REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-13/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika UBKV, zbog prekršaja iz članka 13 stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 41/77., 52/87., 41/89., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23. - dalje: ZPPJRM), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj ZPP-DO-87/2025-4 od 9. travnja 2026., podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici - Prekršajni odjel broj Pp-1928/2025-5 od 9. listopada 2025., u sjednici održanoj 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici - Prekršajni odjel broj Pp-1928/2025-5 od 9. listopada 2025. povrijeđen zakon u odredbi članka 195. stavka 2. u svezi s člankom 87. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. - dalje: PZ), ukida se pobijana presuda te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici - Prekršajni odjel broj Pp- 1928/2025-5 od 9. listopada 2025., okrivljenik PBKV proglašen je krivim za prekršaj iz članka 13. stavak 1. ZPPJRM te mu je temeljem citirane zakonske odredbe i primjenom članka 3. PZ-a izrečena novčana kazna u iznosu od 150.00 eura.

2. Protiv te presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti broj ZPP-DO-87/2025-4 od 9. travnja 2026. uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi da je zahtjev osnovan te da je navedenom presudom na štetu okrivljenika počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u svezi s člankom 87. stavak 2. PZ-a te da se navedena presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Zahtjev je osnovan.

4. U pravu je podnositelj kada tvrdi da je osporenom presudom počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u svezi s člankom 87. stavak 2. PZ-a. Navedena povreda postoji kada sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

4.2. Podnositelj pravilno interpretira odredbu članka 87. stavak 2. PZ-a prema kojoj odredbi „...stranke, sudionici u postupku, svjedoci i ostale osobe koje sudjeluju u postupku imaju se pravo služiti svojim jezikom. ...Ako osoba ne razumije jezik na kojem se vodi postupak, u svakom će se slučaju osigurati prevođenje...“ koje prevođenje obavlja tumač.

4.3. Podnositelj također pravilno primjećuje da su u PZ-u implementirane odredbe Direktive Europske unije 2010/64 od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prijevod u kaznenom postupku (dalje: Direktiva) kojom su osigurana jamstva da države članice osiguravaju da se optuženicima koji ne govore ili ne razumiju jezik predmetnog kaznenog postupka bez odlaganja omogući tumačenje tijekom kaznenog postupka pred pravosudnim tijelima (članak 2. Direktive).

5. Podnositelj s pravom smatra da je u konkretnom slučaju na štetu okrivljenika počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u svezi s člankom 87. stavak 2. PZ-a te da je sukladno odredbi članka 309. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP) okrivljeniku trebalo osigurati sudskog tumača na portugalski jezik.

5.1. Naime prema odredbi članka 82. stavak 3. PZ-a „...ako ovaj Zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući će se način, kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku...“.

5.2. Nadalje, prema odredbi članka 280. stavak 4. ZKP-a „...Odredbe ovog Zakona koje se odnose na vještake na odgovarajući način će se primijeniti na tumače...“ .

5.3. Prema odredbi članka 309. stavak 4. ZKP-a „...Ako za koju vrstu vještačenja postoje kod suda stalno određeni vještaci, drugi se vještaci mogu odrediti samo ako postoji opasnost od odgode, ili ako su stalni vještaci spriječeni, ili ako to zahtijevaju druge okolnosti.“.

6. Kako PZ ne sadrži odredbe o imenovanju sudskih tumača to se odredba članka 309. stavak 4. ZKP-a, koja se odnosi na imenovanje sudskih vještaka, temeljem odredbe članka 280. stavak 4. ZKP-a trebala primijeniti na dotični slučaj, prema kojim odredbama se i sudski tumači (identično kao i sudski vještaci) imenuje sa liste stalnih sudskih tumača, osim ako postoji opasnost od odgode ili postoje neki drugi opravdani razlozi.

7. U konkretnom slučaju okrivljenik je na glavnu raspravu pristupio sa svojim prijateljem koji poznaje hrvatski i portugalski jezik i koji je pred sudom prisegnuo da će kao tumač prevoditi „istinito i savjesno“ što je u suprotnosti sa prethodno citiranim odredbama o imenovanju sudskih vještaka, koji se u pravilu imenuju sa liste stalnih sudskih vještaka, koje odredbe se shodno primjenjuju i na imenovanje sudskih tumača sa liste stalnih sudskih tumača. Za istaći je da prema podacima sadržanim u raspravnom zapisniku sud prije imenovanja ad hoc vještaka nije prethodno provjeravao postoji li tumač za portugalski jezik na listi stalnih sudskih vještaka niti je zapisnički utvrdio da ad hoc vještaka imenuje jer postoji opasnost od odgode ili su stalni tumači za portugalski spriječeni ili postoji neki drugi opravdani razlog da tumačem prisegne okrivljenikovog prijatelja, a što sve mora biti ostvareno prije imenovanja ad hoc tumača.

7.1. Na izloženi način osporenom presudom počinjena je bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u svezi s člankom 87. stavak 2. PZ -a s obzirom da je sud u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka nepravilno primijenio citirane odrede zakona čime je na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane, a to je moglo utjecati na presudu.

8. Slijedom izloženog valjalo je na temelju odredbe članka 513. stavka 2. ZKP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti nadležnom sudu na ponovno odlučivanje, koji sud će u ponovljenom postupku okrivljeniku postaviti tumača sa liste stalnih sudskih tumača, a potom provesti glavnu raspravu i donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

Zagreb, 14. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos

Izdvojeno mišljenje suca dr. sc. Branka Brkića

Na temelju članka 164. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz-13/2026-3 od 14. svibnja 2026. prilažem pisano obrazloženje izdvojenog glasa kako slijedi:

1. Podnositelj pogrešno smatra da je u konkretnom slučaju na štetu okrivljenika počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u svezi s člankom 87. stavak 2. PZ-a jer da je sukladno odredbi članka 309. stavak 4. ZKP-a okrivljeniku trebalo osigurati sudskog tumača sa liste sudskih tumača za portugalski jezik.

2. Iako je odredba članka 309. stavak 4. ZKP-a koja se odnosi na imenovanje sudskih vještaka (koji se u pravilu imenuje sa liste stalnih sudskih vještaka, osim ako postoje opasnost od odgode ili neki drugi opravdani razlozi) načelno primjenjiva i u slučaju imenovanja tumača, u dotičnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravičan postupak sa aspekta povrede prava na obranu na glavnoj raspravi.

3. Prema odredbi članka 87. stavak 2. PZ-a osobama koje ne razumiju jezik na kojemu se vodi postupak „...osigurat će se na zahtjev tih osoba usmeno prevođenje onoga što ona odnosno drugi iznose te isprava i drugoga pisanoga dokaznog materijala...“.

4. U konkretnom slučaju okrivljenik je na glavnu raspravu pristupio sa svojim prijateljem koji poznaje hrvatski i portugalski jezik i koji je pred sudom prisegnuo da će prevoditi „istinito i savjesno“. Na taj način Sud je okrivljeniku imenovao ad hoc tumača u osobi koja je od povjerenja okrivljeniku. Glavna rasprava je održana, okrivljenik je izjavio da je razumio što mu se stavlja na teret, potom je iznio svoju obranu, a zapisnik su bez primjedbi potpisali i okrivljenik i prevoditelj.

5. Na taj način osigurana su jamstva iz članka 87. stavak 2. PZ-a i članka 2. Direktive - da države članice osiguravaju da se optuženicima koji ne govore ili ne razumiju jezik predmetnog kaznenog postupka bez odlaganja omogući tumačenje tijekom kaznenog postupka pred pravosudnim tijelima, pri čemu državni odvjetnik nije dao valjane argumente kojima bi doveo u pitanje kakvoću tumačenja predviđene člankom 2. stavak 8. Direktive, niti je dao valjane argumente kojima bi doveo u pitanje pravičnost postupka. Naprotiv, imenovanjem okrivljenikovog prijatelja tumačem koji je prisegnuo pred Sudom osigurano je da okrivljenik zna što mu se stavlja na teret te je isti ostvario svoje pravo na obranu, s obzirom da je na zapisnik izjavio da razumije sadržaj optužnog prijedloga, nakon čega je na zapisnik dao svoju obranu, a zapisnik je uredno potpisao zajedno sa tumačem pa se nikako ne može govoriti o povredi prava na obranu na štetu okrivljenika, kako to neosnovano tvrdi državni odvjetnik.

6. Većinski izglasana odluka tvrdi da „...osporenom presudom počinjena je bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u svezi s člankom 87. stavak 2. PZ-a s obzirom da je sud u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka nepravilno primijenio citirane odrede zakona čime je na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane, a to je moglo utjecati na presudu...“.

7. Čak i da je sud trebao prednost dati tumaču sa liste stalnih sudskih tumača u dotičnom slučaju pravo obrane nije povrijeđeno niti je to moglo utjecati na presudu. Takva povreda (ako je uopće ima) nije učinjena na štetu okrivljenika jer je sud tumačem imenovao osobu po izboru okrivljenika (njegovog prijatelja), a zapisnik sa glavne rasprave uredno su potpisali i okrivljenik i tumač, štoviše nakon izricanja novčane kazne od svega 150.00 eura, što je ispod zakonskog minimuma, okrivljenik se odrekao prava na žalbu tako da pobijana odluka nema niti obrazloženja (što je posve lege artis), pa je neosnovano inzistirati da u presudi koja ne sadrži obrazloženje sud objašnjava zašto je imenovao ad hoc tumača, a ne onoga sa liste sudskih tumača. Očito se sud rukovodio načelom ekonomičnosti postupka jer bi troškovi sudskog tumača sa liste daleko nadmašivali visinu izrečene kazne, tim prije što je u komparativnom pravu u ovakvim bagatelnim slučajevima isključeni pravo na pravni lijek uopće što je u skladu sa člankom 2. stavkom 2. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Zaključno, većinski izglasana odluka temelji se na gramatičkom povezivanju dvije odredbe ZKP-a, ne vodeći računa o svrsi i načelima prekršajnog postupka, posebice načelu ekonomičnosti koje je ovdje išlo u prilog okrivljeniku. Ista je posljedica ekscesivnog formalizma jer je i prema praksi Ustavnog suda RH te praksi ESLJP-a potrebno sagledati je li postupak u svojoj cjelini bio pravičan.

Zagreb, 14. svibnja 2026.

Sudac:

dr. sc. Branko Brkić