Pr-1888/2023-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste KV, u pravnoj stvari tužitelja DV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun. Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29.travnja 2026., u nazočnosti zam.pun. tužitelja i pun.tuženika, a po objavi presude dana 15.svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju DV OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće, u ukupnom iznosu od 20,33 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,23 EUR teče od 15. ožujka 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,62 EUR teče od 15. srpnja 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,65 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,96 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,45 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,98 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,23 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,21 EUR teče od 15.studenoga 2020. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 1.328,67 eura tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 265,45 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 30.studenoga 2023. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu viši fizioterapeut na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU- a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužitelj da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da zdravstveni radnik -fizioterapeut za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 14%, odnosno 17% od 01.rujna 2019.g. koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate, kako u redovnom tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Nadalje, navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

2.1.Tužitelj je podneskom od 6.studenoga 2024., sukladno rješenju suda, uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.349,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.11.2018. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja.

2.2.Tuženik se usprotivio tako uređenom tužbenom zahtjevu smatrajući da je u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama. Nadalje, usprotivio se i toč.II. tužbenog zahtjeva kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja jer da ne postoji specificirana punomoć tužitelja kojom ovlašćuje punomoćnika na poduzimanje takve radnje. Konačno, tužitelj i tuženik da su 25.03.2022. sklopili Sporazum kojim da su ugovorili način na koji će tuženik isplatiti dugovanje tužitelju, a koje da je predmet tužbe.

3.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 25.veljače 2026. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude.

3.1.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik se očitovao podneskom od 25.ožujka 2026. Tuženik navodi prvenstveno da se protivi smanjenju i povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva s obzirom da je tužitelj prvo utužio iznos od 1.349,00 eura, da bi posljednjim podneskom potraživao samo 20,33 eura. Nadalje, da je utužio četiri osnova za ukupno razdoblje od 71 mjeseca, da bi sada potraživao samo isplatu za 8 mjeseci i to na ime neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, a koje naknade da nisu uopće predmet spora. Stoga, tuženik da se protivi takvom djelomičnom povlačenju, preinaci tužbe te ističe prigovor prekluzije u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja od 25.2.2026. Nadalje, tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka na način da je vještak u jednom dijelu prekoračio svoje ovlasti i ignorirao zaključeni Sporazum o isplati razlike plaće.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu, Sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.03.2022., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke.

Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom manje isplaćene plaće za dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, za dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama, odnosno pune prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, za razdoblje od 01.11.2018.-30.09.2024.

7.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 25.veljače 2026., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20),

Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18-Dopuna, 123/19- Dodatak), Sporazum o osnovici za izračun plaće u javnim službama (NN 2/19), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22-Dodatak I., 58/23-Dodatak II., 128/23-Dodatak III.), Temeljnim kolektivnim ugovorom za zaposlenike u javnim službama (NN 29/24).

8.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

8.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Vještačenje na okolnost visine potraživanja tužitelja obavljeno je po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, a čije vještačenje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. Uvidom u platne liste razvidno je da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno jesu li odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga jesu li isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 01.11.2018. na dalje utvrđeno je da dodaci koji su predmet tužbe u razdoblju do zaključno 3/2020. nisu obračunati na sate koji su obračunati kao prekovremeni, dok su dodaci od 04/2020. obračunati na sve odrađene sate. Spisu da prileži Sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad sklopljen između tužitelja i tuženika dana 25.03.2022. pa s tim u vezi da je pravno je pitanje pripada li tužitelju pravo na potraživanje po osnovi razlike neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, u što vještak da ne ulazi. Temeljem dostavljenog tabelarnog prikaza razvidno je da u razdoblju od 01.04.2020. do 30.09.2024. nema potraživanja po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. S obzirom na navedeno, nema niti potraživanja po osnovi manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad. Pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na potraživanje po osnovi razlike neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada, za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024.: manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, iznosi 9,12 eura. Za razdoblje od 01.04.2020. do 30.09.2024. tužitelju je dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunat na sve sate iskazane na obračunskim ispravama slijedom čega po toj osnovi potraživanje iznosi 0,00 EUR. Pod pretpostavkom da sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo potraživanja za cjelokupno razdoblje i temeljem manje obračunatih naknada obračunatih temeljem obračunatih i isplaćenih plaća, manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 11,21 EUR.

10.Tužitelj je po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 25.veljače 2026. uredio tužbeni zahtjev potražujući samo iznos od 20,33 eura, dakle iznos samo po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

12.Sud je pregledao predmetni Sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.03.2022. kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom. Istim je utvrđeno da tužitelju za sate određene u prekovremenom radu pripada pravo na isplatu razlike uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sate odrađene u prekovremenom radu do 31.ožujka 2020., u ukupnom iznosu od 636,77 kn.

13.Podneskom od 6.studenoga 2024. prvi put je postavljen određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražena isplatu iznosa od 1.349,00 eura za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024, na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće, dakle za sve osnove navedene u tužbi te kasnijim podnescima.

13.1.Kasnije, nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući samo iznos od 20,33 eura, a koji iznos predstavlja iznos razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Dakle, iz tako uređenog tužbenog zahtjeva razvidno je da tužitelj ne više ne potražuje dodatke na prekovremeni rad i to za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi. Dakle, ne potražuje ono što mu je već isplaćeno Sporazumom već isključivo naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili privremene nesposobnosti za rad, a koje nisu izričito navedene kao sastavni dio Sporazuma.

14.No, s obzirom na utvrđenje vještaka, razvidno je da je tužitelj postavio prvi uređeni tužbeni zahtjev previsoko i preširoko kako u odnosu na osnove tako i u odnosu na visinu, a posebno s obzirom na sklopljeni Sporazum.

15.Stoga kada se uzme u obzir činjenica što je zahtijevano tužbenim zahtjevom, a posebice po podnesku od 6.studenoga 2024., tužbeni zahtjev postavljen je previsoko i preširoko, odnosno postavljen je u nerealno visokom iznosu s obzirom da je tužitelju na ime utuženih osnova prekovremenog rada u utuženom razdoblju sve ranije isplaćeno, a što je razvidno iz dostavljenog Sporazuma.

16.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

17.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.349,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 20,33 eura, dakle povlači poveći dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

18.Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (1.349,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (20,33 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev.

18.1U odnosu na navode i prigovore tuženika navodi se kako je neprijeporno da je tužitelj tužbom zatražio isplatu na ime manje isplaćene plaće u bruto iznosu i to dodatka u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te pogrešno obračunate naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje. Nadalje, također nije sporno da je tužitelj podneskom od 6.studenoga 2024. zatražio da se na temelju stvarno utvrđenih razlika plaće utvrdi je li tuženik u utuženom razdoblju pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje, primjenom prosjeka plaće koja je ostvarena u zadnja tri mjeseca, odnosno da utvrdi jesu li godišnji odmor i bolovanje isplaćeni sukladno kolektivnom ugovoru i Zakonom o radu, te da je u tom pravcu nastavljeno raspravljanje u postupku. Stoga je i vještak naknade za godišnji odmor i bolovanje izračunao neovisno o tome što nisu postojali neobračunati dodaci na prekovremeni rad budući je to zatraženo uređenim tužbenim zahtjevom pa u tom smislu vještak nije prekoračio svoje ovlasti.

18.2.Iz činjeničnih navoda tužbe kao i navoda iznesenih tijekom postupka vidljivo je kako tužitelji tvrdi da tuženik nije isplatio, za predmetno razdoblje, svu naknadu koja mu pripada radi korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Upravo je na te okolnosti između ostalog provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenja. To što je tužitelj u kontekstu neisplate naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isticao kako je do toga došlo radi pogrešnog obračuna dodatka za posebne uvjete rada, nipošto ne znači da je samo u okviru tog razloga sud trebao ispitivati je li tuženik sukladno kolektivnim ugovorima i zakonu isplatio tužitelju naknadu za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

18.3.Dakle, ono što je tijekom postupka neprijeporno utvrđeno jest to da tuženik u utuženom razdoblju nije izvršio pravilni obračun pa shodno tome ni isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

19.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 20,33 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 1.328,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

19.1.Dakle, tužitelju su dosuđeni samo iznosi koji bi se odnosili isključivo na naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili privremene nesposobnosti za rad, a koje nisu bile obuhvaćene predmetnim Sporazumom.

20.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

21.Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku stranaka.

21.1.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

21.2.Kada se uzme u obzir ono što je zatraženo tužbom i podneskom od 6.studenoga 2024., te konačno uređeni tužbeni zahtjev prema podnesku od 25.veljače 2026., tužitelj je kako u odnosu na zatražene osnove tako i u odnosu na visinu uspio u razmjerno neznatnom dijelu (prema sudskoj praksi neznatan uspjeh je uspjeh manji od 10 %- Županijski sud u Splitu, Gžx-641/14 od 17.02.2016.).

21.3.S obzirom na takav uspjeh, donesena je i odluka o troškovima postupka, sve prema odredbi čl.154 st.5. ZPP-a prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

21.4.Međutim, kako je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je, između ostalog, bilo provedeno vještačenje za koji dokaz je prethodno predujmljen trošak, tužitelju će se priznati takav trošak u cijelosti, a kako se radi o materijalnom trošku u postupku, a ne o nagradi i naknadi za rad odvjetnika, isti nije isplaćen na račun punomoćnika, kako je to punomoćnica zatražila.

21.5.Dakle, tužitelju se priznaje trošak uplaćenog iznosa na ime vještačenja od 265,45 eura, dok se tuženiku priznaje trošak sukladno Tbr.7. toč.9. odnosno jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 50 bodova (1 bod=2,00 eura-Tbr.50.)+PDV=125,00 eura.

22.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 15.svibnja 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika