Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2617/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 kojeg zastupa punomoćnica Nika Čogurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ana Mariji Kajić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 4839/2021-25 od 13. prosinca 2024. godine, ispravljenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4839/2021-29 od 20. ožujka 2025. godine, ispravljenih rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4839/2021-33 od 10. rujna 2025. godine i protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4839/2021-29 od 20. ožujka 2025. godine, dana 14. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4839/2021-25 od 13. prosinca 2024. godine, ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4839/2021-29 od 20. ožujka 2025. godine.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4839/2021-29 od 20. ožujka 2025. godine.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj Povrv-4839/2021-25 od 13. prosinca 2024. godine (dalje u tekstu: rješenje) u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1197/21 od 2. travnja 2021., te je utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (t. I. izreke). Istim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 232,02 eura (t. II. izreke).

1.2. Rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj Povrv-4839/2021-29 od 20. ožujka 2025. godine (dalje u tekstu: prvo rješenje o ispravku), ispravljeno je rješenje zbog očite pogreške u računanju, na način da u točki II. izreke umjesto iznosa od 232,02 eura treba stajati iznos od 263,27 eura.

1.3. Rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj Povrv-4839/2021-33 od 10. rujna 2025. godine (dalje u tekstu: drugo rješenje o ispravku), ispravljeni su rješenje i prvo rješenje o ispravku na način da je u uvodu navedenih rješenja ispravljen OIB ovrhovoditelja.

2. Tuženik podnosi žalbu protiv rješenja i protiv prvog rješenja o ispravku, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP). Predlaže da sud preinači pobijanu odluku i da odbije tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Žalbe tuženika su neosnovane.

4. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i prvog rješenja o ispravku te postupka koji im je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističe tuženik jer rješenje nema nedostatka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je rješenja razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate tražbine za isporučene vodne usluge u iznosu od 881,44 kn / 116,99 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka,

- da je javni bilježnik Tomislav Matijević iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1197/2021 od 2. travnja 2021. kojim je tuženiku, kao ovršeniku, naloženo podmiriti tražbinu i troškove postupka u roku od osam dana, uz određivanje ovrhe radi prisilne naplate, dok su troškovi ovršnog postupka odmjereni u iznosu od 220,00 kn / 29,20 eura,

- da je tuženik 16. kolovoza 2021. izjavio prigovor protiv navedenog rješenja osporavajući osnovu i visinu tražbine, slijedom čega je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Povrv-4839/21-2 od 28. listopada 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te stranke upozorio na obveze iz čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP,

- da je tužitelj 13. prosinca 2021., u roku propisanom čl. 461.a st. 6. ZPP, osporio navode iz prigovora te dostavio račune za pružene usluge, izračun zakonskih zateznih kamata, knjigovodstveno stanje tuženika i izvatke iz matične evidencije,

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 14. rujna 2022. ročište određeno za 10. listopada 2022. odgodio za 15. veljače 2023.,

- da je tužitelj podneskom od 14. veljače 2023. obavijestio sud da je podmirio glavnicu dugovanja i zatezne kamate te je dostavio dokaz o uplati iz kojeg je vidljivo da je nalog za plaćanje zaprimljen i proveden dana 14. veljače 2023.,

- da je na pripremnom ročištu održanom 15. veljače 2023. tužitelj naveo kako nije upoznat s uplatom te je zatražio dodatni rok radi provjere, nakon čega mu je sud naložio da se u roku od 15 dana očituje ostaje li kod tužbenog zahtjeva,

- da se tužitelj 21. veljače 2023., u danom roku očitovao kako je u njegovim evidencijama vidljiva uplata od 132,47 eura na ime glavnice i zakonskih zateznih kamata, zbog čega povlači tužbu u tom dijelu, dok u preostalom dijelu ustraje kod zahtjeva za naknadu troškova postupka, i to troška ovršnog postupka, jednokratne nagrade za zastupanje i sudske pristojbe,

- da je tuženik osporio osnovanost zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka, ali istodobno predložio da eventualni trošak jednokratne nagrade u iznosu od 124,38 eura i sudske pristojbe padne na njegov teret,

- tužitelj se podneskom očitovao na podnesak tuženika te je izjavio da je suglasan s prijedlogom tuženika da jednokratna naknada od 124,38 eura te sudska pristojba na presudu padnu isključivo na teret tuženika,

- da je dana 30. travnja 2024. održana glavna rasprava na kojoj je pozvan tuženik da se očituje da li pristaje na povlačenje tužbe u odnosu na glavnicu i kamate nakon čega je tuženik podneskom od 17. svibnja 2024. istaknuo da je suglasan s povlačenjem tužbe s tim da se protivi zahtjevu za naknadu troškova postupka. Predlaže da ako tužitelj ustraje kod svojih navoda, da trošak jednokratne naknade od 124, 38 eura te trošak sudske pristojbe padnu isključivo na teret tuženika,

- tužitelj je u podnesku od 22. svibnja 2024. naveo da je suglasan s prijedlogom tuženika, a budući da je tuženik dao povoda tužbi, potražuje i prouzročeni trošak prema dostavljenom troškovniku.

6.1. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj povukao tužbu nakon što je tuženik, tek po pokretanju postupka, podmirio glavnicu i zakonske zatezne kamate. Stoga je, primjenom čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. ZPP, ukinuo platni nalog u cijelosti te utvrdio da se tužba smatra povučenom. Odluka o troškovima donesena je primjenom čl. 158. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP, budući da je tuženik ispunio obvezu tek nakon utuženja, čime je dao povoda za vođenje postupka i prouzročio nastanak parničnih troškova. Tužitelju su stoga priznati trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 13,27 eura te troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku za radnje poduzete tijekom postupka, i to za sastav podnesaka od 13. prosinca 2021. i 22. svibnja 2024. po 25 bodova, za zastupanje na ročištu održanom 15. veljače 2023. 25 bodova te za zastupanje na ročištima održanim 20. studenog 2023. i 30. travnja 2024. po 12,50 bodova, što zajedno s PDV -om i vrijednošću boda čini ukupni trošak od 232,02 eura.

6.2. Tužitelj je potom podnio prijedlog za ispravak, podredno žalbu, ističući da je pri obračunu troškova došlo do očite pogreške u računanju jer priznati iznos od ukupno 100 bodova odgovara iznosu od 250,00 eura, pa zajedno s priznatim troškom javnobilježničke nagrade od 13,27 eura ukupni trošak iznosi 263,27 eura. Ujedno je ukazao da prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu za zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak postupka.

6.3. Prihvaćajući navedeni prijedlog, prvostupanjski sud je prvim rješenjem o ispravku ispravio očitu pogrešku u računanju na način da u točki II. izreke rješenja umjesto iznosa od 232,02 eura treba stajati iznos od 263,27 eura.

7.1. Tuženik u žalbi između ostaloga ističe da nikada nije obaviješten od strane suda o povlačenju tužbe pa nije jasno kada je tužitelj povukao tužbu, niti kada se s tim složio tuženik. No, iz spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 21. veljače 2023. izričito izjavio da povlači tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na podmirenu glavnicu i kamate, dok u preostalom dijelu ostaje kod zahtjeva za naknadu troškova postupka. Navedeni podnesak uredno je dostavljen tuženiku 23. veljače 2023.

7.2. Sukladno čl. 193. st. 2. ZPP, tužba se može povući do zaključenja glavne rasprave uz pristanak tuženika, pri čemu se smatra da je tuženik pristao na povlačenje ako se u roku od 15 dana od primitka obavijesti ne očituje protivno. Budući da se tuženik u podnesku od 6. ožujka 2023. nije protivio povlačenju tužbe, nastupila je zakonska predmnijeva njegova pristanka. Osim toga, tuženik je podneskom od 17. svibnja 2024. izrijekom izjavio da je suglasan s povlačenjem tužbe u odnosu na glavnicu i kamate.

7.3. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se tužba smatra povučenom, dok su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu protivni sadržaju spisa i kao takvi neosnovani.

8. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije pravodobno povukao tužbu. Tuženik je tražbinu podmirio 14. veljače 2023., a tužitelj je već 21. veljače 2023., nakon što je uplata evidentirana u njegovim poslovnim evidencijama, izjavio da povlači tužbeni zahtjev u odnosu na podmireni iznos. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj tijekom postupka postupao pravodobno i savjesno te bez odgode poduzimao potrebne procesne radnje, dok je upravo tuženik svojim prethodnim neispunjenjem obveze dao povoda za pokretanje postupka, a naknadnim osporavanjem osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova uzrokovao i njegovo daljnje vođenje.

9.1. Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod tuženika da mu nije bio dostavljen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Naime, tužitelj je svoj zahtjev za naknadu troškova specificirao u troškovniku priloženom uz podnesak od 22. svibnja 2024., koji je tuženiku uredno dostavljen 31. svibnja 2024., što proizlazi iz stanja spisa.

9.2. Budući da je pobijano rješenje doneseno tek 13. prosinca 2024., razvidno je da je tuženik imao više nego dovoljno vremena da se očituje na dostavljeni troškovnik, ospori pojedine stavke ili iznese eventualne prigovore glede osnovanosti i visine zatraženih troškova. Stoga se tuženik ne može s uspjehom pozivati na povredu prava na očitovanje ili kontradiktornost postupka, osobito imajući u vidu da mu je zahtjev za naknadu troškova bio poznat znatno prije donošenja pobijanog rješenja.

10.1. Također, tuženik navodi da nije jasno iz kojeg je razloga sud prilikom odlučivanja dosudio tužitelju troškove zastupanja u visini od 25 bodova, odnosno 12 bodova po radnji, a ne troškove jednokratne nagrade koju je tužitelj potraživao u podnesku od 13. prosinca 2021. Naime, sukladno čl. 155. st. 2. ZPP kada je visina nagrade odvjetnika propisana tarifom, sud je dužan troškove postupka odmjeriti upravo prema odredbama mjerodavne tarife, neovisno o načinu na koji ih je stranka eventualno specificirala.

10.2. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. – dalje: OT) uređuje se način obračuna i vrednovanja odvjetničkih radnji te visina nagrade koja odvjetniku pripada za zastupanje stranaka u sudskim postupcima. Prema Tbr. 7. t. 1. OT, visina odvjetničke nagrade određuje se prema vrijednosti predmeta spora (VPS), osim u slučajevima kada je Tarifom izričito drukčije propisano. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 116,99 eura, slijedom čega se na obračun nagrade primjenjuje opće pravilo iz Tbr. 7. t. 1. OT.

10.3. Odredbom Tbr. 7. t. 9. OT propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova samo u parničnim postupcima u kojima je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, pod uvjetom da za pojedine vrste sporova Tarifom nije drukčije određeno. Dakle, riječ je o iznimci od općeg pravila obračuna nagrade prema vrijednosti pojedinih odvjetničkih radnji, pa se navedena odredba može primijeniti isključivo kada su kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za njezinu primjenu.

10.4. Budući da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 116,99 eura, odnosno prelazi prag od 100,00 eura propisan Tbr. 7. t. 9. OT, nisu bile ispunjene pretpostavke za određivanje jednokratne nagrade. Slijedom toga, sud je pravilno odmjerio troškove zastupanja prema vrijednosti pojedinačnih odvjetničkih radnji sukladno općim odredbama OT, vodeći računa o vrijednosti predmeta spora i radnjama poduzetima tijekom postupka.

11.1. Nadalje, odredbom čl. 158. st. 2. ZPP propisano je da je, u slučaju kada tužitelj povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva odmah nakon što tuženik udovolji zahtjevu tužitelja ili iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan naknaditi tuženik. Smisao navedene odredbe jest zaštita tužitelja od posljedica situacije u kojoj je do povlačenja tužbe došlo upravo zbog naknadnog ispunjenja obveze od strane tuženika, odnosno okolnosti koje proizlaze iz sfere tuženika.

11.2. U konkretnom slučaju, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na glavnicu i zatezne kamate odmah nakon što je saznao da je tražbina podmirena. Dakle, povlačenje tužbe nije posljedica odustanka od zahtjeva niti priznanja neosnovanosti tužbe, već isključivo činjenice da je tuženik tijekom postupka naknadno ispunio svoju obvezu. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP trebalo je odlučiti da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka, budući da je do povlačenja tužbe došlo neposredno nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu ispunjenjem obveze tijekom postupka.

11.3. Nadalje, u odnosu na troškove nastale nakon djelomičnog povlačenja tužbe, trebalo je primijeniti odredbu čl. 156. st. 1. ZPP. Naime, upravo je tuženik svojim procesnim držanjem prouzročio potrebu za daljnjim vođenjem postupka, budući da je osporavao pravo tužitelja na naknadu troškova postupka, iako je prethodno podmirio glavni dug i kamate. Time je između stranaka spor ostao otvoren u dijelu koji se odnosi na troškove, zbog čega su daljnje procesne radnje tužitelja bile nužne radi zaštite njegovih prava.

11.4. Stoga troškovi nastali nakon povlačenja tužbe nisu posljedica nesvrsishodnog postupanja tužitelja, već isključivo posljedica osporavanja od strane tuženika, pa ih je, sukladno načelu odgovornosti za prouzročenje troškova postupka, osnovano prebaciti na teret tuženika.

12.1. Prema tome, neosnovani su navodi tuženika da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova za ročišta i podneske poduzete nakon 14. veljače 2023. Naime, tuženik tom prilikom nije podmirio cjelokupnu tražbinu iz rješenja o ovrsi, već isključivo glavnicu i pripadajuće kamate, dok je pitanje naknade troškova postupka ostalo sporno i neriješeno. Time predmet postupka nije bio iscrpljen niti je otpala potreba za daljnjim vođenjem postupka u dijelu koji se odnosio na troškove.

12.2. Budući da je tuženik tijekom postupka osporavao osnovanost i visinu zahtjeva za naknadu troškova, tužitelj je bio primoran poduzimati daljnje procesne radnje radi zaštite svojih prava i ostvarivanja tražbine po osnovi troškova postupka. Osobito valja istaknuti da je tužitelj pristupio ročištu održanom 15. veljače 2023. ne znajući da je tuženik dan ranije izvršio djelomičnu uplatu. Iz spisa proizlazi jedino da je tuženik o uplati obavijestio sud, dok nema nikakvog dokaza da je o izvršenom namirenju obavijestio i tužitelja. Stoga se tužitelju ne može stavljati na teret trošak pristupa tom ročištu, budući da je njegovo postupanje bilo utemeljeno na stanju spisa i procesnoj situaciji koja mu je u tom trenutku bila poznata.

12.3. Jednako tako, opravdani su i troškovi pristupa na ročišta održana 20. studenoga 2023. i 30. travnja 2024., a na koja tuženik nije pristupio, čime nije doprinio ekonomičnosti ni okončanju postupka. Nadalje, potreban i svrhovit bio je i podnesak tužitelja od 22. svibnja 2024., kojim je konačno specificiran troškovnik te u kojem su navedene sve radnje za koje se zahtijeva naknada troškova. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su navedeni troškovi bili potrebni za vođenje postupka.

13.1. Konačno, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika prema kojima tužitelju ne bi pripadalo pravo na naknadu poreza na dodanu vrijednost (PDV). Naime, odluka o troškovima postupka donosi se primjenom odredaba Tarife, koja predstavlja mjerodavno materijalno pravo za odlučivanje o visini i opsegu odvjetničkih troškova, a ne prema pojedinačnim mišljenjima ili tumačenjima poreznih tijela.

13.2. Odredbom Tbr. 46. OT izričito je propisano da odvjetnik na nagradu i naknadu troškova obračunava pripadajući PDV sukladno važećim propisima, slijedom čega PDV čini sastavni dio odvjetničkog troška koji je stranka dužna naknaditi strani koja je uspjela u postupku. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužitelju, uz dosuđenu odvjetničku nagradu, priznao i pripadajući iznos PDV-a.

13.3. Žalbeni navodi tuženika nemaju uporište ni u mjerodavnim odredbama OT ni u ustaljenoj sudskoj praksi, budući da obveza obračuna PDV-a proizlazi neposredno iz pozitivnih propisa koji uređuju odvjetničku djelatnost i porezni status odvjetnika kao obveznika PDV-a.

14.1. U odnosu na žalbu tuženika protiv prvog rješenja o ispravku, kojom ističe da se presuda ne može ispraviti zbog pogreške u računanju, valja navesti da je odredbom čl. 342. st. 1. ZPP izričito propisano kako će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća, u svako doba ispraviti pogreške u imenima i brojevima, kao i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku te nesuglasnost prijepisa odluke s izvornikom.

14.2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelju priznao ukupno 100 bodova za odvjetničke radnje, uz pripadajući PDV i trošak javnobilježničke nagrade. Primjenom OT na priznati broj bodova proizlazi da tužitelju pripada iznos od 200,00 eura na ime nagrade za rad odvjetnika, uvećan za 50,00 eura na ime PDV-a te za trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 263,27 eura. Stoga je očito da je došlo do greške prilikom izračuna ukupnog iznosa troškova, odnosno do očite pogreške u računanju.

14.3. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno, primjenom čl. 342. st. 1. ZPP, donio rješenje o ispravku kojim je otklonio navedenu računsku pogrešku.

15. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje tuženik upire, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP odlučeno je kao u t. I. i t. II. izreke.

16. Budući da žalba tuženika nije osnovana, primjenom čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod t. III. izreke.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović