanje postojanja veće vjerojatnosti za tuženikov uspjeh u sporu, a ta bi veća vjerojatnost tuženikova uspjeha trebala proizlaziti iz isprava koje je dužan priložiti tuženik.
14. U konkretnom slučaju tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da je tužiteljevo potraživanje neosnovano jer su izdane fakture nejasne i ne poklapaju se s iznosom u tužiteljevoj listi te da se navedene usluge ne podudaraju s tužiteljevim cjenikom, kao i da usluge nisu odrađene u cijelosti.
15. Tužitelj je radi dokazivanja da postoji nepodmireno dugovanje prema tuženiku u utuženom iznosu u podnesku od 5. siječnja 2026., u cijelosti osporavajući te tuženikove navode i iznoseći činjenične tvrdnje o ugovornom odnosu s tuženikom dostavio isprave-tužiteljevu ponudu br. 17-2024, e-mail korespondenciju, tužiteljeve kadrovske poslove-cjenik, tužiteljev cjenik računovodstvenih usluga, tužiteljev cjenik virtualnog ureda, tužiteljev enterprise cjenik računovodstvenih usluga, tužiteljeve račune, primopredajne zapisnike od 312. listopada 2024., račune i obračun kamata, čime je dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine.
16. Tuženik koji je navedene isprave uredno zaprimio, nije se na njih posebno očitovao na način da bi osporio njihov sadržaj i vjerodostojnost, a nije dostavio ni isprave iz kojih bi proizlazilo suprotno, već je u podnesku od 24. ožujka 2026., ponovio iste navode kao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, ne ulazeći u sadržaj dostavljenih isprava.
17. Stoga je ispunjena i druga pretpostavka iz odredbe članka 501.a ZPP -a, odnosno da iz navoda u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
18. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, te je slijedom toga pravilno odredio predmetnu mjeru osiguranja, na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a, u odnosu na osiguranje glavne tražbine u iznosu od 3.278,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
19. Odluka o troškovima postupka osiguranja, na koju tuženik ne ističe nikakve posebne žalbene razloge, već je uopćeno pobija zbog svih žalbenih razloga kao i odluku o određivanu prethodne mjere, pravilna je i zakonita, kako po osnovi, (članak 154. stavak 1. ZPP-), tako i po visini (članak 15. stavak 1. ZPP-a).
20. Tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, slijedom čega je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP -a valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu, kako je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja
Zagreb, 15. svibnja 2026.
Sutkinja
dr. sc. Jelena Čuveljak
