Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3845/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KANY d.o.o., Pula, Riva 12, OIB: 60507768688, zastupanog po punomoćnici Adrijani Antičević, odvjetnici u Malom Lošinju, protiv I-tuženika TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužene BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Maši Milardović Jakovljević, odvjetnici u Malom Lošinju, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Povrv-1398/2018-33 od 25. listopada 2023., dana 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Povrv-1398/2018-33 od 25. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Olge Sokolić Ožbolt iz Rijeke poslovni broj Ovrv-193/2018 od 29.6.2018. kojim je tuženima naloženo da tužitelju isplate iznos od 967,95 € / 7.293,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom.

II. Nalaže se tužitelju da tuženima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.794,34 € / 13.519,45 kn, u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode te predlažu odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 967,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime doprinosa za zajedničku pričuvu za razdoblje od 1. veljače 2014. do 1. lipnja 2018. (18,61 EUR mjesečno), iz čega slijedi da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stavka 1. ZPP-a.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tuženici suvlasnici nekretnine upisane zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Mali Lošinj, k. o. [katastarska općina]-Grad, zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi KUĆA K.B. 22 I 2 DVORIŠTA, ukupne površine 180 m[2] , i to 1. Suvlasnički dio: 46/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), u naravi Stan u prizemlju koji se sastoji od: dvije spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice, predsoblja i balkona ukupne površine 59,43 m[2] , svaki u ½ dijela

- da je 2. Suvlasnički dio: 54/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), u naravi Stan na I katu, cijela etaža, koji se sastoji od dvije spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice, WC-a, predsoblja i balkona s loggiom u ukupnoj površini od 67,36 m[2] , u vlasništvu UN

- da se predmetna zgrada nalazi na adresi u [adresa] i da se sastoji samo od navedene dvije stambene jedinice

- da iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da postoji dugovanje tuženika za period od 1. veljače 2014. do 1. lipnja 2018. u iznosu od 7.293,00 kn, s dospijećima pojedine tražbine u razdoblju od 25. veljače 2014. do 25. svibnja 2018., koje je tužitelj bio označio u prijedlogu za ovrhu od 8. lipnja 2018. povodom kojeg je doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Olge Sokolić Ožbolt iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-193/2018 od 29. lipnja 2018.

- da je potraživanje tužitelja dospjelo u razdoblju od 25. veljače 2014. do 25. svibnja 2015. zastarjelo sukladno odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15)

- da ne postoji unutarnja komunikacija između kbr. 20 i 22 i da svaka zgrada s navedenim kućnim brojevima ima zaseban ulaz

- da iz nalaza i mišljenja vještaka FN proizlazi da zgrade na adresi [adresa] ne predstavljaju dvojni objekt te da se ne radi o višestambenoj zgradi u građevinskom smislu, već da zgrada na adresi [adresa] predstavlja jedinstvenu zgradu s 2 stambene jedinice i pripadajućim dvorištem te da je vještak i nakon prigovora tužitelja u cijelosti ostao pri nalazu i mišljenju, slijedom čega je sud isti prihvatio u cijelosti

- da su nalazi i mišljenja vještaka Nevena Čačića i Marka Agbabe iz predmeta Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj P-3804/15 na koje se poziva tužitelj detaljno analizirani u presudi Županijskog suda u Bjelovaru Gž- 94/2023 od 9. ožujka 2023. kojom je preinačena navedena prvostupanjska presuda poslovni broj P-3804/15 na način da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je tuženoj UN bilo naloženo plaćanje dospjelih doprinosa za zajedničku pričuvu tužitelju, u odnosu na istu zgradu koja je predmet i ovog postupka

- da jedini zajednički dio zgrada na adresi [adresa] predstavljaju nosivi zidovi manjeg dijela obje zgrade, vidljivi dijelovi kojih zidova predstavljaju unutarnje dijelove pojedinih prostora svake zgrade, stoga da se redovito održavanje tih zidova očito svodi na održavanje interijera svakog pojedinog stana, a moguća potreba za troškovima održavanja navedenog zajedničkog dijela mimo spomenutog da se očito može svoditi samo na iznimnu potrebu radova u svrhu očuvanja statike na navedenom dijelu, međutim, da se svi ostali troškovi za održavanje i poboljšanje nekretnine mogu odnositi samo na pojedinačnu nekretninu, odnosno da objekti na kbr. 20 i 22 ne čine jednu građevinsku cjelinu

- da su tuženici i UN kao suvlasnici zgrade na kbr. 22 kroz utuženo razdoblje ulagali u zajedničke dijelove svoje zgrade (fasadu i krovište)

- da je, zbog toga što ne postoje zajednički dijelovi zgrada koje bi bilo potrebno redovito održavati, neodlučno što se tražbina na ime pričuve za održavanje odnosi na razdoblje koje je prethodilo rješenju o izvedenom stanju, kojim je predmetna zgrada legalizirana

- da tuženici stoga nisu dužni plaćati tužitelju utužene iznose na ime doprinosa zajedničke pričuve.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.

8. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP -a.

9. S obzirom na navedeno, ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika kojima isti osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da objekti na kbr. 20 i 22 ne čine jednu građevinsku cjelinu, odnosno kojima tužitelj ističe da se ne radi o prislonjenim već spojenim zgradama koje dijele zajednički nosivi zid pa da je „u svemu nužno zajedničko upravljanje i održavanje zgrade u cijelosti“ , a koji navodi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu čl. 355. ZPP-a. Ujedno nije razmatran ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 261. st. 3. ZPP-a na koji žalbom sadržajno ukazuje tužitelj, a uzgredno valja navesti da neujednačena praksa županijskih sudova, protivno žalbenim navodima, sama po sebi ne predstavlja osnovan razlog za provođenje još jednog vještačenja, po drugom vještaku, osobito uzimajući u obzir da se u ovom postupku građevinski vještak FN očitovao na prigovore tužitelja na način da je ostao pri svom nalazu i mišljenju i za to naveo razloge, koje je sud prihvatio u cijelosti.

10. Sukladno odredbi čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

11. Odredbom čl. 89. st. 2. ZV-a propisano je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

12. Prema čl. 90. ZV-a, zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova , a tvore ju novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

13. Prema odredbi čl. 380. st. 1. i 2. ZV-a, sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem odnosno višegodišnjem programu, a najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela godišnje.

14. U predmetnom je postupku nedvojbeno utvrđeno da stambena zgrada na adresi [adresa] nije dvojna građevina, višestambena zgrada niti građevina u nizu u smislu Prostornog plana uređenja Grada [adresa] jer osim nosivog zida, zgrade kbr. 20 i 22 nemaju zajedničkih dijelova zbog kojih bi funkcionirale kao jedinstvena cjelina s četiri stambene jedinice, slijedom čega je riječ o jedinstvenoj zgradi s dvije stambene jedinice i pripadajućim dvorištem. Naime, predmetna je nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Mali Lošinj, k. o. [katastarska općina]-Grad, zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi KUĆA K.B. 22 I 2 DVORIŠTA, ukupne površine 180 m[2] , dok je 1. Suvlasnički dio: 46/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), u naravi Stan u prizemlju koji se sastoji od: dvije spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice, predsoblja i balkona ukupne površine 59,43 m[2] , u suvlasništvu I-tuženika i II-tužene, svaki u ½ dijela. Navedena nekretnina ima svoj zasebni ulaz, dvostrešni krov i dimovodni sustav te odvojeni priključak na dovod vode koji se nalazi na javnoj površini i zasebni priključak na NN mrežu, dok se manjim dijelom obnovljene fasade naslanja na zgradu na adresi [adresa] istom dijeli jedan nosivi zid. Redovito održavanje zajedničkih dijelova ovih dviju stambenih zgrada stoga se svodi samo na održavanje interijera zajedničkog nosivog zida u svakom pojedinom stanu, a moguća potreba za troškovima održavanja tog zida može se odnositi eventualno na iznimnu potrebu radova u svrhu očuvanja statike na istom, slijedom čega cjelovito zajedničko upravljanje i održavanje navedenih dviju zgrada nije niti nužno niti svrsishodno.

15. Kako iz predmetnog spisa ne proizlazi da bi tužitelj bio imenovan upraviteljem zgrade na adresi u [adresa], koje su suvlasnici tuženici u 46/100 dijela i UN u 54/100 dijela, slijedi da tužitelj nije ovlašten od tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine potraživati mjesečni doprinos za zajedničku pričuvu, odnosno da tuženici nisu dužni plaćati tužitelju utužene doprinose za zajedničku pričuvu za zgrade na adresi [adresa].

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom citiranih zakonskih odredaba ukinuo predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika (iako je, uzgredno rečeno, pritom propustio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a), pa nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu odredbe čl. 356. ZPP-a.

17. Tužitelj odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude žalbom određeno ne pobija, dok ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

18. Stoga slijedi da je pobijana presuda u cijelosti pravilna i zakonita pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević