REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1743/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja LB, vl. obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1317/2025-9 od 23. veljače 2026., 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1317/2025-9 od 23. veljače 2026. u točkama I., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1317/2025-9 od 23. veljače 2026. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 276,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata preko one stope priznate u točki I. izreke, točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 144,91 eura sa zateznim kamatama, točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,38 eura sa zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata preko stope priznate u točki III. izreke presude, točkom V. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama.

2. Protiv presude u dijelu kojim nije uspio žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni.

7. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, ovaj sud nije odlučivao o žalbenim navodima kojima tuženik osporava ocjenu priloženih isprava i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 276,78 eura koji se odnosi na razliku cijene radnog sata koje je tužitelj obračunao po svom cjeniku i cijene rada koju priznaje tuženik.

9. Prvostupanjski sud je zauzeo stav da oštećenik LBT iz [adresa] može slobodno izabrati servis gdje će popraviti svoje vozilo, da su prema tužiteljevom računu broj 110/v1/1 obračunati limarski i lakirerski radovi po cijeni sata rada od 52,14 eura, da je tužitelj cijenu sata rada obračunao prema svom javno dostupnom cjeniku, da je broj tužiteljevih radnih sati za lakirerske i limarske radove iz ispostavljenog računa 110/v1/1 jednak broju sati predviđenih tuženikovim izvidom štete broj 248810510249. Na temelju priloženih isprava Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja od 11. veljače 2025., izvida štete, tuženikove obavijesti o isplati naknade po obrazloženoj ponudi prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom postupku na temelju članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), članka 81. stavka 1. ZOO-a, članka 82., članka 84. stavka 1. i članka 88. stavka 1. ZOO-a. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da time što je oštećena slobodno izabrala radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo nije postupila suprotno odredbi članaka 8. i 10. ZOO-a. Prvostupanjski sud je slijedom navedenog ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev sukladno članku 1085. i članku 1090. ZOO-a, a na utvrđeni iznos od 276,78 eura dosudio je zatezne kamate sukladno članku 12. stavku 6. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje: ZOOP) prema stopi zatezne kamate za ostale odnose iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

10. Prema stavu ovog suda činjenica da tuženik, ne prihvaća visinu satnice rada utvrđene tužiteljevim cjenikom nije od utjecaja na tuženikovu dužnost da i taj trošak naknadi, posebno imajući na umu da tuženik nije iznio činjenicu da je ugovorno ograničio visinu satnice popravka, niti je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu. Iz tužiteljevog računa proizlazi da su izvršeni upravo oni popravci koje je i tuženik predvidio u izvidu štete, a iz priloženog ovjerenog tužiteljevog cjenika proizlazi da je rad izvršen prema cijeni sata iz tužiteljevog cjenika. Kada opseg štete nije sporan kao u ovom slučaju jer je vrsta radova i broj potrebnih sati utvrđena tuženikovim izvidom štete, a tužitelj je dostavio račun o popravku iz kojeg jasno proizlazi da su izvršeni upravo oni lakirerski i limarski radovi koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, prema shvaćanju ovog suda tužitelj je ponudio dostatne dokaze na okolnost visine štete i time ispunio svoju obvezu sukladno odredbi članka 219. ZPP-a.

11. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o tome da oštećenik može slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo. U odnosu na spornu okolnost razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj prema priloženom cjeniku (list 32. spisa) valja navesti da okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a jer je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Nije stoga osnovan ni žalbeni navod da je presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni odredbi članaka 5. i 10. ZOO-a. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odredio tijek zateznih kamata to stoga jer zatezne kamate sukladno članku 12. stavku 6. ZOOP-a teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu. U konkretnom slučaju odštetni zahtjev je od 27. svibnja 2024., a zatezne kamate je tužitelj zatražio od 23. studenog 2024., što je prvostupanjski sud i dosudio.

12. Odluka o trošku donesena je u skladu s člankom 154. stavkom 1. ZPP -a i člankom 155. ZPP-a koje tako određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.

13. Kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP -a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 15. svibnja 2026.

Sudac

Ivana Mlinarić