REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 496/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Bravar, odvjetnica u Rijeci, Riva 4, protiv I. tuženika ŽP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, II. tuženika HP iz [adresa]. D, OIB [osobni identifikacijski broj], i III. tuženice ĆP iz [adresa], koju zastupa privremena zastupnica Marina Mraković, odvjetnica u Buzetu, Sjeverna ulica 1/2, radi vraćanja dara u ostavinu, nakon glavne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja DPS i zamjenika punomoćnika I. tuženika ŽP KP, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. U ostavinsku imovinu ostaviteljice SP vraća se dar učinjen ugovorom o darovanju sklopljenim kod javnog bilježnika Marije Blečić pod posl. br. OV 1740/2019, u odnosu na nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. kuća, k. č. [katastarska čestica] oranica, k. č. [katastarska čestica] pašnjak i k. č. [katastarska čestica] pašnjak, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u 1/8 dijela radi namirenja nužnog nasljednog dijela tužitelja.

II. Nalaže se I. tuženiku VP i III. tuženici ĆP da tužitelju naknade troškove postupka isplatom 1.553,10 eura (tisuću petsto pedeset tri eura i deset centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. svibnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev I. tuženika ŽP za naknadu troškova postupka u cijelosti.

V. II. Privremenom zastupniku Marini Mraković, odvjetnici u Buzetu, Sjeverna ulica 1/2, odobrava se nagrada za zastupanje III. tuženice ĆP u iznosu 250,00 eura (dvjesto pedeset eura) te se nalaže tužitelju da privremenom zastupniku isplati navedeni iznos u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi vraćan ja dara u ostavinsku imovinu ostaviteljice SP i to nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr., 381, 432/19 i 432/20 k. o. [katastarska općina], u 1/8 dijela, radi namirenja njegovog nužnog nasljednog dijela.

1. 1. U tužbi je naveo da je rješenjem ovog suda posl. br. O 57/2021 od 27. veljače 2024. upućen na pokretanje parničnog postupa radi povrata dara u ostavinu zbog povrede nužnog dijela. Ostaviteljica SP je ugovorom o darovanju, ovjerenim kod javnog bilježnika Marije Blečić pod posl. br. OV 1740/2019 , prenijela I. tuženiku VP vlasništvo nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr., 381, 432/19 i 432/20 k. o. [katastarska općina], u cijelosti. Opisanim raspolaganjem povrijeđen je njegov nužni dio jer iza ostaviteljice nije ostala druga vrjednija imovina. Zakonski nasljednici SP su njena djeca – stranke ovog postupka. Kao zakonski nasljednik prvog nasljednog reda ovlašten je na nasljeđivanje 1/4 imovine ostaviteljice, dok je prema čl. 70. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019., dalje: ZN) ovlašten potraživati svoj nužni dio u visini jedne polovine nasljednog dijela, odnosno u visini 1/8 ostavinske imovine. Stoga je radi namirenja njegovog nužnog dijela nužno da se u ostavinsku imovinu pok. SP vrate darovi učinjeni I. tuženiku VP.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik VP je osporio tužbi i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Nije sporno da u zemljišnoj knjizi dolazi upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zgr., 381, 432/19 i 432/20 k. o. [katastarska općina] na temelju ugovora o darovanju sklopljenog s majkom SP. Tužitelju nije povrijeđen nužni nasljedni dio učinjenim darovanjem jer od SP primio na dar novčani iznos 13.500,00 USD. Njemu je to poznato jer je kao punomoćnik pokojne majke u Banca di credito di Trieste dana 28. travnja 1993. podnio nalog radi prijenosa navedenog iznosa u korist računa tužitelja. Navedeno darovanje novčanog iznosa ima uračunati u nužni dio tužitelja. Uzevši u obzir da se u vrijeme darovanja radilo o iznosu znatne vrijednosti, tužitelj nije povrijeđen u vrijednosti svog nužnog dijela.

3. S obzirom na to da II. tuženik HP i III. tuženica ĆP borave u inozemstvu (Australiji), a nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj, rješenjem ovog suda posl. br. P 496/2024-3 od 8. svibnja 2024. su pozvani da u roku 15 dana od dostave tužbe postave punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, uz upozorenje da ako ne postupe na navedeni način, da će sud postaviti im zastupnika za primanje pismena na njihov trošak.

3. 1. Navedeno rješenje uredno je dostavljeno II. tuženiku IP. Kako on nije postavio zastupnika za primanje pismena, to mu je r ješenjem ovog suda posl. br. P 496/2024-12 od 3. travnja 2025. postavljen zastupnik za primanje pismena Dejan Jakac, odvjetnik u Buzetu. Navedenim rješenjem je III. tuženici ĆP postavljen privremeni zastupnik u osobi Dejana Jakca jer joj nije bilo moguće uredno izvršiti dostavu pismena u inozemstvo, a nema punomoćnika u ovom postupku.

3. 2. III. tuženica ĆP je po privremenom zastupniku u odgovoru na tužbu od 9. travnja 2025. osporila tužbu i tužbeni zahtjev, ali se nije protivila izvođenju predloženih dokaza.

3. 3. Dejan Jakac je u tijeku postupka brisan iz imenika odvjetnika, a preuzimateljicom njegovog ureda rješenjem Hrvatske odvjetničke komore od 9. listopada 2025. određena je odvjetnica Marina Mraković.

4. U dokaznom postupku pročitane su isprave iz priloženog spisa ovog suda posl. br. O 57/2021, rješenje od 27. veljače 2022. (str. 6-9), izvadak iz zemljišne knjige (str. 10) te potvrda (str. 24). Pored toga izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZP, BP, SP, JP, CP i AP (str. 59-66) te tužitelja i I. tuženika ŽP (str. 71-74). Odbijeni su ostali dokazni prijedlozi jer su na temelju izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanje dara u ostavinu zbog povrede nužnog dijela.

7. Između stranaka nije sporno da se kod ovog suda vodi ostavinski postupak iza pok. SP pod posl. br. O 57/2021, koja je preminula **.**.2020. U ostavinskom postupku je utvrđeno (zapisnik od 18. veljače 2021.) da je ostaviteljica jednom bila u braku s FP, koji je preminuo prije nje. U tom braku rođeno je četvero djece, koji su svi stranke ovog postupka.

Ostaviteljica nije ostavila oporuku.

Iza ostaviteljice ostala je ostavinska imovina koja se sastoji od potraživanja prema HZMO, INPS i Hrvatskom zavodu za socijalni rad, te prema Erste & Steiermärkische Bank d. d. s osnova sredstava na računima. Stanje računa ostaviteljice je u vrijeme smrti iznosilo 856,02 kuna, 9,02 eura, 14,35 AUD i 25,30 USD. Ostaviteljica u trenutku smrti nije bila vlasnica nekretnina.

Nakon što je utvrđena ostavinska imovina iza ostaviteljice, tužitelj je istaknuo prigovor povrede nužnog djela jer da je ostaviteljica za života darovala nekretnine I. tuženiku VP, kao i njegovoj djeci i unuku, a koju povredu nužnog dijela je

I. tuženik VP osporio.

Slijedom toga je pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. O 57/2021-14 od 27. veljače 2022. tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka protiv ostalih zakonskih nasljednika (ovdje tuženika) radi vraćanja u ostavinu dara koji je ostaviteljica kao darovateljica učinila zakonskom nasljedniku I. tuženiku VP ugovorom o darovanju i to nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr., 381, 432/19 i 432/20 k. o. [katastarska općina], u dijelu u kojem mu je tim darom povrijeđen nužni dio.

7. 1. Između stranaka nije sporno da je ugovorom o darovanju od 14. ožujka 2019. ostaviteljica SP darovala sinu I. tuženiku VP nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 381, 432/19 i 432/20 k. o. [katastarska općina]. Na ugovoru je ovjeren potpis darovateljice od strane javnog bilježnika Marije Blečić pod posl. br. OV -1740/2019 od 26. ožujka 2019.

7. 2. Stranke su učinile nespornim da je ostaviteljica za života (1993.) darovala tužitelju novčani iznos 13.500,00 USD kada je primila zaostatke talijanske mirovine.

8. Između stranaka je sporno da li je predmetnim darovanjem nekretnina I. tuženiku VP došlo do povrede nužnog dijela tužitelja i da li je tužitelj za života SP primio dar kojim bi bio namiren njegov nužni dio u cijelosti.

9. Na okolnosti raspolaganja ostaviteljice SP u korist stranaka za života saslušani su svjedoci ZP, BP, SP, JP, CP i AP te stranke

9. 1. Svjedoci ZP i BP, sinovi tužitelja i nećaci tuženika, su u bitnome suglasno iskazivali da je njihova pok. baka SP BP dobila talijansku mirovinu po pok. suprugu FP. Priznanjem prava na mirovinu, isplaćeni su joj zaostaci mirovine 1993. u visini oko 40.000,00 USD. Od tog iznosa je dala jednu trećinu tužitelju, jednu trećinu I. tuženiku VP, a jednu trećinu je ostavila sebi. I. tuženik VP je imao punomoć po računu bake SP s kojim je stanovala i koji je vodio brigu o njoj. Osim navedenog novčanog iznosa tužitelju nije ništa drugo darovala za života. Ona je primala talijansku i hrvatsku mirovinu te je bila vlasnica nekretnina koje je stekla po smrti supruga, a kojim je raspolagala u cijelosti za života. O tome da je baka raspolagala nekretninama u korist I. tuženika ŽP i njegovih sinova saznali su nakon njene smrti.

9. 2. Svjedokinja SP, supruga I. tuženika ŽP, je iskazala da je ostaviteljica 1993. dobila oko 40.000,00 USD po osnovi zaostataka na ime talijanske mirovine. Od toga je dio zadržala za sebe, oko 13.000,00 USD je darovala tužitelju, a dio novaca, oko 15.000,00 USD je dala i I. tuženiku VP da si kupi novi auto. S ostatkom novaca je raspolagala ostaviteljica. Njen suprug je imao punomoć za raspolaganje novcima na njezinom računu. Ostaviteljica je stanovala s njom i I. tuženikom VP; kada bi dobila mirovinu dala bi joj jedan dio za kupiti namirnice, a jedan dio bi pod ijelila drugim članovima obitelji. Nikad se nisu dizali novci s njezina računa, a da se to ne bi provjerilo s njom, primjerice za popravak kuće. Za života je primala talijansku i hrvatsku mirovinu. SP bila je svjesna svojih radnji i raspolaganja do zadnjeg dana života.

9. 3. Svjedok JP (šogor I. tuženika ŽP) je u iskazu naveo da mu je ostaviteljica pričala da je dobila zaostatke talijanske mirovine i da je dio od tih novaca, oko 13.000,00 USD, dala tužitelju. Rekla mu je i da je tužitelj time bio "riješen". Drugo je ostavila doma gdje su se brinuli o njoj. O njoj su se brinuli i s njom živjeli I. tuženik VP i njegova sestra SP.

9. 4. Podudarno kao svjedok JP je iskazao i svjedok AP, susjed tužitelja i I. tuženika ŽP, da mu je po pričanju ostaviteljice poznato da je dobila talijansku penziju i da je tužitelju dala dio tih novaca te da je on time "riješen". Ona je stanovala kod I. tuženika ŽP. Za života majke braća su bili u dobrim odnosima. SP mu nije ništa govorila vezano za n jezine nekretnine.

9. 5. Svjedok CP je također susjed tužitelja i I. tuženika ŽP, koji je potvrdio da je pok. SP dobila talijansku mirovinu i zaostatke mirovine. Od toga je dio dala tužitelju i I. tuženiku VP, kojemu njegov dio nije bio isplaćen na njegov račun, već je on imao punomoć za raspolaganje novčanim sredstvima na njezinom računu gdje su bili ti novci. Ti novci su se onda trošili prema dogovoru u obitelji za što je trebalo. Pok. SP stanovala je s I. tuženikom, njegovom suprugom SP i njihova tri sina.

9. 6. Tužitelj je iskazao da je majka SP dobila zaostatke talijanske mirovine u iznosu oko 40.000,00 dolara. Taj iznos je podijelila na tri djela te su on i njegov brat I. tuženik VP dobili svaki po 13.000,00 dolara. On i I. tuženik VP su zajedno s majkom bili u banci u Trstu te su se toga dana odmah novci pisali na njihove devizne knjižice. Izuzev tog novca majka mu ništa drugo nije dala, odnosno darovala za života. Majka nikad nije rekla da novčani iznos koji mu je dala po osnovi zaostataka mirovine bi bio za "elitimo" (njegov nužni dio). Ona je primala talijansku i hrvatsku mirovinu. Nije je pitao kako i gdje ona troši novce. Po smrti majke saznao je da je I. tuženiku VP darovala nekretnine, uključujući i one za koje se pričalo da su trebale pripasti njemu.

9. 7. I. tuženik VP je iskazao mu je majka dobila talijansku mirovinu koju je držala na računu u banci. Po osnovi zaostataka talijanske mirovine dobila je 40.000,00 dolara, od toga je jednu trećinu isplatila tužitelju. Htjela je i njemu dati dati 1/3 tih novaca, međutim rekao joj je neka to ostavi na svom računu. U početku je redovito svaki mjesec ili svaki drugi vozio majku u Trst da podigne novce jer u početku nije imao punomoć po računu. Kasnije mu je dala punomoć kako ne bi ona svaki put morala ići s njime u Trst. On je raspolagao novčanim sredstvima na njezinom računu. Nije imao svoju deviznu knjižice. Majka mu je rekla da kad god mu treba novaca da si uzme s tog računa. On je to i činio, primjerice za adaptaciju kuće, za kupiti knjige za djecu i drugo. Sjeća se da su odmah podigli 5.000,00 dolara za isplatiti SP, koja im je bila pomogla prikupiti dokumente i vodila postupak za ishođenje mirovine, kao i veći iznos za napraviti grobnicu. Sebi je kupio auto nekih pet, šest godina nakon što je majka dobila zaostatke talijanske mirovine, a to je financirao dijelom od novaca iz mirovine majke, a djelom iz svojih sredstava. Majka mu je tada bila rekla da kupi novo vozilo kako je i nju često vozio. Majka je o svemu samostalno odlučivala, ona je zahtijevala da zove javnog bilježnika za sklapanje darovnog ugovora. Majka tada nije mogla pisati pa je umjesto potpisa na ugovor stavila otisak prsta.

9. 8. Svi svjedoci i stranke su u bitnome suglasno naveli da je pok. SP po dobivanju zaostataka talijanske mirovine 1993. godine tužitelju isplatila 13.500,00 USD, u skladu sa sadržajem potvrde o isplati (str. 24), što tužitelj tijekom postupka nije ni osporio. Stoga su njihovi navodi u tom dijelu cijenjeni kao istiniti. Međutim, nisu cijenjeni kao vjerodostojni navodi svjedoka JP i AP da bi tužitelj bio namiren glede nužnog dijela isplatom navedenog novčanog iznosa. To ne proizlazi iz iskaza ostalih svjedoka, kao ni stranaka. Nitko od njih nije navodio da bi ostaviteljica navodila da bi darovanje navedenog novčanog iznosa odnosilo se na isplatu nužnog dijela tužitelja. Upravo suprotno, iz njihovih iskaza je utvrđeno da je ostaviteljica po dobivanju zaostataka talijanske mirovine namijenila jednak dio novčanih sredstava i tužitelju i I. tuženiku VP. Pritom okolnost da li su novčana sredstava kako je navodio tužitelj bila po navedenoj osnovi i isplaćena na osoban račun I. tuženika ŽP nije od značaja s obzirom na to da je na temelju iskaza svjedoka ZP, BP te stranaka utvrđeno da je ostaviteljica tužitelju i I. tuženiku VP namijenila jednake novčane iznose. Ujedno su i svjedoci SP i CP potvrdili da je ostaviteljica podijelila dio dobivenog novca tužitelju i I. tuženiku VP. Sam I. tuženik VP je navodio da je imao punomoć po računu ostaviteljice na koji je primala talijansku mirovinu te da je slobodno raspolagao navedenim novčanim iznosima za potrebe svoje obitelji. Da je dio navedenih novčanih sredstava bio namijenjen za potrebe I. tuženika ŽP utvrđeno je i iz iskaza njegove supruge SP, koja je navodila da je njezin suprug po isplati tih sredstava kupio si novi automobil. Činjenicu kupnje novog vozila potvrdio je i I. tuženik VP s time da nisu prihvaćeni kao uvjerljivi njegovi navodi da je vozilo kupio nekoliko godina nakon isplate i to dijelom iz svojih sredstava. Nitko od saslušanih svjedoka i stranaka nije imao saznanja da bi ostaviteljica MP bilo što drugo darovala tužitelju za života (izuzev novaca po osnovi dijela isplaćenih zaostataka mirovine), te su njihovi iskazi u tom dijelu cijenjeni pozitivno.

9. 9. Glede navoda svjedoka ZP i BP te tužitelja da je SP u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju s I. tuženikom VP bila lošijeg zdravstvenog stanja, valja reći da je na temelju iskaza ostalih svjedoka i I. tuženika ŽP, koji su u tom dijelu cijenjeni pozitivno , utvrđeno da je SP do smrti, iako nepokretna, bila očuvanih kognitivnih sposobnosti, odnosno samostalno je donosila odluke i razumjela posljedice takvih odluka.

10. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je ostaviteljica SP za života darovala tužitelju novčani iznos 13.500,00 USD nakon što je primila zaostatke talijanske mirovine 1993. godine. Ostaviteljica je od ukupno primljenog iznosa po osnovi zaostataka namijenila tužitelju i I. tuženiku VP svakome po 1/3 iznosa. Iako po navodima I. tuženika ŽP njemu ta novčana sredstva nisu bila isplaćena na njegov račun, utvrđeno je da je on slobodno raspolagao novčanim sredstvima po računu majke na kojem je primala talijansku mirovinu i zaostatke mirovine na temelju punomoći. Dio tih sredstava utrošio je na potrebe kućanstva u kojem je stanovala i ostaviteljica, ali i na osobne potrebe primjerice za kupnju osobnog automobila, knjige za djecu i drugo. Ostaviteljica za života nije navodila da bi isplata navedenog novčanog iznosa tužitelju bila po osnovi njegovog nužnog dijela, već je iz njezina postupanja vidljivo da je obojici sinova koji su živjeli u [adresa] željela dati dio dobivenih sredstava. Navedeno je vidljivo iz okolnosti da su tužitelj i I. tuženik VP bili u dobrim odnosima sve do smrti ostaviteljice. Izuzev navedenog darovanja, ostaviteljica za života tužitelju nije darovala daljnja novčana sredstva ili druge vrijednije stvari.

11. Prema čl. 69. st. 1. Zakona o nasljeđivanju nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug. Pravo nužnog nasljednika na nužni dio je njegovo nasljedno pravo, pri čemu nužni dio potomaka, iznosi jednu polovicu onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja (čl. 70. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju). Nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (čl. 70.st. 5. Zakona o nasljeđivanju). Prema čl. 77. st. 1. Zakona o nasljeđivanju nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (čl. 70. st. 5. Zakona o nasljeđivanju) U tom slučaju propisana je mogućnost tražiti vraćanje darova (čl. 83. st. 1. Zakona o nasljeđivanju).

11. 1. Dakle, nužni nasljednik je zaštićen od ostaviteljevih besplatnih raspolaganja kada takva raspolaganja zadiru u njegov nužni dio, odnosno kada raspolaganja besplatnim pravnim poslom (darovanjem kao u ovom slučaju) su zapreka da nužni nasljednik dobije punu vrijednost svog nužnog dijela i tada on ima pravo tražiti vraćanje dara kako bi ostvario nužni dio. Zahtjev za vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela protiv zakonskih nasljednika prvenstveno se ostvaruje u ostavinskom postupku, ako nasljednici pristaju vratiti dar, a tek u protivnom ili ako ostavinski postupak nije bio vođen, zahtjev se ostvaruje u posebnoj parnici (tako u Rev-210/1994.2 od 7. rujna 1995.).

11. 2. Prema čl. 89. st. 1., 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju svakom se zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način. Vrijednost dara ne uračunava se ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviteljeva. Pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegova nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio.

12. Ostaviteljica SP je iza sebe ostavila četiri potomka (ovdje stranke), pa nužni dio tužitelja iznosi jednu polovicu onoga dijela koji bi mu pripao po zakonskom redu nasljeđivanja, odnosno jednu osminu.

12. 1. Ostaviteljica je za života darovala tužitelju novčani iznos 13.500,00 USD po osnovi dijela zaostataka talijanske mirovine, međutim isplatom tog novčanog iznosa nije namiren tužitelj po osnovi nužnog dijela. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je najmanje takav iznos po osnovi dijela zaostataka talijanske mirovine stekao i I. tuženik VP.

12. 3. Kako je vrijednost ostavine iza pokojne SP, bez nekretnina darovanih I. tuženiku VP, neznatne vrijednosti (potraživanje posljednjih neisplaćenih mirovina i naknada te iznosi po račun ima 856,02 kuna, 9,02 eura, 14,35 AUD, 25,30 USD), vidljivo je da je učinjenim darovanjem nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr., 381, 432/19 i 432/20 k. o. [katastarska općina] povrijeđen nužni dio tužitelj jer njegov nužni dio ne bi bilo moguće namiriti niti iz čitave vrijednosti ostavine.

12. 4. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da je ostaviteljica izjavila u vrijeme darovanja ili kasnije, da se dar u korist I. tuženika ŽP ne uračuna u nasljedni dio, niti se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviteljice. Okolnost da je ostaviteljica darovala nekretnine I. tuženiku VP u znak zahvalnosti što se brinuo za nju dugi niz godina, kako je to iskazivala svjedokinja SP, ne podrazumijeva i njenu volju da se isključi pravo tužitelja na nužni dio g lede tih nekretnina.

13. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i vratiti u ostavinsku imovinu ostaviteljice SP dar učinjen ugovorom o darovanju sklopljenim između ostaviteljice SP i I. tuženika ŽP u odnosu na nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. kuća, k. č. [katastarska čestica] oranica, k. č. [katastarska čestica] pašnjak i k. č. [katastarska čestica] pašnjak, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u 1/8 dijela radi namirenja nužnog nasljednog dijela tužitelja (t. I. izreke).

14. Tužitelj i I. tuženik VP zatražili su naknadu troškova postupka.

14. 1. Prema čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, to je valjalo naložiti I. tuženiku VP i III. tuženici ĆP (budući da su oni u cijelosti osporili tužbu i tužbeni zahtjev) da tužitelju naknade opravdane troškove postupka.

14. 2. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka za zastupanje kod sastava tužbe od 24. travnja 2024. 200,00 eura, sastava podneska od 15. siječnja 2024. 200,00 eura, kod pristupa ročištima 12. lipnja 2025., 4. rujna 2025., 5. studenog 2025., 18. ožujka 2026., 23. travnja 2026. po 200,00 eura, uvećano za PDV 25 % 350,00 eura, ukupno 1.750,00 eura te sudske pristojbe na tužbu i presudu, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate.

14. 3. Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe od 23. travnja 2024. 200,00 eura (Tbr. Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e) te kod pristupa ročištima 12. lipnja 2025., 4. rujna 2025., 5. studenog 2025., 18. ožujka 2026., 23. travnja 2026. po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), sve uvećano za PDV 25 % (Tbr. 46. OT-e) što iznosi 300,00 eura. Pored toga pripada mu trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu po 26,55 eura u skladu s tar. br. 1. t. 1. i ta. br. 2. t. 1. u vezi s tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.) u vezi s čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023.). Time ukupno priznati troškovi postupka iznose 1.553,10 eura. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a na odmjerene troškove postupka pripadaju mu zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena.

14. 4. U smislu čl. 155. ZPP-a tužitelju nije priznat kao opravdani trošak zastupanja kod sastava podnesaka od 15. siječnja 2025. jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti na pripremnom ročištu 12. lipnja 2025., za pristup na koje mu je priznata nagrada u cijelosti.

14. 5. Stoga je naloženo je I. tuženiku VP i III. tuženici ĆP da tužitelju naknade troškove postupka isplatom 1.553,10 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. svibnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, dok su odbijeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu i zahtjev I. tuženika ŽP u cijelosti (t. II. do IV. izreke).

15. Privremeni zastupnik III. tuženice je pravodobno u odgovoru na tužbu zatražio naknadu troškova zastupanja kod sastava odgovora na tužbu s PDV -om u iznosu 250,00 eura.

15. 1. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT). Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 169/2021 od 11. siječnja 2023.

15. 2. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenom zastupniku Marini Mraković pripada naknada za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu od 9. travnja 2025. u iznosu 200,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. i tar. br. 54. OT-e) uvećano za PDV 25 % 50,00 eura (Tbr. 46. OT-e), ukupno 250,00 eura.

15. 3. Slijedom navedenog na temelju čl. 85. st. 3. ZPP -a privremenom zastupniku Marini Mraković, odvjetnici u Buzetu odmjerena je naknada na ime troškova zastupanja III. tuženice ĆP u iznosu 250,00 eura te je naloženo tužitelju da joj naknadi priznate troškove postupka (t. V. izreke).

U Pazinu 15. svibnja 2026.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA

1. tužitelj p. p.,

2. I. tuženik VP p. p.,

3. II. tuženik HP po pun. za primanje pismena,

4. III. tuženica ĆP p. p. z.