REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj Kž-190/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dorijane Dolenec Kujundžić kao predsjednice vijeća, Edvine Draguzet Suevich i Helene Poropat kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Paulišić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika FŠ podnesenoj putem branitelja Franje Matkovića, odvjetnika iz Rijeke protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Kov-22/2026 od 26. veljače2026., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika FŠ.
Obrazloženje
1. Rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Kov-22/2026 od 26. veljače 2026. temeljem čl. 125. st. 1, toč. 7 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19 – Rješenje Ustavnog suda RH, 84/22, 38/24 i 72/25, u daljnjem tekstu ZKP/08) u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenika FŠ ukinut je istražni zatvor te je naloženo puštanje okrivljenika na slobodu. Nadalje, temeljem čl. 98. st. 1 i 2, toč. 3, 4, 5 i 7 ZKP/08 u svezi sa čl. 123. st. 1, toč. 1 i 3 ZKP/08 okrivljeniku PŠ određene su mjere opreza i to obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu i to PU Istarskoj dva puta mjesečno – svaki drugi utorak u okviru vremena te policijske uprave, zabrane približavanja određenoj osobi, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 2, toč. 4 i 5 i to žrtvom VŠ kojem se ne smije približiti na udaljenost bližoj od sto metara niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze te privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice i to putovnice ABC serijskog broja P01685930 kao i druge osobne isprave koje se nalaze kod okrivljenika. Osim toga, određeno je da će izrečene mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, time da će prvostupanjski sud svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja ispitati postoje li još potreba za mjerama opreza . Okrivljenik je upozoren da će u slučaju kršenja određenih mjera opreza iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv pobijanog rješenja žalbu pravodobno podnosi okrivljenik FŠ putem branitelja Franje Matkovića, odvjetnika iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukinu mjere opreza.
3. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola temeljem čl. 474. st. 1 ZKP/08 koje je vratilo spis ovom sudu.
4. Žalba okrivljenika FŠ nije osnovana.
5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1, toč. 11 ZKP/08, žalitelj navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju svog rješenja propustio navesti sadržaj svakog od prikupljenog dokaza tijekom istraživanja i što iz njega točno proizlazi, a radi se o dokazima na kojima se temelji optužnica. Žalitelj smatra da time što je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju citirao obranu okrivljenika, naveo da dinamiku događaja opisuje žrtva te da takva dinamika prati zadobivene ozljede te da je upravo okrivljenik inicirao fizički napad na oštećenika, da time nisu dani razlozi o odlučnoj činjenici postojanja osnovane sumnje.
6. Nasuprot tome, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pozivajući se na dokaze navedene pod točkom 5. pobijanog rješenja i iznoseći svoj zaključak iz tih dokaza na kojima se temelji optužnica pod točkom 5.1. pobijanog rješenja, dao relevantne razloge temeljem kojih je zaključio da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti zajedno sa još dvije osobe. Postupajući na takav način prvostupanjski sud nije počinio postupovnu povredu na koju se poziva žalitelj time što prilikom ocjene postojanja osnovane sumnje prvostupanjski sud nije ni dužan navesti i interpretirati sadržaj svakog od prikupljenih dokaza na kojima se temelji optužnica.
7. Nadalje, neosnovano tvrdi žalitelj kako ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede odnosno da bi upravo on nožem tri put ubo oštećenika u predjelu stražnje strane desnog beda jer da okolnost da bi okrivljenik ubo oštećenika ne potvrđuje niti sam oštećenik, a niti u postupku ispitani svjedoci niti to proizlazi iz snimki video nadzora.
7.1. Međutim, iako oštećenik ne zna tko ga je od trojice muškaraca ubo, ispitani svjedoci u postupku taj napad nisu vidjeli te snimke nadzornih kamera taj dio prostora nisu pokrivale, žalitelj propušta sagledati sve činjenice kojima se rukovodio prvostupanjski sud i to da okrivljenik ne osporava da je kritične zgode bio na mjestu događaja, ne osporava da je zajedno s drugom dvojicom muškaraca napao žrtvu kako okrivljenik tvrdi da žrtva ne bi napala njih, da je udario žrtvu u predjelu oka, međutim ono što osporava da bi on ubo nožem oštećenika. Iz iskaza žrtve proizlazi da je u jednom trenutku osjetio ubod nožem, da je ležao na tlu, da ne zna tko ga je ubo nožem. Stoga, kada se ima u vidu da postoji osnovana sumnja da je žrtva kritične zgode odnosno tijekom te noći bila jedino u kontaktu s okrivljenikom i drugo dvoje muškaraca (a prema navodima optužbe to su GŠ i TŠ). Da je žrtva zadobila tri ubodno-rezne rane desne strane bedara ali i oguljotine glave desno čeono, te podljeva vjeđa oba oka proizlazi iz medicinske dokumentacije i sudsko-medicinskog vještačenja, iz kojeg proizlazi da zadobivene povrede u svom zbiru predstavljaju teške tjelesne ozljede te da je nož pogodno sredstvo za nastanak takvih ozljeda. Kada se uz navedeno sagleda da iz snimke video nadzora ugostiteljskog objekta "[obrt]" u [adresa] proizlazi da treća muška osoba u bijeloj košulji sa tamnim uzrocima drveća, tamnim kratkim hlačama i zelenim natikačama iz okopojasne torbice koju je nosio preko ramena, ta osoba vadi nož i pokazuje ga unutar objekta, a potom isti taj nož sprema u okopojasnu torbicu, a ta treća tako opisana muška osoba po svojim fizičkim karakteristikama liči upravo na okrivljenika. Iz daljnje snimke javnog prostora [adresa] razvidno je da taj muškarac u bijeloj košulji hoda uz dvoje muškaraca u kratkim crnim hlačama i majicama kratkih rukava i jednu žensku osobu u roza haljini te preko ramena nosi okopojasnu torbicu. Kada se uz sadržaj tako prikupljenih dokaza ima u vidu da je okrivljenik imao i motiv za napad koji je uslijedio nakon prethodne verbalne prepirke, da okrivljenik i inicira fizički napad na žrtvu pozivajući žrtvu da pođe s njima dalje od ugostiteljskog objekta gdje potom i dolazi do fizičkog napada na žrtvu, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da iz rezultata istraživanja i sadržaja dokaza na kojima se temelji optužnica proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 118. st. 1 KZ/11 zajedno s osobama GŠ i TŠ.
8. Nadalje, pravilna su utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda kako i dalje postoje istražnozatvorski razlozi iz čl. 123. st. 1, toč. 1 i 3 ZKP/08 o čemu je prvostupanjski sud izložio potpune i jasne razloge te zaključke, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće, a radi se o utvrđenjima prvostupanjskog suda pod točkama 7. i 8. pobijanog rješenja. Žalitelj u žalbi ističe kako ne postoji opasnost od bijega jer da okrivljenik iako je državljanin [adresa] gdje ima prebivalište, a obitelj mu živi u [adresa], u Republici Hrvatskoj se u inkriminirano vrijeme nalazio radi traženja posla i nije znao da se protiv njega vodi kazneni postupak, a isto tako da ne postoji niti opasnost od ponavljanja kaznenih djela jer je okrivljenik prekršajno i kazneno neosuđivana osoba. Takvim žalbenim prigovorima nisu dovedena u pitanje pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda jer prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i zaključuje da okrivljenik sada zna da se protiv njega vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1 KZ/11 za koje je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, riječ je o stranom državljaninu – državljaninu [adresa] gdje ima prebivalište dok mu obitelj živi u [adresa] te za boravak u Republici Hrvatskoj nije vezan obiteljskim i poslovnim razlozima. Također pravilna su utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda i u pogledu istražnozatvorskog osnova iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08, a ta opasnost proizlazi iz okolnosti što postoji osnovana sumnja da je u više navrata udarao žrtvu, da je žrtva od udarca u predjelu očiju pala na tlo gdje ju je zajedno s svojim prijateljima nastavljao udarati, pa nakon što je žrtva zadobila ubodnu ranu istu ostavio u stanju nemoći i krvi da leži na tlu, a te okolnosti ukazuju na izrazitu upornost i bezobzirnost u počinjenju kaznenog djela te navedene okolnosti u svom zbiru i po svom značaju predstavljaju upravo takve osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti kaznena djela protiv života i tijela.
9. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da s obzirom na istek maksimalnih rokova trajanja istražnog zatvora do donošenja prvostupanjske presude u smislu čl. 133. st. 1, toč. 3 ZKP/08 obrazlaže da s obzirom na prethodna utvrđenja o daljnjem postojanju istražnozatvorskih razloga iz čl. 123. st. 1, toč. 1 i 3 ZKP/08, okrivljeniku određuje mjere opreza navedene u izreci pobijanog rješenja. Žalitelj pobija odluku o određivanju mjera opreza ističući kako je na taj način okrivljenik kao strani državljanin, a s obzirom mu je oduzeta i putovnica, u Hrvatskoj ne može se ni zaposliti niti stanovati dok traje ovaj kazneni postupak. Međutim, isticanjem tih razloga nije dovedena u pitanje pravilnost odluke o određivanju mjera opreza pa i mjere opreza privremenog oduzimanja putne i druge isprave za prijelaz državne granice, a sve imajući u vidu da i nadalje postoji istražnozatvorski osnov iz čl. 123. st. 1, toč. 1 ZKP/08, odnosno opasnost od bijega okrivljenika s teritorija Republike Hrvatske, a kako bi osujetio vođenje kaznenog postupka koji je protiv njega u tijeku pred sudom.
10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, a temeljem odredbe čl. 494. st. 4 ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 494. st. 3, toč. 2 ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Puli – Pola 15. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dorijana Dolenec Kujundžić
