REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-31/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika SF, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu broj K- 791/2014-87 od 28. lipnja 2024. i presuda Županijskog suda u Zadru broj Kž-395/2024 od 20. veljače 2025., u sjednici Vijeća održanoj 14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika SF.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu u predmetu K-791/2014-87 od 28. lipnja 2024. optuženi SF proglašen je krivim za kazneno djelo protiv života i tijela -teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine nakon čega mu je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko isti u roku od pet godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kž-395/2024 od 20. veljače 2025. odbijena je žalba optuženika SF dok je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je optuženom SF zbog kaznenog djela protiv života i tijela- teškom tjelesnom ozljedom po članku 118. stavak 1. KZ/11 izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine.
3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni SF po branitelju Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, zbog „...povrede: Kaznenog zakona (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08), Odredaba kaznenog postupka (čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08) (i) Odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08)...“ uz prijedlog da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
4. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski je sud postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka USRH, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) tako što je zahtjev dostavio Glavnom državnom odvjetniku koji se na zahtjev nije očitovao.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika SF nije osnovan.
6. Podnositelj prilično opširno obrazlaže svoju tvrdnju da „...nakon provedenog dokaznog postupka nije na nedvojben način utvrđeno da je optuženik SF počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret..“. Međutim , razlozi za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude člankom 517. ZKP-a navedeni su taksativno, a kako iz citirane zakonske odredbe ne proizlazi da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to se zahtjev u izloženom dijelu nije razmatrao.
7. Podnositelj s pravom ističe da je drugostupanjskom presudom podnositelju umjesto uvjetne osude izrečena bezuvjetna kazna zatvora uz obrazloženje da je prvostupanjski sud propustio cijeniti da je podnositelj specijalni recidivist s obzirom da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-9/2014 od 23. prosinca 2014. isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. KZ/11.
7.1. Međutim, presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K -9/14 od 23. prosinca 2014. podnositelj je proglašen krivim za kazneno djelo počinjeno 30. lipnja 2013. dok je u ovdje razmatranom postupku riječ o kaznenom djelu počinjenom 12. svibnja 2013. što znači da je prethodno osuđen za kazneno djelo počinjeno nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela.
7.2. S obzirom da je specijalni recidivist osoba koja ponovno čini isto ili slično kazneno djelo za koje je već bila pravomoćno osuđena to se podnositelja ne može smatrati specijalnim recidivistom zbog ranije izrečene osuđujuće presude jer je kazneno djelo zbog kojeg je ranije osuđen počinjeno nakon počinjenja kaznenog djela za koje mu se sudilo u ovdje osporavanom postupku.
8. Prema odredbi članka 47. stavak 1. KZ/11 „...Pri izboru vrste i mjere kazne sud će, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ...prijašnji počiniteljev život, ... te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela...“.
8.1. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je podnositelju otegotnim cijenio raniju osuđivanost zbog pokušaja ubojstva uz obrazloženje: „...S pravom državni odvjetnik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o izboru vrste i visine kaznenopravne sankcije II-optuženom SF propustio cijeniti dosadašnju kaznenu osuđivanost. Naime, uvidom u izvod iz kaznene evidencije (l.s. 391) nesporno proizlazi da je II-optuženi SF presudom Županijskog suda u Splitu K -9/2014 od 23. prosinca 2014., pravomoćna 6. ožujka 2018. osuđen zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. KZ/11 u svezi sa člankom 34. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca. Iz navedenog je nedvojbeno da je ovaj optuženik specijalni recidivist koji je sklon počinjenju kaznenih djela s elementima nasilja te njegovo ponašanje zasigurno nije usklađeno s pozitivno pravnim propisima, pa značaj i težina ove otegotne okolnosti zasigurno relativizira značaj olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud našao utvrđenima i uzeo u obzir prilikom izricanja kaznenopravne sankcije II-optuženom SF. Upravo prethodno navedeno upućuje na zaključak da se radi o osobi čiji dosadašnji život ukazuje na neusklađenost ponašanja s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih djela...“.
8.2. Iz prethodno navedenog valja zaključiti je da je drugostupanjski sud s pravom raniju osuđivanost za kazneno djelo pokušaja ubojstva cijenio kao otegotnu okolnost te je pravilno iz te činjenice zaključio „...da se radi o osobi čiji dosadašnji život ukazuje na neusklađenost ponašanja s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih djela…“, a njegov istovremeni zaključak „...da je ovaj optuženik specijalni recidivist...“, iako pogrešan, ne može dovesti do ukidanja drugostupanjske presude jer je riječ o pogrešnom podvođenju pravilno utvrđene činjenice (ranije osuđivanosti) pod pravno-teoretski pojam specijalnog recidivizma kao otegotnoj okolnosti koja je od utjecaja na odmjeravanje kazne iz članka 47. KZ-a.
8.3. Kako su razlozi za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude člankom 517. ZKP-a navedeni taksativno i kako iz citirane zakonske odredbe ne proizlazi da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (ranija osuđivanost) niti zbog odluke o kazni to su neosnovani navodi da bi drugostupanjski sud na prethodno izloženi način počinio povredu postupka iz članka 517. ZKP-a.
9. Također se neosnovano u zahtjevu tvrdi da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi grubo prekršio „...pravo podnositelja na obrazloženu sudsku odluku zajamčenog čl. 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, člankom 29. Ustava RH te nacionalnog zakonodavstva propisanog člankom 459. st. 1. ZKP/08... Isti tek paušalno navodi kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona, a da pritom ne daje valjane razloge niti obrazloženja zbog kojih žalbeni razlozi drugookrivljenika na prvostupanjsku presudu nisu osnovani i na zakonu utemeljeni. .. Ukazuje se na presudu ESPLJ u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske u kojoj je ESLJP zauzeo stav da odluke koje su donijeli nacionalni sudovi „nisu bile adekvatno utemeljene i obrazložene“ te da se „u takvim okolnostima može kazati da odluke nacionalnih sudova nisu uvažile temeljni zahtjev kaznenog pravosuđa da optužba mora dokazati krivnju iznad razumne sumnje“ te da „nisu bile u skladu s jednim od temeljnih načela kaznenog prava - da se u sumnji mora ići u korist okrivljenika... Drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode drugookrivljenika ...“.
9.1. Naime, žalitelj ove tvrdnje iznosi paušalno, ne navodi na koje to žalbene navode drugostupanjski sud nije odgovorio, na koje žalbene navode se referirao paušalno, dok presuda ESPLJ u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske, po mišljenju ovog Suda, nije primjenjiva u ovom predmetu jer u ovom predmetu sudovi nisu bili u dvojbi na koju bi se primijenilo načelo in dubio pro reo.
10. Slijedom izloženog valjalo je na temelju odredbe članka 512. u svezi sa člankom 519. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.) zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 14. svibnja 2026.
Predsjednik Vijeća:
Damir Kos
Izdvojeno mišljenje predsjednika vijeća, suca Damira Kosa u predmetu broj III Kr-31/2026, u kome je na sjednici većinom glasova odbijen zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Na temelju članka 164. stavka 5. ZKP/08 zahtijevam da moje pisano obrazloženje izdvojenog glasa u vijećanju i glasovanju bude priloženo uz pisani otpravak odluke vijeća, kao njen sastavni dio.
Obrazloženje
1. MF podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine Presuda Općinskog suda u Splitu u predmetu K-791/2014-87 od 28. lipnja 2024. i presuda Županijskog suda u Zadru broj Kž-395/2024 od 20. veljače 2025. kojom je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je optuženom SF zbog kaznenog djela protiv života i tijela- teškom tjelesnom ozljedom po članku 118. stavak 1. KZ/11 izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine.
2. Zahtjev podnosi iz razloga naznačenih u članku 517. stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZKP - a. Stav vijeća kako je obrazložen u odluci prihvaćam osim u dijelu u kojem vijeće ne nalazi povredu u dijelu u kojim se osporava odluku drugostupanjskog suda, a kojom je drugostupanjskom presudom podnositelju umjesto uvjetne osude izrečene u prvostupanjskoj presudi, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika izrečena bezuvjetna kazna zatvora uz obrazloženje da je prvostupanjski sud propustio cijeniti da je podnositelj specijalni recidivist s obzirom da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-9/2014 od 23. prosinca 2014. isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. KZ/11.
3. Ne upuštajući se u analizu pojma „specijalni recidivist“, koji državni odvjetnik pogrešno koristi govoreći o osudi koja je uslijedila ali za kazneno djelo počinjeno nakon kaznenog djela za koje je osuđen u pobijanoj presudi, drugostupanjski sud je napravio povredu iz članka 517. stavak 1. točka 3. u svezi s člankom 486. stavak 1. ZKP -a a povreda je, ne samo da je mogla već je stvarno i utjecala na presudu kakva je donesena u drugostupanjskom postupku.
4. Naime, drugostupanjski sud je utvrdio drugačije činjenično stanje nego li je to učinjeno prvostupanjskom presudom i na temelju tako drugačije utvrđenog činjeničnog stanja prihvatio je žalbu državnog odvjetnika i preinačio prvostupanjsku presudu sa uvjetne na bezuvjetnu. Drugostupanjski sud ovlašten je preinačiti prvostupanjsku presudu bez održavanja rasprave samo „…ako utvrdi da su odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđene…“.
5. Prvostupanjski sud je međutim, kako to izrijekom proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presuda, nakon što je pročitao izvod iz kaznene evidencije (odlomak 4. posljednja rečenica), pri obrazlaganju odluke o kazni (odlomak 26) izrijekom utvrdio i to kao olakotnu okolnost da se MF „…više nije javljao kao počinitelj kaznenog djela…“ ne spominjući nigdje u obrazloženju svoje odluke osudu naznačenu u izvodu iz kaznene evidencije koji je u dokaznom postupku pročitao, a na što ukazuje žalba državnog odvjetnika.
6. Već ovo utvrđenje jasnim ukazuje da je drugostupanjski sud trebao povodom žalbe državnog odvjetnika prepoznati da u obrazloženju prvostupanjske presude postoji evidentna razlika između sadržaja isprava kako je prezentiran u obrazloženju prvostupanjske presude (olakotna okolnost neosouđivanosti) i same te isprave kako je utvrđen njen sadržaj čitanjem na raspravi (osuđivanost na zatvorsku kaznu za kazneno počinjeno nakon ovoga za koje se postupak vodio), čime je ostvarena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.
7. Međutim, drugostupanjski sud prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika ne ukida prvostupanjsku presudu već utvrđuje drugačije činjenično stanje nego li je to u obrazloženju svoje presude utvrdio prvostupanjski sud i sada okolnost života osuđenog MF za koje je prvostupanjski sud obzirom na „kasniju neosuđivanost“ utvrdio olakotnom okolnošću, drugostupanjski sud tu okolnost kasnijeg života za koji sada suprotno prvostupanjskom sudu utvrđuje da se radi o osuđivanoj osobi i to okolnost smatra otegotnom okolnošću zbog čega, utvrdivši sada drugačije odlučne činjenice, preinačuje prvostupanjsku presudu i umjesto uvjetne osude sada optuženog MF osuđuje na bezuvjetnu kaznu zatvora kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presuda.
8. Dakle, kako je drugostupanjski sud ovakvim postupkom povrijedio odredbu članka 517. stavak 1. točka 3. u svezi s člankom 486. stavak 1. ZKP -a jer je prvostupanjsku presudu preinačio u odluci o kazni, ali ne na temelju činjeničnog stanja kako ga je utvrdio prvostupanjski sud već utvrđujući drugačije činjenično stanje, a koji prigovor jasno proizlazi iz sadržaja obrazloženja podnesenog izvanrednog pravnog lijeka to sam mišljenja da je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog MF trebalo iz ranije izloženih razloga prihvatiti i drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru Kž-395/2024 od 20. veljače 2025. ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Zagreb, 14. svibnja 2026.
Sudac:
Damir Kos
