REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-259/2024-114

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Damiru Rabaru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, protiv tuženika GRAD PULA – POLA, OIB 79517841355, Forum 1, Pula, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice ŽDO u Puli – Pola i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev i to u dijelu koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska suvlasnica nekretnine i to 56922/68852 suvlasničkog udjela na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 68852 m2

II. Tuženik je dužan nakon pravomoćnosti ove presude trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na nekretnini iz točke I. izreke presude kao i brisanja prava suvlasništva tuženika na nekretnini iz točke I. izreke ove presude.“

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev i to u dijelu koji glasi:

„Tuženik je dužan u postupcima razvrgnuća suvlasničke zajednice kao i u upravnim postupcima izrade geodetskih elaborata koji će biti potrebni radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini navedenoj u točci I. izreke presude, uzeti u obzir utvrđenja iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za šumarstvo, lovstvo i procjenu šumskog zemljišta od 5. siječnja 2026.“

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.229,06 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

Obrazloženje

1. Presudom naslovnog suda P-56/2021-56 od 17. studenog 2023. u točki I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva temeljem zakona na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] površine 40.360 m2 k. o. [katastarska općina] i da je ovlaštena na temelju presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava tuženika.

2. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva temeljem zakona na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] površine 68.852 m2 k. o. [katastarska općina] i da je ovlaštena temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava tuženika.

3. U točki III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

4. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Pž-195/2024-2 od 4. rujna 2024. odbijena je kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđena presuda naslovnog suda poslovni broj P-56/2021-56 od 17. studenog 2023. u točki I. izreke, te je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P - 56/2021-56 od 17. studenog 2023. u točkama II. i III. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U tužbi od 4. veljače 2021. tužiteljica navodi da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], dolaze upisane kao vlasništvo tuženika.

6. Predmetne nekretnine da su nastale parcelacijom od matične k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma, površine 109461 m2 i to na način da se matična čestica najprije parcelirala na k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 109247 m2, k. č. br. [katastarska čestica], dio kolektivne stambene poslovne zgrade, dvorište, površine 186 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, površine 28 m2 (rješenje Z-4625/2002).

7. Rješenjem Z-4023/2017 da je provedena parcelacija nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 109247 m2 i to na k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 109212 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 35 m2, a da bi se potom k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 109212 m2 parcelirala na k. č. br. [katastarska čestica], Ulica Verudella-gospodarska zgrada sa 7 m2 i šuma sa 68845 m2, ukupne površine 68852 m2 i na k. č. br. [katastarska čestica], Ulica Verudella – šuma sa 40360 m2 (rješenje Z-5881/2020).

8. Nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma, površine 109247 m2 da je prije uknjižbe prava vlasništva tuženika bila upisana kao društveno vlasništvo - korisnik Općina Pula.

9. Predmetne nekretnine da su po kulturi šuma (osim 7 m2 k. č. br. [katastarska čestica] koji je rješenjem Z-5881/2020 upisan kao gospodarska zgrada) a što su bile i na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90; dalje: ZID ZŠ), 16. listopada 1990. pa su iste ex lege, temeljem ZID ZŠ postale vlasništvo Republike Hrvatske.

10. Nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma, površine 109212 m2, a od koje su nastale nekretnine iz točke II. ovog zahtjeva, da se nalazila u šumskogospodarskoj osnovi, odnosno bila je obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, u Gospodarskoj jedinici „Margan - Cuf“ s razdobljem važenja od 2009. do 2018. i to u odjel/odsjek 127a s opisom "panjača crnike s ograničenim gospodarenjem, starosti 40 godina", iz čega također proizlazi da je ista (odnosno nekretnina od koje je ona nastala) na dan 16. listopada 1990. u naravi predstavljala šumu.

11. Sve šume i šumska zemljišta koje su se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ nalazile u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li su se nalazile u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, da su postale temeljem samog Zakona vlasništvo Republike Hrvatske, bez obzira tko je bio upisan kao nositelj prava korištenja.

12. Tužiteljica smatra da, s obzirom da je matična nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma, površine 109461 m2,od koje su nastale nekretnine iz točke II. ove tužbe na dan 16. listopada 1990. bila upisana kao društveno vlasništvo i po kulturi je bila šuma, ista ex lege, na osnovi čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u svezi čl. 6. ZID ZŠ, predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

14. Navodi kako se sama tužiteljica poziva i dostavlja više istovrsnih očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o. iz kojih jasno i nedvosmisleno proizlazi da se nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] (od koje su cijepanjem 2020. nastale predmetne - sporne k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]) niti u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona šumama („Narodne novine“ br. 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., a niti danas ne nalaze u šumskogospodarskoj osnovi niti su obuhvaćene programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske.

15. Stoga smatra da u odnosu na sporne nekretnine nije moguće primijeniti čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona šumama pa iste nisu temeljem zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske kako to pogrešno tvrdi tužiteljica.

16. Također, iz dostavljenih dokaza da jasno proizlazi da su se sporne nekretnine 16. listopada 1990. nalazile unutar granica građevinskog područja pa se radi o građevinskom zemljištu, a ne o šumi, te da su propisana namjena prostora i upisano zemljišnoknjižno stanje u cijelosti u suglasju. Upis oznake zemljišta (kulture) ne određuje pravni status zemljišta, već pravni status zemljištu određuju isprave prostornog uređenja odnosno prostorno-planska dokumentacija kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora.

17. Nastavno, sama tužiteljica da dostavlja dokaz, očitovanje Ministarstva državne imovine, Uprava za nekretnine od 4. srpnja 2019. iz kojeg da jasno proizlazi da su sporne čestice u obuhvatu Prostornog plana uređenja Grada Pula i Generalnog urbanističkog plana te da "tužitelj (Ministarstvo) u suradnji s tuženikom (Gradom Pula) provodi radnje radi donošenja odluke o raspolaganju česticama zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i česticama zemljišta u vlasništvu Grada Pule radi izgradnje sadržaja u skladu s navedenim prostornim planovima“.

18. Tužiteljica u nastavku postupka u cijelosti ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ponavlja da prema odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90, dalje: ZŠ) šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZŠ-a nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome nalazi se u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Smatra da za vlasnički status takvih nekretnina nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju. Provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje nekretnine – zemljišta iz šumsko gospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta. To ne predviđa ZŠ kao posebni propis, a niti je provedba prostornih planova predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta. To što su se predmetne nekretnine, prema tuženikovim tvrdnjama nalazile unutar granica građevinskog područja nad kojim je pravo korištenja imala (prijašnja) Općina Pula (čiji je pravni slijednik tuženik) nema utjecaja na tuženikovo stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina prema Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 53/90) niti prema bilo kojem drugom zakonskom propisu nije mogao postati vlasnikom tih nekretnina. Ovo iz razloga jer je izmijenjena odredba čl. 7. tog zakona, izmijenjena odredba čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu, ta zakonska odredba predstavlja valjanu pravnu osnovu za tuženikovo stjecanje vlasništva spornih nekretnina. Također tuženik nije mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina ni prema odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine broj 90/92) jer je tužiteljica postala vlasnicom tih nekretnina prije donošenja tog zakona.

19. Tuženik navodi da iz dostavljenih dokaza proizlazi da na istoj postoji više izgrađenih objekata, a da postoji i praksa VTS-a primjerice izražena u odluci Pž-2029/20 kojom odlukom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu P-276/2016 a u kojoj je izraženo stajalište da iako nekretnina dolazi upisana u zemljišnim knjigama kao šuma, ta činjenica nije od odlučnog značenja budući da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu na kojem su izgrađeni objekti.

20. Poveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u povijesni zemljišno knjižni uložak na listu 4-42 spisa, uvjerenja o statusu nekretnina na listu 43-47 i 93-94 spisa, povijest promjena na katastarskim česticama na listu 48-52 spisa, rješenje na listu 55-58 spisa, dopis na listu 59-60 spisa, potvrdu na listu 61 spisa, preslik izvoda iz Programa gospodarenja na listu 62-64 spisa, z.k. izvadak na listu 65-69 spisa, uvjerenje na listu 93-94 spisa, rješenje o izvedenom stanju na listu 99-103 spisa, nalaz i mišljenje vještaka gospodarske struke Tatjane Mandić Bulić na listu 133 -140 spisa, nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke Milke Kosanović na listu 169-188 i 209-210 spisa, nalaz i mišljenje vještaka Ivana Grginčića na listu 364-373 spisa, te je saslušan kao svjedok ŠV.

21. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

22. Obzirom da je presudom naslovnog suda P-56/2021-56 od 17. studenog 2023. u točki I. izreke pravomoćno utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva temeljem zakona na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] površine 40.360 m2 k. o. [katastarska općina], te da je citirana presuda ukinuta odlukom višeg suda u odnosu na tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva temeljem zakona na nekretn ini oznake k. č. br. [katastarska čestica] površine 68.852 m2 k. o. [katastarska općina], valjalo je u nastavku postupka odlučiti o tužbenom zahtjevu u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] površine 68.852 m2 k. o. [katastarska općina].

23. Nesporno je da su nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika te da je prije uknjižbe prava vlasništva tuženika bila upisana kao društveno vlasništvo - korisnik: Općina Pula.

24. Nesporno je i da su predmetne nekretnine nastale parcelacijom od matične k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma, površine 109461 m2 i to na način da se matična čestica najprije parcelirala na k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 109247 m2, k. č. br. [katastarska čestica], dio kolektivne stambene poslovne zgrade, dvorište, površine 186 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, površine 28 m2 (rješenje Z-4625/2002). Potom je rješenjem Z-4023/2017 provedena parcelacija nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 109247 m2 i to na k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 109212 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 35 m2, a da bi se potom k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 109212 m2 parcelirala na k. č. br. [katastarska čestica], Ulica Verudella-gospodarska zgrada sa 7 m2 i šuma sa 68845 m2, ukupne površine 68852 m2 i na k. č. br. [katastarska čestica], Ulica Verudella – šuma sa 40360 m2 (rješenje Z-5881/2020).

25. Odredbom članka 6. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 41/90; u daljnjem tekstu - ZID ZŠ), koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., izmijenjen je članak 18. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 54/83, 32/87, 47/89) tako da isti, u stavku 1. glasi: "Šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske.“. Šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske.

26. Stoga za odluku o tužbenom zahtjevu nije relevantna činjenica koju ističe tuženik (a koja među strankama nije sporna) da su se predmetne nekretnine sukladno prostorno-planskoj dokumentaciji važećoj na dan 16. listopada 1990. nalazile unutar granica građevinskog područja Grada Pule.

27. Glede preostalih prigovora tuženika valja naglasiti da po shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ/90 (16. listopada 1990.) nalazilo u društvenom vlasništvu, nezavisno od toga da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Ni prema odredbi članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93, 117/97; u daljnjem tekstu - ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima šuma i šumskih zemljišta na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990. te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga ZLSU (koji je donesen 1992.) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta, niti je nekom odredbom ZLSU određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Za vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju. Provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje nekretnine – zemljišta iz šumskog gospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta. To ne predviđa Zakon o šumama kao specijalni propis, a niti je provedba prostornih planova predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta.

28. Za odluku u ovom predmetu odlučujuće je utvrđenje sporne činjenice – jesu li predmetne nekretnine (odnosno nekretnina od koje su nastale) na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. bile šuma ili šumsko zemljište.

29. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma, površine 109461 m2, od koje su kasnije nastale predmetne nekretnine je u zemljišnim knjigama upisana sa kulturom šuma, a tako je bilo i na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. Stoga, sukladno zemljišnoknjižnim propisima, egzistira oboriva presumpcija da se radi o šumi (odnosno da je na 16. listopada 1990. predmetna nekretnina bila šuma).

30. Uvidom u očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. Ur.broj: BU/20-01/636 ur. broj:

14-00-08/01-20-04 od 16. lipnja 2020. (list 43 spisa) utvrđeno je da se predmetna nekretnina nije nalazila u šumskogospodarskoj osnovi odnosno da nije bila obuhvaćena programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu RH na 16. listopada 1990. (dan stupanja na snagu ZID ZŠ).

31. U odnosu na novonastalu k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke Milke Kosanović proizlazi da je predmetna k.č. prema načinu korištenja (evidentirana kultura na zemljištu) službeno evidentirana kao gospodarska zgrada i šuma (k. č. [katastarska čestica]). Zaključuje kako postoji kontinuitet u načinu korištenja ovog dijela k. č. [katastarska čestica] i to sigurno nije šuma niti je bila 1990. već je u naravi betonirana šetnica, dio parkirnog prostora, dio parka, dio uređene zelene površine kako se jasnije vidi na uvećanim snimcima prije (1968.) i sada (2020.). Taj je dio izdvojen crveno crtkano na prilogu 10, ukupne (približne) površine 680 m2 (list 179 spisa).

32. Na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] još je jedno područje obuhvata koje nije šuma, ali ga dijeli na dva dijela: dio koji se koristio prije 1990. kao cesta i preostali dio za koji ne raspolaže podatkom od kada se ne koristi kao šuma. Na prilogu 11 na listu 180 spisa vidi se kako dijelovi k. č. [katastarska čestica] nisu pod šumom, a istaknuti su različitim bojama po načinu korištenja ali i zbog utvrđenja od kada je stanje odgovarajuće sadašnjem.

33. Podatak sa kojim raspolaže a da se odnosi na 1990. je cesta koja vodi od ulice Verudella prema zapadu do mora i istaknuta je oker bojom za dijelove te ceste koji prolaze preko k. č. [katastarska čestica]. Danas je dio te ceste asfaltiran (na početku nakon skretanja sa glavne ceste) dok je preostali dio makadam, dok je prije cijela cesta bila makadam, ali je uvijek cesta. Približna ukupna površina tih dijelova na k. č. [katastarska čestica] je 680 m2.

34. Parkirni prostor gdje je zapadni dio pošljunčan a istočni nije istaknut je smeđom bojom i ne raspolaže podatkom od kada se tako koristi – približna površina je 270 m2. K. č. [katastarska čestica] je ispresijecana putevima koje ne ističe zasebno osim najvećeg koji je istaknut crveno-crtkano i njegova približna površina je 600 m2 – koriste ga stanari zgrade k. č. [katastarska čestica] ZGR. Za dio koji je istaknut plavo nema podataka od kada se koristi kao poslovni kompleks, u dijelu je ograđen, ali je istaknula samo dio izdvojen od okolne šume po načinu korištenja (iskrčeni dio sa objektima) i njegova približna površina je 9700 m2.

35. Promjene načina korištenja zemljišta evidentiraju u katastarskom operatu po osnovi prijave vlasnika/posjednika nekretnine ili po obavljenoj novoj izmjeri (po obavljenoj proceduri kada ista postane službena) ili po nekoj drugoj opciji kada se za evidentiranje promjene načina korištenja izrađuje elaborat i provodi kroz katastarski operat, a to je samo djelomično učinjeno za predmetne k.č. Prema tome, znajući ovaj osnovni postupak, ne može se pozivati na povijesni posjedovni list (još manje na povijesni zk izvadak – jer se zna za koju bazu podataka je određena institucija zadužena), niti je ikakav povijesni posjedovni list u potpunosti mjerodavan ako nisu evidentirane promjene na k.č. kroz katastarski operat.

36. Pojašnjava da se različite kulture, odnosno načini korištenja zemljišta različito mogu promatrati ovisno o tome radi li se o npr. poljskom putu ili cesti makadam/cesti asfalt iz razloga što su trase poljskih puteva podložne pomacima ili prestanku/nastanku korištenja istih za razliku od cesta koje se smatraju građevinama niskogradnje i trajnije su, tako da ukoliko je cesta postojala prije 1990., a postoji i nakon 1990. u istim gabaritima, može ustvrditi kako je ta cesta postojala i 1990. Što se tiče šume, ona ne može nastati u kratkom vremenskom periodu, naročito ako izvorno nije postojala ili ako je teren pod šumom iskrčen. Ako su stabla u šumi prepiljena a nije obavljeno krčenje, onda se šuma može relativno brzo obnoviti mladim izrastima iz panjeva, što je sve bitno i uzeto u obzir pri razmatranju i usporedbi svih podataka (ortofotosnimaka i dr.), ali ako postoji kontinuitet da na dijelu k.č. nije postojala šuma prije 1990. kao niti nakon 1990. to je svakako podatak koji se treba uzeti u obzir.

37. U ovom slučaju postoji aerofotogrametrijski snimak 1968. (priložen u nalazu) gdje se jasno vidi kako na dijelovima nije postojala šuma dok je još bila mlada na preostalim dijelovima predmetnih k.č. Isti dijelovi bez šume su na svim generacijama snimaka kao neka druga kultura ali nisu bili šuma, niti su šuma bili na dan uviđaja. Dakle, iako su predmetne k.č. upisane pod kulturom šuma u naravi osim šume imamo šetnice, dijelove cesta i sve opisano i vidljivo u nalazu. Kao dokaz navedenom ističe da je cesta izvedena kao skretanje sa glavne ceste prema zapadu, prema obali i molu (plaža Saccorgiana), a proteže se i preko k. č. [katastarska čestica] postojala još prije 1968., postoji sve ove godine, a postoji i danas, što se ne može zanijekati. Nije moguće da je cesta postojala, da je uklonjena u periodu 1990., da se kasnije opet pojavila a da to nitko nije primijetio i da o tome ne postoje dokazi.

38. Svjedok ŠV u svom iskazu potvrđuje da je Industrogradnja na tom području imala betonaru, a koja je služila za gradnju objekata Arenaturista d.d. Riječ je o razdoblju 80-ih godina prošlog stoljeća. Nadalje, sjeća se da je na dijelu tog područja bilo odlagalište materijala kojeg je on osobno i počistio prije 10-ak godina. Prema njegovom sjećanju i prije 1990. izgrađenost područja je bila otprilike ista, sjeća se i da su na licu mjesta postojali nekakvi silosi koji su služili za betonaru i sl. Od objekata koji su tada postojali i danas postoje svi osim jedne drvene zgrade površine oko 200 m2 i jednog manjeg sanitarnog čvora, ta se zgrada nalazila prema cesti prema Verudeli. Danas nema ni betonskih nosača silosa koji su tada postojali u prostoru betonare. Osobno je posjednik dijela predmetne čestice na kojoj je ranije postojala predmetna betonara. Riječ je o površini od oko 1.500 m2. U posjedu tog dijela nekretnine je od 2006. do danas. Na kopiji plana svjedok obilježava područje koje drži u posjedu i označava ga brojkom 1, a područje označeno brojkom 2 prepustio je Gradu Puli za potrebe izgradnje parkirališta.

39. Iskazi svjedoka i nalaz vještaka Milke Kosanović logični su i životni te suglasni sa sadržajem prethodno navedenih isprava pa ih je, stoga, sud prihvatio kao objektivne i istinite.

40. U odnosu na zaprimljeni nalaz i mišljenje i iskaz saslušanog svjedoka ŠV ovaj sud zaključuje da je izgrađenost predmetnog područja i prije 1990. bila približno ista današnjoj izgrađenosti. Dakle, u tom je dijelu iskaz svjedoka zapravo dopunjuje nalaz vještaka u dijelu za koji je vještak naveo da nema podataka (stanje 1990.). Tako, primjerice, vještakinja za dio k. č. br. [katastarska čestica] površine oko 9700 m2, (istaknut plavom bojom na snimku na listu 180 spisa), navodi da nema podataka od kada se koristi kao poslovni kompleks, u dijelu koji je ograđen, ali da je isti izdvojen od okolne šume po načinu korištenja (iskrčeni dio sa objektima), a koje dijelove nekretnine je svjedok pokazao, na kopiji plana koja prileži spisu (list 166 spisa). Dakle, jasno i logično proizlazi da taj dio k. č. br. [katastarska čestica] površine oko 9700m2 nije šuma, a niti je bio šuma 1990.

41. Nadalje, iz nalaza vještaka šumarske struke Ivana Grginčića proizlazi da se radi o katastarskoj čestici koja je najvećim dijelom šuma, a manjim dijelom su dijelovi koji nisu obrasli šumom.

42. Dio koji je šuma obrastao je stablima hrasta crnike i alepskog bora, te pojedinačno lovora. U sloju grmlja obilno se javlja zelenika, tršlja, vrijes, smrdljika i planika. Od povijuša dolazi tetivika, sloj prizemnog rašća uglavnom čini oštrolisna veprina. Stabla alepskog bora koja prevladavaju u sjevernom dijelu i uz istočnu granicu k.č. su umjetno podignuta i starosti 60 do 80 godina. Stabla crnike, koja prevladava u predmetnoj k.č., nastala su iz sjemena i panja, različitih dimenzija i starosti, a starost dominantnih stabala je od 40 do 50 godina. Općenito su stabla manjih visina u višem predjelu (hrptu) k.č. jer je tlo siromašnije i kamenitije. Sklop je od potpunog do nepotpunog. Pojedini manji dijelovi su gusti i gotovo neprohodni (središnji južni dio k.č.), a obrasli su sa grmolikim vrstama. Na dijelu katastarske čestice prolaze pješačko/biciklističke staze. Stanje predmetne nekretnine vidljiv je na digitalnim ortofoto snimku (DOF) iz 2024. iz kojeg je vidljivo da su pojedini dijelovi čistina, te da se radi o površini koje se koristi za odmor i rekreaciju ili gospodarske aktivnosti.

43. Uvidom u Program gospodarenja za g.j. Magran - Cuf (2019. – 2028.) vidljivo je da predmetna čestica nije uključena u g.j. Magran - Cuf. Uvidom u javne kartografske podatke za trenutno važeći program gospodarenja vidljiv je položaj predmetne katastarske čestice unutar gospodarske podjele šuma obuhvaćenih programom gospodarenja.

44. Dio koji nije obrastao šumom sastoji se od više dijelova, a koji su različito raspoređeni na pojedinim lokacijama unutar predmetne katastarske čestice. Svi dijelovi su snimljeni i opisani u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka, te je za svaku lokaciju iskazana površina (nalaz od 25. veljače 2023. godine, str. 11 -13). Prema stanju na terenu prilikom uviđaja, kao i iz nalaza geodetskog vještaka identificirani su slijedeći dijelovi:

- Betonska šetnica, dio parkirnog prostora, dio parka, dio uređene zelene površine – 680 m2 (krajnji južni dio k.č.),

- Parkirni prostor – 270 m2 (središnji istočni dio k.č.)

- Cesta – 680 m2 (od ulice Verudella prema zapadu do mora),

- Putevi – 600 m2 (koriste ga stanari zgrade k. č. [katastarska čestica]),

- Poslovni kompleks – 9.700 m2.

45. Ukupna površina dijelova predmetne nekretnine koji nisu šuma iznosi 11.930 m2.

46. Obzirom da na predmetnoj k.č. koji je obrastao šumom prevladavaju stabla hrasta crnike starosti 40 do 50 godina i alepskog bora starosti 50 do 80 godina, izvršen je uvid u digitalne orto-foto snimke koje su dostupne preko Državne geodetske uprave. Prema stanju DOF-a iz 1968. vidljivo je da je k. č. br. [katastarska čestica] najvećim dijelom obrasla šumom ili degradacijskim stadijem šume (makija) od potpunog do trajno prekinutog sklopa. Iz orto foto snimka iz 1968. prepoznatljivi su svi gore navedeni dijelovi koji nisu šuma, osim poslovnog kompleksa (9.700 m2). Na dijelu k.č. vidljiv je način sadnje - redovi (istočna granica i sjeverni dio), a koji upućuje da se radi o najvećim dijelom umjetno podignutoj šumi.

47. Za poslovni kompleks površine 9.700 m2 izvršen je uvid u stanje DOF iz 2011. godine, te je utvrđeno da najveći dio nije obrastao šumom, a na dijelu su grupe stabala. Prilikom očevida na poslovnom kompleksu unutar istog vidljive su grupe stabla hrasta crnike, a prema dimenzijama istih vidljivo je da se radi o stablima starosti između 20 i 30 godina.

48. Na osnovu grupe stabala hrasta crnike koja se nalaze unutar poslovnog kompleksa i stabala uz sami kompleks vidljiva je bitna razlika u dimenzijama (promjerima) stabala. Stabla unutar poslovnog kompleksa su manjih dimenzija koje odgovaraju stablima starosti 20 do 30 godina.

49. U odnosu na okolnost da li je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 68852 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predstavljala šumu ili šumsko zemljište na dan 16. listopada 1990. zaključuje da u trenutno važećem Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za g.j. Magran - Cuf ne nalazi se k. č. br. [katastarska čestica]. Na dan 16. listopada 1990. nekretnina k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], najvećim dijelom predstavljala je šumu i šumsko zemljište, a pojedini dijelovi nisu bili šuma. Površina koja na dan 16. listopada 1990. nije bila šuma unutar k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 11.930 m[2] .

50. Dijelovi koji nisu šuma su: Betonska šetnica, dio parkirnog prostora, dio parka, dio uređene zelene površine – 680 m[2] (krajnji južni dio k.č.), Parkirni prostor – 270 m (središnji istočni dio k.č.), Cesta – 680 m[2] (od ulice Verudella prema zapadu do mora), Putevi – 600 m[2] (koriste ga stanari zgrade k. č. [katastarska čestica]), Poslovni kompleks – 9.700 m .

51. Sud je nalaz vještaka prihvatio kao objektivnog i realnog, izrađenog u cijelosti u skladu sa pravilima struke.

52. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] na dan 16. listopada 1990. bila pretežno šuma i šumsko zemljište. Predmetna je nekretnina na dan 16. listopada 1990. bila u omjeru od 56922/68852 dijela šuma i šumsko zemljište, dok je u omjeru od 11.930/68.852 dijela izgrađeno građevinsko zemljište .

53. Sukladno članku 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, Republika Hrvatska je ex lege stekla vlasništvo samo na dijelu nekretnine koji je imao status šume ili šumskog zemljišta. U odnosu na preostali dio nekretnine, koji je već tada bio izgrađeno građevinsko zemljište, nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva Republike Hrvatske.

54. Stoga je usklađeni tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim.

55. Podneskom od 10. travnja 2026. tužiteljica navodi i u tom pravcu dopunjava tužbeni zahtjev, da se predmetni nalaz u odnosu na površinu nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva treba uzeti kao polaznu osnovu kod eventualnog budućeg razvrgnuća suvlasničke zajednice između stranaka ovog postupka, kao i u upravnim postupcima radi izrade geodetskih elaborata, koji će biti potrebni radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini koja je predmet spora, a u kojem će se dio nekretnine tužiteljice izdvojiti u zasebnu česticu.

56. U odnosu na zahtjev kojim tužiteljica traži obvezivanje tuženika u budućim postupcima razvrgnuća suvlasništva i izrade geodetskih elaborata, sud nalazi da takav zahtjev nije osnovan jer se radi o budućim i neizvjesnim pravnim odnosima koji ne mogu biti predmet ove parnice. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovanog.

57. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, odnosno nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženik joj je dužan nadoknaditi troškove postupka koji su joj nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

58. Tužiteljici su priznati troškovi sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife), sastava podneska od 26. svibnja 2023. i 26. veljače 2026. u iznosu od 400,00 eura (za svaki podnesak po 200,00 eura) prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištima 25. svibnja 2022., 15. srpnja 2022., 15. ožujka 2023., 20. travnja 2023., 3. listopada 2023., 24. lipnja 2025., 4. rujna 2025., 14. listopada 2025., 13. studenog 2025. i 14. travnja 2026. u iznosu od 2.000,00 eura (za svako ročište po 200,00 eura) za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te troškove vještačenja u iznosu od 2.429,06 eura, odnosno sveukupno 5.229,06 eura.

59. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. 42. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točki III. izreke presude.

U Pazinu 15. svibnja 2026.

Sudac

Damir Rabar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- tužiteljici po ŽDO u Puli – Pola

- tuženiku